لم يفكر فى شىء إلا فى أنه نجح، حتى هنا فى أن يجد امرأة، ودون أدنى جهد أفلح فى أن يلج إلى بيتها، فراشها وحياتها. ما لم يعرفه وهو تحت الغطاء أنه مثلما كان سهلاً أن يلج إلى هناك،فإنه كان سهلاً أن يجد نفسه فى الخارج. بعد أقل من يوم،كل شىء كان سهلاً قدر الإستطاعة. لقد تقبل جسد ليزا الجديد كما لو أنه عرفه منذ وقت طوي. ليس ثمة صدمات أوقع من الصدمات الأولى، عدا متعة لمسات الجسد العارى، وفى الواقع أكثر من واحدة، أكثر من اثنين
Immanuel Mifsud was born in Malta in 1967, the youngest in a working class family of eight children.
He started writing poetry at age 16, when he co-founded the literary group Versarti. At that same age he began to work in experimental theatre groups, directing his own plays and later he directed plays by Chekhov, Dario Fo, Max Frisch, Federico Garcia Lorca, David Mamet, Harold Pinter and Alfred Buttigieg.
Immanuel Mifsud writes poetry and prose, and some of his works have been translated into various languages and published in various European countries and USA.
His 2002 short story collection L-Istejjer Strambi ta' Sara Sue Sammut (Sara Sue Sammut's Strange Stories) won the Malta National Literary Award. The same book was later nominated for the Premio Strega Europa. Mifsud's next collection of stories, Kimika (Chemistry) stirred a controversy for what was deemed as "pornographic literature". The Left leaning press lambasted the book for its "filth", while the leading Right leaning English newspaper never published reviews on this book. In 2008 Klabb Kotba Maltin published his most recent prose work, another short story collection, Stejjer li ma Kellhomx Jinkitbu (Stories Which Shouldn't Have Been Written).
Immanuel Mifsud writes also for children; his latest publication Orqod, Qalbi, Orqod (Sleep My Love, Sleep) being a collection of lullabies.
He has participated in a number of prestigious literature festivals, such as the Festival de Poesia de la Mediterrania (Palma de Mallorca), Dnevi Poezija in Vina (Medana, Slovenia), Terceti Trnovski (Ljubljana, Slovenia), Dni Poezie a Vina (Valtice, Czech Republic), and others. Some of his poems were published in eminent publications such as New European Poets (Graywolf Press), The Echoing Years (Waterford Institute of Technology), and In Our Own Words: A Generation Defining Itself (MWE), among others.
In 2011 Edizzjonijiet Emmadelezio published Bateau Noir, a collection of poems in a bilingual edition, with translations from Maltese into French by Nadia Mifsud and Catherine Camilleri.
On 12 October 2011 it was announced that Immanuel Mifsud won the European Prize for Literature, 2011, with his book Fl-Isem tal-Missier (u tal-Iben).
أول رواية تُترجم للغة العربية للكاتب المالطي إيمانويل ميفسود يقول الشاعر العراقي كاظم الرويعي نثرت العمر بدروبك وأقول تدوم... ما ظنيت عشقك عشق ليلة ويوم
هذه الأبيات تحكي حال بطل الرواية اريك شيري الممثل المسرحي الذي يلتقي جوته هايم في برلين الشرقية بداية ثمانينيات القرن الماضي وبالعودة لبلده يظل هائم في عشقه وخيالاته لا يستطيع التخلي عن ذكرى ليلة ويوم تمر سنين طويلة بين وعد بلقاء لا يفي به ورسائل بدون رد وانتظار لا ينتهي حياة صاخبة يرى ملامحها بوضوح مع اقتراب النهاية وتبدُد الأمل الأخير باللقاء السرد متداخل جدا ينتقل فيه الكاتب انتقالات مفاجئة في الأزمنة والحكايات يعرض حياة كاملة لبطل روايته.. ويمر أيضا على جوانب من الأحداث السياسية في مالطا
"Necunoscuta din Berlinul de Est", de Immanuel Misfud este o lectură minunat de bulversantă, care stârnește un amalgam de emoții nebănuite, neașteptat de umană, în ansamblul ei. Protagonistul romanului este Erik Xerri, un actor maltez care, la un moment dat, ajunge în anul 1980, într-un martie rece, în Berlinul de Est. Acolo, cunoaște o tânără chelneriță, Jutta Heim, cu care are o aventură de o noapte, însă în seara următoare frumoasa blondă îl ignoră, trecând pe lângă el ca și cum nu l-ar fi văzut, alături de o altă tânără. El rămâne cu obsesia acelei nopți, a figurii Juttei și a unui misterios străin în costum cenușiu, care părea că îi filează pe cei doi. Imaginea Juttei Heim se menține impactant de vie, populându-i lui Erik zilele și nopțile, ea rămânând refugiul lui din calea cotidianului în care el nu dorește să intervină, care îl rănește și cu care nu se simte în largul lui. Cea mai mare parte a acțiunii nu se petrece însă în Germania, ci în Malta, o țară cu un farmec aparte care traversează multe schimbări. Recenzia completa o puteti gasi aici: https://www.delicateseliterare.ro/nec...
