mnogo me nešto dosađivalo da pišem o tome šta čitam, a da to nije o sociologiji, ali sad sam se naterala jer ipak ovo radim za sebe, da mogu da se vratim svojim nebulozama kroz neku godinu, kad ću se, nadam se, negde u hladnoći - jer prosto imam taj životni plan da živim negde de je hladno, ili tamo negde gde mrak pada dosta rano, i ima dosta snega zimi - opet vraćati svim ovim istim knjigama, uz neke nove, naravno, ali malo starija i ko zna šta ću tad misliti, ali da bih zapamtila šta sad mislim moram da pišem, mnogo da pišem, jer u suprotnom stvarno piši propalo, bukvalno sve uvek zaboravim.
ima tanja stupar trifunović neki svoj poseban vajb. ne znam ni kako bih ga opisala? duge pesme, al u svakoj se zalepim na bar neki stih i baš me oduševi
evo, izdvajam
zar su me oči varale da postoji ljubav među slabima
koja će me probuditi ujutro
zar sam vama vjerovala i vama i pticama
koje sada svoja gnijezda jednako pažljivo sastavljaju
i suncu koje je obećavalo vječnost dječijim igrama
među mravima i bubama
zar sam svemu tome davala sebe
i usnama i dlanovima pipala površine
hrapavog, mekog, užasnog