U vreme kada je tema nasilja nad ženama aktuelna i prilično neugodna, roman Marioneta, napisan po istinitoj priči ciše je od potresne ispovesti. Napisan hrabro, odlučno i intimno o životu žene sa sela, oji je sam po sebi težak, a dolazi do nivoa agonije, jer joj ga porodica još opterećuje nerazumevanjem i nezainterovanošću, on je i svedočanstvo, i dokaz i opomena. Ova živonta priča obuhvata period drug polovine dvadesetog veka, nadomak Beograda.
Knjiga govori o Dini, spisateljicinoj baki. Radnja se odvija u 20. veku. Glavna junakinja je izložena svim oblicima nasilja. S obzirom na vremenski okvir u kome se odvija radnja, položaj žena u Srbiji je bio katastrofalan. Bile su ponižavane, vređane i maltretirane. Na njih se gledalo sa visine. Potresna je činjenica da je Dinu otac izgubio na kocki, zbog čega je morala da se uda za čoveka koga nije znala, a kamoli volela. Spas od novog života i svekra koji ju je ponižavao na svakom koraku našla je u svojoj ćerki Nadi, koju je volela najviše na svetu. Moram da kažem da me je u ovom delu MNOGO iznervirao jedan postupak njenog muža Milana, došlo mi je da ga zadavim. Ovo je jedna od onih knjiga koje vas tokom čitanja ne ostavljaju ravnodušnim, a posle čitanja ne prestajete da razmišljate o njoj. Nekoliko puta sam zamalo zaplakao, iako ni sam ne znam kako sam izdržao. Nažalost, u Srbiji i danas postoji doza nepoštovanja žena i nejednakost polova, što treba da se iskoreni što pre. Marioneta je preemotivna, predivna, bolna istinita priča o ženskom životu koja otvara mnoga pitanja o položaju žena koje su danas na neki način tabu. Ja lično prezirem kada muškarci ne poštuju žene i tretiraju ih kao lične kućne pomoćnice. Ako smo mi Marioneta, ko je Lutkar? Ko vuče konce našeg života? Najtoplija preporuka svima vama!!
DRUGO ČITANJE:
,,Nikada nisam razumela šta znači reč ravnopravnost. Možda se o tome učilo u školi, ali kako bih ja to znala kada nijedan dan nisam provela tamo. Muškarci su, istina, u to vreme išli u školu, ali iz iskustva znam da ni oni nisu bog zna šta naučili. Možda sve žene ispaštaju zbog Evine greške i zato živimo u muškom raju ravnopravnosti. Ni sada to ne znam, jer i danas kada pogledam oko sebe, nažalost, shvatam da se malo toga promenilo."
Roman Marioneta napisan je po istinitoj životnoj priči spisateljicine bake. Dina je od početka života izložena svim oblicima porodičnog nasilja. Ponižavana je, vređana i fizički maltretirana. Nije mogla ni da bira za koga će da se uda jer ,,šta ona zna, ipak je ona žena". Knjiga je puna jakih ženskih likova. Ophođenje muških likova me je dovodilo do ludila i besa, dođe vam da uđete u knjigu i lupite im doooobru šamarčinu kako bi se osvestili. Pored svega, Dina ih ne proklinje i ne želi im sve najgore, nego svojom ljubavlju menja ljude i okuplja ih oko sebe. Golgota, bol, tuga, nemoć i nepravda kroz koje je prošla ojačale su je. Najstrašnija je činjenica da su se ovakve stvari dešavale, ali nažalost, i dalje dešavaju. Psihofizička tortura kroz koju žene prolaze samo zato što neki muškarci misle da su superiorni je, pre svega, po meni, veoma nepravedna i bolesna. Knjigu preporučujem svima, naročito ženama. Međutim, budite spremni na knedlu u grlu i suze, jer ova knjiga, koliko god to zvučalo kao kliše, zaista ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Knjiga koja je među nekoliko mojih omiljenih.
Postoje knjige koje kada procitate prve stranice znate da necete moci da je ostavite dok ne zavrsite pricu do kraja, upravo je to bio slucaj sa "Marionetom". Radnja se odvija tokom druge polovine dvadesetog veka, na selu u okolini Beograda. Glavna junakinja je Dina i mi pratimo njen zivot od njenih najranijih uspomena. Od samog pocetka nas cekaju veoma potresne scene, koje se tokom citanja pretvaraju u mucenje. Dina je rodjena u porodici sa brojnom decom, kao druga cerka, gde je najbitnije bilo da se dobije muski naslednik. "Zensko dete, tudja kuca." Ni Dinin otac, kasnije ni svekar nisu voleli da imaju zensko dete/unuke. Jedina uteha kroz detinjstvo, a kasnije i kroz zivot su joj bili majka, strina i stric. Detinjstvo provedeno u strahu, u konstantnom radu po kuci i brizi o mladjim clanovima porodice, Dina je dozvolila sebi da masta o tome kako bi bilo lepo da osnuje sopstvenu porodicu, da li bi stvari tad bile drugacije, i da li je ceka nesto bolje? Kako bi bilo lepo da se uda iz ljubavi, za onog muskarca kojeg ona izabere... Za nju su to samo puste zelje, po ko zna koji put njen otac je doneo odluku umesto nje,i udao je tamo gde je on odlucio da je najbolje...a na tom imanju za Dinu krece pakao. Ipak utehu pronalazi u cerki koju je dobila,budi joj se nova vera,nova nada, i po prvi put nakon toliko vremena je srecna... Samo njena sreca je kratkog roka, i taman kada sam i ja pomislila da ne moze biti u goroj situaciji to se upravo desava... Ipak Dina nam je pokazala pravo znacenje reci borac, iako se ne moze iz svake bitke izaci kao pobednik, ne treba odustajati od krajnjeg cilja... Pronalazi snagu u svojoj porodici,ne zeli zlo onima koji su joj u zivotu naneli samo bol, trudi se da bude sto bolja zena, majka, cerka, sestra, samo sto nikad i ne pomisli na sebe, uvek zeli drugima da udovolji,cak i po cenu sopstvenog zivota. "U igri ravnopravnosti zaista se ne zna ko povlaci konce, a ko je marioneta..." U svakom mraku postoji tracak svetlosti koji je tesko da se ugasi, po meni upravo to predstavlja Dina.
Da mogu, dala bih deset zvezdica. Posle ove knjige necete ostati ravnodusni. Lako napisano, drzi paznju i jedva cekate da saznate sta je na sledecoj strani a opet ne zelite da knjizi dodje kraj. Prelepa i jako emotivna knjiga. Na momente imate gorcinu u ustima dok je citate, ali nakon toga ostaje neka toplina u srcu jer dobra dusa ipak pobedjuje i najvece zlo na ovom svetu. Hvala Biljani na ovoj predivnoj knjizi.
Емотивна прича о животу ауторкине баке Дине од рођења до смрти, победама и поразима са којима се суочавала свакодневно. Кроз роман се провлачи свакодневна патња жене у времену у ком је живела, њеном положају у друштву и неравноправности са супротним полом.
"Сутра никоме од нас није обећано."
"Главу горе! Живот је рат. Не излази се из сваке битке као победник."
"Гледајући мушким очима, схватила сам да се равноправност губи рођењем!"
"У игри равноправности заиста се не зна ко повлачи конце, а ко је марионета..."