What do you think?
Rate this book
Kuhanje
Kuhanje je zbirka od dvanaest priča u kojima su lagane, ženske teme na koje nas upućuju nazivi priča svojevrsna klopka za čitaoce koji veoma brzo, već nakon prvih uvodnih rečenica, kliznu u ludilo i užas naše stvarnosti.
Glavne junakinje ove knjige kuvaju ručak, pišu pisma, farbaju kosu, preterano piju, vode dnevnik, kupuju čarobne krede protiv bubašvaba, sanjaju da muževima skuvaju glavu i sabotiraju advokatske kancelarije u kojima rade kao recepcionarke. One pripadaju različitim generacijama, nalaze se u drugačijim životnim situacijama, ali sve imaju isti cilj - preoblikovati stvarnost u kojoj su se našle.
„Junakinje Kuhanja nadživjele su svoje muževe. Nadživjele su ih, između ostalog, i neodustajanjem od govora, uprkos tome što im zbog njega prijeti lomača i što 'iz iskustva znaju da raj ne postoji'. Iz te neućutkanosti, najzad, satkano je ovih dvanaest priča, koje nas u svom višeglasju podučavaju subverzivnoj lepoti ženskog pripovedanja.“
Nevena Bojičić
„Ovo je morbidno, oporo, a opet vrlo čitljivo, štivo koje nam razotkriva prirodu bolesti u koju smo trenutno zapali. Ukratko, Kuhanje je kuhinja sa teškim ali dobro spremljenim jelima.“
Tanja Stupar Trifunović
Glavne junakinje ove knjige kuvaju ručak, pišu pisma, farbaju kosu, preterano piju, vode dnevnik, kupuju čarobne krede protiv bubašvaba, sanjaju da muževima skuvaju glavu i sabotiraju advokatske kancelarije u kojima rade kao recepcionarke. One pripadaju različitim generacijama, nalaze se u drugačijim životnim situacijama, ali sve imaju isti cilj - preoblikovati stvarnost u kojoj su se našle.
„Junakinje Kuhanja nadživjele su svoje muževe. Nadživjele su ih, između ostalog, i neodustajanjem od govora, uprkos tome što im zbog njega prijeti lomača i što 'iz iskustva znaju da raj ne postoji'. Iz te neućutkanosti, najzad, satkano je ovih dvanaest priča, koje nas u svom višeglasju podučavaju subverzivnoj lepoti ženskog pripovedanja.“
Nevena Bojičić
„Ovo je morbidno, oporo, a opet vrlo čitljivo, štivo koje nam razotkriva prirodu bolesti u koju smo trenutno zapali. Ukratko, Kuhanje je kuhinja sa teškim ali dobro spremljenim jelima.“
Tanja Stupar Trifunović
- GenresShort Stories
137 pages, Paperback
Published January 1, 2018
2 people are currently reading
58 people want to read
About the author
Slađana Nina Perković
7 books13 followersSladjana Nina Perkovic (1981) is a Franco-Bosnian journalist and a fiction writer. After finishing her studies in Political Sciences at the University of Paris 1 Panthéon-Sorbonne, she mainly worked as a news correspondent for media outlets in ex-Yugoslavia. Her work has also been featured in many European news outlets. Today, Sladjana is mostly committed to her writing career. She has published a collection of short stories (Kuhanje) and the novel (U jarku). U jarku was listed for the 2021 NIN Award, the “Meša Selimović” Award and it was aworded as the EUPL 2022 special mention.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 17 of 17 reviews
April 5, 2021
Odmah da kažem da je ovo jedna 100% subjektivna ocjena knjiga jer ipak sam ja u ovom slučaju ponosni izdavač, ali ljudi, nije što je moja, već je stvarno predivna knjiga.
Negdje u oktobru prošle godine autorki knjige koleginica je spomenula da sam registrovao izdavačku kuću i da možda ne bi bilo loše da pošalje svoje priče koje drži na hard disku već duže vrijeme i koje, bože me sačuvaj, ima namjeru da izbriše. I hvala nebesima, ona ju je poslušala. E sad, obično kad čovjek pokrene malu izdavačku kuću u inboks mu stigne dosta toga krajnje upitnog kvaliteta. Ovaj put imao sam sreće. Već nakon prve dvije priče vidio da Slađana stvarno zna da piše, da te iz neke naizgled sasvim obične situacije u par rečenice uvuče u nešto mnogo dublje i mračnije da se naprosto pitaš šta se kog vraga dešava i gdje sam ja. Čitajući knjigu imao sam osjećaj da gledam neki od Almodovarovih filmova jer se uglavnom radi o ženama na ivici nervnog sloma i ove domaćice na naslovnoj strani nisu tu slučajno. Ako pogledate pažljivije vidjećete da je taj srećni osmijeh zapravo na ivici histerije i da negdje ispod haljine stoji nož, iako se ne vidi na prvi pogled.
