What do you think?
Rate this book
Namaz, radost oka moga
Namaz je bez sumnje najvažniji tjelesni ibadet u islamu. Stoga bi vjernici trebali jako paziti na njega. Na našem, bosanskom jeziku postoji veoma korisna knjiga o namazu odnosno o svojstvu namaza Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a čiji je autor uvaženi dr. Safet Kuduzović. Smatram da nakon njegove knjige Svojstva Poslanikovog namaza ne postoji potreba dodatno pisati o toj temi zbog studioznosti kojom joj je šejh Safet pristupio.
Želeći iza sebe kao trajnu sadaku ostaviti djelo koje govori o najbitnijem temelju islama, a da se ne ponavlja već napisano gradivo, odlučio sam o namazu govoriti kroz drugu dimenziju. Zato knjiga Namaz radost oka moga neće tretirati pitanje svojstva namaza Allahovog Poslanika, osim sažeto, već tri veoma bitna poglavlja, koja se mogu smatrati dopunom na knjigu uvaženog dr. Kuduzovića.
U prvom sam pokušao objediniti hadise koji govore o vrijednosti namaza općenito. Također sam spomenuo mnoge karakteristike tog velikog ibadeta kojima se odlikuje u odnosu na druge ibadete u islamu, a sve s ciljem buđenja želje za obavljanjem namaza upozorenja na veličinu grijeha njegovog ostavljanja.
U drugom poglavlju pokušao sam ukazati na neke najkrupnije i najrasprostranjenije greške vezane za namaz prvenstveno, ali za nekoliko drugih stvari koje se direktno i indirektno vežu za namaz (greške tokom uzimanja abdesta i gusula, greške vezane za uvjete namaza).
Cilj ovog poglavlja jeste ukazati na ono što je u vezi s namazom neutemeljeno kako bi to ljudi ostavili i izbacili iz svakodnevne prakse. Greške obrađene u ovom poglavlju nisu na istom stepenu, što je veoma bitno da čitalac razumije kako se ne bi dogodilo da određena „sporedna" pitanja i greške vezane za njih budu nešto čemu će se najviše pažnje posvetiti nauštrb krupnih grešaka koje mogu uzrokovati neispravnost ovog velikog ibadeta.
Prilikom ukazivanja na greške maksimalno sam se trudio da budem pažljiv i tolerantan, naročito u vezi s određenim postupcima koji su zvanični stav neke od pravnih škola, a što je u koliziji s vjerodostojnim argumentima, kako ova knjiga ne bi bila razlogom povećanja netrpeljivosti među muslimanima. Štaviše, očekujem da će ova knjiga riješiti mnoge dileme prisutne na našem podneblju.
U ovom poglavlju potrudio sam se da blago i tolerantno pristupim pitanjima koja su već dugo kamen spoticanja među muslimanima našeg podneblja, a koja su djelimično i tabu teme o kojima se na naučan način veoma malo govori (dizanje ruku u namazu, glasno izgovaranje „amin" nakon Fatihe, stalno pomjeranje prsta na tešehhudu), pokušavajući čitalaštvu pojasniti da pravna razilaženja u ovim „sporednim" pitanjima nikako ne smiju biti razlog mržnje i netrpeljivosti među muslimanima, što je, nažalost, prisutno u mnogim našim džamijama.
Pokušao sam pojasniti da mi kao muslimani ne smijemo biti isključivi i mrziti druge samo zato što u namazu praktikuju nešto što mi ne činimo ili to rade na drugačiji način. Smatram da samo tako možemo izbjeći netrpeljivost, pojasniti ljudima da u odredenim pravnim pitanjima postoji više mišljenja i da svako od njih svoje utemeljenje i težinu tako da svako ima pravo praktikovati ono što misli da je najbliže istini, istovremeno uvažavajući i poštujući one koji misle drugačije.
Radi veće koristi i zajedništva svi bismo trebali biti spremni ponekad se „prilagoditi" situaciji u kojoj se nađemo i ostaviti nešto što inače praktikujemo kako bi se povećala medusobna ljubav i kako bismo iskorijenili netrpeljivost među klanjačima, pogotovo ako znamo da se na našim prostorima stotinama godina primjenjuje hanefijski mezheb, u kojem se ne praktikuje dizanje ruku u namazu ni izgovaranje „amin" naglas nako, proučene Fatihe ni stalno pomjeranje prsta na tešehhudu.
