(Moj) Dnevniče je roman o djevojci skrivenoj iza knjiga. Kako se ponekad čini da čovjek ne bira knjigu, nego knjiga čovjeka, tako i nju knjiga odabere. Čitajući, zaljubljuje se u napisano, a posredno i u onoga koji je knjigu napisao. Ubrzo otkriva tko se krije iza pseudonima na koricama knjige koju je toliko zavoljela. Pod stvarnim imenom urednik je u izdavačkoj kući. Što to znači za nju koja oduvijek sanja o tome da napiše roman? Koliko daleko on živi? Što će se dogoditi nakon što mu se ona odluči javiti? Hoće li se ikada sresti? Ovo možda nije tipična ljubavna priča, ali je još kako - priča o ljubavi.
Koliko sam vam već puta rekla ili napisala da je puno teže pisati recenziju knjige koje obara s nogu, nego one koja mi se nije svidjela ili koju apsolutno ne volim? Prokleto je teško! Ni ovaj put neće biti ništa lakše, jer ja ispred sebe imam knjigu Moj Dnevniče autorice Jelene Kastaneti.
Osim što je iznimno talentirana spisateljica, Jelena je hrvatska višestruka prvakinja u hrvanju i viceprvakinja svijeta, te aktualna prvakinja Hrvatske u powerliftingu. Studira na Kineziološkom fakultetu (nisam sigurna da li je diplomirala), te je suradnica na predmetu Hrvanje na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu. Inače je iz Slatine.
Objavila je zbirku pjesama Bez povratka, brojne kratke priče, te njezin roman prvijenac Moj Dnevniče.
Knjigu sam počela čitati jedno subotnje jutro. To je bila prvo subotnje jutro koje je bilo rezervirano samo za mene. Nisam mogla više spavati, bila sam odmorna i nisam više mogla gledati Facebook i Instagram. Pogledala sam knjigu i pomislila: zašto ne? Pročitat ću koju stranicu, pa ću ustati.
Pročitala sam nekih tridesetak stranica u trenu, kad sam shvatila da je vrijeme da ustanem. Svaki slobodan trenutak toga dana, ja sam čitala knjigu, makar imala vremena samo za rečenicu. Nešto je bilo u njoj što me je vuklo da ju čitam stalno.
Prva stvar koja me je zaokupila bila je naslovnica. Jednostavna i smirujuća zelena. Iz Jeleninih postova na društvenim mrežama, lako se dalo shvatiti zašto je baš naslovnica zelene boje. Njezina najdraža boja.
S obzirom da sam si nabavila slatke samoljepljive bookmarkere, doslovce ćete vidjeti kako slika vrijedi 1000 riječi, zbog brojnih malenih žabica koje su označile jako puno stranica u knjizi. U jednom sam trenutku pomislila da nije imalo smisla lijepiti ih u knjigu, jer ću ih prvi dan sve potrošiti. A treba dočekati da stigne novi paketić iz Kine.
U jednom sam trenutku pomislila kako sam pročitala knjigu i da zapravo nemam nikakve konkretne informacije. Knjiga je pisana u prvome licu, tako da je meni Jelena cijelo vrijeme bila u glavi dok sam ju čitala. I sad ja vama iskreno ne znam reći da li je ona to pisala o svome vlastitom iskustvu ili je nešto izmislila ili je ipak izmislila cijelu priču.
U svakom slučaju, bez obzira o čemu je riječ, meni je knjiga odlična! Kao što sam već rekla na mojim objavama na društvenim mrežama, knjiga je čista ljubav. Ljubav u onom najiskrenijem i najčišćem smislu.
Radi se o djevojci, koja radeći u antikvarijatu, nailazi na knjigu pisca koji ju oduševljava. Kako je pisac živ, njezinih godina, ona otkriva njegovo pravo ime, te mu se javlja na jedan vrlo uobičajeno neuobičajen način.
Bez obzira na to što ih dijeli 1500 kilometara, oni postaju svjesni činjenice da su našli srodnu dušu. Tih 1500 kilometara postaje nevažna činjenica. Jedino što je važno da imaju jedno drugoga, u svakom smislu.
Knjiga se zove Moj Dnevniče, zato što on postaje njezin dnevnik. On ju sluša i razgovara s njom, postaje skladište za njezine misli, one najiskrenije, najdublje i najintimnije. Čitajući knjigu, čitajući ovu ljubav, nisam morala maštom otići daleko da shvatim da ja to imam pokraj sebe. Ne baš u svakom trenutku, nekada je par kilometara dalje od mene, nekad nekoliko zgrada, a nekad samo jednu sobu dalje. I lijepo je pročitati da netko piše o ljubavi kakvu ja osjećam svakodnevno.
