Il cantante nella notte

by Olja Savičević Ivančević, Elisa Copetti (Translator)

Una sceneggiatrice di soap opera di successo, Naranca Peovic, sfreccia a bordo di una cabriolet dorata attraverso la Dalmazia, alla ricerca del suo primo amore: Slavuj Mitrovic, un eccentrico artista. Da Spalato alla Bosnia più remota, passando per le indimenticate Zagabria e Lubiana, Naranca compie un viaggio a ritroso nella memoria. Proprio mentre i suoi ricordi e le sue abilità vengono progressivamente meno a causa di un incidente stradale, la donna fissa sul nastro di un registratore il racconto della sua vita e del rapporto con Slavuj, così da mettere al sicuro la propria identità e la propria storia: la storia di una giovane che, grazie al talento per la scrittura, è diventata ricca e celebre, ma ha perso il suo amore più grande. "Il cantante nella notte" è un romanzo on the road, un'intensa narrazione d'amore, con una trama da giallo che procede per quadri e lettere scritte dalla penna di un artista visionario. Una "romanza" che canta l'amore ai tempi del capitalismo e dell'oblio, e la memoria soggettiva che relativizza la realtà.

Genres: Fiction, Contemporary, Romance

190 pages, Paperback

First published January 1, 2016

About the author

Writes poetry, prose, columns. Author of several poetry collections and books.

Lives in Split, Croatia.

Reviews

[Marina Barun]

više puta sam se zapitala kome je ovo namijenjeno. osim nekoliko iznimno zanimljivih fragmenata i etida djelo preplavljuju dosadni i banalni mikroeseji.
radnja se retardira više ili manje zanimljivim pismima do samog konca. zadnje stranice romana izgledaju (jezično) nepromišljeno, likove nije bilo moguće upoznati, nedostajau elementi karakterizacije što je intrigantno tijekom čitanja, ali s obzirom na ostatak "romana" i to ostavlja dojam nedostatka.
savičević se pokazala još jednom kao vrhunska majstorica jezika, ovaj put, ne i forme.
(i gdje je ta najavljivana toplina?)

[Paul Fulcher · Rating 2 out of 5]

Singer in the Night has been translated by Celia Hawkesworth from Olja Savicevic's 2016 original Pjevač u noći.

This was one of those 'it's me, not you' books, which while a fine novel just wasn't too my taste. Hawkesworth has previously translated books by Dubravka Ugrešić, Ivo Andrić and Daša Drndić, authors more to my liking. This, about a surgically enhanced soap-opera writer with memory problems searching for her ex-lover, a street poet and graffiti artist, whose poems about blowing up banks inspired someone to do just that, wasn't.

For a better take on this book, see https://roughghosts.com/tag/singer-in...

[Weltschmerz · Rating 3 out of 5]

Pre neki mesec sam imala veliku želju da čitam knjige o ljubavi, i ok, znamo da su sve knjige o ljubavi, ali želela sam knjige koje su primarno i dominantno o ljubavi. Sve što mi je padalo na pamet bilo je obimno i nesavremeno, zahtevalo je dakle koncentraciju i vreme koje ja nemam.

„Pjevača u noći” sam počela da čitam zbog nekih citata o ratu i našla sam onu knjigu o ljubavi što mi falila pre koji mesec. Ne mogu da kažem da je ovakva proza meni stilski bliska, ali mi jeste bliska na planu emotivnosti i drago mi je što sam joj sticajem okolnosti dala šansu.

[Joseph Schreiber · Rating 5 out of 5]

This is a book so enthusiastic, eccentric and ultimately tragic that it almost defies description. Ostensibly the story of a soap opera writer searching for a lost love while her memory crumbles around her, Savicevic has created a remarkably surreal tapestry for the exploration of very real reflections on love, life and the reality of life in the aftermath of the Balkan War.
A much longer review can be found here: https://roughghosts.com/2019/05/04/fo...

