Gazi Husrev - beg

by Hazim Akmadzic

HUVAL-LAHUL-LEZI LA ILAHE ILLA HU Allah je onaj osim kojeg drugog boga nejma. Ne velim da je misao moja! Objava je koju u srcu nosim; s njom liježem i ustajem, dišem i zborim, šutim, bijes sputavajući prije nego krivicu za krivnju oprost ili kaznu odredim; oprost češće, jer ljudi grije previde zavodjeni castohlepljem i pohlepom zemaljskom, pa je bolje, velim, insana skrenuti s krivog puta i upraviti onim na koji nas Poslanik i Boziji vjerovjesnik upucuje. Sin sam Fehrat-begov i carske sceri Seldzukije; unuk sultana Bajazida, sto me na koljenu cupkao, tako da ga iz dalja djecastva, kao onoga koji upravlja carstvom najmocnijem od svih, niti sam zapamtio, niti pamtim, ako ne izuzmem noci i dane ceznje, iscekujuci njegov povratak iz neke od vojni, kamo je odlazio okruzen vezirima i vojskovodjama, sto mu se uklanjahu s puta ili ponizno prilazahu klanjajuci mu se, ljubeci skute i ruku na kojoj ne bijase nikakva ukrasa, izuzev malehna prstena od srebra sa jednim dijamantom koji mu je darovala njegova mater, a moja nena, i mater moje matere Seldzuke, koja je istim takim prstenom, darivana, i onog sto, muhurom njegovim bijase.


Pripovjedalo se da je sedam najucevnijih sejhova, sedam noci zaredom dove ucilo da od svakog zla stite one koji te prstenove budu nosili, ali u njihova srca dobrotu usade.
U noci kad ce moja mati preseliti, svojim drhtavim rukama na kojim sam upamtio, bijelu, haman providnu kozu, natakla je svoj prsten na moj mali prst, zaklevsi me mlijekom koijm me zadojila da dobro cinim i klonim se zla, jer je to put koji mi je zapisan. Jutro je docekala ukocena, iako nas je sviju poslala na pocinak, umirujuci nas, a Hatemi, njezinoj sluzavki i mojoj dadilji, uz koju sam prve korake ucinio, naredila da joj rano ujutro pripremi slatke gurabije i udrobi u mlaku vareniku. Danas sam siguran da ona nije imala nakanu jesti nego nas skloniti da ne gledamo kad joj melek Azrail dusu bude ka nebesima uznosio.


Star sam tacno onoliko danan mjeseci, godina i vijekova, koliko mi trideset mudzevvida, svakoga dana poslie podne-namaza prouce, trideset dzuzova Kurana i ja, tada okruzen melecima, niti stojim, niti sjedim, niti lezim. Ne mogu kazati ni da lebdim ni da ne lebdim; a svakome od mudzevvida imena znadem, trenutke radjanja i umiranja, sve radosti i patnje; po njima vrijeme racunam dok dusu moju krijepe molitvama i ozivljuju skupa s melecima.


Obmanjuju oni koji svoj zivot kazuju.Njihovi zivoti treba da kazuju o njima, pa onaj koji bude cuo ono sto moj zivot kazuje neka znade da je sve to iz Knjige, sto je ispisana davno, prije mog rodjenja, a o kojoj je moja mater govorila u casu dok je iscekivala meleka Azraila I svoj prsten na moj mali prst naticala. Rahmet joj predajem, kao sto rahmet predajem Muhammedu a.s., njegovoj porodici i ashabima njegovim. Moja je knjiga otvorena za sve i nejma toga koji ova slova nece umjeti iscitavati, ni jezika na kojem se nece razumjeti. Samo je treba citati cista srca i u dobroj nakani.

447 pages, Hardcover

Published January 1, 2005

Reviews

[She - wolf · Rating 5 out of 5]

Prvi put čujem za ovog pisca i mogu slobodno reći da me oduševio svojom knjigom. Nikada do sada nisam čitala ovako dobru knjigu, niti jedna knjiga me nije tako brzo kupila i zadržala uz sebe. Opisujući životni put Gazi Husrev - bega (dalje GHB), autor opisuje sve nas (osjećala sam kao da mi čovjek gleda dušu i prebire po njoj, što je bilo jako čudno). Svaki pojedini trenutak, vrlo vješto opisan, u begovom životu proživljavala sam ponovno s njim. Često sam bila uvjerena da stojim odmah do Husreva i da gledamo svijet istim očima (riječima se ne može opisati osjećaj koji vas prožima dok čitate). Akmadžić ne opisuje GHB- ov život na uobičajen način. Naime, GHB nakon smrti čita svoju knjigu života - sudbine i kroz nju govori o svemu što je prošao.
Roman je pisan u prvom licu (narator je sam GHB). Autor se dotakao najbitnijih momenata u begovom životu od njegovog porijekla do namjesništva u Bosni. Knjiga se sastoji od 99 poglavlja, koja su naslovljena sa 99 božijih imena.
Kako sam se približavala kraju sve teže mi je bilo čitati. Odugovlačila sam maksimalno, ali morala sam dovršiti. S posljednjom stranicom prolila sam more suza. Jednostavno, knjiga je ostavila ogromnu prazninu u mojim grudima. Toliko mi je teško pala smrt GHB-a, kao da je riječ o nekome meni bliskom. Skoro da mi je počeo nedostajati.
Ova knjiga je promijenila moj pogled na život, svijet oko mene i književnost općenito. Natjerala me da se zapitam ko sam? Šta želim? Kojim to putem i kuda idem? Svaka čast autoru, ja sam nakon posljednje stranice doslovno sjedila dva sata u tišini i plakala razmišljajući o svemu što nisam, a želim biti; o svemu što sam uradila, a nisam željela i o svemu što nisam uradila, a želim. Autora ću definitivno kontaktirati i reći mu sve ovo, jer nisam sigurna da li je čovjek svjestan šta je napisao. Želim da mu se zahvalim od srca za sve. Hvala Vam Hazime.

[Rajwosa]

Odličan roman sa ubačenim mudrostima.