What do you think?
Rate this book
Историја на порнографијата
„Историја на порнографијата“ е прекрасна и топла приказна што го следи растењето на една група пријатели од нивните најрани денови до стапувањето во брак. Пред нашите очи паралелно изминуваат сите настани што биле важни за нив од 1950-тите до 1980-тите години – појавата на првите рок-плочи, долгите коси, увозните фармерки, љубовите, политиката и, на крајот, порнографијата, која е некаков изместен лајтмотив на целата книга.
Трибусон е брилијантен во детаљот и во водењето на приказната, духовит во поставувањето на дијагнозите и сугестивен во оцените. Читателот во речениците на неговиот раскажувач ги чита сопствените коментари. Сите тие порано поинакви луѓе, успешни или неуспешни, почитувани или презрени, од своите животи го направиле спротивното од тоа што имале намера да го направат.
„Да живееше во друга земја во светот, Трибусон ќе беше планетарно популарен.“
Тина Бабиќ
Горан Трибусон (1948) е хрватски писател. Магистрирал филмологија. Работел како уредник во „Школска книга“. Редовен професор е по филмско сценарио. Пишува телевизиски и филмски сценарија. Член е на Хрватската академија на науките и уметностите. Критичарите го декларираат како еден од најважните претставници од генерацијата на борхесовците. Неговите романи се автобиографски и генерациски, со елементи од популарната култура и од митологијата на секојдневјето.
Трибусон е брилијантен во детаљот и во водењето на приказната, духовит во поставувањето на дијагнозите и сугестивен во оцените. Читателот во речениците на неговиот раскажувач ги чита сопствените коментари. Сите тие порано поинакви луѓе, успешни или неуспешни, почитувани или презрени, од своите животи го направиле спротивното од тоа што имале намера да го направат.
„Да живееше во друга земја во светот, Трибусон ќе беше планетарно популарен.“
Тина Бабиќ
Горан Трибусон (1948) е хрватски писател. Магистрирал филмологија. Работел како уредник во „Школска книга“. Редовен професор е по филмско сценарио. Пишува телевизиски и филмски сценарија. Член е на Хрватската академија на науките и уметностите. Критичарите го декларираат како еден од најважните претставници од генерацијата на борхесовците. Неговите романи се автобиографски и генерациски, со елементи од популарната култура и од митологијата на секојдневјето.
512 pages
First published January 1, 1988
18 people are currently reading
546 people want to read
About the author
Goran Tribuson
70 books79 followersDiplomirao je i magistrirao (filmolgija) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kratke priče počinje objavljivati početkom 1970-ih godina 20. stoljeća u prvom valu tzv. fantastičara (Zavjera kartografa i Praška smrt), da bi se postupno opredijelio za žanrovsku prozu. Kritika je odmah uočila Tribusona kao najtipičnijeg predstavnika hrvatskih borgesovaca koji prvi među brojnima u toj struji postiže punu autorsku zrelost. Postupno napušta fantastiku, ali zadržava interes za srednjoeuropsku ikonografiju i težnju prema okultnome, što se očituje u njegovim romanima Snijeg u Heidelbergu, Čuješ li nas, Frido Štern (u cjelokupnom autorovom opusu jednom od najboljih njegovih djela), te Ruskom ruletu. Daljnji i brojni Tribusonovi romani dijele se na autobiografske i generacijski obilježene, mahom s temom iz zavičajnoga Bjelovara te analizom popkulturne mitologije svakidašnjice sedamdesetih godina (Polagana predaja, Povijest pornografije). U tu skupinu spadaju i dvije knjige autobiografskih eseja Rani dani (1977.) i Trava i korov (1999.). Drugi ciklus čine brojni Tribusonovi kriminalistički romani Zavirivanje , Siva zona, Noćna smjena i drugi, kojih je glavni junak bivši policajac Nikola Banić. Tim je romanima, uz one Pavla Pavličića, stvorio opus prihvaćen i od stručne kritike i od najšire čitateljske publike.
Dugogodišnji je urednik u Školskoj knjizi, redoviti je profesor filmskoga scenarija na Akademiji dramske umjetnosti. Od 2000. godine suradnik je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Razreda za književnost, a u lipnju 2008. godine postaje redoviti član Akademije.
Dugogodišnji je urednik u Školskoj knjizi, redoviti je profesor filmskoga scenarija na Akademiji dramske umjetnosti. Od 2000. godine suradnik je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Razreda za književnost, a u lipnju 2008. godine postaje redoviti član Akademije.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 25 of 25 reviews
August 17, 2012
Negdje sam pročitao da je znamenita Povjesničarka Elizabeth Kostove nastala na temelju desetogodišnjeg istraživanja autorice. Onda se na temelju Tribusonove Povijesti pornografije može izraditi cijela sociološka studija, a trajala bi minimalno deset godina.
Što reći i od kud početi. Čitajući knjigu podvlačio sam rečenice i ulomke koji su mi se posebno dojmili. Kad sam nakon čitanja prelistao knjigu, bila je puna grafita, označavajući obilježja mog oduševljenja. Ovo je knjiga povratka u prošle proživljene dane, misrise, osjećaje, sjećanja na prve ljubavi, djetinjstvo, obamne, osvete, pomirenja, poraze i što god čovjek poželi.
