Mladi Mario zaljubljuje se u svoju susetku sa drugog sprata, gospođu Berg, misterioznu ženu u lepršavim haljinama. Razmišljanja o gospođi Berg i razgovori s njom, za nju bezazleni, a za dečaka razlog neprestanog preispitivanja sopstvenih osećanja, ispunjavaju veći deo Mariovih dana, a noći fantaziranja o lepoj susetki, čijoj privlačnoj snazi dečak bezuspešno pokušava da se odupre. Kroz pripovest u kojoj se događaji polako i nenametljivo razotkrivaju, uvek u senci unutrašnjih previranja aktera, odrasta i glavni junak u stalnom pokušaju da razume i prihvati ono što čini život: ljubav, izdaja, tajne, otuđenost, razočaranje u idele, smrt bližnjih.
Cela priča u rukama je samo jednog junaka, i iz te jedinstvene muške perspektive Soledad Puertolas promišlja najdublje i najtananije odnose sa ženskim junakinjama kojima je protagonista okružen, s majkom, sestrom, ženom i ćerkama, što čini okosnicu ovog romana koji je sav od nagoveštaja, traganja i intimnih spoznaja. Među svim ženskim likovima izdvaja se upravo nedokučiva gospođa Berg, predmet divljenja i tajnih čulnih ekstaza, intimni putokaz za sve kasnije odnose glavnog junaka sa ženama, vrsta orijentira i ideal prema kom se meri i s čim se upoređuje sve.
„Soledad Puertolas je još jednom pokazala s kakvom se lakoćom snalazi na polju emocija, njena potreba da rasvetljava unutrašnje biće, njegovo svevremeno traganje i egzistencijalističko pomirenje, njen stil, jesu odraz umetničke zrelosti i svega onog što čini dobru književnost… Pročišćena proza, suštinska, s poetskim nijansama, i pokojim komičnim elementom.“ El Mundo
„Gospođa Berg je pravo čudo književne prirodnosti. Soledad piše u stilu koji se i očekuje od velikih romanopisaca, čije su jedino sredstvo svakodnevne reči… Pročišćen, precizan stil… Soledad je oduvek pisala o krhkosti, da na ovom svetu nema ničega što bi sprečilo da čovek ne bude povređen. …Unutrašnji realizam ovog veličanstvenog romana, ocrtava konture modernog čoveka, sa svim njegovim sumanutim idejama i patnjama, potragom za spokojem, njegovim vekovnim umorom.“ El Pais
Soledad Puértolas Villanueva (born Saragossa, 3 February 1947) is a Spanish writer, and on 28 January 2010 was named member of the Real Academia Española. She is a recipient of the Premio Planeta de Novela.
Soledad Puertolas’ın Gece Sürüyor’unu geçen yaz okumuş, çok beğenmiştim. Senyora Berg de psikolojik boyutu ağır basan güçlü bir roman. Anlatıcı Mario’nun bir dönem aynı apartmanda yaşadıkları gençlik arkadaşının annesi, gizemli ve de alımlı bir kadın olan Senyora Berg’e olan platonik aşkı romanın ana konusu. Bir çeşit olgunlaşma hikayesi. Ama bu fonda Mario’nun evlenmesi, eşinin iki kızlarını da bırakıp evi terk etmesi, kızlarıyla ilişkisi, Senyora Berg’le yıllar sonra yolunun tekrar kesişmesi, terk eden eşin tekrar ortaya çıkması, Mario’nun yeni bir ilişkiye girmesi, ama Senyora Berg’i de bir türlü kafasından atamaması, her buluştuklarında aralarında oluşan müphem atmosfer çok güzel anlatılmış. Karakterlerin psikolojik durumu, insanlara ilişkin birçok şeyin görünenden çok farklı olabileceği büyük bir incelikle yansıtılmış. “Hayatlar hep dışarıdan anlatıldığı gibi kalıyor, oysa içeride neler olup bittiği anlatılamaz.... Birçok kişi anlatılanın, anlatılabilenin, yani dışardakinin hayat, gerçek hayat olduğuna inanıyor.” Banu Temel Gürel’in çevirisi de çok iyi. Can’ın 2002’de bastığı bu çeviri (İspanyolca özgün metin 1999’da basılmış) şu an piyasada yok, umarım yakında yeniden basılır.
Gospođa Berg ima ocenu manju od 3, i dosta mali broj čitalaca koji ga je komentarisao. I da sam ovo shvatio za ozbiljno, i ostavio roman po strani, dosta bih pogrešio, jer je ovaj roman zaista vredan pažnje, i apsolutno me pozitivno iznenadio. A evo i zbog čega Gospođa Berg treba da se nađe na svačijoj polici.
