What do you think?
Rate this book
Urota Zrinsko-Frankopanska
Roman "Urota zrinsko-frankopanska" (1893.) desetak godina bio je najcitanije hrvatsko stivo, koje je, zahvaljujuci zanimanju tadasnjih citatelja za povijesna zbivanja sto su obiljezila vrijeme urote hrvatskih i ugarskih velikasa protiv austrijske krune, izvrsilo golem utjecaj na mlade narastaje citatelja. Tema romana je urota, sto su je protiv austrijskoga cara Leopolda I. skovali hrvatski velikasi Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, ne bi li oslobodili Hrvatsku kojoj je nanesena golema steta nakon potpisivanja Vasvarskoga mira.
- GenresHistorical Fiction
560 pages, Hardcover
First published January 1, 1893
2 people are currently reading
50 people want to read
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 3 of 3 reviews
September 24, 2025
CRO/ENG
Kumičićevo remek djelo i, po meni, najbolji hrvatski roman ikada napisan. Pročitao sam ga dva puta i fascinantan je jer obiluje krajolicima, povijesnim događajima i političkim prilikama 17. st., a tek o emocijama koje izaziva. Mnogi su upoznati sa smaknućima proslavljenih junaka, Petra Zrinskoga (tadašnjeg hrvatskog bana) i njegova šurjaka, kneza Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mjestu, ali ovo djelo daje opširnu i dublju pozadinu onoga, što se smatralo izdajom za vladajuće, a za naše krajeve jedina mogućnost da se održi hrvatska kultura, povijest i egzistencija njenih ljudi. Što mami emocije su teški prizori stradanja obitelji plemića i seljaka, koje će teško ikoga ostaviti ravnodušnim. Do nedavno su me ta stradanja i prilike podsjetile kako postoje nenamjerne sličnosti sa svijetom Igara prijestolja od George R.R. Martina (obitelj Zrinski podsjećaju na obitelj Stark, a zemlje koje okružuju Hrvatsku kraljevstva sa svojim interesima, kralj Leopold I. je nalik na Joffrey-ja, a smaknuća i posljedice na Crveno vjenčanje). Osim tragičnih, roman obiluje i divnim prizorima obitelji, prijatelja i zaljubljenika, a sviđa mi se i velika pažnja koju je pisac posvetio opisujući njihovu povijesnu liniju. Ukupni dojam je kako svojim sadržajima nudi za svakoga po nešto i opravdana je njegova duljina, što bi dosta čitatelja moglo otjerati, a i prizori preskaču sa jednog događaja na drugi sa svakim poglavljem (kao i scene u pojedinoj epizodi Igara prijestolja), pa je preporučljivo prvi put rastegnuti čitanje na period od 2 ili 3 tjedna.(svako poglavlje je posebno na svoj način).
The Kumichich's masterpiece and, by my personal opinion, the best Croatian novel ever written. I read it two times and it's fascinating because it's full of landscapes, historical and political events of 17th century, as well as emotions which causes. Many are familiar (in my country) with the executions of our highly regarded heroes, Petar Zrinski (by the time, the current regent) and his brother in law, the count Fran Krsto Frankopan in Wiener Neustadt, but this work offers far wider and deeper background of that, which was considered a treason for the ruler, and for our lands the only option to keep the Croatian culture, history and the existence of it's people. What attracts the most are the tragic scenes of both the noble's and villager's families, which will hardly leave anyone indifferent. Until recently those tragedies and circumstances have reminded me how there are unintentional similarities with the world of Game of thrones by George R.R. Martin (the Zrinski family remind on the House of Stark, and countries which surround Croatia kingdoms with their own interests, while king Leopold the First is similar to king Jeoffrey, and executions with it's aftermath are like the Red Wedding). Besides tragic parts, the novel is filled with wonderful scenes of family, friendships and love scenes, and I also like the great attention which the writer dedicated to description of the historical lines of both families. The overall view is that the book offers a lot for everyone and it's lenhgt is justifiable, which might discourage some readers, and the scenes jump from one event to the other with each chapter (similar to the scenes in each episode of Game of Thrones), so it would be reccomendable to stretch it to a period of 2 to 3 weeks for the first take. (each chapter is special in it's own way).
