Gazi Isa - beg

by Hazim Akmadzic

... Povijesni likovi Akmadžićevih romana, koji sada postaju i ključni junaci u njegovu književnu tekstu, istiniti su u mjeri u kojoj se kreću unutar sopstvenog povijesnog konteksta (Sitz im Leben), a dopadljivi i zanimljivi u mjeri u kojoj ih sam autor uspijeva, snagom svoje imaginacije, osvijetliti svjetlom i sjajem onih najblistavijih detalja koji, makar su sitni i neznatni u usporedbi sa silnom maticom kojom struji rijeka uzburkane povijesti Balkana i Bosne kao negdašnjeg zapadnog krajišta golemog Otomanskog carstva, tu povijest čine romantičnom, katkada idiličnom i ljepšom negoli se ona, često, kao slika u iskrivljenom ogledaju, nadaje u povijesnim kronikama naših istočnih i zapadnih susjeda. Akmadžićevi glavni junaci nisu puke romansijerske i romantične tvorevine i jednoobrazno uokvirena lica viteza samjerljiva sa bilo kojim tako vrsnim likovima iz romana koji su nastajali u našem bližem ili daljem historiografskom i književnom okruženju. Naprotiv, makar je riječ o poznatim i prepoznatljivim povijesnim likovima i identitetima, njegovi junaci su, ipak, svojevrsne 'islamizirane freske' na povijesnom platnu Balkana i njegova bližeg okruženja, 'freske' koje su mozaički sklapane i hijeropovijesnim nanosima višeslojno prekrivane onim inicijacijskim udarima unutarnje drame, kao povijesti sopstvene duše, koju u sebi nosi, živi i ozbiljuje svaki od Akmadžićevih glavnih junaka ...
Iz recenzije, prof. dr. Rešid Hafizović

341 pages, Hardcover

Published January 1, 2007

Reviews

[She - wolf · Rating 5 out of 5]

Recenziju pišem 17. 12. 2018. godine i veoma mi je teško. Knjigu sam završila u devetom mjesecu i nikada nisam našla dovoljno vremena za recenziju. U međuvremenu se dogodilo nešto što me potreslo do srži. Naime, 19. 10. 2018. g. naš dragi Hazim Akmadžić je preminuo. Otišao je u potpunoj tišini i sasvim mirno, kao što je i živio. Rahmetli Hazim se borio sa teškom bolesti duži vremenski period i volim misliti da je otišao na neko ljepše, bolje i mirnije mjesto. Sasvim jasno Hazimova smrt predstavlja težak i nepremostiv udarac i gubitak, kako za bh, tako i za regionalnu književnost. Ovo neće biti recenzija za knjigu ''Gazi Isa - beg'', nego tekst u slavu i čast ovog velikog prije svega čovjeka, pa zatim pisca. Iskreno i duboko žalim što nisam imala priliku i lično upoznati rahmetli Hazima. Učinila sam to kroz njegova djela i tekstove koje su o njemu pisali drugi ljudi koji su ga poznavali. Važnije je možda to što sam ga upoznala kroz njegova djela, zar postoji išta drugo što o jednom piscu govori više od njegovih djela? ''Rahmetli Hazim je na svoj posljednji počinak otišao u tišini, jer nikada nije ni bio dio sveopće buke našeg društva.'' -rekli su drugi o njemu. Šta više reći o ovakvom čovjeku? Kako pronaći prave riječi? Osjećam se vrlo teško, jer sam na neki način izgubila meni blisku osobu. Upoznali smo se kroz knjige i zaista će ovaj divni čovjek zauvijek ostati u mome sjećanju. Ovaj skromni čovjek, veliki pisac i patriota, iako je živio tiho i otišao nečujno, iza sebe je ostavio neizbrisiv trag - svoje knjige, koje će ga zasigurno čuvati od zaborava. Posljednji pozdrav divni čovječe, počivao u miru.

[Lejla Krdzalic]

Meni se lično ne sviđa način na koji je ova knjiga napisana. Pored stila pisanja, sumnjam i u vjerodostojnost podataka. Imam osjećaj da autor previše veliča Osmanlije, a smatram da to nije zasluženo. Kada sam počela čitati knjigu, očekivala sam da će biti više istorijskog karaktera.