U osnovi, knjiga je pisana metodom komparativnog fikha, gdje se prilikom obrađivanja pravnih pitanja nisam striktno držao jednog mezheba iako sam se trudio da pitanja vežem za hanefijski mezheb i citiram njihove klasične izvore, ali sam sebi dao za pravo da u određenom trenutku odstupim od te metode i odaberem stav nekog drugog mezheba zbog jačine njegovih argumenata. Ovakva metoda nije nikakva inovacija ni nepoznanica u islamskom pravu, pa čak i unutar same hanefijske škole. Opće poznato je da su dvojica najpoznatijih učenika imama Ebu-Hanife, kadija Ebu Jusuf i Muhammed eš-Šejbani, u stotinama pravnih pitanja zauzela drugačiji stav od svog učitelja i imama te odabrala mišljenje neke druge pravne škole i nikad niko na to nije gledao s prezirom. Prilikom ukazivanja na određene greške nastojao sam citirati i spomenuti nekog od islamskih učenjaka koji je govorio o tom pitanju, izbjegavajući govoriti po svom nahođenju.
U trećem poglavlju pokušao sam ponuditi praktične metode za jačanje koncentracije u namazu i klanjanje s većom skrušenošću. Pokušao sam istaći bitnost skrušenosti u namazu i činjenicu da je to njegova srž kojoj se treba posvetiti najviše pažnje, što je suprotno onome što mi uobičavamo, vežući se za nekoli...
Želeći iza sebe kao trajnu sadaku ostaviti djelo koje govori o najbitnijem temelju islama, a da se ne ponavlja već napisano gradivo, odlučio sam o namazu govoriti kroz drugu dimenziju. Zato knjiga Namaz radost oka moga neće tretirati pitanje svojstva namaza Allahovog Poslanika, osim sažeto, već tri veoma bitna poglavlja, koja se mogu smatrati dopunom na knjigu uvaženog dr. Kuduzovića.
U prvom sam pokušao objediniti hadise koji govore o vrijednosti namaza općenito. Također sam spomenuo mnoge karakteristike tog velikog ibadeta kojima se odlikuje u odnosu na druge ibadete u islamu, a sve s ciljem buđenja želje za obavljanjem namaza upozorenja na veličinu grijeha njegovog ostavljanja.
U drugom poglavlju pokušao sam ukazati na neke najkrupnije i najrasprostranjenije greške vezane za namaz prvenstveno, ali za nekoliko drugih stvari koje se direktno i indirektno vežu za namaz (greške tokom uzimanja abdesta i gusula, greške vezane za uvjete namaza).
Cilj ovog poglavlja jeste ukazati na ono što je u vezi s namazom neutemeljeno kako bi to ljudi ostavili i izbacili iz svakodnevne prakse. Greške obrađene u ovom poglavlju nisu na istom stepenu, što je veoma bitno da čitalac razumije kako se ne bi dogodilo da određena „sporedna" pitanja i greške vezane za njih budu nešto čemu će se najviše pažnje posvetiti nauštrb krupnih grešaka koje mogu uzrokovati neispravnost ovog velikog ibadeta.
Prilikom ukazivanja na greške maksimalno sam se trudio da budem pažljiv i tolerantan, naročito u vezi s određenim postupcima koji su zvanični stav neke od pravnih škola, a što je u koliziji s vjerodostojnim argumentima, kako ova knjiga ne bi bila razlogom povećanja netrpeljivosti među muslimanima. Štaviše, očekujem da će ova knjiga riješiti mnoge dileme prisutne na našem podneblju.
U ovom poglavlju potrudio sam se da blago i tolerantno pristupim pitanjima koja su već dugo kamen spoticanja među muslimanima našeg podneblja, a koja su djelimično i tabu teme o kojima se na naučan način veoma malo govori (dizanje ruku u namazu, glasno izgovaranje „amin" nakon Fatihe, stalno pomjeranje prsta na tešehhudu), pokušavajući čitalaštvu pojasniti da pravna razilaženja u ovim „sporednim" pitanjima nikako ne smiju biti razlog mržnje i netrpeljivosti među muslimanima, što je, nažalost, prisutno u mnogim našim džamijama.
