What do you think?
Rate this book
Zagabrijel
Boris Perić se u svom romanu oslanja na eruditsko poznavanje raznorodnih činjenica i pojmova koje rabi kao specifičnu građu za fantazmagoričnu, a opet duhovitu i ironičnu priču dok svog čitatelja osvješćuje o jeziku i književnosti. Jezična arheologija s jedne i stvaranje neologizama s druge strane, bezbolno prepletanje književnih postupaka koji počinju poput napeta krimića i pretaču se u rimovane rečenice/stihove, s mnoštvom esejističkih, ali i veselja punih fusnota, bogato su štivo neprekidne tenzije. U takvu raznorodnu tekstu moguće je očekivati sve, ali je teško unaprijed naslutiti kakva iznenađenja Perić priprema. Dok mainstream literatura već nekoliko desetljeća dosadno i ziheraški ispisuje jezično nesvjesne stranice i nastoji se dodvoriti lijenu umu i filmskim režiserima ne bi li kako došla do filma snimljena po nemušto ispripovijedanim pričama, Perić piše u slavu književnosti, umjetnosti riječi i umijeća riječima koje se ne daju pretočiti u druge umjetničke vrste. Mističnost, fantastika i zbilja temelji su na kojima počiva Perićeva verbalna realnost.
224 pages, Paperback
Published June 1, 2018
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 2 of 2 reviews
April 4, 2020
Koliko god volila Perićev stil pisanja u dosadašnjim romanima i njegovu specifičnost u sklapanju riječi i rečenica, s ovim tzv. Pi romanom me jednostavno dotukao. Ponajviše zbog neprestanih rima, s kojima se gubi i sam smisao radnje, odnosno sama radnja nekako kao da više ne postoji, i čitatelj je u stalnom očekivanju nastavka te iste priče (ubojstvo), ali onda i kad misli da nastavak stiže, ponovno se ponavljaju rime, i BUM, opet smo na rimovanim rečenicama koje me počinju iscrpljivat, gubit moju pozornost i jednostavno počinju nervirat.
Ne znam ni sama kako sam izdržala ovu 'torturu od rima', ali jesam, i na kraju sam ostala jako razočarana sa cjelokupnim dojmom knjige.
A šteta, jer je sam početak romana bio jako uzbudljiv i živopisan.
Ne znam što bih još nadodala ovim ovog citata kojeg sam našla u osvrtu Miroslava Artića koji kaže:
''Mreža razbacanih rima intenzivno i ekstenzivno odvlači u banalno, potiče na ravnodušno prihvaćanje stvarnosti, i na kraju preostaje ponavljanje obrazaca i fraza koje ne nose nikakvih značenja. Iscrpljujuća igra upornosti s ciljem da se prebrodi iskušenje banalizacije jer nakon svega socijalno biće pluta, kako pripovjedač i dalje sugerira, neutješno pluta “u psihodrami, u shizo-svijetu”. Rima kojom se namjerno otežava čitanje, usporava razumijevanje i praćenje pripovjednog slijeda, jako zamara i odvlači čitateljevu pažnju. To je autor htio, obilno se koristio rimom samo da bi prezentirao i svakim časom potvrđivao funkciju rime u svrhu dekonstruiranja radnje prisilom i, kako je pripovjedač jasno i nedvosmisleno istaknuo, u ovom tekstu slično kao u životu “rima je tik”. Zato ne dopušta da se u romanu razvije bilo kakva napetost oko započete istrage, naime cijelo vrijeme se odgađa u tekstu započeti proces razumijevanja i odgonetavanja. Čak bi se moglo reći da je to roman odgode užitka u dešifriranju tajne zbog koje se događa ubojstvo.''
E, tako nekako bi se i ja složila s gospodinom Artićem. Hvala mu na napisanoj recenziji.
Zanima me što ćete vi ostali napisti.. tj. ako ćete išta napisati, s obzirom na upitnost samog čitanja i samog 'izduravanja' čitanja. :D
Hvala na pozornosti!
Ne znam ni sama kako sam izdržala ovu 'torturu od rima', ali jesam, i na kraju sam ostala jako razočarana sa cjelokupnim dojmom knjige.
A šteta, jer je sam početak romana bio jako uzbudljiv i živopisan.
Ne znam što bih još nadodala ovim ovog citata kojeg sam našla u osvrtu Miroslava Artića koji kaže:
''Mreža razbacanih rima intenzivno i ekstenzivno odvlači u banalno, potiče na ravnodušno prihvaćanje stvarnosti, i na kraju preostaje ponavljanje obrazaca i fraza koje ne nose nikakvih značenja. Iscrpljujuća igra upornosti s ciljem da se prebrodi iskušenje banalizacije jer nakon svega socijalno biće pluta, kako pripovjedač i dalje sugerira, neutješno pluta “u psihodrami, u shizo-svijetu”. Rima kojom se namjerno otežava čitanje, usporava razumijevanje i praćenje pripovjednog slijeda, jako zamara i odvlači čitateljevu pažnju. To je autor htio, obilno se koristio rimom samo da bi prezentirao i svakim časom potvrđivao funkciju rime u svrhu dekonstruiranja radnje prisilom i, kako je pripovjedač jasno i nedvosmisleno istaknuo, u ovom tekstu slično kao u životu “rima je tik”. Zato ne dopušta da se u romanu razvije bilo kakva napetost oko započete istrage, naime cijelo vrijeme se odgađa u tekstu započeti proces razumijevanja i odgonetavanja. Čak bi se moglo reći da je to roman odgode užitka u dešifriranju tajne zbog koje se događa ubojstvo.''
E, tako nekako bi se i ja složila s gospodinom Artićem. Hvala mu na napisanoj recenziji.
Zanima me što ćete vi ostali napisti.. tj. ako ćete išta napisati, s obzirom na upitnost samog čitanja i samog 'izduravanja' čitanja. :D
Hvala na pozornosti!
Displaying 1 - 2 of 2 reviews