[Declan · Rating 4 out of 5]

My review is here: http://www.drb.ie/essays/what-s-that-...-

[Vanja · Rating 4 out of 5]

Mjesecima prije nego je na pulskom Sa(n)jmu knjiga osvojio srca posjetitelja i nagradu Libar za vajk, jedan moj pijatelj mi je pri svakom susretu spominjao ovaj roman. "Moraš to pročitati", govorio je, "odlična je knjiga." I tako je, nakon nekoliko mjeseci, i meni ovo djelo, očaravajuće slike na koricama, došlo u ruke.

U romanu je u prvom planu Naranča Peović, "plava izvana, crna iznutra", kako sama za sebe misli, i koja, zapravo, svojim čestim "zlato moje" i "dušo" kao da pripovijeda izravno čitatelju, svjedoku njezine potrage. Naranča, uspješna scenaristica sapunica, preživjela je automobilsku nesreću, nakon koje nije više baš svoja. Pati od demencije i traga za bivšim suprugom Slavujem. A Slavuj je negdje nestao, kažu u potragu za onom kojoj je napravio dite. Naranča slijedi njegove tragove, njegova pisma koja je pisao čitavom susjedstvu i odlazi u druga sela u potrazi za njime. Na svom putu evocira mnoga sjećanja na njega i svoje davne prijatelje.

"Ti si bio prikriveni motiv, onaj zbog kojeg se ujutro ustaje iz kreveta, onaj iz prošlosti koji je ujedno netko iz budućnost. Nešto kao nada, privlačna nagrada u dogledno vrijeme, ta mogućnost da se jednom opet dogodi nešto i ujedno strah od iste. Sve godine bio si više (ili manje) san koji je neophodno sanjati kao nedostižan, nego želja koja bi se trabala ostvariti. Nisam te čekala stojeći na kiši, nego po salonima, hotelima, restoranima, rivama, trgovinama, bulevarima, alejama, parkovima, ponekad sama, uglavnom u društvu, zabavljena. Naučila sam živjeti bez nas, ali u temelju mog tijela ostalo je pamćenje tebe kao podrhtavanje."

Unatoč doista, doista neočekivanom prevratu pri samom kraju ovog kratkog romana, ovo djelo ostavlja jako dobar utisak. Ali ne na prvu. Na prvu ti ništa nije jasno pa mahnito listaš unatrag tražeći smisao tamo gdje si ga propustio. A propustio si ga, jer sve je već rečeno, neke situacije koje si možda u podsvjesti označio "čudnima", razjašnjene, ali si smisao u tom trenutku, kao i Naranča u priči, odlučio zanemariti.
Da, ovo je definitivno neobičan roman. Govori o ljubavi, zapravo. (što stoji i u podnaslovu - "romansa") O potrazi koju motivira ljubav, ponovno spajanje. Kada se stave sa strane pomalo dosadna Slavujeva pisma, ostaje poezija. Na ovakav stil, na ovakvu poetičnost, na ovakve antologijske citate ne nailazite svaki dan, i to je ono što najviše očarava u ovom djelu.

"Nije ovo generalne proba za pravi život, ne, ne, sve je premijera. A ljubav je jedini istinski spektakl koji se nudi, ako ne volite rat. Ako je ljubav sporedna, onda je sve sporedno. Ako ljubav nije važna, onda ne postoji ništa ozbiljno između rođenja i smrti, osim ozbiljne bolesti."

[SamB · Rating 5 out of 5]

I talked to my book club about this book on our most recent Zoom chat, when I was only about 20 pages in. I was considering giving up. I was finding it very hard going, very disorientating and finding the translation clunky.

I persevered, only because it's being discussed at the Borderless Book Club this week. And then something clicked. Yes, it's disorientating and difficult at the start. It's supposed to be. And the translation is almost certainly reflective of that too. But all of that is concealing something very special. I absolutely loved this, and 24 hours later I'm still thinking about it, and considering re-reading it to pick up on everything I missed the first time round.