Iako se iz jednog ulomka može protumačiti da je radnja knjige pandam nekoj niskobuđetnoj portugalskoj ''sapunici'', Tribuson nam otkriva koliko su bili benigno zamršeni odnosi s prijateljima naše mladosti. Kaže on:
'' Sonja i ja smo se definitivno razišli, bez objašnjenja i bez pozdrava. Brak Jaromira i Arlete ostao je obilježen njenom nepromišljenom nevjerom. Irena nije osobito voljela Arletu koja je spavala s njenim dečkom. Arleta opet nije uopće htjela čuti za Delona, jer je smatrala da zbog muža takav stav ima najveću moguću mjeru funkcionalnosti. Jasno je da isto kao ni Brambor nije mogao spram Delona sačuvati istu mjeru prijateljske otvorenosti. A Ljubo, premda za to nije imao nekih osobitih razloga, nije volio da se pred njim spominje Delonovo ime. ''
Tribuson primjećuje da životni vijek svakog čovjeka prolazi kroz različita kulturološka i sociološka razdoblja. I ja primjećujem da sam nekada sjedio na najvišim i najtanjim granama stare jabuke (na koje me danas niti jedna sila ne bi natjerala), a sada tipkam po nekim plastičnim slovima, da bi moju misao mogao pročitati tamo netko iz južne polutke. Glede toga evo nekoliko citata:
''Nikad zapravo nisam uspio shvatiti koje smo se to godine našli na stranputici. Je li to bilo onda kada smo počeli gledati kriminalističke i western filmove koje su u odgojnom smislu držali neprikladnima; ili one godine kad smo počeli slušati Presleya koga su smatrali trulim zapadnim atakom na socijalistički moral (dok su ga u isto vrijeme pobornici pravog američkog duha nazivali komunistom masne kose!). Nije li naša moralna dekadansa uslijedila po dolasku dugih kosa i traperica, ili mnogo ranije, pojavom žvakačih guma? Je li nas otvaranje granica i raskošna dioba pasoša učinila majmunoidnim imitatorima Zapada, ili bi nas zatvorene granice učinile još većim nakazama? Jesmo li iz doba blaženog entuzijazma prešli u godine skepse zbog nekih širih, globalnih društvenih kretanja, ili samo zbog odrastanja?''
ili
''Nova pedagogija uspjela je prevladati natražne oblike buržoaskog odgoja, kada su dječaci išli u mušku, a djevojčice u žensku školu, pa smo u klupama sjedili svi zajedno izmiješani. Rezultat ove seksualne emancipacije očitovao se u tome što su djevojčice mnogo ranije doznavale za Winnetoua, a mi dječaci, bez stida, upisivali pjesmotvore u narodnim vezom ukrašene spomenare.''
ili:
''Ubrzo smo, okrijepljeni dobrim vinom, zaboravili na sve nesporazume koji su nas podijelili, i latili nas raščlanjivanja zajedničke prošlosti. Po tome smo znali da smo ipak ostarjeli, jer se samo starci naslađuju mislima na slavne stare dane. Na žalost, iako tek na pola životnog puta, naši su pogledi bili potpuno okrenuti prošlosti.''
ili pak:
''Najmanje ambiciozni pohađali su ŠUP, što je bila omiljena kratica za školu učenika u privredi. Oni su školu prvi završavali i prvi postajali korisni, jer su u trenu dok si se ti bavio morem teorijskog i uglavnom nekorisnog znanja, jedino oni znali popraviti napuklu vodovodnu cijev, ugraditi trofaznu utičnicu ili istokariti nešto od drva.''
Tribusonovi likovi, 'odgulivši'' pola života ipak shvaćaju kako zapravo sve ono što su zamislili da bi trebali učiniti i postići postaje čista utopija:
''Vremena su stvarno dobivala nekakav gorak, opor okus. Sve ono što smo namjeravali biti, sve ono što smo namjeravali uraditi, iz dana se u dan pokazivalo sve većom fantazmogorijom i tlapnjom bez osnova.''
Zapravo čitajući knjigu, pomislio sam da ne postoji niti jedna jedina riječ u Anićevom hrvatskom rječniku koja nije pronašla mjesto u Povijesti pornografije. Jer, ako tko pita o predmetnoj pornografiji u knjizi, to je neka druga filozofska rasprava.
Tribuson (osim na vrlo stručan način – ipak je to ozbiljna tema svakog mladog života) o pornografiji priča kroz neprekinuti niz smiješnih (ali vrlo smiješnih) situacija. Prije čitanja, oni slabijeg mjehura, obavezno staviti pelene za odrasle. Samo neki od njih:
''Dječaci bogatije imaginacije, u kakve je valjda spadao i Gogo Jazbinšek, mogli su spretnim operacijama vlastite mašte prevladati temeljnu nedostatnost priručnog emitenta pornografskih sadržaja. Ljubo Brabec je to zvao ''drkanjem iz glave.''
…
''Sad, pretpostavljam da je teorija o zahodu kao autentičnom prostoru mastrubacije običan zapadni import, jer je naše balkansko poimanje zahodske higijene i komfora učinilo ovaj ambijent pogodnim prostorom tek za samoubojstvo.''
…
''A penis, opet prema Van de Veldeu, izmjeren na leđnoj strani ima 15 centimetara. Ljubo Brabec je odlučio da će kod kuće smjesta provjeriti tu tvrdnju, ali je sve ostalo na pokušaju, jer nikako nije mogao odlučiti koju stranu penisa Van de Velde smatra leđnom.''
…
''Tako je Miki uspio izgubiti ''jumfer'', a ja sam svoj, kao gimnazijski suvenir, prenio na prvu godinu faksa.''
…
'' Da se spasi od propagandne agresije susjede Eve, tata je između njenog i našeg dvorišta podigao dva metra visoku daščanu ogradu. Nakon toga, Eva Biser, zabrinuta za dušu mog oca, redovito je preko te ograde bacala novi, netom pročitani broj Kule stražare, sve dok joj otac nije uzvratio bacivši u njeno dvorište dansku pornografsku reviju, koju mi je nekoć posudio Miki Grabar.''
… … … … … … … …
Ipak, Tribuson je o ovoj knjizi sam donio zaključak, a osobno vjerujem da je on i istinit:
'' Više nego danas, tada sam smatrao da literatura traži čitavog čovjeka, da se rađa iz potpune pribranosti predanog rada, pa sam satima visio nad ovim ili onim atributom, rečeničnim redom ili metaforom.''
