What do you think?
Rate this book
Epitafi bosanskih duša
Knjiga o životu, ljubavi, nadi, propuštenim prilikama, melanholiji, radosti, srednjovjekovnoj Bosni i njenim ljudima….ispričana kroz epitafe u prvom licu jednine pokojnika koji nakon višestoljetnog ležanja ponovno progovaraju iz autorove fikcije ili njegovog istinskog svjedočenja.
Možda upravo oni leže pod kamenim vječnim kućama rasutim ili utonulim u bosansku zemlju koju smo naslijedili.
Možda upravo oni leže pod kamenim vječnim kućama rasutim ili utonulim u bosansku zemlju koju smo naslijedili.
447 pages, Hardcover
First published July 1, 2018
4 people are currently reading
12 people want to read
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 3 of 3 reviews
November 26, 2022
Epitaf 1.
Neki su sazdani od kamena.
Neki drugi od gline.
Neki treći od vode.
Neki četvrti od vatre.
......
Al' sve vazduh mrvi.
Ljubav melje.
Mene ime tvoje.
Ne postoji stvarnost dok je ne zagrizeš.
1222. ljeta, najmlađega od pamtivijeka.
Ova knjiga je nešto predivno, možemo pročitati razne epitafe. Od smiješnih i neozbiljnih, do poučnih i korisnih. Prelijepo urađena knjiga na bosančici i latinici uz ilustracije naših stećaka. 😍😍😍
Neki su sazdani od kamena.
Neki drugi od gline.
Neki treći od vode.
Neki četvrti od vatre.
......
Al' sve vazduh mrvi.
Ljubav melje.
Mene ime tvoje.
Ne postoji stvarnost dok je ne zagrizeš.
1222. ljeta, najmlađega od pamtivijeka.
Ova knjiga je nešto predivno, možemo pročitati razne epitafe. Od smiješnih i neozbiljnih, do poučnih i korisnih. Prelijepo urađena knjiga na bosančici i latinici uz ilustracije naših stećaka. 😍😍😍
December 4, 2018
Ep 10
divno je biti slijepa , sve čuješ sve dotakneš, opipaš, omirišeš, zamisliš a ne vidiš
Ruke ti pruže i sunce i zima
i vjetar i kiša i voda i kamen
i vazduh i zemlja i lišće i trave
i drveće i govor
ljudi nisu svjesni svog ludila
čini mi se da svijet bolje znam zato što ga ne vidim
I pitam se da li pravi svijet i istinu vide SAMO ONI KOJI imaju oči.
Mi godinama posmatramo Nebo, a Nebo posmatra nas
Od tada sam znao da je nebo nedostižno i da mi se treba držati zemlje.
Odrastoh i počeh orati.
I orao sam od tada više godina nego što na tijelu imam prstiju.
Gledao u volovsko prkno i orao.
Ni djevojke nisam gledao.
Jedna me pitala bi li bio njen.
Ja pristadoh.
Ja orao, ona radjala djecu.
Nebo nije naša snaga već naša nada.
A sa nadanjima se ne živi već samo traje.
U tami nije teško uočiti iskru, al ona nije sunce.
Naše srce je najveći prevarant.
Ono nas stalno za nos vuče, a mi mu opet vjerujemo.
Ep 20.
i samo oni koji mogu izdržati samoću otkriju da rijeke ustvari teku uzvodno a vode nizvodno.
Izgleda jedino što se u ovom selu nasljeduje sigurno su glad i smrt.
I ja sam sada spreman poći na isti put, jer bolje je jednom iz življenja umrijeti nego stalno umirati živeći.
Smrt uvijek rano dodje za one koji je ne očekuju, a kasno za one koji je čekaju.
Jedino se tješim da od svega što je rečeno i uradjeno više je rečeno no uradjeno.
Jesi li otišao na put putem za koji znaš da nema kraja i odredišta
ili si, pametniji od mojih pitanja, samo tješnji oklop zamijenio većim.
Šta god da si uradio to si Ti uradio.
Kako ćeš izaći na kraj sa svojom dušom - pitaj sebe i Boga.
