What do you think?
Rate this book
Judita
Iako u svojem romanu Judita Miro Gavran pripovijeda priču poznatu iz Biblije i istoimenog epa Marka Marulića o udovici koja spašava svoj narod iz zatočeništva, ovaj je put to dirljiva ljubavna priča koja se odvija u vremenu punom surovosti i bespoštedne borbe za vlast. Judita u Gavranovu romanu postaje punokrvni književni lik, žena puna emocija i potrebe za ljubavlju što ovu priču izdiže na razinu vrsnoga ljubavnog romana.
145 pages, Unknown Binding
First published January 1, 2001
21 people are currently reading
304 people want to read
About the author
Miro Gavran
79 books103 followersMiro Gavran is a contemporary Croatian author, born in 1961. His works have been translated into 35 languages, and his books have come out in 150 different editions at home and abroad. His dramas and comedies have had more than 200 theatre first nights around the world and have been seen by more than two million theatre-goers.
He is the only living dramatist in Europe to have a theatre festival devoted solely to his plays outside his/her homeland; the Gavranfest has been held in Slovakia since 2003.
He debuted in 1983 with the drama Creon's Antigone, speaking out forcefully about political manipulation. This was followed three years later by the drama Night of the Gods, the theme being the relationship between the artist and the powers-that-be under a totalitarian system. He then wrote a cycle of plays concentrating on male-female relations, in which his heroes were often great historical persons. He has created a series of complex female characters. His heroines are both strong and emotional. He has written some forty plays to date, including Death of an Actor, All About Women, All About Men, George Washington's Loves, Chekhov Says Good-Bye to Tolstoy, How To Kill The President, Greta Garbo's Secret, Parallel Worlds, Nora in Our Time, My Wife's Husband, Dr Freud's Patient...
There have been first nights of his plays throughout the world, in: Rotterdam, Washington, Moscow, Rio de Janeiro, Paris, Buenos Aires, Waterford, Mumbai, Bratislava, Prague, Ljubljana, Sarajevo, Krakow, Belgrade, Budapest, Athens, Augsburg, Vienna, Sofia.
He has had nine novels published: Forgotten Son, How We Broke Our Legs, Klara, Margita or A Journey into a Former Life, Judith, John the Baptist, Pontius Pilate and The Only Witness to Beauty, Kafka's friend, along with a collection of short stories entitled Small Unusual People.
In his early novels, he describes life in the Croatian provinces, featuring everyday folk, anti-heroes of sorts, who retain a positive stance towards life even when they are confronted with injustice and major difficulties. This is perhaps best seen in his novel, Forgotten Son (1989), in which the central personage is a slightly mentally challenged young man of twenty.
As a forty-year-old, Gavran started to write psychological-existential novels inspired by biblical characters, bringing them nearer to the sensibilities of contemporary readers. These books have been popular with both believers and non-believers, since their messages are universal.
His books have been published in all corners of the globe: in Beijing, Vienna, St Petersburg, Oslo, Istanbul, Paris, Prague, Bratislava, Sofia, Ljubljana...
Gavran has received more than twenty literary awards in Croatia and abroad, including the Central European Time Award, given annually in Budapest to the best Central European author for overall opus, as well as the European Circle Award given to writers for the confirmation of European values in their texts.
With insight and humour, Miro Gavran has written eight books for children and young people: All Sorts of Things in My Head, How Dad Won Mum, Head Over Heels in Love, Happy Days, Farewell Letter, Plays with a Head and a Tail, Try to Forget and The Teacher of My Dreams. These books have also found their way to adult readers.
Gavran earned his degree in Dramaturgy at the Academy of Theatre, Film and Television in Zagreb.
He first worked as a dramaturge and theatre director at the famous ITD Theatre in Zagreb. Since 1993, he has been living and working as a free-lance, professional writer. His theatre and prose texts have been included in numerous anthologies in Croatia and in countries outside its borders, and his work is studied at universities throughout the world.
He has been living in Zagreb, Croatia since he was twenty. He is married to the actress Mladena Gavran, and founded the Gavran Theatre with her in 2002. Their son Jakov is a student of acting.
He is the only living dramatist in Europe to have a theatre festival devoted solely to his plays outside his/her homeland; the Gavranfest has been held in Slovakia since 2003.
He debuted in 1983 with the drama Creon's Antigone, speaking out forcefully about political manipulation. This was followed three years later by the drama Night of the Gods, the theme being the relationship between the artist and the powers-that-be under a totalitarian system. He then wrote a cycle of plays concentrating on male-female relations, in which his heroes were often great historical persons. He has created a series of complex female characters. His heroines are both strong and emotional. He has written some forty plays to date, including Death of an Actor, All About Women, All About Men, George Washington's Loves, Chekhov Says Good-Bye to Tolstoy, How To Kill The President, Greta Garbo's Secret, Parallel Worlds, Nora in Our Time, My Wife's Husband, Dr Freud's Patient...
There have been first nights of his plays throughout the world, in: Rotterdam, Washington, Moscow, Rio de Janeiro, Paris, Buenos Aires, Waterford, Mumbai, Bratislava, Prague, Ljubljana, Sarajevo, Krakow, Belgrade, Budapest, Athens, Augsburg, Vienna, Sofia.