Iz ovih 12 priča toliko izbija Banjaluka onakva kakva je bila devedesetih godina sa svim svojim košmarima. Ne vidi se to na prvi pogled uvijek, ali stalno je rat tu kao neka podloga koja se i te kako osjeti. Crnilo, depresija i ludilo su lajtomotivi ove knjige, ali tu je rutina i kao jedini način da čovjek zadrži zadnje ostatke mentalne čvrstoće i zahvaljujući toj rutini junakinje ovih priča preživljavaju svoje dane. Kuvaju, farbaju kosu, spremaju sarmu i šta sve već ne, dok iza njih svijet gori i propada.
Da ne dužim više, stvarno sam ponosan i presrećan što je Imprimatur objavio ovu zbirku priča.
Negdje u oktobru prošle godine autorki knjige koleginica je spomenula da sam registrovao izdavačku kuću i da možda ne bi bilo loše da pošalje svoje priče koje drži na hard disku već duže vrijeme i koje, bože me sačuvaj, ima namjeru da izbriše. I hvala nebesima, ona ju je poslušala. E sad, obično kad čovjek pokrene malu izdavačku kuću u inboks mu stigne dosta toga krajnje upitnog kvaliteta. Ovaj put imao sam sreće. Već nakon prve dvije priče vidio da Slađana stvarno zna da piše, da te iz neke naizgled sasvim obične situacije u par rečenice uvuče u nešto mnogo dublje i mračnije da se naprosto pitaš šta se kog vraga dešava i gdje sam ja. Čitajući knjigu imao sam osjećaj da gledam neki od Almodovarovih filmova jer se uglavnom radi o ženama na ivici nervnog sloma i ove domaćice na naslovnoj strani nisu tu slučajno. Ako pogledate pažljivije vidjećete da je taj srećni osmijeh zapravo na ivici histerije i da negdje ispod haljine stoji nož, iako se ne vidi na prvi pogled.
Iz ovih 12 priča toliko izbija Banjaluka onakva kakva je bila devedesetih godina sa svim svojim košmarima. Ne vidi se to na prvi pogled uvijek, ali stalno je rat tu kao neka podloga koja se i te kako osjeti. Crnilo, depresija i ludilo su lajtomotivi ove knjige, ali tu je rutina i kao jedini način da čovjek zadrži zadnje ostatke mentalne čvrstoće i zahvaljujući toj rutini junakinje ovih priča preživljavaju svoje dane. Kuvaju, farbaju kosu, spremaju sarmu i šta sve već ne, dok iza njih svijet gori i propada.
Da ne dužim više, stvarno sam ponosan i presrećan što je Imprimatur objavio ovu zbirku priča.
January 10, 2022
U poslednjoj priči autorka kaže kako bi nam bilo bolje da ribamo pločice nego da čitamo šta ima da nam kaže, ali kao nebitno, ionako biste se bavili nekim drugim besmislicama. Na momente bih se složila sa Slađanom Ninom, možda bolje da sam ribala ili kuvala.
Ove priče mi zaista nisu donele ništa posebno i malo mi je dosta da čitam o restrikcijama struje i ratovima devedesetih. Izdvojila bih dve koje su mi zaista bile dobre - Na podu, za koju bih čak volela i da je pročitam u nešto dužoj formi i Ravnoteža, koja mi je bila emotivna, možda samo zato što je o unuci koja se seća bake.
Ove priče mi zaista nisu donele ništa posebno i malo mi je dosta da čitam o restrikcijama struje i ratovima devedesetih. Izdvojila bih dve koje su mi zaista bile dobre - Na podu, za koju bih čak volela i da je pročitam u nešto dužoj formi i Ravnoteža, koja mi je bila emotivna, možda samo zato što je o unuci koja se seća bake.
March 10, 2020
Wow! Nalazim se u dubokoj čitalačkoj blokadi i nešto baš ovakvo mi je trebalo da me pokrene i razmrda. Kao ljubiteljka forme kratkih priča moram reći da se "Kuhanje" našlo rame uz rame sa zbirkama moje omiljene Rumene Bužarovske, da je energija ove dve autorke nalik jedna drugoj i da stil vozi i obara na sličan način.
