Knjiga kratkih priča srpskog književnika kojima se nadovezuje na knjigu francuskog filozofa Alana Badioua "Metafizika stvarne sreće". Priče su istovremeno Davidove reakcije na Badiouove filozofske teze, ali i samostalne priče u kojima likovi pokušavaju otkriti što je to sreća i kako do nje doći. Uz knjigu je objavljena i "mapa" s Badiouovim tezama o sreći te pogovor "Pričaj mi o sreći" srpskog matematičara i književnika, Vladimira Tasića, u obliku komentara na Davidove priče, istovremeno i Badiouove teze.
David Albahari (Serbian Cyrillic: Давид Албахари, pronounced [dǎv̞id albaxǎːriː] was a Serbian writer. Albahari wrote mainly novels and short stories. He was also a highly accomplished translator from English into Serbian. Albahari was awarded the prestigious NIN Award for the best novel of 1996 for Mamac (Bait). He was a member of SANU (Serbian Academy Of Sciences And Arts).
SREĆA I DEMOKRATIJA Negde krajem šezdesetih godina prošlog veka, dok je naša opčinjenost revolucionarnim promenama i dalje bila snažna, moja tadašnja devojka odlučila je da se bavi dizaj- niranjem odeće. Uzimala je obične, jednobojne majice i na njima ispisivala razne poruke. Na jednoj je, na primer, napisala: „Demokratija je druga reč za sreću.“ Ili, na dru- goj: „Bez sreće nema demokratije.“ Pa na trećoj: „Sreća je uvod u svetlost.“ Napravila je nekoliko desetina raznih nacrta, a onda joj je sve to dojadilo, ubacila je preostale majice u veliku kartonsku kutiju, zalepila je i zaboravila na njih. Nedavno ih se setila, raspakovala ih i ubacila nove reči. Tako je, na primer, dobila: „Demokratija je druga reč za nesreću“, pa: „Sreća je mrak“ i na kraju: „Nesrećna sam.“ Za divno čudo, majice se nikada nisu tako dobro prodavale.