He has had nine novels published: Forgotten Son, How We Broke Our Legs, Klara, Margita or A Journey into a Former Life, Judith, John the Baptist, Pontius Pilate and The Only Witness to Beauty, Kafka's friend, along with a collection of short stories entitled Small Unusual People.
In his early novels, he describes life in the Croatian provinces, featuring everyday folk, anti-heroes of sorts, who retain a positive stance towards life even when they are confronted with injustice and major difficulties. This is perhaps best seen in his novel, Forgotten Son (1989), in which the central personage is a slightly mentally challenged young man of twenty.
As a forty-year-old, Gavran started to write psychological-existential novels inspired by biblical characters, bringing them nearer to the sensibilities of contemporary readers. These books have been popular with both believers and non-believers, since their messages are universal.
His books have been published in all corners of the globe: in Beijing, Vienna, St Petersburg, Oslo, Istanbul, Paris, Prague, Bratislava, Sofia, Ljubljana...
Gavran has received more than twenty literary awards in Croatia and abroad, including the Central European Time Award, given annually in Budapest to the best Central European author for overall opus, as well as the European Circle Award given to writers for the confirmation of European values in their texts.
With insight and humour, Miro Gavran has written eight books for children and young people: All Sorts of Things in My Head, How Dad Won Mum, Head Over Heels in Love, Happy Days, Farewell Letter, Plays with a Head and a Tail, Try to Forget and The Teacher of My Dreams. These books have also found their way to adult readers.
Gavran earned his degree in Dramaturgy at the Academy of Theatre, Film and Television in Zagreb.
He first worked as a dramaturge and theatre director at the famous ITD Theatre in Zagreb. Since 1993, he has been living and working as a free-lance, professional writer. His theatre and prose texts have been included in numerous anthologies in Croatia and in countries outside its borders, and his work is studied at universities throughout the world.
He has been living in Zagreb, Croatia since he was twenty. He is married to the actress Mladena Gavran, and founded the Gavran Theatre with her in 2002. Their son Jakov is a student of acting.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 30 of 39 reviews
March 3, 2017
Ovakve bi se lektire citale! :D Barem ja bih! ;)
January 26, 2018
Judita. U hrvatskoj književnosti ovaj lik iz Biblije (sami Židovi priču o Juditi drže nepotvrđenom) ima posebnu dimenziju i važnost. Ime koje nam svima pada na pamet je Marko Marulić, poznat i kao otac hrvatske književnosti. Ispričati njenu priču iznova, pretvoriti Juditu u glavni lik suvremenoga romana, nije nimalo lagano, ali Gavran je u tome uspio. Treba hrabrosti za uhvatiti se u koštac s ovim likom. Kakav je lik Gavranova Judita? Lik koji raste pred našim očima, te postaje izrazito složen i višeslojan na samom kraju romanu. Od samoga početka pak, ona nam se obraća svojim riječima, priča nama čitateljima svoju životnu priču, kako sama kaže jer ima potrebu podijeliti je sa nama, a ujedno kao što ćemo saznati podijeliti i svoju veliku bol i tragediju.
Gavran nam, kroz Juditine vlastite riječi, vješto opisuje njeno djetinjstvo i njeno djevojaštvo, slika nam sliku duboko moralne osobe koja na nekoj razini ne shvaća okrutnosti i surovost društva u kojem živi, to jest ona osjeća nepravdu, ali nema riječi, mašte ili shvaćanja da tumači okrutnost kao takvu i shvati o čemu se zapravo radi. Ona ne poznaje drugačije društvo, ona nije nikada svjedočila ikakvome svijetu osim onome u kojem je ona živjela. Stoga se ona i ne protivi kamenovanju kada ga vidi, dapače ona ga smatra nečim normalnim, čak i kada sama ne može podignuti kamen. Ona vjeruje u zakon i proroke, te ne vidi svijet onkraj zakona, barem ne svijet koji bi imao ikakvoga smisla. Za nju je kamenovanje dio njena svijeta i ona ga ne dovodi u pitanje, jednako kao što i druge zakone ne propituje, ne zato jer nije osjećajna ili inteligentna, već zato jer je kao i svi mi duboko određena svojim odgojem i podrijetlom, a upravo tu leži i njena tragedija. Svi smo mi više biološki i kulturno programirani nego što to volimo priznati, a i čak i duboko moralne osobe često ne vide koliko bešćutan i besmislen može biti društveni moral, jer moralnost je zapravo možda samo druga riječ za duboku osobnu odgovornost.
Gavranova Judita je od djetinjstva na neki način izdvojena, zbog njezine ozbiljnosti svi je posebno poštuju, a ona odrasta u poslušnu djevojku koja slijedi stroga pravila moralnosti društva kojemu pripada. Zaljubljuje se u bratova prijatelja, ali kada on zakasni sa prošnjom za svega jedan dan, Judita bez pogovora prihvaća očevo objašnjenje kako ju je već obećao bogatom mladiću iz ugledne obitelji. U njoj se od početka osjeća nekakav potencijal, nešto što je uzdiže od drugih, ali ona nikako nije spremna sama određivati što je moralno, a što ne, u njoj se očitava snažna pripadnost zajednici, unatoč toj njenoj određenoj odvojenosti od društva i odrastanja u kojem joj je jedini iskreni prijatelj bio brat.