Dvanaest, za nekog možda sumornih, priča čije protagonistkinje su žene su me posve otreznile. Mislim da je svaka od priča materijal za zasebne knjige koje bih ja vrlo rado čitala, jer mi nije bilo dovoljno samo po par strana i jedan malecni prozor kroz koji smo provirili u živote naših junakinja već je ostala žeđ za još i još i još... Slađana (Nina?) savršeno plete sasvim obične i naizgled proste događaje u svakodnevnom životu što deluje prilično lako i pitko, a ustvari ispod površine počivaju mnogo dublje poruke i pouke.
Zaista me je svaka priča fascinirala na svoj način, ali moram da izdvojim "Novogodišnji ugođaj" i "Priču o crnoj i sijedoj" kao dve čije su završne tačke za mene najjači pečati. Učinite sebi uslugu i izdvojite jedno popodne za ovu izvanrednu zbirku.
Dvanaest, za nekog možda sumornih, priča čije protagonistkinje su žene su me posve otreznile. Mislim da je svaka od priča materijal za zasebne knjige koje bih ja vrlo rado čitala, jer mi nije bilo dovoljno samo po par strana i jedan malecni prozor kroz koji smo provirili u živote naših junakinja već je ostala žeđ za još i još i još... Slađana (Nina?) savršeno plete sasvim obične i naizgled proste događaje u svakodnevnom životu što deluje prilično lako i pitko, a ustvari ispod površine počivaju mnogo dublje poruke i pouke.
Zaista me je svaka priča fascinirala na svoj način, ali moram da izdvojim "Novogodišnji ugođaj" i "Priču o crnoj i sijedoj" kao dve čije su završne tačke za mene najjači pečati. Učinite sebi uslugu i izdvojite jedno popodne za ovu izvanrednu zbirku.
November 16, 2017
Ko jednom prođe kroz atmosferu prve, naslovne priče u zbirci „Kuhanje”, moći će da je prepozna i nepotpisanu. Slađana Nina Perković spisateljica je autentičnog izraza, koji možemo, ako se potrudimo da mu pronađemo svetski poznatog parnjaka, uporediti sa onim kojim nas preplavljuje Dž. K. Rouling u svom prvom romanu za odrasle.
Humor utemeljen na junakinjinoj krađi knjige, pogrešne knjige, koja je razočarava u knjige i u nauku, raspršuje se detaljem iz posete biblioteci: junakinja na bibliotekarkine oči uzima roman Danijele Stil, a kad ova okrene leđa — krade knjigu iz oblasti praktične psihologije. Jer nije sramota čitati osvedočeno smeće, ali jeste priznati pred drugim čovekom da imaš mentalnih problema.
Resko i nenašminkano istresaju se tabui savremenog, tobože liberalnog društva, a sve uzgred, u pozadini „glavne priče”, kao što je slučaj i u životu van knjiga.
...
Nastavak recenzije na: https://prerazmisljavanje.org/2017/11...
Humor utemeljen na junakinjinoj krađi knjige, pogrešne knjige, koja je razočarava u knjige i u nauku, raspršuje se detaljem iz posete biblioteci: junakinja na bibliotekarkine oči uzima roman Danijele Stil, a kad ova okrene leđa — krade knjigu iz oblasti praktične psihologije. Jer nije sramota čitati osvedočeno smeće, ali jeste priznati pred drugim čovekom da imaš mentalnih problema.
Resko i nenašminkano istresaju se tabui savremenog, tobože liberalnog društva, a sve uzgred, u pozadini „glavne priče”, kao što je slučaj i u životu van knjiga.
...
Nastavak recenzije na: https://prerazmisljavanje.org/2017/11...
May 19, 2017
Slađana stvarno divno piše i od "obične" svakodnevice pravi vrlo zanimljiv scenario. Meni se posebno sviđa njen specifičan smisao za crni humor u kojem sam istinski uživala. S druge strane, pronašla sam sebe u gotovo svakoj priči, u nekoj više, u nekoj manje, ali mogućnost poistovjećivanja vas često žestoko otrese o zid, te navede da preispitate sopstvenu letargiju u koju ste zapali, trpljenje i izostanak borbe sa samim sobom.