Kumičićevo remek djelo i, po meni, najbolji hrvatski roman ikada napisan. Pročitao sam ga dva puta i fascinantan je jer obiluje krajolicima, povijesnim događajima i političkim prilikama 17. st., a tek o emocijama koje izaziva. Mnogi su upoznati sa smaknućima proslavljenih junaka, Petra Zrinskoga (tadašnjeg hrvatskog bana) i njegova šurjaka, kneza Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mjestu, ali ovo djelo daje opširnu i dublju pozadinu onoga, što se smatralo izdajom za vladajuće, a za naše krajeve jedina mogućnost da se održi hrvatska kultura, povijest i egzistencija njenih ljudi. Što mami emocije su teški prizori stradanja obitelji plemića i seljaka, koje će teško ikoga ostaviti ravnodušnim. Do nedavno su me ta stradanja i prilike podsjetile kako postoje nenamjerne sličnosti sa svijetom Igara prijestolja od George R.R. Martina (obitelj Zrinski podsjećaju na obitelj Stark, a zemlje koje okružuju Hrvatsku kraljevstva sa svojim interesima, kralj Leopold I. je nalik na Joffrey-ja, a smaknuća i posljedice na Crveno vjenčanje). Osim tragičnih, roman obiluje i divnim prizorima obitelji, prijatelja i zaljubljenika, a sviđa mi se i velika pažnja koju je pisac posvetio opisujući njihovu povijesnu liniju. Ukupni dojam je kako svojim sadržajima nudi za svakoga po nešto i opravdana je njegova duljina, što bi dosta čitatelja moglo otjerati, a i prizori preskaču sa jednog događaja na drugi sa svakim poglavljem (kao i scene u pojedinoj epizodi Igara prijestolja), pa je preporučljivo prvi put rastegnuti čitanje na period od 2 ili 3 tjedna.(svako poglavlje je posebno na svoj način).
The Kumichich's masterpiece and, by my personal opinion, the best Croatian novel ever written. I read it two times and it's fascinating because it's full of landscapes, historical and political events of 17th century, as well as emotions which causes. Many are familiar (in my country) with the executions of our highly regarded heroes, Petar Zrinski (by the time, the current regent) and his brother in law, the count Fran Krsto Frankopan in Wiener Neustadt, but this work offers far wider and deeper background of that, which was considered a treason for the ruler, and for our lands the only option to keep the Croatian culture, history and the existence of it's people. What attracts the most are the tragic scenes of both the noble's and villager's families, which will hardly leave anyone indifferent. Until recently those tragedies and circumstances have reminded me how there are unintentional similarities with the world of Game of thrones by George R.R. Martin (the Zrinski family remind on the House of Stark, and countries which surround Croatia kingdoms with their own interests, while king Leopold the First is similar to king Jeoffrey, and executions with it's aftermath are like the Red Wedding). Besides tragic parts, the novel is filled with wonderful scenes of family, friendships and love scenes, and I also like the great attention which the writer dedicated to description of the historical lines of both families. The overall view is that the book offers a lot for everyone and it's lenhgt is justifiable, which might discourage some readers, and the scenes jump from one event to the other with each chapter (similar to the scenes in each episode of Game of Thrones), so it would be reccomendable to stretch it to a period of 2 to 3 weeks for the first take. (each chapter is special in it's own way).
November 30, 2021
Seljačka sloga
Zagreb, 1952.
Bio sam dosta skeptičan prema ovom romanu, dosadašnja čitanja Kumičića su se pokazala kao katastrofama, kognitivnim kriptodepresijama.
Ovaj roman je nasuprot tome ispao kao komad janjetine s velikim količinama luka i krumpira.
Glavna kritika u pogledu tkanja jezičnog izražaja bi bila ta što bi se roman trebao otarasiti manje kvalitetnih niti književnog fantazofiranja.
Središnji dijelovi romana su često utezi realističarske patetike i bulevarskoromaneskne pompe.
Inače, ovaj roman je objavljen prvotno u časopisu "Dom i sviet" tokom 1892. te 1893., čitavo stoljeće prije mog rođenja.
U tom vidu roman je nadiđen u godinama u kojim je izašao, nadiđen u pogledu jezične forme, radi se o čistom realističarskom povijesnom romanu koji je propupao u doba ranog modernizma, dekadencije fin de sieclea.
U istom razdoblju u kojem je Gjalski objavljivao sjajne ranomodernističke gotske priče (po mom sudu prva hrvatska modernistička priča uopće je izašla 1890. od strane samog Gjalskog, San doktora Mišića, prije Matoša i Leskovara), Kumičić dolazi kao nekakav Šenoa, no ipak nitko ne može poreći kvalitetu teksta.
Druga bi kritika bila, dakle, to što je roman nadiđen unutar svog Zeitgeista.
Roman realno pripada 1830-ima, a ne 1890-ima, ipak Kumičić gradeći sjajan tekst, vizualno izuzetno dojmljivo štivo, gradi scene koje privlače pažnju do samog kraja.