No, njeno djevojaštvo završava i Judita napušta voljenu obitelji te odlazi živjeti s mužem. Tu slijedi šok za djevojku jer brak nikako nije ono što je zamišljala. Prva bračna noć je zapravo silovanje, iako ona tu riječ ne poznaje u kontekstu svoga novoga položaja i nema načina da progovori o tom novom, a neželjenom aspektu svoga života. Njezino nenadano udovištvo i rana smrt muža dolaze joj kao olakšanje, a opet zbog toga osjeća grižnju savjesti i pokorama nastoji opravdati svoje prirodno osjećanje. Pokore i molitve joj doista i donose neko olakšanje. Tu se već počinje ocrtavati njen karakter i plesti njena legenda. Judita puno toga vidi, ali je bojažljiva, nevična donositi zaključke i posve nevoljna biti nositelj ikakve promjene. Ona je zapravo divno ljudska u svojoj nesavršenosti.
Kao i mnogi, Judita živi dva života i ima dva lica. Jedno koje pokazuje u javnosti, a drugo koje čuva za sebe. Judita nije licemjer, ona jednostavno još nije pronašla način da podijeli i to drugo lice sa svijetom, a možda taj način i ne postoji, možda je dovoljno mudra da zna da se neke stvari i ne mogu podijeliti, da neke tajne duše uvijek ostaju tajne. Sam portret Judite učinio mi se veoma zanimljiv od samoga početka. Gavran stvara novu Juditu, a čini mi se da je njegova Juditi povijesno i kulturološki gledano poprilično uvjerljiva. Ne bi dalje komentirala radnju i druge likove, ali reći ću da Judita za mene postaje lik u pravom smislu riječi tek kada upoznaje vojskovođu čiju glavu treba odrubiti. U tom susretu ona ostvaruje svoju pravu dubinu. Obrat koji je tu Gavran postigao nešto je izvanredno, ali ne želim ga pobliže opisivati jer bi to bilo potpuno otkrivanje samoga zapleta.
Sam jezik je prilagođen svome originalnom uzorku. Gavran koristi imperfekt i aorist veoma često, uspješno prizivajući osjećaj biblijskoga (starozavjetnoga) pripovijedanja. Juditine misli, pa i način govora, sve u sebi ima nešto starozavjetno, priziva sliku jednoga semitskoga društva oštrih stavova i pravila. Pisanje je veoma ujednačeno, Judita je uvjerljiv pripovjedač u svakome trenutku. Konačno, ovaj roman se otkriva kao zaokruženo djelo, s izvrsnim zapletom i dubokim krajem, a posebno se odlukuje nadasve istančanom psihološkom karakterizacijom glavnoga ženskoga lika. Dubina i bol ove priče duboko su me dojmile, do te mjere da bi ovaj roman nazvala jednim od najboljih koje sam imala priliku čitati.
Gavran nam, kroz Juditine vlastite riječi, vješto opisuje njeno djetinjstvo i njeno djevojaštvo, slika nam sliku duboko moralne osobe koja na nekoj razini ne shvaća okrutnosti i surovost društva u kojem živi, to jest ona osjeća nepravdu, ali nema riječi, mašte ili shvaćanja da tumači okrutnost kao takvu i shvati o čemu se zapravo radi. Ona ne poznaje drugačije društvo, ona nije nikada svjedočila ikakvome svijetu osim onome u kojem je ona živjela. Stoga se ona i ne protivi kamenovanju kada ga vidi, dapače ona ga smatra nečim normalnim, čak i kada sama ne može podignuti kamen. Ona vjeruje u zakon i proroke, te ne vidi svijet onkraj zakona, barem ne svijet koji bi imao ikakvoga smisla. Za nju je kamenovanje dio njena svijeta i ona ga ne dovodi u pitanje, jednako kao što i druge zakone ne propituje, ne zato jer nije osjećajna ili inteligentna, već zato jer je kao i svi mi duboko određena svojim odgojem i podrijetlom, a upravo tu leži i njena tragedija. Svi smo mi više biološki i kulturno programirani nego što to volimo priznati, a i čak i duboko moralne osobe često ne vide koliko bešćutan i besmislen može biti društveni moral, jer moralnost je zapravo možda samo druga riječ za duboku osobnu odgovornost.
Gavranova Judita je od djetinjstva na neki način izdvojena, zbog njezine ozbiljnosti svi je posebno poštuju, a ona odrasta u poslušnu djevojku koja slijedi stroga pravila moralnosti društva kojemu pripada. Zaljubljuje se u bratova prijatelja, ali kada on zakasni sa prošnjom za svega jedan dan, Judita bez pogovora prihvaća očevo objašnjenje kako ju je već obećao bogatom mladiću iz ugledne obitelji. U njoj se od početka osjeća nekakav potencijal, nešto što je uzdiže od drugih, ali ona nikako nije spremna sama određivati što je moralno, a što ne, u njoj se očitava snažna pripadnost zajednici, unatoč toj njenoj određenoj odvojenosti od društva i odrastanja u kojem joj je jedini iskreni prijatelj bio brat.