Sve u svemu, iznimno zanimljivo štivo kojeg ću i slijedeće godine dok zalegnem pod mirisne borove Malog Lošinja, ponovno uhvatiti u ruke. Hvala Gorane. P.s. Orbi hvala veliko na preporuci.
________________________________________________
A za sve koji žele više, evo i još nekih citata:
''Ja sam kod kuće upitao oca kako to da drug Tito ima toliko desnih, asamo jednu lijevu ruku, našto je otac zavapio: - Samo da se već jednom iskobelja iz tog vrtića pa da odahnem.''
…
''Samo zahvaljujući tome što sam bio sin jednog od prvosvećenika sekte, poveli su me nekoliko puta u ribolov, pri čemu sam pokazao katastrofalan nedostatak za sport kojemu je cilj da čovjek prevari i nadmudri nekoliko miligrama ribljeg mozga.''
…
''Kada bi se sabrale sve te silne zasluge za narod, izrečene nad otvorenim grobovima raznih zaslužnih ljudi, čovjek bi pomislio da je narodu od svega toga toliko dobro da se naprosto topi od ugode i miline.''
…
''Današnji HI-FI čistunci , naoružani stovatnim pojačalima, laserskim gramofonima i kompakt-diskovima, uz pomoć čije digitalne tehnike David Bowie pjeva bolje nego kod kuće, nikad neće shvatiti koliko je ljubavi i strpljenja iziskivalo ondašnje praćenje aktualnih trendova u rocku.''
…
''-Zaboravimo sve sitne nesporazume – svečano će otac, stojeći iza Zvjezdane. – Zaboravimo sve jer sam i sam gladan. Ana, bogamu, mogla bi malo rasteretiti gredu na tavanu i skuhati one domaće kobasice.''
…
''Uzeli bismo na liniji Risnjaka ili Mosora grah s kobasicom, a onda bismo pred blagajnom gurnuli kobasicu na dno zdjelice, polizali prst i platili običan grah.''
…
''Ni danas ne znam zašto sam toliko igrao šah s Bramborom. … Mislim da sam ga pobijedio jedan jedini put u životu, i to kad ga je mučila dijareja. Iza svakog poteza jurio je na zahod, tako da mi je u jednom trenu neoprezno gurnuo kraljicu pod konja.''
…
''Pojedini ishodi zvučali su pomalo paradoksalno: neki Škrga se, na svoju radost, uspio riješiti vojske uz pomoć stvarno atrofiranog bubrega, a stanoviti Ivo Šain, zvani Gorila, izašavši iz dvorane za regrutaciju, slavobitno je uzviknuo: - Oslobođen sam vojske, pronašli su mi nekakvu leukemiju!''
…
''-Franjo, jesi li ovog fiću propisno prestigao? – upitala bi tobože ravnodušno majka
- To nije bio fićo, nego Volkswagen?
- Znam, a jesi li ga propisno prestigao? Nisi li vozi prebrzo?
- Ana, za majku božju, taj Volkswagen je stajao parkiran.
- Znam. Ali nepravilno, a bila je puna linija.
- Ana, bogamu, pa na ovoj cesti već pet kilometara nema nikakve linije.
…
- Franjo, pazi, u daljini ti se približava Volkswagen.
- Ana, to nije Volkswagen, nego fićo.
- Znam. Ali, približava se. Ne bi li trebao nešto poduzeti?
- A što, bogamu?
- Pa, da ne dođe do sudara.
- Zašto bi došlo do sudara?
- Ništa, ništa. Ja sam samo rekla. Ako ti to smeta, moga ja i pješice …
Jednom su se negdje oko Križevaca tako posvađali oko toga je li na cesti bilo ograničenje 80 km/h (što je uistinu bilo bespredmetno jer se otac tom brzinom posljednji put vozio kad je vlakom putovao iz Rijeke u Zagreb), da su oboje demonstrativno napustili Škodu i vratili se kući svaki svojim autobusom.''
…
''Sva njegova iskustva i znanja bila su pokupljena iz filmova, čak i ona najmarginalnija. Znao je o konju sve ono što se moglo doznati u westernima, o japanskoj kulturi ono što su mu pokazali Kurosawa, Mizoguchi i Ozu, o poljoprivrednim i industrijskim strojevima ono što se nalazilo u ruskim avangardnim filmovima, o alkoholu ono što moglo vidjeti u filmovima o prohibiciji, a o medicini mu je znanje bilo utemeljeno na Citadeli i Pasteuru. O ježu, parnom stroju, rajčici, vinovoj lozi i porezu na promet, pošto su se u filmovima prerijetko rabili, nije znao uglavnom ništa!''
Što reći i od kud početi. Čitajući knjigu podvlačio sam rečenice i ulomke koji su mi se posebno dojmili. Kad sam nakon čitanja prelistao knjigu, bila je puna grafita, označavajući obilježja mog oduševljenja. Ovo je knjiga povratka u prošle proživljene dane, misrise, osjećaje, sjećanja na prve ljubavi, djetinjstvo, obamne, osvete, pomirenja, poraze i što god čovjek poželi.