Ja sve naše sedmero djece sama izvedoh na pravi put.
I dok to ne uradih, ni na sebe ni na život svoj se ni ne osvrnuh.
1378. je ljeto
Bože, ovo još ne vidjosmo.
Toliko ljubavi od prave žene za pogrešna čovjeka.
Jel greška u našem sudu o ljudima, njoj il tebi?
To se stalno pitamo.
1265.
Dan ima oči, noć uši.
Na draši još niko sačuvao nije gaće.
Ne može 10 opanaka na jednu nogu.
A ni deset nogu u jedan opanak.
Najteže je samog sebe upoznati.
Ep 40
Ne plašim se ja vlkova već ljujdi.
Da je po vlkovima, ovaj biljeg bi vjetčnost nadživio.
1377. kad kralj naš bješe Tvertko.
Ep 37
Kad si mlad od ružinog grma vidiš samo cvjetove.
kada ostariš, vidiš samo trnje.
Ružin grm je bio i ostao isti.
Oni koji se plaše bola i grijeha propuste zadovoljstvo.
1234.po Gospodu
Vrijeme je u stvari vjetar koji nas sve oduva
A Bog nas nizašta ne pita baš kao što ni mi ne pitamo konje i magarce kada ih tovarimo
Ti samo i dalje vjeruj svojim snima. I čekaj.
Možda će ti kosti bez tvoje pameti reći šta je.
1273.
Načeko si se, a ne dočeko.
Tako ti je kad sam svojom glavom i svojom rukom izabereš sudbinu.
Besmisleno je čekati i iščekivati da na jajetu izraste brada.
Samo uzorana i osjemenjena njiva će dati rod.
Tele ćeš dobiti samo ako vo skoči na kravu.
Kakva vječnost, istina i druge zavrzlame.
1189.
Nije raj kada ti odeš medju zvijezde, raj je kada zvijezda udje u tebe.
A srce?
Srce ostane slomljeno zauvijek. Najsretniji su oni koji su već slomljeno srce lomili više puta.
Ma koliko se guske trudile ni jedna ne postade labud.
1313
Najpametniji su oni koji se popnu i na krušku i na nar, i uberu
Da ti nije bilo grijeha ne bi ti bilo ni pameti
Samo oni koji piju se i napiju, a ti, ti si se baš prepio
Ja im srebrom platih za ruke i znoj, a Bog će im platiti za dobro djelo
1232. ljeta kad Bosnu našu i plemenitu, kralj Ugara zemjom heretika zvaše
i bje spreman da te ubije tšto ne misliš isto kako misli on.
Kralj, a nerazuman človek.
ko da ne zna da oni koji uvik isto misle ne misle uopšte.
Ako ne znaš da jašeš ne penji se na konje i žene, upašćeš
A kad upadneš pao si.
Ako pošlje znaš i možeš ponovo skočiti i doskočiti ima za te nade
ako si pametan shvatićeš
ako nisi tjeraj dalje
Neko izgubi zube, meko oko, neko ruku ili nogu,
riječi, kosu, snagu, ljepotu, a neko pamet
svi mladost.
Nije uvijek najvrijednije ono što je lijepo.
Zakletva u ljubavi vrijedi kao i lanjski snijeg, samo dok traje
Planina može zakloniti sunce, ali ga ne može doseći
Tako je i sa ljubavi u životu
al šta je bilo bilo je
naše je ili da slegnemo ramenima ali da razmislimo
ep 72
Srce je jedan veliki prevarant, u njemu stalno mogu biti prisutni i oni koji uopšte nisu tu,
ali i često nema mnogih od onih koji su stalno tu,
o srce moje, u prisustvu samo jedne laži sve su istine sumnjive
1323
Oni koji misle da su sudbinom odredjeni da drugima sude i ne znaju
da je njima već presudjeno. Tamnica tijela nije duši raj
Da bi življenje bilo pravi život nije potrebno da budeš veliki čovjek
dovoljno je da budeš samo čovjek
Zgrijetših jer stalno nešto tčekah
Pervo tčekah boljše dane, zatem tčekah boljše prilike,
pa tčekah da starši kažu svoje, pa nestrpljivi, pa oni koji se stide, pa oni koji zamuckuju, pa oni koji oklijevaju,
Uvijek ja na nešto i netkoga tčekah, i zato ništa i nitkad ne dotčekah,
i kad za života svoga nisam gorio ja neka vječno gore ova moja kamena slova
Ni za sina svoja tri ne strahujem, snagu im dadoh, i matčeve u ruke im dah, pa pamet svoju neka sami najdju
širok je svijet, mnogo širi od njihovih zamah
Važno je da se zmisliš o tome dok svome cilju, ma kako dalek da je, ijdeš.
