Babićev roman je elegična, strahotna poema o neprekinutom ljudskom civilizacijskom padu, kontinuiranom slomu bića nedoraslog svojoj boljoj prirodi. U svojoj suštini postuelbekovski, "Yahoo" je matičnom jeziku i književnosti potrebniji sad nego ikada ranije, i pored opštosti izrazito pesimističkog stava svojstvene svakom vremenu, Sviftovom koliko i našem.
Bojan Babić is a Serbian writer whose work moves fluidly between satire, surrealism, and sharp social commentary. He studied Serbian and World Literature at the Faculty of Philology in Belgrade and received the Borislav Pekić Foundation Award for his novel Girls, Be Good—a fragmented, daring narrative that marked his emergence as a distinctive literary voice.
Since then, Babić has published a series of novels and collections that examine the absurdities of contemporary life with wit and imagination. His writing—spanning prose, poetry, and essays—has been translated and published internationally.
His published works include:
PLI – PLI (1996), short stories
Noises in Prose (2003), poetic prose
Stories About Happiness (2008), short stories
Inhuman Comedy (2010), novel
Girls, Be Good (2013), novel
Illegal Parnassus (2013), novel
Chaplin’s Feet (2015), novel
Yahoo (2018), novel
How to Eat a Pomegranate (2021), novel
Rumors About Freedom (2023), poetry
Bojan Babić je pisac čije se delo kreće između satire, nadrealizma i oštre društvene kritike. Studirao je srpsku i svetsku književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu. Dobitnik je nagrade Fondacije „Borislav Pekić“ za roman Devojčice, budite dobre.
Od tada je objavio niz romana i zbirki. Njegova dela—od proze i poezije do intervjua i eseja—prevođena su i objavljivana u inostranstvu.
A šta se dešava kada eskapizam nije moguć? Kada buntovničke postupke sviftovskog čoveka koji se navodno civilizovao sabotira njegova sopstvena nemoć. Kada nema mira ni u mizantropiji, hladnoći, otuđenosti? Kada mlaki pokušaj da budemo tvrdi, divlji, ili samo svoji dobije tragikomičnu notu, jer se baš smotano u tome saplićemo? Ništa. Moramo se pomiriti s tim da klimaksa naprosto neće biti, da će traka nastaviti da preskače. Da čemo nastaviti da se vrtimo po međuprostoru, po nekakvoj Esherovoj petlji, nadajući se da će konji koji jure pored napokon da progovore i kažu izgubljenom neoYahoo-u gde zapravo treba da skrene.