"Najnovijom knjigom pjesama Razmnožavanje domaćih životinja Tanja Stupar Trifunović iznova dokazuje pjesničku autentičnost u BiH i na prostoru koji zaprema jedan jezik s više različitih naziva. Ova knjiga utjelovljuje Kafkinu rečenicu da književnost treba biti sjekira koja razbija led na jezeru koji se nalazi u čitateljima. Njene najnovije pjesme vas neće maziti, one vam nude nježnu brutalnost gdje se pjesnička istina ostvaruje dugim, narativnim pjesmama. Cijela je knjiga prožeta herbertovskim duhom igre i ironije, gdje se miješa monoteizam sa paganstvom, i gdje su likovi iz grčke mitologije survani u blato i čamotinju naših današnjih života. Mitološke junakinje / junaci su poljuđeni i data im je draž nesavršenosti malog balkanskog čovjeka / čovječice što proizvodi efekat teške ironije pune humora. Ovo je knjiga o ženama naših prostora, njihovoj hrabrosti, njihovim svakodnevnim usponima i padovima. Jedan katalog ženskih sudbina nabijen mudrošću nekog ko traga za ljubavi unatoč neizbježnim porazima."
Tanja Stupar Trifunović rođena je u Zadru 1977. godine. Diplomirala je na Filološkom fakultetu, Odsjek za srpski jezik i književnost u Banjaluci.
Dosad je objavila knjige poezije Kuća od slova (Zadužbina "Petar Kočić", Banjaluka-Beograd, 1999), Uspostavljanje ravnoteže (KOV, Vršac, 2002), O čemu misle varvari dok doručkuju (Zoro, Sarajevo-Zagreb, 2008) i izbor iz kolumni Adornova svraka (Zalihica, Sarajevo 2007).
Poezija joj je nagrađivana i prevođena na engleski, njemački, poljski, slovenački, makedonski, mađarski, danski, francuski i malajalam jezik.
Knjiga O čemu misle varvari dok doručkuju, kao najbolja knjiga poezije objavljena u BiH u 2007/08, nominovana je za Književnu nagradu za Istočnu i Jugoistočnu Evropu (CEE Literature Award), gdje se našla u užem izboru u okviru kojeg je autorka nagrađena rezidencijalnim boravkom u Beču.
Knjiga Glavni junak je čovjek koji se zaljubljuje u nesreću nagrađena je Književnom nagradom Fra Grgo Martić za najbolju knjigu poezije 2009. godine.
Roman Satovi u majčinoj sobi joj je pribavio Nagradu Evropske unije za književnost 2016, treće mjesto na konkursu za Zlatnu sovu i uži izbor za NIN-ovu nagradu.
Zastupljena je u više antologija i izbora iz poezije i proze, u zemlji i inostranstvu.
Urednica je Časopisa za književnost, umjetnost i kulturu Putevi.
Ljudi dragi, kakva je ovo zbirka pjesama! Zrela, puna i smrti i ljubavi i propadanja i čulnosti i bogova i društvene kritike, a sve upleteno tako da izgleda kao da baš tako i treba da bude. Ništa nije bezrazložno tu, ništa ne štrči, ništa ne bode oči, osim ako to nije bio cilj. Od mene ima pet zvjezdica već za stihove:
"Igranje riječima je častan posao kažu da je on tako stvorio svijet Igranje riječima je prljav posao prvo vode rastaviti pa brda i blato sve to blato u koje upadaš i upadaš a ničije ruke nema nije još stvorena da te pridrži"
Ili za kraj pjesme "Sudbina Pitije":
"djeco spasite svijet od pokvarenih i gramzivih staraca"
Knjigu sam pročitala uoči njene promocije u Banjaluci, ali tek sad vidim da se pojavila na goodreadsu. Možda ne znate, ali povjereno mi je vođenje njene promocije u organizaciji Udruženja za promociju i popularizaciju književnosti "Imperativ" i bila sam više nego počastvovana zbog toga. Kristina Ljevak, urednica najveće izdavačke kuće u BiH, "Buybook" u čijem izdanju se i pojavila ova zbirka poezije, rekla je da se radi o vrhunskoj poeziji koja i dok opominje pruža onaj nezaboravni užitak čitanja. Urednik i recenzent zbirke, pisac Faruk Šehić naglasio je da je ovom zbirkom Tanja ponovo dokazala svoju pjesničku autentičnost u BiH i da njena poezija utjelovljuje onu Kafkinu rečenicu po kojoj je književnost sjekira koja treba da razbije led na jezeru koje se nalazi u čitaocima. Doc. dr Igor Simanović, profesor opšte i komparativne književnosti Filološkog fakulteta u Banjaluci, koji Tanjin rad i sveukupno stvaralaštvo intenzivno prati i analizira još od njihovih zajedničkih studentskih dana odgovorno tvrdi da je ovo Tanjina najbolja knjiga dosad. Još ću dodati da je nagrađena prestižnom književnom nagradom "Milica Stojadinović Srpkinja" koju izdaje Zavod za kulturu Vojvodine.