Čovjek može vidjeti ono što nije vidio, tčuti ono tšto nije čuo, okusti ono tšto nije okusio, biti tami gdi nie bio, al uvijek i svagdi samo u sebi može najti ili ne najti.
I da ostavih kosti u tujini i tad bih Bosnu samo sanjo.
Za prošlim vremenom ne treba trčati,
ono se ne može stići, bolje je imati orah u svojoj ruci,
nego zlatnik u tudjem djepu.
1239
Rijetki su oni koji znaju šta i ko u njima leži
Drven kolac vodom nakvašen kamen razbija
Da nije grijeha ne bi ni znali da imamo duše.
U carstvu tame naučih da o snazi stabla treba suditi samo po veličini njegovog korijenja a ne po šumu njegovog lišća
Prestao sam da proedim stvari, i prestao da sudim o tudjoj radosti i tudjem bolu
Naučih da svaka radost nije sreća i da svaki bol ne čini boljom i dubljom ljudsku dušu
Tek sada shvatam kako su moje ljubavi koje prihvatah kao radosti
življenja bile uistinu njegove kazne
Koliko je u njima bilo samo otrova, koliko nemira u duši, koliko neprospavanih noći, neiskorištenih dana
Sad znam da su ratnici trajniji od mačeva, baš kao što je svjetlost trajnija od zvijezda.
Gomilanje zagrljaja, poljubaca ne znači sreću
Ljubav je okrutna.
Napunio sam usta zemljom. i Ušutio.
1111. Kada pravdamo druge, pravdamo sebe.
Ako zbog nečije ljepote izgubiš svoju pamet, pamet ti nije valjala a ni ti.
Čudno je kako da bi sačuvali svoj mir ogovaramo jedni druge umjesto da razgovaramo jedni s drugima.
Vidio sam one ljubavnike koji po vodi hodaju i one koji lete medju oblacima
vidio sam to bio
Vidio sam i da svi na zemlju padaju
I svi pod zemljom nestaju
Oni koji kažu drugačije izmišljaju, lažu
Vrijeme je nepotkupljivo
ključ je to koji zaključava sva vrata
Jedini je dobitak sve ono što izgubimo
Samo je ludjacima i pokornima sudbina život
A ti, ti sebi životom odredi sudbinu
Sudbine se poput gvoždja kuju i iskivaju životom
Ne nadaj se da će biti vječno ono tšto tće tek doći
al ni ne žali za onijem tšto je prošlo
vetčina ljudi ima malo znanje a velka očekivanja
oni tće zato uvijek optuživati jutče za ono tšto tće im se desiti sutra
Ti voli trenutak u tkome jesi i usne koje te jube
kašnje tće ti kosti, ko sada moje, mirno snivati ispod teška kamena
1234
Čovjek je sužanj svojih snova i želja
Dobra Dobra obećanja data na mjesečini se ne broje
Najdalje odu oni koji se ne osvrću
Bolje biti jedini tren tica nego cijeli život magare
Svi počinjemo isto radjanjem i plačom
A završavamo na tisuće hiljada različitih načina
a isto
Život i sreća su tako jednostavni
to su one dvije ruke koje te zagrle kada odlaziš
i iste te raširene ruke koje te dočekuju kada se vratiš
Ni za koga drugog ko nije takav ne ostavljaj mjesta u tvom srcu
Postoje samo oni koji vole i oni koji misle da vole
Svako vrijeme je pravo vrijeme za sve
kad sa govnima raspravljaš, pobijedio ili izgubio, smrdiš
Odluka je tvoja, ali i sudbina, i nikada ne znaš koliko si nešto izgubivši dobio
Glava je samo ćup za pamet, a ćupovi se lako razbijaju
Čudno je da ovdje jedan dan poroka vrijedi isto kao sto godina vrline