Soledad Puertolas je spisateljica o kojoj nismo čuli ranije. Ona jeste prilično popularna u Španiji, ali je Gospođa Berg njen prvi roman koji je preveden na srpski jezik, i to zahvaljujući Štrik izdavaštvu koji je ovaj roman izdao uz pomoć Ministarstva prosvete, kulture i sporta Španije.
S obzirom da je roman izdat 1999. godine, ovo su i neke godine kada se radnja dešava u sred Madrida. Početak romana nas vraća u neku deceniju ili dve pre, kada upoznajemo naratora Marija kao tinejdžera. Mario živi sa svojim roditeljima i sestrom u jednoj zgradi, a potajno je fasciniran i zaljubljen u njihovu komšinicu, gospođu Berg. On se druži sa četvoricom sinova Berg, tako da je prilično često sreće, i čini se da njegova fascinacija i platonska ljubav koju oseća prema ovog gospođi ne janjava. Nekoliko godina kasnije, srešćemo Marija koji je oženjen Klaudijom i ima dve ćerke; više ne živi u staroj porodičnoj zgradi, ali čini se da je gospođa Berg i dalje tinejdžerska potajna ljubav koja nikad nije umrla. Kroz nekoliko epizoda u kojima će se on susresti sa gospođom Berg, upoznajemo ne samo situaciju u njegovog porodici i u porodici gospođe Berg, već i to šta će sa sobom doneti ta njegova zaslepljenost ovom gospođom.
Kroz nešto preko 200 stranica koje nisu podeljene u poglavlja, ono što počinje jednom nevinom platonskom ljubavlju prerašće u porodičnu dramu koja je pre svega potpuno realna i može da se dogodi svakome. Ovo je razlog zašto Gospođa Berg nije jedna obična porodična ili ljubavna limunada, već jedna potpuno realna priča ispričana na prelep način. Da li se svi sećamo naših prvih tinejdžerskih neispunjenih ljubavi? I ako da, da li je fer da nas to prati tokom čitavog života?
Soledad Puertolas ne uspeva samo da nas očara neverovatno pitkim rečenicama koje se čitaju istom lakoćom kao što se sluša muzika; ona uspeva da na maestralan način opiše tok misli iz muške perspektive, što je apsolutno težak poduhvat za ženskog pisca (kao i obratno). Ipak, spisateljica bi mogla napisati najlepše reči univerzuma, ali ukoliko je prevodilac loš, mi to nećemo osetiti na srpskom. Moram posebno da pohvalim prevodioca ove knjige, Danijelu Pejčić koja je na najsavršeniji mogući način prevela ovaj roman sa španskog na srpski jezik. U toku čitanja knjige nikako ne stiče utisak da se čita jedan prevod; sve rečenice su potpuno prirodne i na odličan način dočaravaju jezik koji Puertolas piše.
Gospođa Berg je roman koji se čita iz tri razloga. Prvi je da nas podseti na neke naše davne neispunjene fascinacije, i da nam pokaže koliko je to zapravo slatko, ali nebitno bilo. Drugi razlog je sama priča, koja možda nije komplikovana, ali to je ono što je čini realnom. Iako manjka neke velike završnice koja će nas šokirati, pretpostavljam da je to ono što je život. Život je takav – običan, bez ikakvog velikog i šokantnog finala. Treći razlog je način na koji Soledad Puertolas piše – čitanje njenih rečenica ide vrlo glatko, ali one su opet toliko pune neke posebne atmosfere, i to zaista treba osetiti. Zaključak: ova knjiga je definitivna preporuka.
Muy bien escrito, como siempre escribe Soledad Puértolas, aunque me he perdido, en varias ocasiones, en las reflexiones y divagaciones en personajes secundarios cuya historias, a pesar de tener siempre cierto interés, no alcanzan el nivel adecuado. Podría durar 150 páginas menos o 500 páginas más.
Hayat bir nehirdir kavramını çok güzel anlatan bir kitap. Çocukluktan büyümeye evlenip kendi cocuklarina sahip olmaya doğru geçen bir hayatta Senyora Bergin bu hayata girmesi çıkması ya da bir anı olarak kalması.
Psikolojik bir roman. Dili müthiş bunun için çevirmen Banu Temele çok teşekkürler.
Kitabı bulması ama zor oldu baskısı yok. Umarım Can Yayınları bu güzel kitabı yeniden basmayı düşürür. Meva'ya kitabını sahaflar aracıyla bana ulastirdigi için çok teşekkür ederim. 2008 yılında Eskişehir de alınan bir kitabın Ankara'ya gelişine aracı olanlara da ayrıca teşekkür ederim. Okumak isteyene de ben yollayabilirim. Burdan ulaşmanız yeterli.
Lectura profunda, pero he echado de menos conectar más con el protagonista. Lo que a priori parecía una historia de amor se traduce en sus tormentos con un final que sabe a poco. Sin embargo la calidad literaria de la autora es de admirar.