[Anamarija · Rating 5 out of 5]

Nakon prvih dvadeset stranica pomislila sam - ovo nece biti pet zvjezdica. Pogrijesila sam.
Ovakvu knjigu moze napisati samo poetesa. Ja kao citateljica lako bi se utopila u njoj jer me zove da ju iznova iscitavam.
♡

[Dunja *a chain reader* · Rating 3 out of 5]

Neosporna je činjenica da Olja Savičević Ivančević piše dobro i da su njezina djela zanimljiva. Ipak Pjevač u noći u meni je probudio jednu emociju koju nikada ne bih povezala sa čitanjem, a to je ljutnja. Čak se u jednom djeliću sekunde ta ljutnja pretvorila u bijes. Zato bi mi bilo sto puta lakše da je Pjevač u noći loš roman, da je loše napisan, da je pun nelogičnosti i razno raznih grešaka, ali on to nije. Naprotiv Pjevač u noći je izvanredno napisan patchwork različitih žanrova koji savršeno tvore jednu cjelovitu cjelinu.

Krenimo ipak od početka. Pjevač u noći je relativno kratak roman podijeljen u dva dijela. U prvom dijelu glavna junakinja Naranča Peović, uspješna scenaristica televizijskih sapunica, kreće u potragu za svojim prvim mužem Slavujem Mitrovićem za kojeg je bila udana tek tri godine kao veoma mlada, jedva punoljetna djevojka. Od tada je prošlo 20 godina i svašta se izmijenilo u njezinom životu. Dogodili se brojni usponi i jedan žešći pad koji ju je u konačnici natjerao u potragu za Slavujem. Priča ne ide linearno, ispresijecana je Slavujevim pismima glasnim ljubavnicima koji nekoliko tjedana za redom bude cijeli kvart, ispresijecana je Narančinim vraćanjem u prošlost, ali i opisom njezine potrage koja započinje u Splitu, točnije u ulici Dinka Šimunovića, a završava negdje usred ničega u Bosni. Tekst je bogat, pitak, radnja dinamična. Autorica kirurškom preciznošću dočarava likove i atmosferu tako da se u roman lako uranja i bez nekih većih poteškoća i ostaje, iz želje da se dozna rasplet priče. Opis života u betonskom bloku zgrada Splita 3 je krajnje realističan i tjera na smijeh i suze istovremeno. Pisma glasnim ljubavnicama su prekrasna iskrena i žestoka, neka od njih snažno pogađaju u pleksus jer daju kritiku današnjeg društva i recentne nacionalne povijesti. Ovaj dio je majstorski napisan. Stoga s pravom se pitati čemu onda ljutnja. Moja ljutnja odnosi se na drugi dio, koji je također dobro napisan, ali pročitavši ga osjećala sam se kao da me autorica prevarila. Kao da mi je ponudila nešto dobro samo da bi mi na kraju to oduzela, isplazila mi jezik, nacerila mi se u lice i narugala.

Cjelovita recenzija je dostupna na Čitaj me

[Dragan · Rating 2 out of 5]

Prepotentno, dosadno, nedovršeno, isforsirano, kliše ... Autorica je na 150 stranica (?!) napisala ljubavnu priču, kritiku društva, on the road roman, opisala svoje odrastanje i još nekoliko likova, ratnu i poratnu stvarnost u exYu ma nema čega nema. Plus mikroeseji o ljubavi,porodici, ratu, odgoju djece itd, a našlo se mjesta i za poeziju! Na momente me je bilo sram što ovo čitam, sreća roman ima malo stranica pa nisam odustao.

Inače jako rijetko čitam "domaće" pisce i ovaj roman je samo potvrdio moju averziju prema suvremenoj exYu književnosti.

[Alan (on December semi-hiatus) Teder · Rating 1 out of 5]

Plodding Through the Night
Review of the Istros Books english translation (2019) of the Croatian language original Pjevač u noći (2016)

There is a twist in the last few chapters of Singer in the Night which does make what came before interesting in retrospect, but it is so late in the game that it doesn't really make up for the drudgery of plodding through the initial 90% of the book. This was one of those books where if I hadn't assigned myself 10% or 16 pages of reading per day, I don't know if I would have made it through.