ovdje se i tišina plaši koraka
Ne postoji kraj puta već samo kraj putovanja
Ja ovdje zborim o prostoru u kojem možeš lutati satima, danima, godinama, a da se sa mjesta ne makneš
da se iz mjesta ne makneš, korak ne iskoračiš,
ali i tisuće hiljade grešaka ko ja što ih uradih da počiniš
Ako imaš ruke ne znači da si kovač
Na svakom putu kojim hodite postoje sa strane hiljade nevidljivih kapija, skrenite ponekad, isplati se
divno je biti slijepa , sve čuješ sve dotakneš, opipaš, omirišeš, zamisliš a ne vidiš
Ruke ti pruže i sunce i zima
i vjetar i kiša i voda i kamen
i vazduh i zemlja i lišće i trave
i drveće i govor
ljudi nisu svjesni svog ludila
čini mi se da svijet bolje znam zato što ga ne vidim
I pitam se da li pravi svijet i istinu vide SAMO ONI KOJI imaju oči.
Mi godinama posmatramo Nebo, a Nebo posmatra nas
Od tada sam znao da je nebo nedostižno i da mi se treba držati zemlje.
Odrastoh i počeh orati.
I orao sam od tada više godina nego što na tijelu imam prstiju.
Gledao u volovsko prkno i orao.
Ni djevojke nisam gledao.
Jedna me pitala bi li bio njen.
Ja pristadoh.
Ja orao, ona radjala djecu.
Nebo nije naša snaga već naša nada.
A sa nadanjima se ne živi već samo traje.
U tami nije teško uočiti iskru, al ona nije sunce.
Naše srce je najveći prevarant.
Ono nas stalno za nos vuče, a mi mu opet vjerujemo.
Ep 20.
i samo oni koji mogu izdržati samoću otkriju da rijeke ustvari teku uzvodno a vode nizvodno.
Izgleda jedino što se u ovom selu nasljeduje sigurno su glad i smrt.
I ja sam sada spreman poći na isti put, jer bolje je jednom iz življenja umrijeti nego stalno umirati živeći.
Smrt uvijek rano dodje za one koji je ne očekuju, a kasno za one koji je čekaju.
Jedino se tješim da od svega što je rečeno i uradjeno više je rečeno no uradjeno.
Jesi li otišao na put putem za koji znaš da nema kraja i odredišta
ili si, pametniji od mojih pitanja, samo tješnji oklop zamijenio većim.
Šta god da si uradio to si Ti uradio.
Kako ćeš izaći na kraj sa svojom dušom - pitaj sebe i Boga.
Ja sve naše sedmero djece sama izvedoh na pravi put.
I dok to ne uradih, ni na sebe ni na život svoj se ni ne osvrnuh.
1378. je ljeto
Bože, ovo još ne vidjosmo.
Toliko ljubavi od prave žene za pogrešna čovjeka.
Jel greška u našem sudu o ljudima, njoj il tebi?
To se stalno pitamo.
1265.
Dan ima oči, noć uši.
Na draši još niko sačuvao nije gaće.
Ne može 10 opanaka na jednu nogu.
A ni deset nogu u jedan opanak.
Najteže je samog sebe upoznati.
Ep 40
Ne plašim se ja vlkova već ljujdi.
Da je po vlkovima, ovaj biljeg bi vjetčnost nadživio.
1377. kad kralj naš bješe Tvertko.
Ep 37
Kad si mlad od ružinog grma vidiš samo cvjetove.
kada ostariš, vidiš samo trnje.
Ružin grm je bio i ostao isti.
Oni koji se plaše bola i grijeha propuste zadovoljstvo.
1234.po Gospodu
Vrijeme je u stvari vjetar koji nas sve oduva
A Bog nas nizašta ne pita baš kao što ni mi ne pitamo konje i magarce kada ih tovarimo
Ti samo i dalje vjeruj svojim snima. I čekaj.