Ja se nadam da Jelena ima spremno u rukavu još puno stranica knjiga i da ću ja imati jednoga dana kolegiju njezinih knjiga na polici.
Ovo je jedan izuzetno pametno i zrelo napisan ljubavni roman, pun iskrenih emocija. Tek kada pročitam ovako dobro napisan roman, pomislim da o pravoj ljubavi znam možda ipak manje nego što sam mislio. :) Lako se čita, uživa se u svakom dijalogu i opisu, i uči nas nekim bitnim stvarima koje svi, kao, znamo, ali vrlo često zaboravljamo na njih. Svakako preporučam pročitati ovaj roman!
Olympic Games Readathon – Poseidon – a book you have not heard much about before
Previše ljubavna, previše poetski napisana, radnja (osim ljubavnog aspekta) minimalna, skoro nepostojeća. A stil pisanja me totalno odbio. Piše u prvom licu i obraća se drugoj osobi cijelo vrijeme, ti nisi znao..., ti si bio... cjelokupna knjiga je takva. Meni to nikako nije odgovaralo.
Kako sam ovu knjigu tek sad otkrila?! Jelena Kastaneti ide u top 5 omiljenih autora i jedva cekam procitati i druge njene knjige. Najpredivnije, najtoplije, zelim citati opet ispocetka cim sam zatvorila zadnju stranicu.
Ne želeći previše pisati o radnji knjige jer se ona treba i mora doživjeti, željela bih istaknuti da je ova Jelenina knjiga sve ono što pomisliš kada kažeš "e, ovaj stih, citat, redak mi se sviđa da bih ga želio zapisati ili izreći voljenoj osobi kako bi se ona osjećala radosnom i voljenom." Sve pohvale i preporuke!
Divna priča o ljubavi na daljinu. Jako mi se sviđa kako su njene osjećaje i misli opisani. Izvlačim poruku da se cijeni sve te male stvari u životu i ne prestaje vjerovati u ljubav 🤍
Jako dugo sam želela da pročitam ovu knjigu. Sa Jeleninim stilom pisanja upoznata sam od ranije, jer je pratim na instagramu, ali je potpuno drugačije kada sve čitate u celini. Kada sam započela čitanje knjige imala sam jako veliku tremu i bila uzbuđena jer sam imala baš velika očekivanja u vezi knjige. Ali, kao i što sam očekivala, knjiga me nije razočarala. Knjiga me je oduševila! Jedina mana je što knjiga nije duža, jer bih vrlo rado još uživala. Jelena za mene piše magično, i od mene imate ogromnu preporuku za ovu knjigu. Knjiga koja je obeležila moju 2020. godinu i kojoj ću se definitivno vraćati.
Prvi susret s radom autorice Jelene Kastaneti je upravo ovaj roman sa fotografije. Jednostavan, topao ljubavni roman sa dozom mistike obilježio je kraj ovog listopada. Centar i fokus romana je naravno ljubavna priča u koju su upletene knjige i pisanje, pa je upravo to meni uljepšalo i zaokružilo ovaj roman. Ljubavna priča 21. stoljeća jer započinje i opstaje upravo dopisivanjem. Mistiku same te ljubavne romanse mi je dodatno isticao način pisanja - autorica dosta piše u prošlom i budućem vremenu te sam se tako stalno zapitivala - Kada se događa ova radnja? Nisam je mogla smjestiti u vremenski period sve do kraja romana, kada nam autorica to i otkrije. Posebno oduševljena ovim romana i nisam baš. Imam osjećaj da to ljubavna priča i prikazana ljubav nije do mene doprila u potpunosti. Ne mislim da je to do autorice, nego jednostavno možda meni više ne odgovaraju ljubavni romana i ljubavna tematika. A što se ljubavi tiče, autorica je stvarno u svaku poru i svaki dio ljubavi dotaknula i opisala. Ono što je za nju ljubav, itekako je vidljivo u ovoj knjizi.
Predivna knjiga. Za čas sam je pročitala Ne samo predivna ljubavna prica, nego i predivan stil autorice. Poželim da svako tako ljubav opisuje i da je svako upravo tako osjeća♥️ oduševila si me Jelena, čak si mi i uspjela vratiti pogled na onu pravu ljubav.
Nemam rijeci toj ljepoti knjige.Ne radnje koliko ideje pisanja dnevnika i dobro smisljenih recenica od kojih bih svaku prepisala i podvukla.Zaista vise nego divna knjiga!
Ovo je prva knjiga Jelene Kastaneti koju sam pročitala, a nakon čitanja bila sam sigurna da neće biti i posljednja! Način na koji je autorica opisala likove natjerao me da se zaljubim u njezino pisanje, a sama radnja nije mi dopuštala da stanem sa čitanjem pa sam ju pročitala u istom danu. Svakako preporučujem!