Pokušao sam pojasniti da mi kao muslimani ne smijemo biti isključivi i mrziti druge samo zato što u namazu praktikuju nešto što mi ne činimo ili to rade na drugačiji način. Smatram da samo tako možemo izbjeći netrpeljivost, pojasniti ljudima da u odredenim pravnim pitanjima postoji više mišljenja i da svako od njih svoje utemeljenje i težinu tako da svako ima pravo praktikovati ono što misli da je najbliže istini, istovremeno uvažavajući i poštujući one koji misle drugačije.
Radi veće koristi i zajedništva svi bismo trebali biti spremni ponekad se „prilagoditi" situaciji u kojoj se nađemo i ostaviti nešto što inače praktikujemo kako bi se povećala medusobna ljubav i kako bismo iskorijenili netrpeljivost među klanjačima, pogotovo ako znamo da se na našim prostorima stotinama godina primjenjuje hanefijski mezheb, u kojem se ne praktikuje dizanje ruku u namazu ni izgovaranje „amin" naglas nako, proučene Fatihe ni stalno pomjeranje prsta na tešehhudu.
U osnovi, knjiga je pisana metodom komparativnog fikha, gdje se prilikom obrađivanja pravnih pitanja nisam striktno držao jednog mezheba iako sam se trudio da pitanja vežem za hanefijski mezheb i citiram njihove klasične izvore, ali sam sebi dao za pravo da u određenom trenutku odstupim od te metode i odaberem stav nekog drugog mezheba zbog jačine njegovih argumenata. Ovakva metoda nije nikakva inovacija ni nepoznanica u islamskom pravu, pa čak i unutar same hanefijske škole. Opće poznato je da su dvojica najpoznatijih učenika imama Ebu-Hanife, kadija Ebu Jusuf i Muhammed eš-Šejbani, u stotinama pravnih pitanja zauzela drugačiji stav od svog učitelja i imama te odabrala mišljenje neke druge pravne škole i nikad niko na to nije gledao s prezirom. Prilikom ukazivanja na određene greške nastojao sam citirati i spomenuti nekog od islamskih učenjaka koji je govorio o tom pitanju, izbjegavajući govoriti po svom nahođenju.
U trećem poglavlju pokušao sam ponuditi praktične metode za jačanje koncentracije u namazu i klanjanje s većom skrušenošću. Pokušao sam istaći bitnost skrušenosti u namazu i činjenicu da je to njegova srž kojoj se treba posvetiti najviše pažnje, što je suprotno onome što mi uobičavamo, vežući se za nekoli...
310 pages, Hardcover
Published January 1, 2018
7 people are currently reading
127 people want to read
About the author
Elvedin Pezić
7 books11 followersMr. Elvedin Pezić rođen je 1977.god. u Travniku. Osnovno i srednje obrazovanje završio je u Busovači, a već kao srednjoškolac se priključuje jedinicama Armije Republike Bosne i Hercegovine u kojoj se bori sve do završetka rata, krajem 1995. god.
U želji za sticanjem šerijatskog znanja, odlazi prvo u Ujedinjene Arapske Emirate gdje boravi jednu školsku godinu, potom boravi u Jordanu isti taj period, a nakon toga, njegov put sticanja znanja nastavlja se odlaskom u grad Allahovog Poslanika – Medinu El Muneveru na Islamskom Univerzitetu gdje završava institut za arapski jezik, a potom i fakultet šerijata (Islamskog prava). 2005. god. mr.
Pezić se vraća u Bosnu gdje uzima aktivno učešće u islamskom misionarstvu ne štedeći truda niti imetka na tom putu. Nastanjuje se u Sanskom Mostu, gdje naprosto oživljava taj dio Bosne i Hercegovine svojim predavanjima iz raznih poglavlja. Šejh Elvedin je pomjerio granice u ovom časnom pozivu koji nije ograničio samo na predavanja već i na fizičku i svaku drugu pomoć ljudima sa kojima je živio. Godine 2009. nastanjuje se u Sarajevu gdje, također, neumorno poziva ka Gospodaru svjetova, a u tom periodu se ističe kao jedan od najpožrtvovanijih ljudi u radu za Allahovu vjeru. Njegov način izlaganja postaje prepoznatljiv tako što i najobičnijem insanu na jako jednostavan i njemu razumljiv način pojašnjava propise vjere, te Allahovom voljom, postaje jedan od najomiljenijih predavača u Bosni i Hercegovini.