Situacije u kojima se nalaze glavne junakinje su mahom životne, tim više nas potresaju njihove misli i ponašanja i nema jasne granice između fikcije i jave. Štaviše, sve nam se čini uobičajeno. Odlično je to upakovala ova mlada Banjalučanka u svom debitantskom predstavljanju.
Posebna pohvala za izbor formata. Vrlo praktično izdanje, džepno, zgodno za čitanje tokom putovanja ili čekanja.
Juče je bila promocija Slađanine zbirke, pa sam odlučila da dopunim ovaj prikaz svojim oduševljenjem. Najviše zbog toga što odavno nisam bila na opuštenijoj, spontanijoj i duhovitijoj promociji koja je okupila mnogo finih ljudi. Baš sam se osjećala prijatno u lijepom ambijentu ljetnje terase NUB RS, koja je odisala jednom stvarno pozitivnom energijom. Doduše u posljednje vrijeme nigdje i ne idem (mislim na dešavanja koja ne uključuju sadržaje za djecu). A sad nešto i o samoj knjizi.
Ne znam jesam li ikad slušala izdavača koji sa toliko žara i entuzijazma predstavlja jedan prvenac mladog autora bez obzira što se stvarno radi o izuzetnom štivu. Boris Maksimović je to predstavio tako prirodno, jednostavnim i pristupačnim rječnikom, a opet toliko energično da je bilo uživanje slušati ga. Zamislite samo izdavača koji kaže da smatra i da mu je žao što Slađaninu knjigu nije objavio neki "veći" izdavač poput recimo Lagune ;-) S druge strane, naša nagrađivana književnica, ujedno i recenzentkinja ove divne zbirke, Tanja Stupar Trifunović smatra da bi se u tom slučaju njena vrijednost stopila u moru komercijalnih izdanja i ja se nekako više slažem s njom. Ako mene pitate, Slađanino pisanje me najviše podsjeća na djela koja objavljuje LOM, što ne znači da Imprimatur, ovaj mladi lokalni izdavač, jednog dana to neće postati, što mu od sveg srca i želim. Takođe, Boris je spomenuo da se radi o jednoj nesvakidašnjoj knjizi. Mislim da je s razlogom upotrijebio baš ovu riječ (odličan izbor, btw!) zbog njene višeznačnosti. Ja bih posebno naglasila da, kada govorimo o kvalitetu, ovo je jedna veoma nesvakidašnja, još debitantska, knjiga. Naravno, ja sam pomalo i subjektivna jer poznajem Slađanu godinama - ja sam ju na neki način i otkrila i nadam se da će se toga sjetiti kad postane slavna ;-) ali to svejedno ničim ne umanjuje ni moju sposobnost objektivne procjene niti moju kompetentnost da pišem o knjizi ;-)
Tanja je još dodala (naravno, samo parafraziram) i to da vas ovako dobre priče ostave bez teksta i da je sve što bi rekla: Ljudi, ovo je super, pročitajte! Posebno mi se svidjelo njeno zapaženje da se tokom čitanja svake od priča redovno priklanjamo onom ko na neki način počini manji ili veći zločin, a da je to odlika samo odličnih pisaca kakav Slađana nesumnjivo jeste!
Toliko zasad. Žao mi je što nisam ostala duže, na čaši vina i da se javim svim ljudima koje sam prepoznala iz fejsbuk grupe Klub knjige BiH ili koje znam od ranije, ali prestaću i ja dojiti i mlađa djevojčica će konačno naučiti ići na šolju ;-) Moram priznati da sad zavidim svima onima koji su tek sinoć uzeli knjigu i upravo uživaju čitajući je.
I što bi rekla Slađana, eto.
Situacije u kojima se nalaze glavne junakinje su mahom životne, tim više nas potresaju njihove misli i ponašanja i nema jasne granice između fikcije i jave. Štaviše, sve nam se čini uobičajeno. Odlično je to upakovala ova mlada Banjalučanka u svom debitantskom predstavljanju.
Posebna pohvala za izbor formata. Vrlo praktično izdanje, džepno, zgodno za čitanje tokom putovanja ili čekanja.
Juče je bila promocija Slađanine zbirke, pa sam odlučila da dopunim ovaj prikaz svojim oduševljenjem. Najviše zbog toga što odavno nisam bila na opuštenijoj, spontanijoj i duhovitijoj promociji koja je okupila mnogo finih ljudi. Baš sam se osjećala prijatno u lijepom ambijentu ljetnje terase NUB RS, koja je odisala jednom stvarno pozitivnom energijom. Doduše u posljednje vrijeme nigdje i ne idem (mislim na dešavanja koja ne uključuju sadržaje za djecu). A sad nešto i o samoj knjizi.
