Postoje dva Rima. Da je tako uverava nas Jelena Pilipović. Jedan je spoljašnji, drugi je unutrašnji. Jedan je stvaran, drugi je još stvarniji. Njih povezuje znalački ispričana priča. Jezik je savremen, ironijski zaokupljen drevnošću. I - fikcijom. To je priča o muškarcima i ženama koji traže sebe. Tražeći sebe, oni plove kroz vreme. To vreme nije linearno. Istorijsko. Ono je, paradoksalno, polifonično. Puteno i zavodljivo. Ogledalno. Ono sobom nosi mnoštvo glasova: glasova prošlosti i glasova sadašnjosti. I - mnoštvo likova. Međusobno, oni se ogledaju. Traže i prepoznaju. Susreću. Mimoilaze i rastaju.
Jelena Pilipović je diplomirala na Katedri za opštu književnost i teoriju književnosti Filološkog fakulteta u Beogradu, 1998. godine (srednja ocena 9,69), na čijem je odseku Nauka o književnosti završila postdiplomske studije i 6. oktobra 2004. odbranila magistarsku tezu pod naslovom “Panpoetizacija – poetološko određenje pojma i njegova primena u idiličnoj književnosti”, pod rukovodstvom prof. dr Dragana Stojanovića kao mentora. Doktorsku disertaciju, pod naslovom “Platonova misao kao graditeljski princip Vergilijevog dela”, odbranila na istom fakultetu, 16. februara 2009, pod rukovodstvom prof. dr Ive Draškić-Vićanović kao mentora. Od 1999. do 2001. kao stipendista-istraživač Ministarstva za nauku i tehnologiju republike Srbije učestovovala u projektu Teorije književnosti: savremene teorije i njihova primena, pod rukovodstvom prof. dr Dragana Stojanovića. Od 2001. godine zaposlena je Katedri za opštu književnost i teoriju književnosti Filološkog fakulteta, trenutno u svojstvu docenta. Tokom 2003. i 2004. godine bavila se istraživanjem Vergilijevog opusa u celini, a posebno njegovih veza sa platonizmom, na Univerzitetu Paris III – Sorbonne Nouvelle pod rukovodstvom prof. Filipa Ezea (Philippe Heuzé), jednog od doajena vergilijanistike.
Не осећам се достојно да напишем реч о овом ремек делу савремене српске књижевности за које као да нико није ни чуо иако је ауторка већ годинама једна од најцењенијих професорки и теоретичарки класичне старине. Надам се да је ово само почетак једне изузетне каријере која ће Пилиповићку ставити у ред највећих српских књижевница. Ово већ сада јесте историја, како Хадријановог (а нашег) Сингидунума у самом делу, тако и српске књижевности.