Čak veći dio romana razmišljao sam o trojci ili o četvorci, međutim iznebuha kraj romana je u hipu promijenio moje mišljenje.
Opis smaknuća Frana Krste Frankopana i Petra Zrinskog 30.04.1671. je bio tako naturalistički skucan, emotivno tako snažan te sam na koncu promijenio svoj zapažaj i svoju ocjenu samog romana.
Kao što je i Slobodan Prosperov Novak često u Velebitu govorio, kraj sedamnaestog stoljeća je bio najbliži hip hrvatske samostalnosti sve do 1991.
Koliko bi samo naša povijest drugačije izgledala da smo postali nezavisni već 1670-ih godina!
Upravo u toj premisi i leži sjajna ideja da se napiše roman paralelne povijesti, spekulativne fikcije, koji bi prikazivao moguću Hrvatsku.
Sam roman opisuje i tragediju Ivana Zrinskog, zadnjeg od svog roda, koji je skončao lud u tamnici, u verigama.
Spominje se i pucanj austrijskog vojnika u Adama Zrinskog, koji se dogodio nakon 1671.
Centri moći su namjerno i projicirano uništili Zrinske i Frankopane s konačnim ciljem da unište ne samo Hrvatsku, već i katoličku vjeru.
Naravno da ljuskavi bezbožnici nisu u tome uspjeli, eto nas, tu smo.
Od padina Anda, gdje se upravo ja sada nalazim, pa sve do Drine, Hrvati žive i mole se.
Tragedija koja je pogodila samo mjesto Zrin 1943. je još jedan domino u nizu nasrtaja na hrvatstvo, nasrtaja koji je oduvijek bio ujedno i nasrtaj na katolicizam.
Sramota je da danas četnici žive u hrvatskom hižama podno Zrina, sramota je to što Hrvati nisu dobili natrag svoja ognjišta podno Zrina koja su im oduzeta nakon 1945.
Koja su oduzeta upravo radi simboličke vrijednosti Zrina.
No hrvatski barjak se vijori iznad Zrina.
U metapolitičkom vidu nije mi se svidio Kumičićev odnos prema Francuzima, očito je da je Kumičić zabrazdio u neke masonske bare pod upravom Orijenta, profrancuskog ogranka masonerije.
Crno-bijela karakterizacija likova također, ne samo u političkom pogledu, već i u umjetničkom pogledu srozava kvalitetu djela.
Kužim, radi situacije u Austro-Ugarskoj u 1890-ima, germanski elementi se prikazuju krvolocima, no ipak ostaje temeljna i najdublja metapolitička i geopolitička brazda ovog romana; a ta je da se Hrvati uvijek moraju osloniti na sebe.
Još su veliki dijelovi Hrvatske pod okupacijom, zapadnije od Dunava i Une, cijeli Vrbas je daleko od matice Hrvatske.
Hereze su se raširile, misle da imaju nekakvo pravo uopće postojati.
Simpatična je taj djetinji pogled na svijet i bit svega, da postoje više istina.
Naivno, kao i svi ideali Francuske revolucije.
Upravo u tome i leži kritika Kumičića i Stranke prava, oslanjanje na verige 1789.
Nema veće urote od 1789. i svega što ona predstavlja.
P.S.
Sjajni su Kumičićevi umetci povijesnih i književnih dokumenata unutar samog romana!
Pročitajte ovaj roman!
Zagreb, 1952.
Bio sam dosta skeptičan prema ovom romanu, dosadašnja čitanja Kumičića su se pokazala kao katastrofama, kognitivnim kriptodepresijama.
Ovaj roman je nasuprot tome ispao kao komad janjetine s velikim količinama luka i krumpira.
Glavna kritika u pogledu tkanja jezičnog izražaja bi bila ta što bi se roman trebao otarasiti manje kvalitetnih niti književnog fantazofiranja.
Središnji dijelovi romana su često utezi realističarske patetike i bulevarskoromaneskne pompe.
Inače, ovaj roman je objavljen prvotno u časopisu "Dom i sviet" tokom 1892. te 1893., čitavo stoljeće prije mog rođenja.
U tom vidu roman je nadiđen u godinama u kojim je izašao, nadiđen u pogledu jezične forme, radi se o čistom realističarskom povijesnom romanu koji je propupao u doba ranog modernizma, dekadencije fin de sieclea.
U istom razdoblju u kojem je Gjalski objavljivao sjajne ranomodernističke gotske priče (po mom sudu prva hrvatska modernistička priča uopće je izašla 1890. od strane samog Gjalskog, San doktora Mišića, prije Matoša i Leskovara), Kumičić dolazi kao nekakav Šenoa, no ipak nitko ne može poreći kvalitetu teksta.