No, njeno djevojaštvo završava i Judita napušta voljenu obitelji te odlazi živjeti s mužem. Tu slijedi šok za djevojku jer brak nikako nije ono što je zamišljala. Prva bračna noć je zapravo silovanje, iako ona tu riječ ne poznaje u kontekstu svoga novoga položaja i nema načina da progovori o tom novom, a neželjenom aspektu svoga života. Njezino nenadano udovištvo i rana smrt muža dolaze joj kao olakšanje, a opet zbog toga osjeća grižnju savjesti i pokorama nastoji opravdati svoje prirodno osjećanje. Pokore i molitve joj doista i donose neko olakšanje. Tu se već počinje ocrtavati njen karakter i plesti njena legenda. Judita puno toga vidi, ali je bojažljiva, nevična donositi zaključke i posve nevoljna biti nositelj ikakve promjene. Ona je zapravo divno ljudska u svojoj nesavršenosti.
Kao i mnogi, Judita živi dva života i ima dva lica. Jedno koje pokazuje u javnosti, a drugo koje čuva za sebe. Judita nije licemjer, ona jednostavno još nije pronašla način da podijeli i to drugo lice sa svijetom, a možda taj način i ne postoji, možda je dovoljno mudra da zna da se neke stvari i ne mogu podijeliti, da neke tajne duše uvijek ostaju tajne. Sam portret Judite učinio mi se veoma zanimljiv od samoga početka. Gavran stvara novu Juditu, a čini mi se da je njegova Juditi povijesno i kulturološki gledano poprilično uvjerljiva. Ne bi dalje komentirala radnju i druge likove, ali reći ću da Judita za mene postaje lik u pravom smislu riječi tek kada upoznaje vojskovođu čiju glavu treba odrubiti. U tom susretu ona ostvaruje svoju pravu dubinu. Obrat koji je tu Gavran postigao nešto je izvanredno, ali ne želim ga pobliže opisivati jer bi to bilo potpuno otkrivanje samoga zapleta.
Sam jezik je prilagođen svome originalnom uzorku. Gavran koristi imperfekt i aorist veoma često, uspješno prizivajući osjećaj biblijskoga (starozavjetnoga) pripovijedanja. Juditine misli, pa i način govora, sve u sebi ima nešto starozavjetno, priziva sliku jednoga semitskoga društva oštrih stavova i pravila. Pisanje je veoma ujednačeno, Judita je uvjerljiv pripovjedač u svakome trenutku. Konačno, ovaj roman se otkriva kao zaokruženo djelo, s izvrsnim zapletom i dubokim krajem, a posebno se odlukuje nadasve istančanom psihološkom karakterizacijom glavnoga ženskoga lika. Dubina i bol ove priče duboko su me dojmile, do te mjere da bi ovaj roman nazvala jednim od najboljih koje sam imala priliku čitati.
May 27, 2023
Kroz svoj čitateljski staž pročitala sam velik dio opusa g. Gavrana, što drame, romane a i ponešto za mlade. Juditom sam završila njegovu biblijsku trilogiju (Judita, Krstitelj, Pilat) i mogu reći da me Judita izula iz cipela. Svaka čast Marulićevoj Juditi, ali Gavranova je puno više žena od krvi i mesa.
A g. Gavranu naklon do poda. Nema riječi kojim nisam nahvalila njegova djela, a on me svaki put iznova oduševi. Tak da više doslovno nemam riječi. Fantastično nešto.
Drugo čitanje 25.5.2023. Judita je definitivno knjiga koja se čita više puta, zato mi je baš drago da imam primjerak za sebe. I ovaj drugi put je nevjerojatno, strašno dobra. Žena kakve nema na instagramima i ostalim mrežama. Pitanje ima li više uopće išta slično na svijetu, kao što je Gavranova Judita. Film potencijalno famozan, u pravim rukama. Možda ga netko poželi napraviti 🤞🏻🤞🏻
A g. Gavranu naklon do poda. Nema riječi kojim nisam nahvalila njegova djela, a on me svaki put iznova oduševi. Tak da više doslovno nemam riječi. Fantastično nešto.
Drugo čitanje 25.5.2023. Judita je definitivno knjiga koja se čita više puta, zato mi je baš drago da imam primjerak za sebe. I ovaj drugi put je nevjerojatno, strašno dobra. Žena kakve nema na instagramima i ostalim mrežama. Pitanje ima li više uopće išta slično na svijetu, kao što je Gavranova Judita. Film potencijalno famozan, u pravim rukama. Možda ga netko poželi napraviti 🤞🏻🤞🏻
August 10, 2022
miro je u 21. stoljecu napiso fanfiction na marulicevu juditu Pretvorio ovu juditinu sluskinju suu u lezbu dok su holoferno i judita pullali enemies to lovers trope
August 11, 2018
Gavranova priča o Juditi, iako inspirisana Marulićem i biblijskom pričom o Juditi, krajnje je originalna. Njegova junakinja nije samo smerna udovica, već je i žena koja voli i kao svaki čovek, ona greši. Međutim, za svaki greh se pokajala i posledice je skupo platila. Posle 500 godina, od Marulića neko se usudio ispričati priču o biblijskoj legendi, na novi način. Likovi u romanu bazirani su na biblijskim ali su daleko kompleksniji. Roman je napisan jednostavno, a lik Judite oslikan je na način svojstven samo Gavranu. Njen odnos sa Holofernom predstavljen je kao intiman odnos dvoje mladih ljudi, a ne nepriatelja. Međutim, kao žena u ranim vremenima ljudskog roda ona i dalje ispašta za svoja dela, osuđena od strane muškaraca koji su superiorni po položaju ali daleko jadniji i slabiji od nje.