Iako se iz jednog ulomka može protumačiti da je radnja knjige pandam nekoj niskobuđetnoj portugalskoj ''sapunici'', Tribuson nam otkriva koliko su bili benigno zamršeni odnosi s prijateljima naše mladosti. Kaže on:
'' Sonja i ja smo se definitivno razišli, bez objašnjenja i bez pozdrava. Brak Jaromira i Arlete ostao je obilježen njenom nepromišljenom nevjerom. Irena nije osobito voljela Arletu koja je spavala s njenim dečkom. Arleta opet nije uopće htjela čuti za Delona, jer je smatrala da zbog muža takav stav ima najveću moguću mjeru funkcionalnosti. Jasno je da isto kao ni Brambor nije mogao spram Delona sačuvati istu mjeru prijateljske otvorenosti. A Ljubo, premda za to nije imao nekih osobitih razloga, nije volio da se pred njim spominje Delonovo ime. ''
Tribuson primjećuje da životni vijek svakog čovjeka prolazi kroz različita kulturološka i sociološka razdoblja. I ja primjećujem da sam nekada sjedio na najvišim i najtanjim granama stare jabuke (na koje me danas niti jedna sila ne bi natjerala), a sada tipkam po nekim plastičnim slovima, da bi moju misao mogao pročitati tamo netko iz južne polutke. Glede toga evo nekoliko citata:
''Nikad zapravo nisam uspio shvatiti koje smo se to godine našli na stranputici. Je li to bilo onda kada smo počeli gledati kriminalističke i western filmove koje su u odgojnom smislu držali neprikladnima; ili one godine kad smo počeli slušati Presleya koga su smatrali trulim zapadnim atakom na socijalistički moral (dok su ga u isto vrijeme pobornici pravog američkog duha nazivali komunistom masne kose!). Nije li naša moralna dekadansa uslijedila po dolasku dugih kosa i traperica, ili mnogo ranije, pojavom žvakačih guma? Je li nas otvaranje granica i raskošna dioba pasoša učinila majmunoidnim imitatorima Zapada, ili bi nas zatvorene granice učinile još većim nakazama? Jesmo li iz doba blaženog entuzijazma prešli u godine skepse zbog nekih širih, globalnih društvenih kretanja, ili samo zbog odrastanja?''
ili
''Nova pedagogija uspjela je prevladati natražne oblike buržoaskog odgoja, kada su dječaci išli u mušku, a djevojčice u žensku školu, pa smo u klupama sjedili svi zajedno izmiješani. Rezultat ove seksualne emancipacije očitovao se u tome što su djevojčice mnogo ranije doznavale za Winnetoua, a mi dječaci, bez stida, upisivali pjesmotvore u narodnim vezom ukrašene spomenare.''
ili:
''Ubrzo smo, okrijepljeni dobrim vinom, zaboravili na sve nesporazume koji su nas podijelili, i latili nas raščlanjivanja zajedničke prošlosti. Po tome smo znali da smo ipak ostarjeli, jer se samo starci naslađuju mislima na slavne stare dane. Na žalost, iako tek na pola životnog puta, naši su pogledi bili potpuno okrenuti prošlosti.''
ili pak:
''Najmanje ambiciozni pohađali su ŠUP, što je bila omiljena kratica za školu učenika u privredi. Oni su školu prvi završavali i prvi postajali korisni, jer su u trenu dok si se ti bavio morem teorijskog i uglavnom nekorisnog znanja, jedino oni znali popraviti napuklu vodovodnu cijev, ugraditi trofaznu utičnicu ili istokariti nešto od drva.''
Tribusonovi likovi, 'odgulivši'' pola života ipak shvaćaju kako zapravo sve ono što su zamislili da bi trebali učiniti i postići postaje čista utopija:
''Vremena su stvarno dobivala nekakav gorak, opor okus. Sve ono što smo namjeravali biti, sve ono što smo namjeravali uraditi, iz dana se u dan pokazivalo sve većom fantazmogorijom i tlapnjom bez osnova.''
Zapravo čitajući knjigu, pomislio sam da ne postoji niti jedna jedina riječ u Anićevom hrvatskom rječniku koja nije pronašla mjesto u Povijesti pornografije. Jer, ako tko pita o predmetnoj pornografiji u knjizi, to je neka druga filozofska rasprava.
Tribuson (osim na vrlo stručan način – ipak je to ozbiljna tema svakog mladog života) o pornografiji priča kroz neprekinuti niz smiješnih (ali vrlo smiješnih) situacija. Prije čitanja, oni slabijeg mjehura, obavezno staviti pelene za odrasle. Samo neki od njih:
''Dječaci bogatije imaginacije, u kakve je valjda spadao i Gogo Jazbinšek, mogli su spretnim operacijama vlastite mašte prevladati temeljnu nedostatnost priručnog emitenta pornografskih sadržaja. Ljubo Brabec je to zvao ''drkanjem iz glave.''
…
''Sad, pretpostavljam da je teorija o zahodu kao autentičnom prostoru mastrubacije običan zapadni import, jer je naše balkansko poimanje zahodske higijene i komfora učinilo ovaj ambijent pogodnim prostorom tek za samoubojstvo.''
…
''A penis, opet prema Van de Veldeu, izmjeren na leđnoj strani ima 15 centimetara. Ljubo Brabec je odlučio da će kod kuće smjesta provjeriti tu tvrdnju, ali je sve ostalo na pokušaju, jer nikako nije mogao odlučiti koju stranu penisa Van de Velde smatra leđnom.''
…
''Tako je Miki uspio izgubiti ''jumfer'', a ja sam svoj, kao gimnazijski suvenir, prenio na prvu godinu faksa.''
…
'' Da se spasi od propagandne agresije susjede Eve, tata je između njenog i našeg dvorišta podigao dva metra visoku daščanu ogradu. Nakon toga, Eva Biser, zabrinuta za dušu mog oca, redovito je preko te ograde bacala novi, netom pročitani broj Kule stražare, sve dok joj otac nije uzvratio bacivši u njeno dvorište dansku pornografsku reviju, koju mi je nekoć posudio Miki Grabar.''
… … … … … … … …
Ipak, Tribuson je o ovoj knjizi sam donio zaključak, a osobno vjerujem da je on i istinit:
'' Više nego danas, tada sam smatrao da literatura traži čitavog čovjeka, da se rađa iz potpune pribranosti predanog rada, pa sam satima visio nad ovim ili onim atributom, rečeničnim redom ili metaforom.''
Sve u svemu, iznimno zanimljivo štivo kojeg ću i slijedeće godine dok zalegnem pod mirisne borove Malog Lošinja, ponovno uhvatiti u ruke. Hvala Gorane. P.s. Orbi hvala veliko na preporuci.
