What do you think?
Rate this book
Vuci
395 pages, Paperback
First published January 1, 1928
10 people want to read
About the author
Milutin Cihlar Nehajev
7 books7 followersCroatian writer and journalist. He wrote novels, studies and essays.
In Vienna, he studied chemistry and in 1903 got a doctorate in philosophy.
He is known to be one of the most notable Croatian modernist writers; his novel "Bijeg" is often pointed out as the best novel of Croatian modernist period.
In Vienna, he studied chemistry and in 1903 got a doctorate in philosophy.
He is known to be one of the most notable Croatian modernist writers; his novel "Bijeg" is often pointed out as the best novel of Croatian modernist period.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 4 of 4 reviews
June 19, 2022
CRO/ENG
Isto kao i sa ''Tajnama Krvavog mosta'', nisam uspio objaviti prvu recenziju za ovaj roman (završio je u komentarima), pa pišem ispočetka. Milutin Cihlar Nehajev je malo poznati hrvatski pisac i, da nemam ovaj roman, vjerojatno ne bih nikad ni čuo, a kamoli pročitao njegovo djelo. Što se same radnje tiče, period obuhvaća posljednje godine tadašnje Hrvatsko-Ugarske države i neizvjesnu budućnost hrvatskih krajeva pred nadirućom Osmanlijskom vojskom. Između potpunog kraha i uništenja stoji hrabri i sposoban vojskovođa Krsto Frankopan, koji je jedan od naših najvećih vojskovođa te strah i trepet za svakog neprijatelja. Osim vanjskog neprijatelja, pratimo i unutarnju politiku razjedinjene države, kao i privatni život porodice Frankopan, čime roman ostavlja dojam kao spoj prijašnjih djela naših pisaca, a ima i dosta referenci na događaje iz naše povijesti, jer neki sudionici kasnije odigrati značajnu ulogu u ''Seljačkoj buni'' od Augusta Šenoa, a samog Frankopana spominje Eugen Kumičić u ''Uroti zrinjsko-frankopanskoj''. Moram napomenuti kako me u tom periodu fascinirala naša povijest i bio sam jako impresioniran tim romanima, iako je to bilo relativno novo područje (prije Šenoe nismo imali pravi roman) za nas. Da li se Nehajevo djelo može mjeriti sa spomenuta dva pisca i njihovim djelima? Dosta teško, jer ne izaziva emocionalni naboj kao ti romani (o čemu ću pisati kasnije, kada dođu na red), ali ako je netko fan povjesnog žanra, onda su ''Vuci'' topla preporuka za takvog čitatelja.
Milutin Cihlar Nehajev is a less known Croatian writer, and I, if I don't have this novel, would probably not even heard about, less of all read his work. When talking about the plot, the period is set during the last years of then Croatian-Hungarian state and covers the uncertain future of Croatian kingdoms, threatened by ever looming Ottoman threat. Between absolute break and destruction stands brave and capable general Krsto Frankopan, who is one of the greatest military leaders (in our history) and nightmare for every enemy. Beside a foreign enemy, we also follow the inner politics of a divided country, as well as the private life of the house of Frankopan, which seems like the merge of previous works from our authors, and there are, also, a lot of references on some part of our history, because some of them play major later in ''The peasant revolt'' by August Schenoa , and Frankopan himself is mentioned in the novel by Eugen Kumichich ''The Conspiracy of Zrinski and Frankopan''. I have to mention that, during that period (2000's), I was fascinated by our history and very impressed with these novels, although it was relatively a new path for our literature (before Schenoa we didn't have a true novel). Can this work, by Nehajev, compete with the two mentioned authors and their works? It's difficult to say, since it lacks the emotional effect of those two (I will write about it later, when their turn comes), but if someone is a fan of historical genre, then ''The wolves'' are a warm recommendation for such a reader.
Isto kao i sa ''Tajnama Krvavog mosta'', nisam uspio objaviti prvu recenziju za ovaj roman (završio je u komentarima), pa pišem ispočetka. Milutin Cihlar Nehajev je malo poznati hrvatski pisac i, da nemam ovaj roman, vjerojatno ne bih nikad ni čuo, a kamoli pročitao njegovo djelo. Što se same radnje tiče, period obuhvaća posljednje godine tadašnje Hrvatsko-Ugarske države i neizvjesnu budućnost hrvatskih krajeva pred nadirućom Osmanlijskom vojskom. Između potpunog kraha i uništenja stoji hrabri i sposoban vojskovođa Krsto Frankopan, koji je jedan od naših najvećih vojskovođa te strah i trepet za svakog neprijatelja. Osim vanjskog neprijatelja, pratimo i unutarnju politiku razjedinjene države, kao i privatni život porodice Frankopan, čime roman ostavlja dojam kao spoj prijašnjih djela naših pisaca, a ima i dosta referenci na događaje iz naše povijesti, jer neki sudionici kasnije odigrati značajnu ulogu u ''Seljačkoj buni'' od Augusta Šenoa, a samog Frankopana spominje Eugen Kumičić u ''Uroti zrinjsko-frankopanskoj''. Moram napomenuti kako me u tom periodu fascinirala naša povijest i bio sam jako impresioniran tim romanima, iako je to bilo relativno novo područje (prije Šenoe nismo imali pravi roman) za nas. Da li se Nehajevo djelo može mjeriti sa spomenuta dva pisca i njihovim djelima? Dosta teško, jer ne izaziva emocionalni naboj kao ti romani (o čemu ću pisati kasnije, kada dođu na red), ali ako je netko fan povjesnog žanra, onda su ''Vuci'' topla preporuka za takvog čitatelja.