The plot roughly entails a retired soap opera writer who is in search of her first husband, a graffiti poet whose other main accomplishment seems to have been writing letters (which are provided as inter-chapters) to his fellow city street inhabitants complaining of their night-time amorous activities. The journey takes her to his mother's home and that of another paramour whose children are probably the most interesting characters. Lurking underneath are constant reminders and references to the Croat-Serb-Bosnian wars of the 1990s. The protagonist uses a common Croatian term of affection, f: dragi, m: draga translated as "my dear," constantly in a way that doesn't come across as affectionate but rather as condescending. There is also a regular reminder that the events of her youth were 20 years ago in what seems a pointless chorus.

I read Singer in the Night as part of the Translated Fiction Online Book Club (TFOBC) which had been organized by Istros Press and 5 other UK independent publishers for an initial 6 week period (March 26 to April 30, 2020) during this current world pandemic situation. There is now a plan for the Book Club to continue under the new name of the Borderless Book Club based on the enthusiastic response to the initial outing. The first meeting of the new group is on May 14, 2020 to discuss Claudio Morandini's Snow, Dog, Foot (2020) published by Pierene Press.

[Szeee · Rating 5 out of 5]

Véletlenszerűen választottam ezt a regényt a könyvtárban, mondván, hogy fejjel lefelé zuhanó alakkal a borítón, horvàt szerzőtől biztosan valami különleges csemege lesz. Ilyen ötösöm legyen a lottón. Kezdve azzal, hogy az Olja nevet férfinek véltem, holott az író egy nő és a saját korosztályom. Így még jobban értékelem, hogy a szokásos "láthatatlan, érett, középkorú nő panaszai" helyett valami egészen mást kaptam.

Kicsit kaotikus roadmoviet egy ifjúkori szerelmet keresve, megspékelve a horvát vidéken és városokon, a történelmen, művészeten és szerelmen való elmélkedésekkel - mindezt levelekkel, versekkel, tájnyelvvel finoman megfűszerezve. Érdeklődve olvastam Narancs utazását, annyira különleges, friss, vagány nőnek hatott. Számítottam valami ütősre a végén, de arra nem, ami kisült belőle. Egy különleges szerelmi vallomás az élet és a művészet, a valóság és az álmok, elképzelések csodás elegyéhez.

Azt hiszem sokszor ezt keresem az irodalomban és annyira örülök, hogy ilyen intuitív módon rábukkantam erre a kis ínyencségre.

[Come Musica · Rating 4 out of 5]

4,5 stelle.
Per adesso do 4 e poi decido se arrotondare a 5.

Parte in sordina e poi esplode: alla fine è bellissimo! Mi ha commossa!
Romantico, un po’ grezzo e rude, un po’ nostalgico, malinconico e così bello!


“Tu eri il motivo segreto, quello per cui la mattina ci si alza dal letto, colui che viene dal passato ma sarà qualcuno nel futuro. Qualcosa come la speranza, un premio allettante in un tempo poco lontano, la possibilità e insieme la paura che improvvisamente succeda ancora qualche cosa.”

“Per tutti quegli anni sei stato più (o meno) un sogno inevitabile da sognare e irraggiungibile, più che un desiderio da realizzare. Non ti ho aspettato in piedi nella pioggia, ma nei saloni, negli hotel, nei ristoranti, sulle rive, sulle piazze, sui boulevard, sui corsi, nei parchi, a volte sola, soprattutto in compagnia, divertita. Ho imparato a vivere senza di noi, ma nelle fondamenta del mio corpo è rimasto il ricordo di te, come di un fremito.”

“Di tanto allontanarsi da tutto, di questo era fatta la strada, del rifuggire tutto ciò che avrebbe potuto fermarmi: puoi sbagliare e ritirare le piccole ali solo una volta, quando cadi, cadi fino in fondo, anche se il più delle volte non te ne accorgi, perché cadi all’infinito, dolcemente e lentamente (come se non ci fosse il sangue). E ora sono qui.”

“Ora è tempo di spirare, di lasciare tutto ciò che ho trattenuto e di salpare seguendo la corrente (è così piacevole). Tu che raccogli i ricordi porta questi piccoli scheletri tintinnanti al fuoco del ricordo, mentre l’oblio mi avvolgerà con la prima neve sullo schermo.”

