"Горолом", чија је радња смештена у 1358., подарио причу која се чита као најбољи авантуристички роман. Ово је прича о освети, части, љубави, заверама и јунаштву. Динамично написан, роман нам на сасвим нов начин приближава средњи век и Србију тог времена. У роману сазнајемо и о народним обичајима, владајућим законима, али и о паганским утицајима у хришћанској Србији. Сликовито и узбудљиво, описани су витешки турнири, борба властеле, страдање раје, трговина робљем, и ратови који остављају пустош, глад и беду. Роман "Горолом", омеђен историјском причом, нуди нам узбудљиво штиво које не можете да испустите из руку до самог краја!“ - Драгана Ковачевић, књижевни критичар
Aleksandar Tešić rođen je u Čačku, 5. marta 1961. godine. Detinjstvo je proveo u inostranstvu, gde je i počeo da piše. Studirao je prava. Zaposlen je u RTS-u kao prevodilac. Godinama je putovao po Srbiji i planinario, nesvesno sakupljajući građu za "Kosingas". Oženjen je, i sa suprugom Irenom i sinovima Vladanom i Srđanom živi u Beogradu.
Na pravdu Božju poduže se čeka, ali strpljiv je onaj koji ima duboku vjeru da će se sve uravnotežiti.
Kada nema cara miševi kolo vode. Nakon tri godine od smrti Silnog, zemlja počinje da se komada. Vlastele sa neutaživim apetitom konačno otkrivaju svoje gramzivo lice. Razdor između carevog sina i nasljednika Stefana Uroša V i carevog polubrata Simeona je sve dublji, a vojvode koje su mu nekada poslušno služili sada odbacuju poslušnost njegove žene, carice Jelene.
Pošto bivaju predati u ropstvo, braću Goroja i Krstoja zadesiće čudna nit sudbine. Jedan će postati carski zatočnik, a drugi muž. Jedan će biti megdandžija, poznat i slavan širom Helma, a drugi će se ostvariti kao roditelj. Struktura radnje se oslanja na istorijsko zaleđe sa svim zamešateljstvima. Na početku knjige postoji mapa koja pokazuje gradove srednjovjekovne Srbije koji se nalaze u blizini Kosjerića, kao što su Subjel ili Zlostup i koja vidno pomaže u cijelom sadržaju priče. Smjena ljubavi i mržnje određuje unutrašnje stanje junaka koji vični slijepoj lojalnosti, ništa ne zaboravljaju i, slično samoj prirodi, prolaze čas kroz ljetnje, čas kroz jesejne raspoloženje. Gorolom pokazuje koliko ljudska narav može posrnuti. Kako se neki stari, praznovjerni običaji mogu pričvrstiti za ljudski um i svojom tamom ga sluditi. Ali to ne znači da knjiga posjeduje isključivo mračnu notu, naprotiv, Tešić se postarao da njegovi junaci ispod sposobnosti za okrutnost i zvjersko ponašanje, imaju takođe i samilost, saosjećanje, ruku prijateljstva i ljubavi. Sve to osvjetljava emotivne kutke u čovjeku, i on onda ne vidi sve crno i bijelo, već se prepušta čudnovatom balansu koji predstavlja šarm ove priče.
Ono što mi se naročito svidjelo jeste što pisac nije veličao onaj sumanuti heroizam niti je bilo šta težio da idealizuje. Njegov Goroje je od krvi i mesa sa svom ljudskom interakcijom, i koji uz najmanju grešku olako zapada u okove i tamnicu. Neke situacije su zaista živopisne, primjerice, susret Krunisava i njegove sestre. Knjiga je napisana sa retrospektivnim sekvencama što upotpunjuje i usložnjava sadašnji trenutak priče. To je tako glatko i gotovo neprimjetno učinjeno da se te sekvence stapaju sa trenutnim tokom priče da bi onda poput magle u tišini iščezle. Ona posjeduje jedan raskošan tempo koji polako podgrijava vatru, kako bi na njenom kraju u potpunosti eskalirao. Tešićeva proza je elegantna i jednostavna, bez suvišnosti i skribomanije.
Možda ime predstavlja znak; pa tako ne treba da čudi što se jedan od junaka koji ubira porez sa kamatom zove Zlatoljub.