May 21, 2017
Ovo bi trebala biti lektira, Marulića učiti na satu, Gavrana za lektiru, ujedno s time upoznati učenike s terminima intertekstualnosti i postmodernizma, totalni win. Ali prije da će i Davidijadu ubaciti u obveznu lektiru i dobiti otprilike ovakav rezultat- https://media.giphy.com/media/vOlTwBu...
July 23, 2024
Prvo kampiranje u životu koje je proteklo bajno. Ništa ga nije moglo začiniti bolje od ove knjige. Ljuljuškao sam se u hammocku i čitao. U pozadini lahor, cvrčci i valovi.
March 22, 2018
Ovaj roman Judita sama piše. Piše o slavljenoj pobjedi nad neprijateljem iz svoje perspektive. Piše o braku s Manašeom. O ljubavi koju je spoznala tek kad je upoznala svog neprijatelja.
June 21, 2021
Един доста предизвикателен (за мисълта) поглед към старозаветната героиня Юдит, отсякла главата на вражески военачалник.
Гавран жонглира с подчинението към обществото, с подтика да излезеш извън рамката на досегашния живот, познанието на различнито и отхвърленото, простият човешки контакт, помитащ всякакви предрасъдъци, стига веднъж поне да го допуснеш. Много интересна Юдит, без да е онази свирепа жена-войн от Библията.
Гавран жонглира с подчинението към обществото, с подтика да излезеш извън рамката на досегашния живот, познанието на различнито и отхвърленото, простият човешки контакт, помитащ всякакви предрасъдъци, стига веднъж поне да го допуснеш. Много интересна Юдит, без да е онази свирепа жена-войн от Библията.
June 22, 2014
It is a decent piece of art
January 14, 2018
I could read it over and over and every time is interesting as first time I read it.
January 25, 2019
I really enjoyed this story.
December 18, 2021
judita girlboss
Read
August 3, 2022Imala sam jako niska ocekivanja s obzirom da je lektira, no jako mi se svidjelo i nisam ocekivala takav ishod.
May 22, 2025
Odlična!!!
October 28, 2014
Вот не люблю разного рода ремейки и сиквелы :(. В 99% случаев они скучнее ори��инала, разве что спецэффектов побольше. Но тут была (и одновременно не была) некая интрига :)
Нет ничего банальнее (в смысле авторского креатива) перелицовки "вечных" мифологических сюжетов. Миф даёт предельно чёткую фабулу - он похож на передовицу газеты, перечисляющей все значимые объективные события и факты. Только газетка эта гранитная, холодная, не содержащая в себе человеческого измерения.
Что может сделать писатель - перелицовщик мифа? Только добавить в него живых характеров и отношений; подмешать тепло человеческих эмоций. Т.е. придать тексту толику психологизма...
Т.к. основная событийная линия мифа уже впечатана в гранит, то это означает, что какими бы "живыми" ни получились перелицованные герои мифа, они не обладают никакой свободой выбора (кроме как предписанной). И это = предопределенность ремейк-мифа быть трагедией и только трагедией.
Вот вам и отсутствие интриги: ещё до начала чтения понятно, что это будет трагедия; и раздувать пламя этой самой трагедии автор будет грязными психологическими трюками :)) . И тут вот появляется интрига: а насколько хорошо у автора этот самый психологизм получится? Герои традиционного мифа - это маски, ходячие архетипы, схемы (сгустки структуралистских мифо-функций ;)). Удастся ли автору вдохнуть жизнь в эти самые маски? Удастся ли читателю забыть про мифический прототип, и хотя бы на минуту поверить в реальность живого персонажа, слиться с ним?
Этот самый психологизм мне и был интересен книге. Но... :(
Первая половина текста - это описание жизни Юдифи до / во время / после замужества. В моём восприятии это своего рода микс из заповедей Торы для женщин (которые там и сейчас прочитать можно :)), и из исторически-археологических импровизации на тему культуры и быта древней Земли Обетованной. Местами читается занимательно, но... (а) по культуре и истории древнего Израиля есть книги и получше; (б) никаким психологизмом тут и не пахнет.
Вообще в первой части книги героиня производит впечатление тупой (уж извините!) религиозной фанатички, не способной выйти за рамки стереотипных истин и правил своего времени. Покорная и слабая женщина в шорах религиозных догм.