Godine 2011., svoje akademsko napredovanje nastavlja na Univerzitetu Qassim u istoimenoj Saudijskoj pokrajini, gdje nakon nekoliko godina, hvala Allahu Uzvišenom, stiče zvanje magistra nauka.
Mr. Elvedin Pezić je zasigurno najomiljeniji i definitivno jedan od najslušanijih Bosanskih daija uživo na predavanjima kao i na internetu, čemu svjedoče prepune džamije, sportske dvorane, pozorišta i druga javna mjesta kada se on pojavi.
Odbranio je magistrat iz oblasti hanefijskog mezheba, na temu “Naučna valorizacija djela Durarul-hukkam fi šerhi gurari-elahkam – od poglavlja hadža do kraja poglavlja o drumskom razbojništvu”.
Oženjen je i otac šestero djece.
U želji za sticanjem šerijatskog znanja, odlazi prvo u Ujedinjene Arapske Emirate gdje boravi jednu školsku godinu, potom boravi u Jordanu isti taj period, a nakon toga, njegov put sticanja znanja nastavlja se odlaskom u grad Allahovog Poslanika – Medinu El Muneveru na Islamskom Univerzitetu gdje završava institut za arapski jezik, a potom i fakultet šerijata (Islamskog prava). 2005. god. mr.
Pezić se vraća u Bosnu gdje uzima aktivno učešće u islamskom misionarstvu ne štedeći truda niti imetka na tom putu. Nastanjuje se u Sanskom Mostu, gdje naprosto oživljava taj dio Bosne i Hercegovine svojim predavanjima iz raznih poglavlja. Šejh Elvedin je pomjerio granice u ovom časnom pozivu koji nije ograničio samo na predavanja već i na fizičku i svaku drugu pomoć ljudima sa kojima je živio. Godine 2009. nastanjuje se u Sarajevu gdje, također, neumorno poziva ka Gospodaru svjetova, a u tom periodu se ističe kao jedan od najpožrtvovanijih ljudi u radu za Allahovu vjeru. Njegov način izlaganja postaje prepoznatljiv tako što i najobičnijem insanu na jako jednostavan i njemu razumljiv način pojašnjava propise vjere, te Allahovom voljom, postaje jedan od najomiljenijih predavača u Bosni i Hercegovini.
Godine 2011., svoje akademsko napredovanje nastavlja na Univerzitetu Qassim u istoimenoj Saudijskoj pokrajini, gdje nakon nekoliko godina, hvala Allahu Uzvišenom, stiče zvanje magistra nauka.
Mr. Elvedin Pezić je zasigurno najomiljeniji i definitivno jedan od najslušanijih Bosanskih daija uživo na predavanjima kao i na internetu, čemu svjedoče prepune džamije, sportske dvorane, pozorišta i druga javna mjesta kada se on pojavi.
Odbranio je magistrat iz oblasti hanefijskog mezheba, na temu “Naučna valorizacija djela Durarul-hukkam fi šerhi gurari-elahkam – od poglavlja hadža do kraja poglavlja o drumskom razbojništvu”.
Oženjen je i otac šestero djece.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 of 1 review
January 16, 2019
Odlična kao i sve knjige od šejha Elvedina Pezića. Veoma zanimljiva tema, kao što sam autor kaže, ova knjiga se nekako nadovezuje na knjigu od šejha Safeta Kuduzovića.
Knjiga je obogaćena brojnim hadisima, koji knjizi daju na relevantnosti i stručnosti. Zanimljiv i jednostavan jezik, pisan svakoj osobi na kožu. Svi hadisi označeni, u fusnotama napisano iz koje zbrike su preuzeti i ocjena istih od strane šejha Albanija.
Topla preporuka za svaku kuću, za svakoga ko želi svoj namaz poboljšati i učiniti ga skrušenijim.
Knjiga je obogaćena brojnim hadisima, koji knjizi daju na relevantnosti i stručnosti. Zanimljiv i jednostavan jezik, pisan svakoj osobi na kožu. Svi hadisi označeni, u fusnotama napisano iz koje zbrike su preuzeti i ocjena istih od strane šejha Albanija.
Topla preporuka za svaku kuću, za svakoga ko želi svoj namaz poboljšati i učiniti ga skrušenijim.
Displaying 1 of 1 review