Druga bi kritika bila, dakle, to što je roman nadiđen unutar svog Zeitgeista.
Roman realno pripada 1830-ima, a ne 1890-ima, ipak Kumičić gradeći sjajan tekst, vizualno izuzetno dojmljivo štivo, gradi scene koje privlače pažnju do samog kraja.
Čak veći dio romana razmišljao sam o trojci ili o četvorci, međutim iznebuha kraj romana je u hipu promijenio moje mišljenje.
Opis smaknuća Frana Krste Frankopana i Petra Zrinskog 30.04.1671. je bio tako naturalistički skucan, emotivno tako snažan te sam na koncu promijenio svoj zapažaj i svoju ocjenu samog romana.
Kao što je i Slobodan Prosperov Novak često u Velebitu govorio, kraj sedamnaestog stoljeća je bio najbliži hip hrvatske samostalnosti sve do 1991.
Koliko bi samo naša povijest drugačije izgledala da smo postali nezavisni već 1670-ih godina!
Upravo u toj premisi i leži sjajna ideja da se napiše roman paralelne povijesti, spekulativne fikcije, koji bi prikazivao moguću Hrvatsku.
Sam roman opisuje i tragediju Ivana Zrinskog, zadnjeg od svog roda, koji je skončao lud u tamnici, u verigama.
Spominje se i pucanj austrijskog vojnika u Adama Zrinskog, koji se dogodio nakon 1671.
Centri moći su namjerno i projicirano uništili Zrinske i Frankopane s konačnim ciljem da unište ne samo Hrvatsku, već i katoličku vjeru.
Naravno da ljuskavi bezbožnici nisu u tome uspjeli, eto nas, tu smo.
Od padina Anda, gdje se upravo ja sada nalazim, pa sve do Drine, Hrvati žive i mole se.
Tragedija koja je pogodila samo mjesto Zrin 1943. je još jedan domino u nizu nasrtaja na hrvatstvo, nasrtaja koji je oduvijek bio ujedno i nasrtaj na katolicizam.
Sramota je da danas četnici žive u hrvatskom hižama podno Zrina, sramota je to što Hrvati nisu dobili natrag svoja ognjišta podno Zrina koja su im oduzeta nakon 1945.
Koja su oduzeta upravo radi simboličke vrijednosti Zrina.
No hrvatski barjak se vijori iznad Zrina.
U metapolitičkom vidu nije mi se svidio Kumičićev odnos prema Francuzima, očito je da je Kumičić zabrazdio u neke masonske bare pod upravom Orijenta, profrancuskog ogranka masonerije.
Crno-bijela karakterizacija likova također, ne samo u političkom pogledu, već i u umjetničkom pogledu srozava kvalitetu djela.
Kužim, radi situacije u Austro-Ugarskoj u 1890-ima, germanski elementi se prikazuju krvolocima, no ipak ostaje temeljna i najdublja metapolitička i geopolitička brazda ovog romana; a ta je da se Hrvati uvijek moraju osloniti na sebe.
Još su veliki dijelovi Hrvatske pod okupacijom, zapadnije od Dunava i Une, cijeli Vrbas je daleko od matice Hrvatske.
Hereze su se raširile, misle da imaju nekakvo pravo uopće postojati.
Simpatična je taj djetinji pogled na svijet i bit svega, da postoje više istina.
Naivno, kao i svi ideali Francuske revolucije.
Upravo u tome i leži kritika Kumičića i Stranke prava, oslanjanje na verige 1789.
Nema veće urote od 1789. i svega što ona predstavlja.
P.S.
Sjajni su Kumičićevi umetci povijesnih i književnih dokumenata unutar samog romana!
Pročitajte ovaj roman!
December 19, 2021
Jedina lektira koju nisam na vrijeme pročitala. Zbog knjiga poput ove, koje nađu put u obaveznu lektiru, djeci omrzne čitanje.
Ovo je povijesni roman koji je više zbirka povijesnih činjenica i opisa, nego roman. Ni toliko godina kasnije ne mogu shvatiti kako je netko uspio uzbudljiv događaj iz hrvatske povijesti prikazati na tako naporan i dosadan način. Uz to, zaista mi je žao Zrinskog i Frankopana koji su prikazani kao naivci.
Ovo je povijesni roman koji je više zbirka povijesnih činjenica i opisa, nego roman. Ni toliko godina kasnije ne mogu shvatiti kako je netko uspio uzbudljiv događaj iz hrvatske povijesti prikazati na tako naporan i dosadan način. Uz to, zaista mi je žao Zrinskog i Frankopana koji su prikazani kao naivci.
Displaying 1 - 3 of 3 reviews