“Ciò potrebbe spiegare perché dalla sua comparsa ad oggi l’amore è proibito. È ancora proibito. Puoi forse dire che non sia vero, se, da questo dato di fatto, nascono le storie delle nostre vite?”

[Martina Kolarić (Woland) · Rating 4 out of 5]

Prije ili kasnije javi se blesavo pitanje: zar je to sve? Provela sam do danas jedan nezaljubljeni život. Sad znam, treba doći I tražiti besramno od onog koga zavoliš: daj mi našu ljubav. Ako ima, dat će, s vremenom. Ako nema, nemaš što izgubiti, već je izgubljeno. Treba biti uporna s pažnjom, obožavanjem, zavoditi i osvajati, većina ljudi se zaljubljuje u nečiju ljubav, u svakom slučaju više nego u nečije noge (tako smo čuli). Treba uložiti sve da bi se dobilo nešto (sve ili ništa!) na tom polju osjećaja. Nije ovo generalna proba za pravi život, ne, ne sve je premijera. A ljubav je jedini istinski spektakl koji se nudi, ako ne volite rat. Ako je ljubav sporedna, onda je sve sporedno. Ako ljubav nije važna, onda ne postoji ništa ozbiljno između rođenja i smrt osim ozbiljne bolesti. Pa što? Mislim, postoji mogućnost da ljubav uzmemo zdravo za gotovo, kao nešto naturalno, što se podrazumijeva i bez pompe, ali tek to je cinično I dosadno I očajno, taj svijet u kojem je svaka ljubav, ako je ima strogo privatna, u kojem ljubavi nisu nedopuštene, a sve su u ormaru, dok se s najviše erotskog uzbuđenja pristupa receptima, mućkanju tekućina u čaši i današnjem jelovniku.

[Josip Kovačić · Rating 5 out of 5]

"Vama što tamo u noći zdušno pravite djecu želim, kad ih donesete na svijet, da im kažete da u ratovanju nema ništa herojsko, kažite im to usput, za svaki slučaj, pa ponovite još koji put. Jednom kada u školskim knjigama bude pisalo U ratovanju nema ništa herojsko, kad na televiziji obznane U ratovanju nema ništa herojsko, kad s oltara daju uputu U ratovanju nema ništa herojsko, kad ratni veteran svojoj dragoj šapne U ratovanju nema ništa herojsko, a ni romantično, tada će to uistinu biti, nakon puno vremena, važna vijest."

[Marija Marković · Rating 5 out of 5]

Pjevač u noći je knjiga kojoj bih se iznova vraćala, da pokupim rečenice koje vredi prepusati u neku beležnicu i imati ih kao podsetnike. Olja piše intrigantnim, novim a starim, nostalgičnim a oslobadjajućim jezikom. Svaki put kada pročitam nešto njeno, osetim se živom i prisutnom.
Ono što mene lično uvek kod nje kupuje je što je glas onih kojima je glas oduzet. Zbog toga je, na mojoj lestvici kriterijuma, za jednu lestvicu iznad spisateljice.

[Adrian Alvarez · Rating 3 out of 5]

Read for the #BorderlessBookClub which has been a fantastic experience.

While I appreciated the prose and general premise I had a really hard time getting in sync with this one. I'm hoping some discussion with others will help reveal its splendor (or confirm it just wasn't for me).

[Snoakes · Rating 4 out of 5]

There's a lot to get to grips with in this slim volume. Clementine is on a road trip following a car accident that has affected her memory. She is searching for the graffiti artist Nightingale - her first love and first husband. He has left town and in the boat they co-own she finds some letters he wrote before he left. The letters are written as from a variety of characters including God and an unborn poet and allow for a good deal of philosophical musing on a wide range of subjects.

It's a strange and rambling read that still manages to entertain.

[Paul Apelgren · Rating 5 out of 5]

This is a chaotic and lyrical work that contains more worlds than seems possible in something so short. The translation does the near impossible job of conveying the impossible - some passages are clearly in a Croatian dialect that is not feasible to replicate in English exactly. The range of styles and scope of the book make it truly special.

