Traži me

by Mirjana Bobić Mojsilović

Ko traži, naći će...

Jedan vetropir, jedna obična žena, jedna slavna književnica – junaci su ove priče koja prati tri naizgled potpuno različite sudbine, koje, međutim, imaju nešto zajedničko. Svi oni prolaze kroz život bez istinskog suočavanja sa pitanjima ko sam, šta želim, kuda idem i da li moj život liči na onaj o kojem sam sanjao.

Da li uspomene mirišu, da li je uspeh kao ksanaks, da li je Ada beogradski Varadero, i šta je to što sve troje junaka traži pročitaćete u ovom modernom i veoma uzbudljivom romanu, u kojem svako može da prepozna i deo svoje sudbine.

237 pages, Paperback

First published January 1, 2012

Reviews

[Bojana · Rating 3 out of 5]

Koliko god zvučalo čudno - prijala mi je kako bih odahnula od teške literature.

[Marko Ariel · Rating 2 out of 5]

Sto vise razmisljam o ovoj knjizi manje mi se dopada…
Mada mozda je poenta da se za ljubav treba boriti i da je treba cuvati i kada je osetis da je ne smes ispustiti jer su ti trenutci dragoceni i retki.. to mi se dopada kao ideja
Ali u osnovi, svi likovi su tuzni i zive promasene i neispunjene zivote i kraj mi je bio prilicno potresan…

[Miona · Rating 4 out of 5]

Moram priznati da je sam početak bio mlak. Pomislila sam kako je u pitanju jedna obicna zbirka priča, priča o tri života, sva tri manjkava na neki svoj način. Poslednja trećina me je razuverila da ova knjiga ima mnogo više da ponudi. Ogromno divljenje veštini da se upreletu tri potpuno različita, a donekle ista života. Pročitala sam je u tri dana, a poslenji u cugu, zeljna da saznam kako se završava.
Mihailo je šarmantan, veseo i zgodnjikav muškarac. Koji za celog života nije uspeo da se skrasi, postane uzbiljan, uradi sta se očekuje. U izvesnom smislu, posedovao je slobodu koji mali broj ljudi poseduje, bio je nezavistan, snalažljiv, pratio put na koji ga je zivot nanosio, kako bi se na kraju okrenuo i shvatio da iza njega ne postoji nista cvrsto za sta bi mogao da se prihvati u slučaju da mu oslonac zatreba. I posle toliko putovanja, poklona, devojaka, poznanika, bio je sam. Sam, sa neličnim i šarmatnim pričama.
Lidija Marković, ostvarana spisateljica, lepa i ostvarena žena. Kojoj jedino društvo predstavljaju nagrade i počasti koje je stekla kroz svoja dela i čitaoci istih, njeni usiljeni istomisljenici.

[Marijana · Rating 5 out of 5]

Ljubavni trenutak u dosadnom životu jedne žene. Pravi tren koji baca svetlo na njenu učmalost.

[Mila · Rating 1 out of 5]

This is a repulsive and very depressing book, probably written on antidepressants, featuring a gallery of middle-aged narcissistic, delusional and really sad characters.
Mihailo, the male protagonist is a shallow ageing jet setter who accumulated meaningless flings all his life, when he didn’t outright prostitute himself to older rich women.
And yet M Bobić Moisilević is convinced that with Mihailo, she created one of the most charming protagonist in Serbian literature. Probably because towards the end of the novel, the character of Mihailo, taking a completely inconsistent turn, becomes some kind of cheesy Tristan, madly in love with some housewife that he met once and to whom he writes letters for two years.

As for the language, you don’t need to be an advanced Serbian speaker (which I’m not) to notice how deeply trivial and cliches-driven the writing is.