Atat am așteptat această carte și atât de mult m-a dezamăgit...am citit-o într-o singura zi sperând că o să descopăr ceva care să îmi placă...însă nu a fost cazul. Este scrisă ciudat. Personajele sunt prost construite, nu reușești sa desprinzi nici măcar un portret complex... povestea nu are părți bine definite. Dacă va așteptați ca actiunea sa se petreacă mai mult in Berlin, să știți că vă înșelați amarnic, ca și mine...
ceva m-a atras foarte tare la această carte încă de când am început să o citesc. Mi-a plăcut și nu prea pentru că mi s-a părut că stilul de a scrie este asemănător cu al Elenei Ferrante, de care nu mi-a plăcut deloc. Totuși, există ceva care te ține în suspans, deși uneori se povestesc cam multe chestii, adăugate "filosofic", care nu prea își au locul și care iau din esența poveștii. Finalul m-a lăsat mască cum s-ar zice, dar a fost foarte bine gândit
ممثل مسرحي، يسافر الى المانيا، قبل توحدها، ويقابل نادلة، تدعى جوته هايم، يقع في غرامها، ويراسلها حين عودته، ويستمر في مراسلتها لمدة 10 سنوات، بلا رد منها، وعند احساسه بدنو الاجل، يقرر السفر للبحث عنها. الرواية تحمل بين طياتها بعدا فلسفيا، مضمونه ان الحياة عبارة عن رحلة بحث، قد تكون عن الحب، عن الهوية، عن السعادة، عن الحقيقة. كما تؤكد على مبدأ ان الحياة ليست دائما عادلة، وأن النهاية السعيدة غالبا ماتكون في الأفلام فقط! الأسلوب جاء مميزا، فهو اشبه بنص مسرحي في مواضع كثيرة، والحوارات بين الشخصيات، يسهل تخيلها كأنهم يؤدون ادوارهم، على خشبة المسرح.
Juta Hajm" je drugi roman malteškog pisca Imanuela Mifsuda (Immanuel Mifsud). Roman počinje stihovima iz drame "Car Edip" - to nije slučajno, jer je glavni junak romana čuveni pozorišni glumac Erik Šeri. Zatičemo ga u avionu. Nakon posete Berlinu 1980. godine, i sa jedne i sa druge strane zida, vraća se kući na Maltu. Tamo ga čekaju žena i ćerka. A u Istočnom Berlinu upoznao je ženu s kojom je proveo jednu noć - Jutu Hajm. Bilo je to i suviše lako. Ona ga poslužuje u kafeu, on joj nudi da je sačeka posle posla. Odlaze u njen stan... I sve drugo je lako u životu Erika Šerija. On odlično izgleda. Koristi svoj šarm još iz dečačkog doba. Svi mu se putevi lako otvaraju. Ima uspešnu pozorišnu karijeru. Ženu je na Maltu doveo iz Londona. Dobili su ćerku. Ima ljubavnicu. Na putovanjima se uvek nađe neka žena, spremna da mu ulepša noć. Štaviše, one ga i zavole. Pišu mu. I on o njima ponekad misli. Jedina koja mu nikad ne piše je Juta Hajm. On, naprotiv, njoj stalno piše. Piše joj pisma o svojoj telesnoj žudnji za njom. Piše joj kako se seća te noći. Piše joj o koječemu i uvek je moli da pošalje odgovor. U međuvremenu, život se odvija donoseći promene. Žena odlazi nazad u Britaniju, ostavlja ga sa ćerkom. Menjaju se političke prilike, i u Berlinu i na Malti. Ali sve je lako, sve je i dalje veoma lako u životu Erika Šerija. Tako on često i sam misli o svom životu. Gomila drugih stvari koje saznajemo demantuje taj privid potpune lakoće. Važni ljudi umiru - roditelji, ljubavnice... Spoznavanje prave težine važnih životnih preloma dolazi nam kroz inserte pozorišnih predstava u kojima Erik glumi. Nora ("Lutkina kuća") - Ibzenova drama - tu je da nam predoči težinu razdvajanja ljubavnog para. Jedan izvod iz "Magbeta" pokazuje njegov odnos prema celokupnom prohujalom životu: "Život je samo senka koja hoda Kukavni glumac što na pozornici Sat-dva se pući i razbacuje A potom zuba ne obeli više Bajka je to što tikvan priča nju, Prepuna buke, pomame i besa, A posve prazna." Suze u očima Erika Šerija kad stigne do tog dela - "posve prazna" - svedoče o jednom Eriku Šeriju koji i nije tako površan i zadovoljan kako nam je moglo izgledati na početku, i kako on sam o sebi ponekad misli. Ipak, najvažniji izvod, kroz koji najpotpunije sagledavamo njegovu kompletnu životnu dramu, izvod je iz "Cara Edipa", koji ponovo susrećemo na kraju knjige, a koji završava rečima: "Zato ne nazivajte srećnim nijednog od smrtnika