Možda će ti kosti bez tvoje pameti reći šta je.
1273.
Načeko si se, a ne dočeko.
Tako ti je kad sam svojom glavom i svojom rukom izabereš sudbinu.
Besmisleno je čekati i iščekivati da na jajetu izraste brada.
Samo uzorana i osjemenjena njiva će dati rod.
Tele ćeš dobiti samo ako vo skoči na kravu.
Kakva vječnost, istina i druge zavrzlame.
1189.
Nije raj kada ti odeš medju zvijezde, raj je kada zvijezda udje u tebe.
A srce?
Srce ostane slomljeno zauvijek. Najsretniji su oni koji su već slomljeno srce lomili više puta.
Ma koliko se guske trudile ni jedna ne postade labud.
1313
Najpametniji su oni koji se popnu i na krušku i na nar, i uberu
Da ti nije bilo grijeha ne bi ti bilo ni pameti
Samo oni koji piju se i napiju, a ti, ti si se baš prepio
Ja im srebrom platih za ruke i znoj, a Bog će im platiti za dobro djelo
1232. ljeta kad Bosnu našu i plemenitu, kralj Ugara zemjom heretika zvaše
i bje spreman da te ubije tšto ne misliš isto kako misli on.
Kralj, a nerazuman človek.
ko da ne zna da oni koji uvik isto misle ne misle uopšte.
Ako ne znaš da jašeš ne penji se na konje i žene, upašćeš
A kad upadneš pao si.
Ako pošlje znaš i možeš ponovo skočiti i doskočiti ima za te nade
ako si pametan shvatićeš
ako nisi tjeraj dalje
Neko izgubi zube, meko oko, neko ruku ili nogu,
riječi, kosu, snagu, ljepotu, a neko pamet
svi mladost.
Nije uvijek najvrijednije ono što je lijepo.
Zakletva u ljubavi vrijedi kao i lanjski snijeg, samo dok traje
Planina može zakloniti sunce, ali ga ne može doseći
Tako je i sa ljubavi u životu
al šta je bilo bilo je
naše je ili da slegnemo ramenima ali da razmislimo
ep 72
Srce je jedan veliki prevarant, u njemu stalno mogu biti prisutni i oni koji uopšte nisu tu,
ali i često nema mnogih od onih koji su stalno tu,
o srce moje, u prisustvu samo jedne laži sve su istine sumnjive
1323
Oni koji misle da su sudbinom odredjeni da drugima sude i ne znaju
da je njima već presudjeno. Tamnica tijela nije duši raj
Da bi življenje bilo pravi život nije potrebno da budeš veliki čovjek
dovoljno je da budeš samo čovjek
Zgrijetših jer stalno nešto tčekah
Pervo tčekah boljše dane, zatem tčekah boljše prilike,
pa tčekah da starši kažu svoje, pa nestrpljivi, pa oni koji se stide, pa oni koji zamuckuju, pa oni koji oklijevaju,
Uvijek ja na nešto i netkoga tčekah, i zato ništa i nitkad ne dotčekah,
i kad za života svoga nisam gorio ja neka vječno gore ova moja kamena slova
Ni za sina svoja tri ne strahujem, snagu im dadoh, i matčeve u ruke im dah, pa pamet svoju neka sami najdju
širok je svijet, mnogo širi od njihovih zamah
Važno je da se zmisliš o tome dok svome cilju, ma kako dalek da je, ijdeš.
Čovjek može vidjeti ono što nije vidio, tčuti ono tšto nije čuo, okusti ono tšto nije okusio, biti tami gdi nie bio, al uvijek i svagdi samo u sebi može najti ili ne najti.
I da ostavih kosti u tujini i tad bih Bosnu samo sanjo.
Za prošlim vremenom ne treba trčati,
ono se ne može stići, bolje je imati orah u svojoj ruci,
nego zlatnik u tudjem djepu.
1239
Rijetki su oni koji znaju šta i ko u njima leži
Drven kolac vodom nakvašen kamen razbija
Da nije grijeha ne bi ni znali da imamo duše.