Ne znam jesam li ikad slušala izdavača koji sa toliko žara i entuzijazma predstavlja jedan prvenac mladog autora bez obzira što se stvarno radi o izuzetnom štivu. Boris Maksimović je to predstavio tako prirodno, jednostavnim i pristupačnim rječnikom, a opet toliko energično da je bilo uživanje slušati ga. Zamislite samo izdavača koji kaže da smatra i da mu je žao što Slađaninu knjigu nije objavio neki "veći" izdavač poput recimo Lagune ;-) S druge strane, naša nagrađivana književnica, ujedno i recenzentkinja ove divne zbirke, Tanja Stupar Trifunović smatra da bi se u tom slučaju njena vrijednost stopila u moru komercijalnih izdanja i ja se nekako više slažem s njom. Ako mene pitate, Slađanino pisanje me najviše podsjeća na djela koja objavljuje LOM, što ne znači da Imprimatur, ovaj mladi lokalni izdavač, jednog dana to neće postati, što mu od sveg srca i želim. Takođe, Boris je spomenuo da se radi o jednoj nesvakidašnjoj knjizi. Mislim da je s razlogom upotrijebio baš ovu riječ (odličan izbor, btw!) zbog njene višeznačnosti. Ja bih posebno naglasila da, kada govorimo o kvalitetu, ovo je jedna veoma nesvakidašnja, još debitantska, knjiga. Naravno, ja sam pomalo i subjektivna jer poznajem Slađanu godinama - ja sam ju na neki način i otkrila i nadam se da će se toga sjetiti kad postane slavna ;-) ali to svejedno ničim ne umanjuje ni moju sposobnost objektivne procjene niti moju kompetentnost da pišem o knjizi ;-)
Tanja je još dodala (naravno, samo parafraziram) i to da vas ovako dobre priče ostave bez teksta i da je sve što bi rekla: Ljudi, ovo je super, pročitajte! Posebno mi se svidjelo njeno zapaženje da se tokom čitanja svake od priča redovno priklanjamo onom ko na neki način počini manji ili veći zločin, a da je to odlika samo odličnih pisaca kakav Slađana nesumnjivo jeste!
Toliko zasad. Žao mi je što nisam ostala duže, na čaši vina i da se javim svim ljudima koje sam prepoznala iz fejsbuk grupe Klub knjige BiH ili koje znam od ranije, ali prestaću i ja dojiti i mlađa djevojčica će konačno naučiti ići na šolju ;-) Moram priznati da sad zavidim svima onima koji su tek sinoć uzeli knjigu i upravo uživaju čitajući je.
I što bi rekla Slađana, eto.
May 25, 2017
Nešto se kuha. Često po mirisu možete prepoznati šta se sprema, a nekada morate pratiti trag nepoznate arome, za njom ući u zgradu, nalik na svaku drugu zgradu, popeti se stepenicama, preko magičnih linija iscrtanih kredom za žohare i mrave, sve do kuhinje, nalik na svaku drugu kuhinju, a opet nekako drugačiju.
Miris iz te kuhinje se širi i vraća putem kojim smo došli, nazad u haustore, ulice i parkove. Poznat je, ali tek toliko da zagolica sinapse i ostavi nas u razmišljanju dok sobom ogrće svijet.
Svijet u kome žene žive paralelne živote pokraj muškaraca koji poput duhova ispunjavaju sjećanje, zauzimaju prostor, oštre im živce, iscrtavaju ciljeve i graniče im želje, uvjereni da ih poznaju bolje i od njih samih.
Svijet u kome su ti duhovi ustvari one, bez prilike i moći da puste glas, da udare šakom o sto, ili jednostavno preumorne da onima što kraj njih pasivno obitavaju i dalje crtaju vlastite obrise, pokazujući im da su tu. Da su žive.
Zato kuhaju. Neke to rade dok putuju od sebe do sebe, spremajući brze zalogaje u kloparavim vozovima ili malim restoranima na kraju svijeta. Neke opet do tančina planiraju kako da pripreme recept koji ih danima opsjeda, a koji uključuje vrelu vodu, ali ne i jedno žuljavo zubalo. Jedne raskuhavaju svakodnevnicu, kako bi ju učinile manje žilavom i oporom, a druge opet iz rerne vade prošlost s nadom da će ju dragim, divnim mirisom prizvati nazad.
