Zekerija Tamir – Idris el Sagir – Abdusetar Nasir – Selva Bakir – Fahri Kaavar – Adoil Kamil – Hedija Husein – Abdulah Hakam – Mahmud el Adžemi
Mala antologija 12 kratkih priča devetorice renomiranih savremenih pisaca iz 7 arapskih zemalja, prevedenih na srpski sa savremenog standardnog arapskog jezika, poseban je kuriozitet jer je svaka priča bila povod ili za hapšenje autora ili za zabranu časopisa gde je nepodobna priča objavljena ili za nasilno provaljivanje u prostorije časopisa.
U drugom delu knjige čitalac ima priliku da, uz kratku biobibliografsku belešku o svakom piscu, stekne uvid u istorijat slučaja posle objavljivanja svake „proskribovane“ priče, sa političkim konsekvencama i po priču i po pisca. Posebno je zanimljivo bilo traganje za identitetom saudijskog pisca prve priče u antologiji, koji se potpisao pseudonimom jer je strahovao od odmazde tajne policije u svojoj zemlji.
U svojevrsnom post skriptumu na kraju knjige priređivač i prevodilac Srpko Leštarić daje svoj pogled na značaj ovakvih antologija, angažovanost savremenih pisaca i univerzalnu vrednost ovakvih priča, ma s kog kraja sveta dolazile, priča koje život prikazuju bez ulepšavanja i pisaca koji zastupaju slobodu književnog izraza bez tabu-tema.
Baš smo ponekad ograničeni... Ne uspevam da se setim da li sam pročitao ijedan roman arapskog pisca (Orhan Pamuk i Haled Hoseini se, valjda, ne računaju). Zato sam uzeo novo Lagunino izdanje, treba početi negde.
Svaka od ovih priča je bila zbog nečeg zabranjena ili označena kao nepoželjna od strane vlasti, a neki autori su zbog njih bili proganjani, zatvarani, batinani ili postajali nepoželjni. Neke priče kritiku iznose veoma direktno, druge kroz alegorije ili metafore, pa je za ovo drugo potrebno određeno predznanje arapske kulture i istorije. S obzirom da nemam takvog znanja, tu je priskočio prevodilac i urednik, Srpko Leštarić. Ne samo da je ubacio korisne fusnote za lakše razumevanje, već i svoje priče o autorima i pričama. U većini su to mini biografije, ali jedna se čita kao detektivska pripovetka - bavi se njegovom potragom pravog identiteta autora jedne od priča. Potragom koja je trajala nekoliko decenija.
Abdusetar Nasir i Selva Bakr (po dve priče) su se najbolje pokazali. Ode knjiga na "reread" policu zbog njih dvoje.
S ovom knjigom Laguna je sad i definitivno moj omiljeni izdavač, svaka čast Srpku Leštariću, strastvenom orijentalisti i poznavaocu arapskog jezika na sakupljenim pričama, koje nije bilo lako pronaći i izvući iz "podzemlja" pa tek onda prevesti. Iako su priče uglavnom bezazlene, tek uz primjesu magijskog realizma, ezoterije i satire većini ovih pisaca je zbog njih bila "glava u torbi". Jedina zamjerka, neke priče su teške za shvatiti no to je i sam autor ove zbirke u dijelu koji opisuje živote autora, pojasnio činjenicom da su jedino tako i mogli pisati...u šiframa i zagonetkama. Knjiga koja će me zauvijek podsjećati da budem sretna što nisam rođena u dijelu svijeta gdje svaka javno napisana ili izgovorena riječ može koštati života.
This is a great introduction into Middle Eastern literature. You get 12 stories from 9 authors, then on the 2nd half of the book mini biographies on them whose lives are stories in and of themselves; and a post scriptum getting a why make this book. There wasn't a story which I didn't like. Probably because it's a collection of good ones. Considering some stories have "hidden" meaning it's very rereadable. Lastly, I have to thank Srpko Leštarić for introducing me to Middle Eastern prose because it filled a bit of the spot where I'm feeling I'm missing something (with other literature).
At times I feel like our biggest publishing companies don't put out books like this one, they just put out what sells. And in the end they are companies, they do this primarily to make money. I'm just a bit sad that books such as this one are so few and far between here, even more than they already are.