________________________________________________
A za sve koji žele više, evo i još nekih citata:
''Ja sam kod kuće upitao oca kako to da drug Tito ima toliko desnih, asamo jednu lijevu ruku, našto je otac zavapio: - Samo da se već jednom iskobelja iz tog vrtića pa da odahnem.''
…
''Samo zahvaljujući tome što sam bio sin jednog od prvosvećenika sekte, poveli su me nekoliko puta u ribolov, pri čemu sam pokazao katastrofalan nedostatak za sport kojemu je cilj da čovjek prevari i nadmudri nekoliko miligrama ribljeg mozga.''
…
''Kada bi se sabrale sve te silne zasluge za narod, izrečene nad otvorenim grobovima raznih zaslužnih ljudi, čovjek bi pomislio da je narodu od svega toga toliko dobro da se naprosto topi od ugode i miline.''
…
''Današnji HI-FI čistunci , naoružani stovatnim pojačalima, laserskim gramofonima i kompakt-diskovima, uz pomoć čije digitalne tehnike David Bowie pjeva bolje nego kod kuće, nikad neće shvatiti koliko je ljubavi i strpljenja iziskivalo ondašnje praćenje aktualnih trendova u rocku.''
…
''-Zaboravimo sve sitne nesporazume – svečano će otac, stojeći iza Zvjezdane. – Zaboravimo sve jer sam i sam gladan. Ana, bogamu, mogla bi malo rasteretiti gredu na tavanu i skuhati one domaće kobasice.''
…
''Uzeli bismo na liniji Risnjaka ili Mosora grah s kobasicom, a onda bismo pred blagajnom gurnuli kobasicu na dno zdjelice, polizali prst i platili običan grah.''
…
''Ni danas ne znam zašto sam toliko igrao šah s Bramborom. … Mislim da sam ga pobijedio jedan jedini put u životu, i to kad ga je mučila dijareja. Iza svakog poteza jurio je na zahod, tako da mi je u jednom trenu neoprezno gurnuo kraljicu pod konja.''
…
''Pojedini ishodi zvučali su pomalo paradoksalno: neki Škrga se, na svoju radost, uspio riješiti vojske uz pomoć stvarno atrofiranog bubrega, a stanoviti Ivo Šain, zvani Gorila, izašavši iz dvorane za regrutaciju, slavobitno je uzviknuo: - Oslobođen sam vojske, pronašli su mi nekakvu leukemiju!''
…
''-Franjo, jesi li ovog fiću propisno prestigao? – upitala bi tobože ravnodušno majka
- To nije bio fićo, nego Volkswagen?
- Znam, a jesi li ga propisno prestigao? Nisi li vozi prebrzo?
- Ana, za majku božju, taj Volkswagen je stajao parkiran.
- Znam. Ali nepravilno, a bila je puna linija.
- Ana, bogamu, pa na ovoj cesti već pet kilometara nema nikakve linije.
…
- Franjo, pazi, u daljini ti se približava Volkswagen.
- Ana, to nije Volkswagen, nego fićo.
- Znam. Ali, približava se. Ne bi li trebao nešto poduzeti?
- A što, bogamu?
- Pa, da ne dođe do sudara.
- Zašto bi došlo do sudara?
- Ništa, ništa. Ja sam samo rekla. Ako ti to smeta, moga ja i pješice …
Jednom su se negdje oko Križevaca tako posvađali oko toga je li na cesti bilo ograničenje 80 km/h (što je uistinu bilo bespredmetno jer se otac tom brzinom posljednji put vozio kad je vlakom putovao iz Rijeke u Zagreb), da su oboje demonstrativno napustili Škodu i vratili se kući svaki svojim autobusom.''
…
''Sva njegova iskustva i znanja bila su pokupljena iz filmova, čak i ona najmarginalnija. Znao je o konju sve ono što se moglo doznati u westernima, o japanskoj kulturi ono što su mu pokazali Kurosawa, Mizoguchi i Ozu, o poljoprivrednim i industrijskim strojevima ono što se nalazilo u ruskim avangardnim filmovima, o alkoholu ono što moglo vidjeti u filmovima o prohibiciji, a o medicini mu je znanje bilo utemeljeno na Citadeli i Pasteuru. O ježu, parnom stroju, rajčici, vinovoj lozi i porezu na promet, pošto su se u filmovima prerijetko rabili, nije znao uglavnom ništa!''
September 14, 2016
Toliko sam se smijala na ovu knjigu da su mi suze na oči išle od smijeha.
Napokon sam naišla na našeg pisca koji zna biti duhovit i sarkastičan, a opet da piše pametno i bez puno glumatanja.
Napokon sam naišla na našeg pisca koji zna biti duhovit i sarkastičan, a opet da piše pametno i bez puno glumatanja.
November 8, 2009
"Pobjeći od rodnog grada, tvrdio je oduvijek Miki Grabar, iluzorno je poput bježanja od vlastite sjene. Ubrzo sam i sam shvatio da sam tu dosadnu, učmalu provinciju nosio nepovratno zalijepljenu za pete, i da od nje nikad neću moći definitivno zbrisati."
obožavam ovu knjigu, tri čitanja nisu bila dovoljna, uskoro opet napadam :-)
obožavam ovu knjigu, tri čitanja nisu bila dovoljna, uskoro opet napadam :-)
July 2, 2013
Ovo mi je možda i najdraža hrvatska knjiga ... Prvi put kad sam je čitala u mladosti oborila me s nogu ... Od onda sam je čitala još nekoliko puta i volim je i dalje. Na pusti otok bih je definitivno uzela sa sobom ...