Šta je u šerpi, loncu ili rerni Slađana u svojoj knjizi ne otkriva, već pušta svakog od nas da podigne poklopac i pogleda unutra.
Gurmani gladni dobrog štiva će se uvjeriti da je svako jelo u Slađaninoj kuhinji vješto spremljeno, iskusnom rukom odličnog pisca. Svako od jela je različito, ali začin je u svakom isti. I sladak od smijeha i gorak do suza. Kakav je valjda i život.
Miris iz te kuhinje se širi i vraća putem kojim smo došli, nazad u haustore, ulice i parkove. Poznat je, ali tek toliko da zagolica sinapse i ostavi nas u razmišljanju dok sobom ogrće svijet.
Svijet u kome žene žive paralelne živote pokraj muškaraca koji poput duhova ispunjavaju sjećanje, zauzimaju prostor, oštre im živce, iscrtavaju ciljeve i graniče im želje, uvjereni da ih poznaju bolje i od njih samih.
Svijet u kome su ti duhovi ustvari one, bez prilike i moći da puste glas, da udare šakom o sto, ili jednostavno preumorne da onima što kraj njih pasivno obitavaju i dalje crtaju vlastite obrise, pokazujući im da su tu. Da su žive.
Zato kuhaju. Neke to rade dok putuju od sebe do sebe, spremajući brze zalogaje u kloparavim vozovima ili malim restoranima na kraju svijeta. Neke opet do tančina planiraju kako da pripreme recept koji ih danima opsjeda, a koji uključuje vrelu vodu, ali ne i jedno žuljavo zubalo. Jedne raskuhavaju svakodnevnicu, kako bi ju učinile manje žilavom i oporom, a druge opet iz rerne vade prošlost s nadom da će ju dragim, divnim mirisom prizvati nazad.
Šta je u šerpi, loncu ili rerni Slađana u svojoj knjizi ne otkriva, već pušta svakog od nas da podigne poklopac i pogleda unutra.
Gurmani gladni dobrog štiva će se uvjeriti da je svako jelo u Slađaninoj kuhinji vješto spremljeno, iskusnom rukom odličnog pisca. Svako od jela je različito, ali začin je u svakom isti. I sladak od smijeha i gorak do suza. Kakav je valjda i život.
May 9, 2017
Divna knjiga. Nisu me slagali oni koji su mi je preporučili i poslali :)
Napisah osvrt na blogu, evo ga tu http://cyberbosanka.me/kuhanje-sladan...
Napisah osvrt na blogu, evo ga tu http://cyberbosanka.me/kuhanje-sladan...
May 30, 2017
Knjiga "Kuhanje" prva je Slađanina knjiga, a obuhvata 12 relativno kraćih priča, koje su povezane određenim motivima i postupcima koji se ponavljaju i pretapaju iz jednog teksta u drugi, uz manje ili veće varijacije, a u koje se mogu svrstati tematizovanje i problematizovanje žena i ženskog, za sebe i u odnosu prema drugom, u kontekstu običnosti i neobičnosti svakodnevice, zatim poigravanje sa očekivanim i unaprijed uspostavljenim, preplitanje suprotnosti, upliv ironije i smijeha, prožimanje banalnog i suštinskog. Knjiga je u dobroj mjeri određena svojim naslovom. U dobroj mjeri i na dobar način. Već sam izbor riječi "kuhanje", ako se za bazu uzme stajalište stereotipima označene patrijarhalne kulture, neizbježno upućuje na ženske teme, pitanja sagledana iz ženske perspektive, jer je kuhinja, za koju se ova imenica veže, u takvom kontekstu shvaćena kao prvenstveno i(li) isključivo ženski prostor ― prostor ograničavanja i sputavanja, ali i kao, na šta autorka svojim pričama usmjerava, prostor mogućnosti, pobune, djelovanja ili samo bijega ― na planu misli ili radnje. Oboje podjednako bitno. Svako u skladu sa svojom prirodom i sa mogućnostima koje vladaju u sferama kojima pripada. Ali "kuhanje" je i trenutak preloma, preloma koji slijedi nakon nagomilanog pritiskanja i potiskivanja. Vanjskog i unutrašnjeg.
Ako neko slučajno želi da vidi i neke dodatne utiske o ovoj knjizi, da ovdje baš ne pretjeram, to može naći na linku koji vodi do teksta na blogu: https://zlatnoruna.wordpress.com/2017...