Вторая половина текста - собственно история о подступившем к городу войске царя Навуходоносора, с возглавляющим его полководцем Олоферном.
Первая, гм, нестыковка заключается в неожиданно скакнувшей до небес политической сознательности тёмной женщины. Ну, допустим... Жертвуют же собой религиозные фанатики ради общего блага?
Вторая коллизия также была предсказуема и ожидаема практически с первых страниц книги. Если умерший муж был противным и нелюбимым, то полководец Олоферн оказывается совершенным принцем на белом коне и полным няшкой. Типичное такое "красавица и чудовище" :).
Разумеется, главная героиня тут же влюбляется в этого замечательного парня, но... Mission по-прежнему impossible, и в течение отведенных 5 дней Юдифь должна принести голову Олоферна к воротам осажденного города. Разумеется, она это сделает, т.к. в гранитной передовице всё уже давно прописано... Но вот что будет происходить в её душе в течение этих самых пяти дней и ночей?
Автор пытается изобразить эту самую внутреннюю борьбу между внезапно вспыхнувшей любовью и долгом, но по-моему, делает это как-то очень неубедительно :(. М.б. я тут сильно заблуждаюсь, т.к. темы эти (постылый и противный муж, а потом внезапная "настоящая" любовь; чудовище, которое оборачивается прекрасным принцем) сугубо женские. Возможно, дамам эта книга понравится значительно больше, но моя оценка - не выше "двоечки".
...и вообще, на самом деле главный герой книги - Олоферн :). Почему? Раскрывать интригу не буду, читайте книгу сами ;))).
Нет ничего банальнее (в смысле авторского креатива) перелицовки "вечных" мифологических сюжетов. Миф даёт предельно чёткую фабулу - он похож на передовицу газеты, перечисляющей все значимые объективные события и факты. Только газетка эта гранитная, холодная, не содержащая в себе человеческого измерения.
Что может сделать писатель - перелицовщик мифа? Только добавить в него живых характеров и отношений; подмешать тепло человеческих эмоций. Т.е. придать тексту толику психологизма...
Т.к. основная событийная линия мифа уже впечатана в гранит, то это означает, что какими бы "живыми" ни получились перелицованные герои мифа, они не обладают никакой свободой выбора (кроме как предписанной). И это = предопределенность ремейк-мифа быть трагедией и только трагедией.
Вот вам и отсутствие интриги: ещё до начала чтения понятно, что это будет трагедия; и раздувать пламя этой самой трагедии автор будет грязными психологическими трюками :)) . И тут вот появляется интрига: а насколько хорошо у автора этот самый психологизм получится? Герои традиционного мифа - это маски, ходячие архетипы, схемы (сгустки структуралистских мифо-функций ;)). Удастся ли автору вдохнуть жизнь в эти самые маски? Удастся ли читателю забыть про мифический прототип, и хотя бы на минуту поверить в реальность живого персонажа, слиться с ним?
Этот самый психологизм мне и был интересен книге. Но... :(
Первая половина текста - это описание жизни Юдифи до / во время / после замужества. В моём восприятии это своего рода микс из заповедей Торы для женщин (которые там и сейчас прочитать можно :)), и из исторически-археологических импровизации на тему культуры и быта древней Земли Обетованной. Местами читается занимательно, но... (а) по культуре и истории древнего Израиля есть книги и получше; (б) никаким психологизмом тут и не пахнет.
Вообще в первой части книги героиня производит впечатление тупой (уж извините!) религиозной фанатички, не способной выйти за рамки стереотипных истин и правил своего времени. Покорная и слабая женщина в шорах религиозных догм.
Вторая половина текста - собственно история о подступившем к городу войске царя Навуходоносора, с возглавляющим его полководцем Олоферном.
Первая, гм, нестыковка заключается в неожиданно скакнувшей до небес политической сознательности тёмной женщины. Ну, допустим... Жертвуют же собой религиозные фанатики ради общего блага?
Вторая коллизия также была предсказуема и ожидаема практически с первых страниц книги. Если умерший муж был противным и нелюбимым, то полководец Олоферн оказывается совершенным принцем на белом коне и полным няшкой. Типичное такое "красавица и чудовище" :).
Разумеется, главная героиня тут же влюбляется в этого замечательного парня, но... Mission по-прежнему impossible, и в течение отведенных 5 дней Юдифь должна принести голову Олоферна к воротам осажденного города. Разумеется, она это сделает, т.к. в гранитной передовице всё уже давно прописано... Но вот что будет происходить в её душе в течение этих самых пяти дней и ночей?
Автор пытается изобразить эту самую внутреннюю борьбу между внезапно вспыхнувшей любовью и долгом, но по-моему, делает это как-то очень неубедительно :(. М.б. я тут сильно заблуждаюсь, т.к. темы эти (постылый и противный муж, а потом внезапная "настоящая" любовь; чудовище, которое оборачивается прекрасным принцем) сугубо женские. Возможно, дамам эта книга понравится значительно больше, но моя оценка - не выше "двоечки".
...и вообще, на самом деле главный герой книги - Олоферн :). Почему? Раскрывать интригу не буду, читайте книгу сами ;))).