February 2, 2019
Moj prvi Tribuson, po preporuci oduševljenih čitatelja iz jedne knjiške grupe na Fb. Nisam u tolikoj mjeri preplavljena oduševljenjem kako se to moglo očekivati iz komentara preporučitelja, ali daleko od toga da mi se nije svidio. Možda je oduševljenje izostalo zbog generacijskog jaza, jer moja osobna povijest započinje taman tamo gdje Povijest pornografije završava, 1980-ih, pa pretpostavljam da čitatelji s datumom proizvodnje u 50-im i 60-im godinama prošlog stoljeća nalaze još i puno veću satisfakciju i bolji doživljaj, prisjećajući se doba koje opisuje Tribuson. Osim toga, izbacila bih veći dio pripovijedanja o razvoju pornografije na prostoru bivše Jugoslavije (i šire), jer osim par duhovitih momenata, taj dio mi je bio pretežno zamoran.
Sve ostalo, super! Upoznala sam pobliže odrastanje generacije mojih roditelja u specifičnom društveno-ekonomskom ozračju, odrastanje jedne "sasvim suvišne generacije, kojoj su obećavali sve, a nisu imali što dati" kako veli Sonjin otac, umirovljeni dr.Slavko Grabar. Glavni lik, Stanislav Ivančić, rođen je, kao i autor, 1948.godine u "malom gradiću stotinjak km od Zagreba", pa autor diskretno navodi čitatelja da bi gradić lako mogao biti njegov rodni Bjelovar. Neki od komentara čak navode da je Čedo Kralj zvan Delon stvarna ličnost, što romanu daje dimenziju istinite priče sa izmijenjenim imenima likova.
Sviđa mi se Tribusonov smisao za humor, koji je doduše više podrugljiv i samoironičan, ali očito sasvim odgovarajući tom vremenu.
Drago mi je što mi je prvi susret s g.Tribusonom baš ovo djelo. Svakako ću potražiti još nešto njegovo, a Povijest svakako preporučam svima, pogotovo "suvišnoj" generaciji.
Sve ostalo, super! Upoznala sam pobliže odrastanje generacije mojih roditelja u specifičnom društveno-ekonomskom ozračju, odrastanje jedne "sasvim suvišne generacije, kojoj su obećavali sve, a nisu imali što dati" kako veli Sonjin otac, umirovljeni dr.Slavko Grabar. Glavni lik, Stanislav Ivančić, rođen je, kao i autor, 1948.godine u "malom gradiću stotinjak km od Zagreba", pa autor diskretno navodi čitatelja da bi gradić lako mogao biti njegov rodni Bjelovar. Neki od komentara čak navode da je Čedo Kralj zvan Delon stvarna ličnost, što romanu daje dimenziju istinite priče sa izmijenjenim imenima likova.
Sviđa mi se Tribusonov smisao za humor, koji je doduše više podrugljiv i samoironičan, ali očito sasvim odgovarajući tom vremenu.
Drago mi je što mi je prvi susret s g.Tribusonom baš ovo djelo. Svakako ću potražiti još nešto njegovo, a Povijest svakako preporučam svima, pogotovo "suvišnoj" generaciji.
August 12, 2023
U knjizi se dosta nespretno isprepliću dijelovi u kojima čitamo o životu naših pet-šest junaka i kraći dijelovi koji sadrže (subjektivnu) povijest pornografije (više evidenciju pornografskog sadržaja dostupnog u bivšoj državi). To se čini nespretnim jer se to odvija po nekoj shemi, malo ovog - malo onog, ponekad bez ikakvog prijelaza, u trenucima kad me uopće ne zanima "povijest pornografije" . Također, dijelovi koji sadrže "povijest", nakon drugog ili trećeg komada već postaju predvidivi, naprije po retorici, a zatim po sadržaju. U retorici mnogo je pleonazama, a kad bi se taj tekst pročistio ostale bi samo dvije tri originalne rečenice ili misli po komadu teksta. Na primjer, u svakom tom dijelu se naglasi da je Mikijev tekst dijelom objektivan, a dijelom hrpa gluposti, korištenjem barem pet rečenica punih ove retorike. U sadržaju mnogo se ponavlja opis pornografskog materijala ili način primjene, pri čemu nakon prvog puta rijetko kad ima nešto sasvim novo - osim primjene koja je ipak predvidiva.
U prvih 100 stranica knjiga je bila doista zabavna, čitala se većinom brzo. Međutim, dijelovi s "povijesti" guraju te u kognitivno zahvaćanje teksta, a, kako sam već i rekla, ubrzo se zaključuje da se radi o hrpi gluposti. Potom se događa da i ovaj "životni" dio postaje predvidiv, a likovi okarakterizirani na samom početku više ne prolaze nikakav razvoj, te se čitanje svede na bezveznu, informativnu razinu, da spasim čitanje trudim se naći bar neke zanimljive informacije o tom kako se živjelo tad. Ali, pošto sam se načitala takvih knjiga i pošto smo stalno okruženi informacijama tog tipa, nakon 200.-te stranice više ni u tom ne nalazim ništa zanimljivo.
Knjigu stavljam na policu nedovršenih.
U prvih 100 stranica knjiga je bila doista zabavna, čitala se većinom brzo. Međutim, dijelovi s "povijesti" guraju te u kognitivno zahvaćanje teksta, a, kako sam već i rekla, ubrzo se zaključuje da se radi o hrpi gluposti. Potom se događa da i ovaj "životni" dio postaje predvidiv, a likovi okarakterizirani na samom početku više ne prolaze nikakav razvoj, te se čitanje svede na bezveznu, informativnu razinu, da spasim čitanje trudim se naći bar neke zanimljive informacije o tom kako se živjelo tad. Ali, pošto sam se načitala takvih knjiga i pošto smo stalno okruženi informacijama tog tipa, nakon 200.-te stranice više ni u tom ne nalazim ništa zanimljivo.
Knjigu stavljam na policu nedovršenih.