pre njegovog sudnjeg dana, pre nego što mu se život okonča, a nikakvo mu se zlo ne dogodi." Juta Hajm je tajanstvena žena koja predstavlja čitav jedan svet koji se ne može imati. Erik je nije gotovo ni video te jedine noći koju su proveli zajedno. On joj piše, njeno neodgovaranje samo podstiče njegovu žudnju. U njeno ime i lik smešta se sve ono što razjeda njegovu dušu. To stoji kao težina naspram lakoći - čitav svet neostvarenog i nemogućeg nasuprot onome što je ostvareno i dohvatljivo. I jedno i drugo sačinjava život. I jedno i drugo je važno. Ono za čim se čeznulo možda postoji, a možda i ne. Ono je možda povod za nesreću, a možda i jedina svetla tačka kroz godine prividne lakoće, kroz godine očiglednih lomova, gubitaka, političkih previranja. Kada se na kraju sve okonča, ostaje faktografija koja može nešto značiti biografima, statistikama, čak i onima koji žele da iskoriste nečiji život, nečije ime i popularnost u svoje svrhe. Nasuprot toj faktografiji - čovek odnosi sa sobom ono što je samo on poznavao, za čim je čeznuo, što samo za njega jedinog na svetu - ima značaj, značaj nesumnjiv i neporeciv.
Knjigu "Juta Hajm" izdao je Treći Trg u odličnom prevodu sa engleskog Milana Dobričića. (Sa malteškog na engleski preveo Albert Gat). Biblioteka "Sredozemlje", Beograd 2018.
After reading the description, I thought it had a lot of potential to be a love story filled with mystery; mystery that would eventually be “solved”, but the only mystery was to find the storyline: it is confusingly written, the characters are not well developed and the book overall is disappointing.
Zgradba Mifsudovega pisanja me je spomnila na Zakaj sem ubila najboljšo prijateljico, a brez temačnosti. Pač pa z občutkom utesnjenosti. Ta roman nima prostora; takoj, ko začne dihati, trči v zid spomina na fatalno žensko, ki bralca opomni, da je gibanje po zgodbi zelo omejeno. In čeprav mi tako zasnovana pripoved ne leži, vsekakor priznam izjemno ekspresivnost in učinek besedila. Premikanje po vsebini Erikovega življenja, njegovih muk, strahov in žensk je ujeto med tem, da stoječi na poziciji moralne zavesti težko najdemo sočutje do njegovega osnovnega dojema življenja, hkrati pa bi mu s simpatijo trpečemu privoščili razrešitev, paruzijo njegove heroine. Tako kot je on ujet v anomalijo svojega življenja, smo mi ujeti zaradi anomalij njegovega življenja. Le da ne gre za povsem iste anomalije. Bistveno je, da je v presečišču vsega prav Jutta Heim.
Nu e deloc stilul meu. Cu mare greu am dus-o la bun sfârșit, doar din simpla curiozitate dacă s-au regăsit sau nu. Spoiler alert ...m-a plictisit big time.🥲
Mifsud huwa awtur versatili hafna, fejn fil-ktieb tieghu Jutta Heim jghaddi lil qarrej minn gol kurituri ta’ mohh il-protagonista, Erik fit-tfittxija tieghu ta’ Jutta. Il-kitba hija fil-forma tal-hsieb ta’ Erik, jigifieri tmur minn xena ghal ohra, minn hsieb ghal iehor. Il-hsieb tieghu dejjem jikkonsisti f’Jutta, ghalkemm jiltaqa ma’ diversi nisa differenti f’hajtu. Mifsud johrog ukoll il-percessjoni tieghu tan-nisa hekk kif anki jzerzaq hjiel fuq id-drittijiet tan-nisa u r-rispett li ghandu lejhom hekk kif isemmi lil Simone de Beauvoir.
Mifsud juza tattika ta’ kitba fejn ipoggi lill-qarrej donnu l-hin kollu fil-prezent bhallikieku li gara fil-passat u dak li ghadu qed jigri, jista' kollu jinghaqad fl-istorja tal-prezent, hekk kif il-protagonist dejjem ghaddej bit-tfittxija kontinwa tieghu ghal ‘heim’ – li jhoss li sab postu fid-dinja, home, pero mhux id-dar fizika imma sense of belonging – to feel at home. Dan ghaliex fil-prezent huwa qieghed jghix il-hajja tat-teatru, bhallikieku hajtu dram shih li hu jixtieq jinqata minnu. Din ta’ l-ahhar tidher cara fil-kwotazzjoni ta’ Shakespeare tradotta bil-Malti: “Life’s but a walking shadow, a poor player. That struts and frets his hour upon the stage. And then is heard no more.”