Roman „Blato u dvorištu“ počinje opisom obiteljske fotografije koja je snimljena u turopoljskom selu Brestovcu u lipnju 1965., prije polaska na obiteljski izlet. Obitelj je iz svoje zagrebačke, donjogradske svakodnevice u Brestovec protjerana po završetku Drugog rata, ali pomalo uspijeva rehabilitirati svoj građanski status. Prisjećajući se dana kad je – kao dječak – snimio tu fotografiju, Pripovjedač opisuje osobe na slici: roditelje, brata i sestre, djeda i ostale rođake te uloge koje su imali u obiteljskom i njegovom životu do toga trenutka. Međutim, izlet na koji su krenuli svima će promijeniti živote, a zajednički osjećaj krivnje u mnogome će odrediti njihove daljnje odnose.
Ovo je roman i po! Autor je obrazovan, načitan i duhovit, stil mu je besprijekoran, a priča zanimljiva. Knjiga je vjerojatno malo "pregusta" za mlađu ili nestrpljivu publiku, ali mene je ulovila odmah na početku i držala do kraja. Toplo preporučam!
Savršeno! Evo i treće knjige sa selom i blatom koju sam čitala u zadnje vrijeme (Borbely, Gromača), ali ovo blato ima kristalni sjaj! Rijedak slučaj gdje autorove digresije, asocijacije i umetnute rečenice imaju veću vrijednost od samog sadržaja, ispisuju povijest, objašnjavaju sadašnjost.