SREĆA I DEMOKRATIJA
Negde krajem šezdesetih godina prošlog veka, dok je
naša opčinjenost revolucionarnim promenama i dalje bila
snažna, moja tadašnja devojka odlučila je da se bavi dizaj-
niranjem odeće. Uzimala je obične, jednobojne majice i
na njima ispisivala razne poruke. Na jednoj je, na primer,
napisala: „Demokratija je druga reč za sreću.“ Ili, na dru-
goj: „Bez sreće nema demokratije.“ Pa na trećoj: „Sreća
je uvod u svetlost.“ Napravila je nekoliko desetina raznih
nacrta, a onda joj je sve to dojadilo, ubacila je preostale
majice u veliku kartonsku kutiju, zalepila je i zaboravila
na njih. Nedavno ih se setila, raspakovala ih i ubacila nove
reči. Tako je, na primer, dobila: „Demokratija je druga
reč za nesreću“, pa: „Sreća je mrak“ i na kraju: „Nesrećna
sam.“ Za divno čudo, majice se nikada nisu tako dobro
prodavale.