Ako neko slučajno želi da vidi i neke dodatne utiske o ovoj knjizi, da ovdje baš ne pretjeram, to može naći na linku koji vodi do teksta na blogu: https://zlatnoruna.wordpress.com/2017...
February 4, 2018
Kad sam na nekoliko mjesta vidjela da Kuhanje navodno ima mnogo sličnosti sa zbirkom Moj muž Rumene Bužarovske, bila sam skeptična i dugo sam odgađala čitanje.
Ovo nedjeljno popodne sam odlučila da posvetim čitalačkom Kuhanju, i ono što ovu zbirku razdvaja od Mog muža je i ono što je meni najvažnije: Kuhanje ima dušu.
Priče začinjene gorčinom, a ne ostavljaju gorčinu,
Sa mnogo likova smo se sigurno sreli, neke poznajemo, neke ćemo tek upoznati, u nekom od vrtloga svakodnevnice.
I koliko god svakodnevnica bila crna, prekrivena žoharima i bazdila na alkohol, tamo negdje u tami se nazire treperavo svjetlo nade. A to je ono što nam svima treba.
Kuhanje ....................... 2/5
Muškarac. Žena ...........3/5
Čista obijest .................3/5
Ravnoteža ................... 4/5
Farbanje....................... 3/5
Novogodišnji ugođaj... 4/5
Priča o Crnoj i Sijedoj. 4/5
Na podu........................ 3/5
Najezda........................ 4/5
Epitaf za Maru T. ........4/5
Putnica .........................4/5
Susret ...........................4/5
Prosječna ocjena..........3,5
Ovo nedjeljno popodne sam odlučila da posvetim čitalačkom Kuhanju, i ono što ovu zbirku razdvaja od Mog muža je i ono što je meni najvažnije: Kuhanje ima dušu.
Priče začinjene gorčinom, a ne ostavljaju gorčinu,
Sa mnogo likova smo se sigurno sreli, neke poznajemo, neke ćemo tek upoznati, u nekom od vrtloga svakodnevnice.
I koliko god svakodnevnica bila crna, prekrivena žoharima i bazdila na alkohol, tamo negdje u tami se nazire treperavo svjetlo nade. A to je ono što nam svima treba.
Kuhanje ....................... 2/5
Muškarac. Žena ...........3/5
Čista obijest .................3/5
Ravnoteža ................... 4/5
Farbanje....................... 3/5
Novogodišnji ugođaj... 4/5
Priča o Crnoj i Sijedoj. 4/5
Na podu........................ 3/5
Najezda........................ 4/5
Epitaf za Maru T. ........4/5
Putnica .........................4/5
Susret ...........................4/5
Prosječna ocjena..........3,5
April 7, 2021
Žena je tema svih priča, njena psiha, poštovanje i nepoštovanje nametnutih normi. Ipak, pojedine žene su mi bile mnogo daleke, slabo spojive sa našom ženom ovde, te mi te priče nisu za ovu zbirku (jer su u manjini). Mada, poneka naša žena odavde ode i postane drugačija. Jedno ostaje: ljubav prema sebi i volja za životom!
May 1, 2020
Priče kao forma su mi nešto mnogo dobro. Talenat je iskoristiti nekoliko strana ne bi li se ispričalo nešto što će čitaocu ostati u sećanju i dalje se razrešavati, čak i posle čitanja. Ovde to nije bio slučaj.
Iako su teme zanimljive, sveže i razumljive za one sa našeg područja (jer prosto ne mogu da zamislim stranca koji konta čemu restrikcije struje, npr) stil pisanja me je prosto razoružao i iako sam po preporukama prijatelja očekivala mnogo, dobila sam Velika očekivanja.
Glavne junakinje mi sve liče jedna na drugu, unose mi nervozu i nezadovoljstvo, a logike nigde. I onda dolazi poslednja priča koja puna samopouzdanja tvrdi da ti koji čitaš i nemaš šta pametnije da radiš ima da čitaš ovu budalaštinu, tera me da priznam da jeste bila budalaština i da je bolje za mene kao čitaoca (a i buduće) da prvo nju pročitaju. Čisto da imaju predstavu šta sledi - priče bez radnje sa mnogo nepovezanih razmišljanja i govora dosadnih žena (da, sve do jedne bile su mi dosadne, a i njihovi muškarci) i klišea do klišea.
Iako su teme zanimljive, sveže i razumljive za one sa našeg područja (jer prosto ne mogu da zamislim stranca koji konta čemu restrikcije struje, npr) stil pisanja me je prosto razoružao i iako sam po preporukama prijatelja očekivala mnogo, dobila sam Velika očekivanja.