February 18, 2018
I decided to read Judith by Miro Gavran before epic poem written by the "father of Croatian literature", Judita. This version by Miro Garvran is retelling of original Judith and I'm amazed - I can't believe I almost forgot the joy when you read a book by Miro Gavran - his simpleness and beautiful writing makes me wish I can write like that.
I still remember how I was shaking few years ago when I met him on Interliber (biggest Croatian book fair). He was very nice and we took a picture and I even get an autograph. It was so good.
I still remember how I was shaking few years ago when I met him on Interliber (biggest Croatian book fair). He was very nice and we took a picture and I even get an autograph. It was so good.
October 18, 2018
Pet godina nakon što ubih Holoferna odlučih povjeriti svoju priču šutljivom papiru i čovjeku koji će je naći nakon moje smrti , da bar on sazna istinu da ne spasih ja Betuliju i Izrael od Asiraca , nego da im spas donese ljubav čovjeka kojem bijaše draža smrt negoli život bez žene koju ljubljaše svim srcem .
January 6, 2013
beautiful............
June 2, 2013
Odlična!
May 9, 2014
Originalna, formom jednostavna reinterpretacija biblijskog interteksta, a slažem se s piscem pogovora da je najteže biti jednostavan. Drugi Gavranovi romani dolaze mi na To read list
April 11, 2015
Simple but splendid!
December 7, 2017
Odličan roman u svakom pogledu, tko se ne slaže neka šuti 😋
March 2, 2021
Sviđa mi se jednostavnost djela, novi prikaz mitološke priče, zanimljiv obrat. Pročitaš je u dahu.
Read
June 1, 2025Kao što je početak ploda u sjemenu, tako je početak života u djetinjstvu – zato i ja progovaram o najranijim danima svoga života kao o izvorištu u kojem se može sagledati cijela rijeka – njen početak, tok i uvir.
Tek u zrelosti svojoj spoznat ću da nas Gospod pošteđuje od malih zala, kako bi nas bolje u miru spokojnoga života pripremio za još veća iskušenja – jer svi mi koji ugledamo sunčevo buđenje, prije svršetka života, svoju mjeru patnje i boli moramo iskusiti, pa bili kraljevi ili prosjaci, odabrani ili odbačeni. Sada znadem da pošteda je uvijek privremena – tek prilika za jačanje duše koja u trenutku iskušenja mora pokazati snagu koja nadilazi našu svijest i našu hrabrost.
Jer sumnjati u Zakon znači sumnjati u život i u Boga našeg jedinoga – a to je gnusno, koliko i nečasna smrt.
Tada spoznah da ljudi koji zavide drugima, često zavide na nesreći, a da to i ne znaju. Spoznah da zavist je besmislica, jer svako lice sjajem presvučeno imade naličje, oku površnom nevidljivo, a često u srži svojoj bijedno, što biva izvorištem nesreće.
Onda pokušaj vjerovati u ovo u što ja vjerujem, jer i čudo postaje moguće kada ga vjera podupire.
O, kako riječi molitve poput ravnomjernog žubora potoka postaju jedinim utočištem u trenucima kada svijet i stvarnost postavljeni su protiv nas i sve se doimlje bezizlaznim. Kako su nam milozvučne, tisućama puta izgovorene, skladne, šuštave rečenice čija nas melodičnost s Gospodom povezuje.
Tek u zrelosti svojoj spoznat ću da nas Gospod pošteđuje od malih zala, kako bi nas bolje u miru spokojnoga života pripremio za još veća iskušenja – jer svi mi koji ugledamo sunčevo buđenje, prije svršetka života, svoju mjeru patnje i boli moramo iskusiti, pa bili kraljevi ili prosjaci, odabrani ili odbačeni. Sada znadem da pošteda je uvijek privremena – tek prilika za jačanje duše koja u trenutku iskušenja mora pokazati snagu koja nadilazi našu svijest i našu hrabrost.
Jer sumnjati u Zakon znači sumnjati u život i u Boga našeg jedinoga – a to je gnusno, koliko i nečasna smrt.
Tada spoznah da ljudi koji zavide drugima, često zavide na nesreći, a da to i ne znaju. Spoznah da zavist je besmislica, jer svako lice sjajem presvučeno imade naličje, oku površnom nevidljivo, a često u srži svojoj bijedno, što biva izvorištem nesreće.
Onda pokušaj vjerovati u ovo u što ja vjerujem, jer i čudo postaje moguće kada ga vjera podupire.
O, kako riječi molitve poput ravnomjernog žubora potoka postaju jedinim utočištem u trenucima kada svijet i stvarnost postavljeni su protiv nas i sve se doimlje bezizlaznim. Kako su nam milozvučne, tisućama puta izgovorene, skladne, šuštave rečenice čija nas melodičnost s Gospodom povezuje.