U carstvu tame naučih da o snazi stabla treba suditi samo po veličini njegovog korijenja a ne po šumu njegovog lišća
Prestao sam da proedim stvari, i prestao da sudim o tudjoj radosti i tudjem bolu
Naučih da svaka radost nije sreća i da svaki bol ne čini boljom i dubljom ljudsku dušu
Tek sada shvatam kako su moje ljubavi koje prihvatah kao radosti
življenja bile uistinu njegove kazne
Koliko je u njima bilo samo otrova, koliko nemira u duši, koliko neprospavanih noći, neiskorištenih dana
Sad znam da su ratnici trajniji od mačeva, baš kao što je svjetlost trajnija od zvijezda.
Gomilanje zagrljaja, poljubaca ne znači sreću
Ljubav je okrutna.
Napunio sam usta zemljom. i Ušutio.
1111. Kada pravdamo druge, pravdamo sebe.
Ako zbog nečije ljepote izgubiš svoju pamet, pamet ti nije valjala a ni ti.
Čudno je kako da bi sačuvali svoj mir ogovaramo jedni druge umjesto da razgovaramo jedni s drugima.
Vidio sam one ljubavnike koji po vodi hodaju i one koji lete medju oblacima
vidio sam to bio
Vidio sam i da svi na zemlju padaju
I svi pod zemljom nestaju
Oni koji kažu drugačije izmišljaju, lažu
Vrijeme je nepotkupljivo
ključ je to koji zaključava sva vrata
Jedini je dobitak sve ono što izgubimo
Samo je ludjacima i pokornima sudbina život
A ti, ti sebi životom odredi sudbinu
Sudbine se poput gvoždja kuju i iskivaju životom
Ne nadaj se da će biti vječno ono tšto tće tek doći
al ni ne žali za onijem tšto je prošlo
vetčina ljudi ima malo znanje a velka očekivanja
oni tće zato uvijek optuživati jutče za ono tšto tće im se desiti sutra
Ti voli trenutak u tkome jesi i usne koje te jube
kašnje tće ti kosti, ko sada moje, mirno snivati ispod teška kamena
1234
Čovjek je sužanj svojih snova i želja
Dobra Dobra obećanja data na mjesečini se ne broje
Najdalje odu oni koji se ne osvrću
Bolje biti jedini tren tica nego cijeli život magare
Svi počinjemo isto radjanjem i plačom
A završavamo na tisuće hiljada različitih načina
a isto
Život i sreća su tako jednostavni
to su one dvije ruke koje te zagrle kada odlaziš
i iste te raširene ruke koje te dočekuju kada se vratiš
Ni za koga drugog ko nije takav ne ostavljaj mjesta u tvom srcu
Postoje samo oni koji vole i oni koji misle da vole
Svako vrijeme je pravo vrijeme za sve
kad sa govnima raspravljaš, pobijedio ili izgubio, smrdiš
Odluka je tvoja, ali i sudbina, i nikada ne znaš koliko si nešto izgubivši dobio
Glava je samo ćup za pamet, a ćupovi se lako razbijaju
Čudno je da ovdje jedan dan poroka vrijedi isto kao sto godina vrline
ovdje se i tišina plaši koraka
Ne postoji kraj puta već samo kraj putovanja
Ja ovdje zborim o prostoru u kojem možeš lutati satima, danima, godinama, a da se sa mjesta ne makneš
da se iz mjesta ne makneš, korak ne iskoračiš,
ali i tisuće hiljade grešaka ko ja što ih uradih da počiniš
Ako imaš ruke ne znači da si kovač
Na svakom putu kojim hodite postoje sa strane hiljade nevidljivih kapija, skrenite ponekad, isplati se
August 1, 2021
Predivna zbirka!
Preporučujem svim ljubiteljima historije, tradicije i kulturnog naslijeđa da nabave primjerak ove knjige i da čitaju njene epitafe.
Preporučujem svim ljubiteljima historije, tradicije i kulturnog naslijeđa da nabave primjerak ove knjige i da čitaju njene epitafe.
Displaying 1 - 3 of 3 reviews