Glavne junakinje mi sve liče jedna na drugu, unose mi nervozu i nezadovoljstvo, a logike nigde. I onda dolazi poslednja priča koja puna samopouzdanja tvrdi da ti koji čitaš i nemaš šta pametnije da radiš ima da čitaš ovu budalaštinu, tera me da priznam da jeste bila budalaština i da je bolje za mene kao čitaoca (a i buduće) da prvo nju pročitaju. Čisto da imaju predstavu šta sledi - priče bez radnje sa mnogo nepovezanih razmišljanja i govora dosadnih žena (da, sve do jedne bile su mi dosadne, a i njihovi muškarci) i klišea do klišea.
January 3, 2019
E pa ovo je zaista biser! Knjiga koja se pojavila niotkuda za vreme BG Sajma 2018. i koja me je u potpunosti kupila. 12 kratkih "ženskih" priča koje po formi i motivima neizbežno podsete na Rumenu Bužarovsku, ali ne i sličnog stila. Feminističko-sociološki aspekt pisanja je kod Slađane manje transparentan i provokativan, nekako je zabarušen, ali sam izraz je spontaniji i često "almodovarovski" iščašen. Obilje crnog humora koje se proteže na potezu od sentimentalnih slika pa sve do potpuno dekadentnih momenata je uspelo da me u nekoliko navrata natera na grohotan smeh. Sjajno!
August 17, 2020
Stories about women's lives that touch strings in the heart, mine at least, and are sometimes too close for comfort... I would have liked less bleakness overall though. There must be something to hope for in life, too?
October 16, 2018
Tanka supica bez zacina,sa ponekim veoma ukusnim delom. Jedva 3.
Read
April 21, 2022negde oko 3. u skoro svakoj prici se moze naci poneka zanimljiva slika ili lepa recenica, ali nikako da se sastave u efektivnu celinu. kod kratih prica je posebno bitno da je kraj vesto sklopljen (mislim. meni je bitno.) , a kod ovih mi je uvek na kraju ostao neki malo trapav vajb. enivej, zbirka je kratka i citljiva, tako da vredi baciti pogled ako vam zvuci zanimljivo.
p.s. mali milion godina nisam citala nesto moderno balkansko, tako da cu priznati da je lepo bilo naici na neke scene i likove i pomisliti 'ooooo da znam'.
//
hovering around 3 stars. lots of interesting imagery and lovely turns of phrase, but they never come together to form a satisfying whole. you really gotta stick the landing with a short story, and these too often seemed to stumble or fizzle out. still, it's a short and readable collection, worth checking out if it piques your interest.
p. s. i will admit that after years of sticking mostly to foreign lit it was pretty nice to read about characters and references that were personally familiar and recognisable to me
p. p. s. you're not missing anything if you don't speak serbian and can't read the first part, i cannot write a proper review in serbian at all. rip
p.s. mali milion godina nisam citala nesto moderno balkansko, tako da cu priznati da je lepo bilo naici na neke scene i likove i pomisliti 'ooooo da znam'.
//
hovering around 3 stars. lots of interesting imagery and lovely turns of phrase, but they never come together to form a satisfying whole. you really gotta stick the landing with a short story, and these too often seemed to stumble or fizzle out. still, it's a short and readable collection, worth checking out if it piques your interest.
p. s. i will admit that after years of sticking mostly to foreign lit it was pretty nice to read about characters and references that were personally familiar and recognisable to me
p. p. s. you're not missing anything if you don't speak serbian and can't read the first part, i cannot write a proper review in serbian at all. rip
December 29, 2021
Duhovito, u nekim trenucima bizarno, ali istinito, ma ovo je jedno pravo osveženje na domaćoj književnoj sceni. Svaka preporuka!
October 6, 2018
3.5 zvezdica pa sam zaokruzila na 4.
Kratke price, lepo napisane, izuzetno melanholicne. U nekoliko listova potpuno uvuku u psiholosku sferu ovih zena, ali samo nakratko - jedan letimicni pogled na njihovu svakodnevnu rutinu.
Kratke price, lepo napisane, izuzetno melanholicne. U nekoliko listova potpuno uvuku u psiholosku sferu ovih zena, ali samo nakratko - jedan letimicni pogled na njihovu svakodnevnu rutinu.
Displaying 1 - 17 of 17 reviews