January 21, 2018
Kada se u obzir uzmu svi aspekti književnog dela ovaj roman zaslužuje višu ocenu ali ja knjige ocenjujem prema tome koliko dugo ću mudrosti iz njih pamtiti, koliko mogu razumeti likove (ne moram se neizostavno s njima i identifikovati) i, naravno, koliko sam uživala. Zato je ova knjiga za mene samo:"it was OK".
Proživljavati mladost šezdesetih godina u SFRJ je popularna tema stoga me je podsetila na "Kad su cvetale tikve" ili mnogo puta repriziranu "Grlom u jagode". Ipak ovaj roman je romantičan samo onoliko koliko i svako prebiranje po mladosti. U njemu nema gledanja na prošlost kroz "ružičaste naočari" niti predvidljivog "happy enda" i to mi se dopada.
S druge strane mislila sam da radnja nema mnogo veze s pornografijom i da je naslov takav samo zbog zvučnosti a tek neki nagoveštaj toga leži u tekstu no, istorijat pornografije u tadašnjoj državi zaista je detaljno utkan u priču. Taj mi se deo čini sasvim suvišnim i ne vidim njegovu konstruktivnu ulogu u fabuli;"Kao Bitka kod Vaterloa u "Jadnicima"" primetio je neko. Slažem se sasvim.
Ovo je prvi Tribusonov roman koji sam pročitala i mislim da se neće na tome završiti.
Proživljavati mladost šezdesetih godina u SFRJ je popularna tema stoga me je podsetila na "Kad su cvetale tikve" ili mnogo puta repriziranu "Grlom u jagode". Ipak ovaj roman je romantičan samo onoliko koliko i svako prebiranje po mladosti. U njemu nema gledanja na prošlost kroz "ružičaste naočari" niti predvidljivog "happy enda" i to mi se dopada.
S druge strane mislila sam da radnja nema mnogo veze s pornografijom i da je naslov takav samo zbog zvučnosti a tek neki nagoveštaj toga leži u tekstu no, istorijat pornografije u tadašnjoj državi zaista je detaljno utkan u priču. Taj mi se deo čini sasvim suvišnim i ne vidim njegovu konstruktivnu ulogu u fabuli;"Kao Bitka kod Vaterloa u "Jadnicima"" primetio je neko. Slažem se sasvim.
Ovo je prvi Tribusonov roman koji sam pročitala i mislim da se neće na tome završiti.
March 24, 2014
V običajnih pogojih, torej v knjigah, ki imajo takšno dikcijo in se nanašajo na podobne teme, bi pričakoval, da gre za iskanje prikaza nečesa drugega, kot je vidno na prvo žogo. Torej, v tem primeru sem od sebe pričakoval, da bom skozi prizmo vsakdanjih zgodb Bajsija Ivančiča, Delona, Mikija, Irene, Arlete, Ljuba in drugih, skoraj zagotovo videl le sredstva za prikaz in interpretacijo življenja v bivši Jugoslaviji. In s tem prikaz neenakosti, težkega življenja, strahu pred oblastjo in politične/ekonomske samozadostnosti nekega naroda. A tu je nek štos. Takšnega branja sploh nisem doživel. Ne morem sicer zapisati, da bi bilo vseeno, če se zgodba ne bi odvijala točno tam in točno takrat, a vseeno. Štos je natanko ta, da gre za življenjske zgodbe prej omenjenih, ki so mnogo bolj pomembne od zgodbe, ki se odvija na platnu za njimi. Čisto resno. Tole ni roman, ki bi ga priporočil tistim, ki iščejo Jugoslavijo. To je branje za zmeraj.
http://kon-teksti.blogspot.com/2014/0...
http://kon-teksti.blogspot.com/2014/0...
July 13, 2010
Odlična knjiga, konačno san prihvatia savjet svih koji su mi preporučili i bili su u pravu. Preporučujem dalje!
March 7, 2020
Hmmmm
February 4, 2019
Fenomenalna knjiga o odrastanju u jednom specifičnom periodu u povijesti. Zanimljivi likovi, duhovitost, elokventnost... Preporučio bih je svakome, od srednjoškolca do umirovljenika! Ovo je tek druga Tribusonova knjiga koju sam pročitao, ali čini mi se da ću svakako pročitati i ostatak njegovog opusa.
March 12, 2019
Patetike, nostalgije i života ima taman po mom guštu.
July 17, 2019
čitka i zabavna zbirka anegdota i reminiscencija.
April 30, 2020
Masterpiece
May 19, 2020
Hvala bogu super knjiga, a da je naša! Pet zvjezdica!!
Duhovito do suza!
Duhovito do suza!
Read
July 24, 2021nisam očekivala da bude mi tolko dobro
August 23, 2022
a nije lose. tri i pol.
May 17, 2024
trebalo mi je samo sto godina da dovrsim
June 21, 2024
POVIJEST PORNOGRAFIJE (1988.)
S razlogom je Tribuson jedan od najupečatljivijih autora domaće proze. Radnju u Povijesti pornografije smješta u nama Balkancima poznato razdoblje te nas vodi kroz priču na vrlo duhovit i detaljan opis života likova. Roman prati radnju grupu generacijskih prijatelja, kako ju mi zovemo „klapa“, od školskog razdoblja, njihovog odrastanja sve do njihove zrele dobi. Nakon smrti jednog od njihovih prijatelja, oni se ponovno okupljaju u mjestu njihova odrastanja te će ponovno oživjeti njihova nostalgična sjećanja. Cijela se radnja odvija paralelno s istraživanjem pripovjedačevog prijatelja, starih rukopisnih zapisa pod nazivom Povijest pornografije.