"Pre krvi, pre muka i divljeg megdanluka - nazdravimo, junaci!" Snažan kao Cornwell, arhaičan kao Nastasijević i dr Đorđević. U "Gorolomu" Tešić pravi pomeraj od njemu svojstvene folklorno-mitološke fikcije, uplivavajući u elemente viteškog romana i zadržavajući okvire istorijskog romana. Fokusiran je ovoga puta na zlatiborski kraj, i pripovedanje smešta u srednjovekovne gradove Subjel, Zlostup i Paramun (čiji ostaci postoje i danas). Zasnivajući narativ na međusobnim sukobima vlastodržaca ovih gradova, balansira vešto sa interludijskim vraćanjima u prošlost, da bi se trenutno stanje što bolje razumelo. Budući da Tešić nije sklon redundantnoj deskripciji, što kod njega vrlo cenim, već se fokusira na upravni govor, na kreiranju zvučne, olfaktorne i vizuelne atmosfere, vrlo je vešto utkao elemente srednjovekovnih principa i kanona koji se tiču onih što krše zakon, bilo moralni ili državni, te na vrlo živ način dočarava sve scene mučenja i scene suđenja ali i smrad lešina na bojištu, smrad septičke jame u zamku, seksualne devijacije, miris pečene ovčetine i zvuk muzičkih instrumenata na panađuru. U potpunosti ispoštovan viteški kod, i dočaran pravilan odnos viteza prema majci, sestri, ženi, bratu, protivniku, a naročito zatočnika na megdanu. Usud svakoga stigne na kraju. Poslednjih tridesetak stranica su potpuni "neispust" knjige, gde se svode računi. Posebno je jaka ova scena: "Gorolom izlete kroz otvor na vrhu kule koji je služio kao poslednje uporište ako grad padne, a sad je gospodaru Zlostupa bio bezizlazna odstupnica. Bez ikakve reči, Gorolom se zalete na župana, koji je podigao ruke u užasu, da sakrije lice od smrti. Umahnuo je mačem i sjurio ga takvom silinom kroz njegovo telo da je probio naslon stolice. Odigao ga je od poda i u zaletu ga bacio preko kruništa kule, odakle se sunovratio u mračnu provaliju." Kao što napomenuh na početku - Cornwellovski jako i jasno. Kraj nije srećan, niti optimističan, ali ostavlja osećaj zadovoljstva nakon svođenja računa koji su glavnom junaku bezmalo obeležili čitav život.
Goroja Goroloma sam već upoznao u trilogiji o Milošu Obiliću, gde se pojavljuje kao sporedni lik u drugom delu, u kome počinje da podučava mladog Miloša ratničkim veštinama. Upoznavši se sa glavnim junakom ranije, očekivao sam da će se ova priča uglavnom sastojati od viteških turnira i Gorojevih ratničkih podviga, međutim, dočekala me je mnogo kompleksnija priča o porodici, prijateljstvu, izdajstvu, herojstvu i spletkama.
Na samom početku knjige, Goroje se priseća najtužnijeg dana svog detinjstva - kada je majka prodala njega i sestru, kako bi obezbedila novac da prehrani najmlađe dete. Od tog trenutka počinje njegov pakao. Otvara se ambis iz koga uspeva nekako da se izvuče, ali je konačno došlo vreme da se prekaljeni vitez vrati ponovo u Zlostup, grad najstrašnijih uspomena, i da tamo sprovede dugo željenu osvetu zbog svih teškoća koje su mu naneli upravitelji tog mesta.
Tešić je ponovo pokazao majstorstvo pripovedanja, umeće da stvori autentičnog heroja, ali i podmuklog negativca, kao i sporedne likove koji su toliko dobro razrađeni da će vam dugo ostati u pamćenju, baš kao što je mene Goroje u "Koplju Svetog Georgija" kupio svojim junaštvom i lojalnošću prema svom učeniku. Navikli smo u Tešićevim trilogijama da ne očekujemo srećan kraj u potpunosti, što je slučaj i u ovom romanu, jer je borba dobra protiv zla toliko velika i beskrajna, da ne možemo očekivati da se viševekovni rat okonča u jednoj knjizi, ali je svakako i dobijena bitka dovoljna za buđenje nade.
"Gorolom se strahu smeje, a pred mačem ne uzmiče!"
Одличан историјски роман. Оцена је нижа само из разлога што ми је епска трилогија Косингас мера за остале Тешићеве романе. Различити жанрови али преплетене теме.
Još su raniji Tešićevi radovi, naročito trilogija o Milošu Obiliću, pokazivali raskošnog pisca istorijskog romana i sjajnog poznavaoca nacionalne istorije, kome je epska fantastika samo jedna od pasija. Tešićev najnoviji roman je definitivno to i potvrdio.
Ako ste zaljubljenik u štivo koje se bavi srednjovekovnom istorijom, ''Gorolom'' je prava knjiga za vas.
Prvi susret sa Tešićem. Apsolutno savršeno izgrađeni i povezani likovi, smešteni u istorijski kontekst srednjeg veka. Gorolom je za preporuku svima onima koji vole srednjovekovnu istoriju protkanu maštom pisca koji je uobliči savršeno.
Uprkos mnogim greškama u štampi i lekturi koje su meni potpuno neshvatljive knjiga mi se generalno svidela. Utisak da je atmosfera naginjala malo ka zapadnjačkom pogledu na srednji vek i ove prostore ostao je do kraja, ali sa druge strane jako mnogo starih surovih običaja je dobro opisano i to pohvaljujem. Sviđa mi se i kako je obrađeno pitanje viteške časti kao najvišeg ideala. Jednostavan način izražavanja i fenomenalan osećaj za tok radnje čine da se ovih 460 strana proguta u dahu. Možda da je neki drugi pisac i neka druga izdavačka kuća rekao bih 3.5, ali sam pristrasan i ovo je ipak tačno 4 zvezdice (ovo nije zbog staha da će me Niki oslepeti i obesiti sa zidina da skončam <3) Kletva Kainova je po mom skromnom mišljenju daleko bolje potkovan roman, ali svaka čast za ovo delo. Tešićev rad i hrabri poduhvat sa Strahorom je za svako poštovanje i divljenje.
