Ovo je savremeni roman o Zoranu i Mileni - dva pisca koji su se nekada voleli, ljubavni roman o pisanju ljubavnog romana. Posto ne mogu da razgovaraju, oni, svaki za sebe, pisu romane o toj njihovoj nemogucoj dugodisnjoj ljubavi, a ne znaju da imaju istu pricu, iste slike, pa cak i poneke iste recenice. Da li je pisac mali sujetni Bog, da li je pisanje trijumf osvete, ili vid psihoterpije, da li je ljubav publike veca od jedne obicne ljubavi, samo su neke od dilema u ovom romanu, u kome se stvarnost i literatura preplicu na najneverovatnije nacine.
Verovala sam da će biti 4, ali nije mi se dopao kraj i razočaranje je presudilo da spustim na trojku. Standardno je dobra Mira Bobić za opuštanje i razmišljanje o životu, ljubavi, prolaznosti, umetnosti i malim stvarima, kod njenih knjiga uvek je razlika u nijansama.