December 1, 2023
(2.5) Nemogu uskratiti pohvalu Miru Gavranu kad kažem da je njegov stil pisanja izuzetan. Uživala sam čitajući ga, ali moj užitak je bio uskraćen same radnje dijela. Koliko god shvaćam genijalnost njegove karakteristike likova, njihovih odluka toliko ih i mrzim. Mrzim što je Judita takva vjernica da dopušta ono što ne bi smjela. Dopušta osjećati krivnju nad svojim silovanjem, dopušta lagati sebi i drugima o svome činu, da je ubila Holoferna samo zato što je Joakim tako naredijo. Nakon čitanja zadobila sam još veću mržnju nad ovakvom religijom koji bi više podarile ime kulta nego religije. Sada još manje shvaćam ljude koji dobivaju sreću ponašati se ovako. Ljutim se na Juditu koja prihvaća se samo moliti do kraja života i tako nalaziti mir u potpunoj laži. Ali, ja se mogu raspravljati o takvim temama danima. Sada ću samo završiti sa time da ponekad stvarno strahujem nad ljudskom logikom i da ovo djelo ne bi više čitala i samo poštovala radi umijeća zapisa.
January 15, 2025
knjiga je bila tako dobra da pisem nesta na goodreadsu, znaci ko da citam neku svoju knjigu a ne lektiru
holoferno me bas sokirao jer je bio doslovno lik iz mojih snova osim sta onak malo ubija ljude, al doslovmo je reko da to nikad nije zelio tako da mu se oprasta
tako je njezan i obzitan thoughhhhhhh
judita nije neka umisljena aristokratkinja ko sto ostale budu uvijek u takvim knjigama nego zena zapravo zna razmisljat za sebe, pametna je i hrabra iako se malo previse moli but no judginggggggg
steta sta ga je ubila
zeljela sam onak da nesta smisle i da zajedno pobjegnu, ali dzaba, nada umire zadnja al svejedno umire
takoder zelim da joakim umre
debil
sua mi je isla na zivce, izgleda da imam neki beef s njom
ALI NAJGORE OD SVEGAAAA znaci holoferno se pretvaro da spava da judita toliko ne pati BOZEEEEEEE i onda je beba jadna morala nosit njegovu glavu i gledat kako ju nabadaju na kolac
zeno, svaka ti cast
holoferno me bas sokirao jer je bio doslovno lik iz mojih snova osim sta onak malo ubija ljude, al doslovmo je reko da to nikad nije zelio tako da mu se oprasta
tako je njezan i obzitan thoughhhhhhh
judita nije neka umisljena aristokratkinja ko sto ostale budu uvijek u takvim knjigama nego zena zapravo zna razmisljat za sebe, pametna je i hrabra iako se malo previse moli but no judginggggggg
steta sta ga je ubila
zeljela sam onak da nesta smisle i da zajedno pobjegnu, ali dzaba, nada umire zadnja al svejedno umire
takoder zelim da joakim umre
debil
sua mi je isla na zivce, izgleda da imam neki beef s njom
ALI NAJGORE OD SVEGAAAA znaci holoferno se pretvaro da spava da judita toliko ne pati BOZEEEEEEE i onda je beba jadna morala nosit njegovu glavu i gledat kako ju nabadaju na kolac
zeno, svaka ti cast
This entire review has been hidden because of spoilers.
July 26, 2025
Judith by Gavran Miró (read in Russian)
⭐⭐⭐⭐⭐
Minimalism with a blade. Every word slices into something real.
There are books you read with your mind, and then there are books that read you.
Judith did the latter.
Gavran Miró’s writing, especially in Russian translation, is like emotional surgery — sparse, ascetic, but piercing. It doesn’t explain. It doesn’t flatter. It cuts straight into the depths of gender, trauma, and spiritual clarity.
I admire how it holds so much tension in silence. So much pain in stillness. This isn’t a book you race through — it’s a book you absorb like an icon.
It shaped how I want to write — with fewer words, but more truth.
⭐⭐⭐⭐⭐
Minimalism with a blade. Every word slices into something real.
There are books you read with your mind, and then there are books that read you.
Judith did the latter.
Gavran Miró’s writing, especially in Russian translation, is like emotional surgery — sparse, ascetic, but piercing. It doesn’t explain. It doesn’t flatter. It cuts straight into the depths of gender, trauma, and spiritual clarity.
I admire how it holds so much tension in silence. So much pain in stillness. This isn’t a book you race through — it’s a book you absorb like an icon.
It shaped how I want to write — with fewer words, but more truth.
September 22, 2020
Knjiga me ostavila bez riječi. Toliko je dobra da to ne mogu opisati, jer i dalje razmišljam o njoj. Tematika je teška, ali daje sasvim novi pogled na Juditu i njen život, pogotovo Holoferna. Likovima daje više osobnosti nego druge verzije. Preporučujem svima koji su pročitali originalnu ili Marulićevu Juditu da pročitaju i ovu.
October 15, 2023
Ovo me satralo. Pliz ako imate ovu lektiru citajte!! Bog blagoslovio miru gavrana. Malo je neukusno i neugodno na nekim dijelovima, i prva polovica knjige je stvarno nezamisliva za zenu danasnjeg doba te je omalovazavajuce na neki nacin, no takva su vremena tada bila. Druga polovica stvarno knjiga uhvati ritam i svaka stranica me ostavila u uzbudjenju za sljedecu. Holofern 💖 Judita 4ever
Displaying 1 - 30 of 39 reviews