Apatridi i ostale čudne ličnosti

by Lidija Deduš

Genres: Poetry

105 pages, Paperback

Published January 1, 2018

Reviews

[Uroš Đurković · Rating 1 out of 5]

Ništa. Doslovce, nikakav iskorak od predvidljivih postupaka i očekivanih tema. Reciklaža svakodnevice, suočavanje sa bolnom prošlošću, surovo suvom sadašnjicom i besperpektivnom budućnošću, iskazana je kroz stihove koji to ne moraju da budu, u zbirci nepromišljene strukture. Doslovce sve pesme mogu funkcionisati kao tekstići na društvenim mrežama, više ili manje emotivna jadikovanja, gde je stalni element providna i jasna poruka, uz dosetljivosti utemeljene na klimavom humoru i kolebljivoj ironiji. Lidija Deduš, čini se, piše iz nužde, ali lične bure koje proživljava, uz osvrt na ovdašnja društvena, pa i epohalna pitanja, ne nude ništa osim toliko puta viđene ispovedne poze, lišene bilo kakve svežine ili snage u jeziku, ali i prave kritičke oštrice. Sve je transparentno, ali niti provokativno, odnosno, razodevajuće-šokantno, niti usredsređeno na sugestivnost okruženja, već je zaboravljivo raspričano. Naravno da je rat bio užasan i da su ljudi mahom nesrećni, izgubljeni i zatrovani mržnjom i da je teško biti danas mlad / sredovečan / star, i da je svet pun self-help gluposti, podmuklih izazova i bezvezarija sa interneta i da svi boluju od anksioznosti nastale od drobilice kapitalizma i da smo suštinski usamljeni i da ljubavi nema i... I šta ćemo sad?

[Daniel Radočaj · Rating 4 out of 5]

Neuobičajeno zrela zbirka iz pozicije prvijenca (ok, autorica baš i nije tinejdžerica, no ta činjenica nimalo ne osporava kvalitetu ove zbirke) i zapravo je prava šteta što „plaća ceh“ malih naklada koje svojim izdanjima slabo pronalaze pogodan „prečac“ do potencijalnih čitatelja, za razliku od etabliranih nakladničkih imena koja često nude "jedno veliko ništa". Nostalgične teme, fokusirani kadrovi. Povremeno, Lidijina poezija više nalikuje kratkoj priči nego stihovnoj formi, ili barem svojevrsnom „uvodu“ u prozni (kratkopričaški) žanr. Iz te perspektive, može se pročitati i pokoji stih koji bi, pod „strožom uredničkom palicom“ iz pjesme bio izbačen kao višak. Možda. No s druge strane, Apatridima barem ne nedostaje riječi. „dragi morrissey“ je tako pravi primjer pjesme koja svojom dužinom prkosi „smještanju fokusa“ a opet, autorici ništa nije u njoj promaklo. Suprotno tome, pjesma „bungee“ dokazuje i izvrsno snalaženje u kratkoj formi, koja je, zbog autoričinog pogleda na svijet(?), barem u ovoj knjizi, u manjini. Lidijinia poezija ne srami se života.

[Danica Vukosavljević · Rating 5 out of 5]

Pročitala u dahu. Valjda jer se osjećam često kao čudna ličnost pa i apatrid.