U djelu nije samo to odrastanje koje je nostalgično, tu imamo i društvene i političke režime, imamo vremeplov u razdoblje bivše Jugoslavije. Ono što mi se apsolutno dopada je baš taj prikaz čovjeka, prikaz ljudskosti. Ovo je predivan roman, ali pod predivan ne mislim savršen, uglancan, idealiziran. I baš je poseban po tome, po njegovoj vulgarnosti, žargonu i prikazu čovjeka i života onakvog kakav uistinu je, ne savršen. Jer imamo potpuno sulude i urnebesne situacije, zapise o pornografiji i erotici koji totalno nemaju veze s vezom, imamo odrastanje unutar grupe, suočavanje sa smrću, kriminal, ljubav, školovanje, traženju posla itd. Imamo život.
Unatoč tome što je knjiga podosta debela, nekih 450 stranica, ovisno o izdanju, nemojte je se preplašiti te si dozvoliti da ju zaobiđene, pogotovo ako ste jugo – nostalgična osoba.
“Pogreb je sasvim loš kao krajnji ishod nečijih životnih planova, ali je sasvim dobar kao početak romana.”
„Ova plavokosa s golim sisama uopće nije plavokosa primijetio je Miki Grabar, zadubljen u Manetovo remek - djelo iz 1875. godine.
- Budalo, gledaj sise!“
„Zatim su se posvađali, pa se majka rasplakala.
- Franjo, stalno se svađamo! Odavno mi nisi rekao ništa lijepo.
- Mona Lisa! - rekao je otac prvu lijepu stvar koja mu je pala na pamet.“
„Ne sjećam se što sam tog časa pomislio, ali znam da od tog dana nadasve mrzim telefonske aparate.“
"Pornografija je zrcalo vida društvene represije nad individualnim"
S razlogom je Tribuson jedan od najupečatljivijih autora domaće proze. Radnju u Povijesti pornografije smješta u nama Balkancima poznato razdoblje te nas vodi kroz priču na vrlo duhovit i detaljan opis života likova. Roman prati radnju grupu generacijskih prijatelja, kako ju mi zovemo „klapa“, od školskog razdoblja, njihovog odrastanja sve do njihove zrele dobi. Nakon smrti jednog od njihovih prijatelja, oni se ponovno okupljaju u mjestu njihova odrastanja te će ponovno oživjeti njihova nostalgična sjećanja. Cijela se radnja odvija paralelno s istraživanjem pripovjedačevog prijatelja, starih rukopisnih zapisa pod nazivom Povijest pornografije.
U djelu nije samo to odrastanje koje je nostalgično, tu imamo i društvene i političke režime, imamo vremeplov u razdoblje bivše Jugoslavije. Ono što mi se apsolutno dopada je baš taj prikaz čovjeka, prikaz ljudskosti. Ovo je predivan roman, ali pod predivan ne mislim savršen, uglancan, idealiziran. I baš je poseban po tome, po njegovoj vulgarnosti, žargonu i prikazu čovjeka i života onakvog kakav uistinu je, ne savršen. Jer imamo potpuno sulude i urnebesne situacije, zapise o pornografiji i erotici koji totalno nemaju veze s vezom, imamo odrastanje unutar grupe, suočavanje sa smrću, kriminal, ljubav, školovanje, traženju posla itd. Imamo život.
Unatoč tome što je knjiga podosta debela, nekih 450 stranica, ovisno o izdanju, nemojte je se preplašiti te si dozvoliti da ju zaobiđene, pogotovo ako ste jugo – nostalgična osoba.
“Pogreb je sasvim loš kao krajnji ishod nečijih životnih planova, ali je sasvim dobar kao početak romana.”
„Ova plavokosa s golim sisama uopće nije plavokosa primijetio je Miki Grabar, zadubljen u Manetovo remek - djelo iz 1875. godine.
- Budalo, gledaj sise!“
„Zatim su se posvađali, pa se majka rasplakala.
- Franjo, stalno se svađamo! Odavno mi nisi rekao ništa lijepo.
- Mona Lisa! - rekao je otac prvu lijepu stvar koja mu je pala na pamet.“
„Ne sjećam se što sam tog časa pomislio, ali znam da od tog dana nadasve mrzim telefonske aparate.“
"Pornografija je zrcalo vida društvene represije nad individualnim"
August 3, 2016
I was avoiding Croatian literature for years for what I feel a little bit ashamed of. But when I've read this masterpeace, all I could think about is that I was so delusional. Croatian writers can write masterpieces as easily as foreign ones (foreign for me), even more realistic to me, writing about this specific culture I'm living in.
Thank you Tribuson, for fallin' in love with Croatian word again.
Everyone has to read something like this after being tortured with crap like "Ribanje i ribarsko prigovaranje".
Thank you Tribuson, for fallin' in love with Croatian word again.
Everyone has to read something like this after being tortured with crap like "Ribanje i ribarsko prigovaranje".
December 27, 2016
nisam znala sto ocekivati od ove knjige kako autora nikad prije nisam citala - sada, nakon citanja mi nije zao sto sam je procitala. srela sam mnoge zivotopisne price, price odrastanja u specificnom vremenu. humor je bio na svakom uglu, ali kako sam se cesto nasla u situaciji da racunam koliko je jos do kraja, ocjena je ipak 4!
February 1, 2025
Terrific book by one of Croatia's most popular contemporary authors. A bittersweet elegy to growing up in 1960s Yugoslavia, inspired and engaging on far higher (or deeper) level than other books he'd produced by the time I, alas, gave up reading in my native language. If I were to start translating books from Croatian, this would be a good candidate.
February 21, 2017
Poruka ove knjige: there is no hope, there's definitely no hope. Beznađe i pesimizam upakirani u prekrasan ukrasni i šuštavi papir.
P.S. Hvala Tribusonu na pisanju o mojoj nekako kolektivno zanemarivanoj Podravini.
P.S. Hvala Tribusonu na pisanju o mojoj nekako kolektivno zanemarivanoj Podravini.
February 23, 2015
Iako sam malo mlađi ova knjiga je prava reminiscenca moje mladosti.
July 29, 2016
Nisem je mogla brat, totalno zatežen način izražanja....
Displaying 1 - 25 of 25 reviews