[Ivana · Rating 4 out of 5]

"Početak rujna je vruć, ali ne na onaj ubojit, srpanjski način. Rujan je ljeto nakon ekstaze, lijeno, omamljivo, raskošno i diskretno rasvijetljeno u trenutku prije nego što će sve što je maloprije sazrelo početi truliti, sve je dovedeno do svog vrhunca, okusi i boje, a onda prigušeno na prebogatu nježnost, melankoliju."

[Strasna Mera · Rating 3 out of 5]

Ovo pišem nekoliko dana posle čitanja knjige i već sad vidim da se pročitano brzo briše iz pamćenja, a mislila sam da neće biti tako.
Knjiga je neobična jer je u osnovnu priču umetnuta ta epistolarna forma, ali kao kombinacija više žanrova; i moglo bi se reći da su to najbolji delovi knjige, ta Slavujeva pisma. Ostala priča u suštini služi da motiviše taj neobični kraj i preokret.
Ipak, ima nešto u njoj, neobjašnjivo, intimno, što me vuče na to da knjiga i dalje ostane deo moje biblioteke, jer verujem da ću joj se nekada vratiti.

[Lara · Rating 5 out of 5]

"Ovo je pouzdan dokaz da se radi o prekršaju iz viših sfera života, o božanskoj i božjoj pornografiji. To bi moglo objasniti zašto je od postanka do danas ljubav zabranjena. Još uvijek je zabranjena. Možeš li reći da nije kad iz te notorne činjenice izrastaju sve naše životne priče?"

[Selma · Rating 4 out of 5]

Kad pjesnikinja napiše roman dobijemo stilski spektakl. Neobično napisan roman, patchwork koji u sebe uvlači elemente romanse, epistolarnog, detektivskog romana i još ponečega. Zanimljivo i drugačije. Jedva čekam pročitati "Adio kauboju".

[Svjetlana Ex Čuka]

Nikad knjigu ne pročitam do kraja ako mi se iz nekog razloga ne svidi. Ovu sam pročitala, ali ne znam taj razlog. Lijepo je ispisana, stvorila je bezbroj slika u glavi, izazvala emocije, potakla na razmišljanje. Učinila je da mi na nekakav čudan način ulica Dinka Šimunovića postala prisnija.
Cijelo me vtijeme nervirala zbrkanost, djelovi koji su nepovezani, koji nigdje ne pripadaju, ničem ne služe. Kaotičnost, brkanje vremena. I na kraju sve sjedne. Ustvari, brzinski se staloži - kaotično, kakvo ustvari i mora biti.
I mada i ne znam onaj razlog zašto mi se sviđa, znam zašto mi se ne sviđa. Zato što je izvrsna ideja potrošena a da nije kvalitetno zaokružena i završena.

[Ruža · Rating 2 out of 5]

Ne shvatam čemu služi, niti kuda ide ova knjiga.

[Branimira · Rating 4 out of 5]

Oslobođena od planova, od odgovornosti, od obaveza. (Sama sam i zato slobodna, kaže optimist. Dušo. Slobodna sam i zato sama, kaže pesimist).

Baš dobra priča. Ali strašna.

[Milica Dobrojević · Rating 4 out of 5]

Prva knjiga koju sam pročitala u celosti nakon meseci čitalačke krize.

Kao i svakom delu - treba joj pristupiti otvorenog uma, bez previše očekivanja i dozvoliti da vas uvuče u svoj svet.
Dopala mi se nekonvencionalna struktura, mešavina pisama i pripovesti glavne junakinje.
Ljubav je osetan lajtmotiv - ne samo romantična, već i ona prema gradu, ulicama, prema prijateljstvu i životu samom.

Preporuka za one koji u haosu umeju prepoznati lepo, za nomade i romantičare.

[Lucija · Rating 4 out of 5]

4,7

[Barbara Mikluš · Rating 5 out of 5]

Vrlo poetičan roman o sjećanju na nekadašnju ljubav. Olja piše jako pitko i brzo te uvuče da se poistovijetiš s likovima. Jako, jako mi se dopala knjiga

[Ingeborg · Rating 3 out of 5]

Fantastičan stil, ali autorica se pogubila u sadržaju. Između 2 i 3 zvjezdice. Stilski je za 7.