Milutin Cihlar Nehajev is a less known Croatian writer, and I, if I don't have this novel, would probably not even heard about, less of all read his work. When talking about the plot, the period is set during the last years of then Croatian-Hungarian state and covers the uncertain future of Croatian kingdoms, threatened by ever looming Ottoman threat. Between absolute break and destruction stands brave and capable general Krsto Frankopan, who is one of the greatest military leaders (in our history) and nightmare for every enemy. Beside a foreign enemy, we also follow the inner politics of a divided country, as well as the private life of the house of Frankopan, which seems like the merge of previous works from our authors, and there are, also, a lot of references on some part of our history, because some of them play major later in ''The peasant revolt'' by August Schenoa , and Frankopan himself is mentioned in the novel by Eugen Kumichich ''The Conspiracy of Zrinski and Frankopan''. I have to mention that, during that period (2000's), I was fascinated by our history and very impressed with these novels, although it was relatively a new path for our literature (before Schenoa we didn't have a true novel). Can this work, by Nehajev, compete with the two mentioned authors and their works? It's difficult to say, since it lacks the emotional effect of those two (I will write about it later, when their turn comes), but if someone is a fan of historical genre, then ''The wolves'' are a warm recommendation for such a reader.
February 2, 2017
U romanu, razdijeljenom u tri dijela, opisani su dogadjaji iz XVI. stoljeća. Već prvom rečenicom precizirano je točno vrijeme početka priče, a u nekoliko sljedećih dane su osnovne povijesne koordinate u kojima će se kretati jake povijesne osobe.
U službi cara Maksimilijana ratovao je Krsto I. Frankapan protiv Mlečana (1508—1511), u ratu 1513—1514. zauzeo je gotovo čitavu Furlaniju. Zarobljen i utamničen, spasio se (1519) bijegom i nastavio ratovanje. U borbi za prijestolje poslije Mohačke bitke Frankopan je na Ferdinandovoj strani, a onda je pristao uz Zapolju, koji ga je imenovao banom Hrvatske i Slavonije i vrhovnim kapetanom Ugarske između Dunava i Drave, te mu vratio Senj i druge posjede. Frankopan je sazvao sabor u Dubravi (6. I 1527) koji je izabrao Zapolju za kralja. Pošavši u rat protiv Ferdinandova sina F. Batthyanyja, ranjen je kod Varaždina. Smjestili su ga u kaštel u Martijancu (kod Ludbraga) gdje je taj dobri čovjek umro. Na zanimljiv način prikazan je u romanu njegov otac Bernardind, kao i Krstina prva žena Apolonija i lik Katarine, njegove druge žene. Frankopani su ''pravi vuci'', od nikog pomoći nisu dobivali, sve što su stekli bilo je samo njihovom ''golom šakom''.
U službi cara Maksimilijana ratovao je Krsto I. Frankapan protiv Mlečana (1508—1511), u ratu 1513—1514. zauzeo je gotovo čitavu Furlaniju. Zarobljen i utamničen, spasio se (1519) bijegom i nastavio ratovanje. U borbi za prijestolje poslije Mohačke bitke Frankopan je na Ferdinandovoj strani, a onda je pristao uz Zapolju, koji ga je imenovao banom Hrvatske i Slavonije i vrhovnim kapetanom Ugarske između Dunava i Drave, te mu vratio Senj i druge posjede. Frankopan je sazvao sabor u Dubravi (6. I 1527) koji je izabrao Zapolju za kralja. Pošavši u rat protiv Ferdinandova sina F. Batthyanyja, ranjen je kod Varaždina. Smjestili su ga u kaštel u Martijancu (kod Ludbraga) gdje je taj dobri čovjek umro. Na zanimljiv način prikazan je u romanu njegov otac Bernardind, kao i Krstina prva žena Apolonija i lik Katarine, njegove druge žene. Frankopani su ''pravi vuci'', od nikog pomoći nisu dobivali, sve što su stekli bilo je samo njihovom ''golom šakom''.
January 9, 2024
książka by nie istniała, gdyby w XVI wieku istniała terapia i rodzina Frankopanów na nią poszła
January 8, 2024
Nije toliko loš roman, ali ipak treba priznati da je nenormalno dosadan. Unatoč svim onim tipičnim studentskim i učeničkim prenemaganjima kako su povijesni romani dosadni i kako je Šenoa prašnjavi djedica - nema nam spasa, to je stvarno istina, baš kao i većina drugih povijesnih romana, Vuci su ubitačno dosadni. Ipak, ne znači to da Nehajev ne zna pisati; zna, i ovo je vrlo dobar roman, samo je dosta nezgrapan, spor i neuravnotežen. Moglo je to i bolje, ali što je, tu je.
Displaying 1 - 4 of 4 reviews