Nina hvala ti na ovom lepom poklonu koji je baš po mom ukusu. <3
450 strana sam pročitala u dva dana i jednom dahu!
Ako je Kosingas srpski Gospodar prstenova, Gorolom je srpska Igra prestola. Zavađene kuće, spletke među vlastelom željnom moći i prevlasti i dinamičan tok radnje čine ovu knjigu uzbudljivom i napetom iz poglavlja u poglavlje. Uz to verodostojni opisi viteških igara, paganskih običaja, nikada sasvim iskorenjenih iz srpske kulture, i opisi svakodnevnog života srednjevekovne Srbije doprinose potpunom ugođaju. Scene borbe među vitezovima doživela sam kao da gledam film. Ovakvih knjiga mora biti više u ponudi na tržištu savremene srpske književnosti.
Apsolutno divna knjiga, vrlo brzo sam je pročitao jer izuzetno drži pažnju. Dopada mi se što prikazuje zatočnike, život u srednjovekovnoj Srbiji i kako običan narod najviše strada usled političkih igara vlastele.
Sve pohvale za autora čijim se knjigama radujem kao malo dete! ❤️
Pre nego što sam uzeo da čitam Goroloma očekivao sam klasičnu "udari i ubijaj" priču gde su bitke na svakom koraku. Međutim, ovde osim na kraju, nema bitke u bukvalnom smislu te reči. Ali zato se kroz ceo roman prožimaju životne muke i kako se čovek muči i kako nikad ne sme da odustane a od života veće bitke, radosti i tuge nema. Tako da je svaka stranica, svako slovo prožeto bitkom. I Tešić je to odradio fantastično. Trilogija Miloš Obilić će zauvek biti u mojih Top 10 knjiga ali kod Goroloma se očigledno vidi koliko je Tešić sazreo kao pisac. Maksimalna preporuka. 5/5
Сваки народ има своје особености, менталитет, који се преноси са колена на колено. То је нешто што можемо да препознамо кроз предања или документоване приче о својим прецима. Исто тако тај део себе тражимо и видимо у својим потомцима. Управо тај спектар наше јединствености спојио је Александар у свом авантуристичком роману "Горолом". Заплет, сукоби, зебња да завера не буде спроведена у дело, страх за судбину правдољубивих јунака - све то читаоца тера да се претвори у ватреног навијача. Емоције кључају! - арена је разјапила своје чељусти "Гороломе ломи!" себи за освету, а немоћнима за спокој који ће доћи кад неправда отперја као магла после громовитих дана. И да, оно што сам напоменуо на почетку. Овде је на сцени сукоб добра и зла, оног нашег, особеног, српског, каквог само мајстор пера као Александар уме да извуче из протутњалих векова и овековечи га на папиру, као одсликано сведочанство једне епохе за коју уз помоћ писца сазнајемо како је функционисала, изгледала и "дисала". Био би то леп филм!
Ono što mi se svidelo u ovom romanu je bogatstvo rečnika i zvučnost jezika i imena, kao i impresivna literatura koju je Tešić koristio kao istorijsku i jezičku građu. Takođe, činjenica da sam knjigu progutao za 4-5 dana (iako nisam naročito brz čitač) svedoči o zanimljivom zapletu i pripovedačkom umeću autora. S druge strane, nažalost, na trenutke nespretne i preambiciozne rečenice praćene su lošom lekturom: "(…) Tu je bio podignut stalni bivak za više od trideset ljudi, sa nadstrešnicama za konje sklepane od drveta." Konji su bili sklepani od drveta? Ovakvi (nedopustivo česti) promašaji su me nepotrebno "izbacivali" iz ritma radnje i kvarili mi čitalački ugođaj. Citiranje "Smrti Smail-age Čengića" (dela iz 19. veka) od strane igumanije Angeline me je zbunilo, dok mi je Gorolomovo uporno klečanje prilikom molitvi bilo zanimljivo (da citiram V. Karadžića: "Valjada je bio Šokac: zašto mi ne klečimo kad se molimo bogu"), mada ostavljam mogućnost uticaja katoličanstva u tim relativno ranim danima hrišćanstva kod nas. Nisam stručnjak, samo primećujem i ograđujem se istovremeno.
Sve pohvale, nisam ocekivao da knjiga bude dobra kao Kosingas, ali prevario sam se. Voleo bi da bude jos ovakvih knjiga o zanimljivim likovima iz Kosingasa 😄
Kakva knjiga, likovi za filmčinu samo takvu. Ovo mi je drugo čitanje, isto kao i prvi put potpuno uživanje u radnji, doduše mnogo iritantnih likova ali Gorolom vadi celu priču..Gorolome lomi