To su samo kratki utisci zvanično kompetentnih ljudi. Što se mene tiče, ja sam se sa Tanjinom poezijom malo bolje upoznala tek prošle godine na manifestaciji "Po(v)ezivanje" koja se održava povodom Svjetskog dana poezije u organizaciji NUB RS gdje je Tanja i zaposlena. Tad me je potpuno raspametila i oduševila kako samim stihovima tako i sopstvenom interpretacijom! Žena razbija! Zatim sam je nastavila pratiti kad god je nastupala, posebno snažna je bila i tokom ovogodišnjeg Festivala književnosti "Imperativ" zajedno sa Markom Tomašem. Napravili su zaista neponovljivo pjesničko veče.
Inače, Tanja je uoči promocije dala mnogo intervjua i potražite ih jer sam sigurna da ćete uživati u preciznim, direktnim i britkim mislima trenutno naše najpoznatije i najnagrađivanije književnice. Što se tiče njenih stihova, oni stvarno režu, i to uzduž. Njena percepcija je duboka, ona kritikuje stvarnost, stil joj je raskošan, a što se tiče emocija, iznenadiće vas njihov raspon. Inače, moram naglasiti da sam upravo zahvaljujući Tanji obnovila svoje interesovanje za poeziju i nadam se da mi Tanja neće zamjeriti na poređenju, ali ona je za mene ženski Matija Bećković! A poredim ih samo prema sljedećem, za one koji ne znaju, Matija je za mene Bog, otac! Jedan jedini neprevaziđeni. Najveći (živući) (srpski) pjesnik svih vremena!
mnogo me nešto dosađivalo da pišem o tome šta čitam, a da to nije o sociologiji, ali sad sam se naterala jer ipak ovo radim za sebe, da mogu da se vratim svojim nebulozama kroz neku godinu, kad ću se, nadam se, negde u hladnoći - jer prosto imam taj životni plan da živim negde de je hladno, ili tamo negde gde mrak pada dosta rano, i ima dosta snega zimi - opet vraćati svim ovim istim knjigama, uz neke nove, naravno, ali malo starija i ko zna šta ću tad misliti, ali da bih zapamtila šta sad mislim moram da pišem, mnogo da pišem, jer u suprotnom stvarno piši propalo, bukvalno sve uvek zaboravim.
ima tanja stupar trifunović neki svoj poseban vajb. ne znam ni kako bih ga opisala? duge pesme, al u svakoj se zalepim na bar neki stih i baš me oduševi
evo, izdvajam
zar su me oči varale da postoji ljubav među slabima koja će me probuditi ujutro zar sam vama vjerovala i vama i pticama koje sada svoja gnijezda jednako pažljivo sastavljaju i suncu koje je obećavalo vječnost dječijim igrama među mravima i bubama zar sam svemu tome davala sebe i usnama i dlanovima pipala površine hrapavog, mekog, užasnog
3.5 Tanja Stupar Trifunović ima autentičan pesnički izraz i u svojoj poeziji tematizuje životne, savremene i društveno relevantne teme, što je meni, kao protivnici uzvišene, visokoparne i hermetične, što bi neki rekli PRAVE poezije, izuzetno važno. Uprkos tome, ima u njenim pesmama svako malo nečeg radmilolazićevski konzervativnog i patronizujućeg što mi se nimalo ne dopada.