Dušan Radović was a Serbian journalist and writer. He was known for his poetry (especially children's poetry), books, television screenplays, and for his aphorisms.
Citala sam ovu knjigu ranije i nasmejala me je do suza. Ni ovaj put nije bilo drugacije. Humor Duska Radovica je nesto po cemu je on prepoznatljiv i poseban. Svaka preporuka!
Druga knjiga koju sam pročitala ove (2023.) godine je „Ženski razgovori“, Dušana Radovića. Odmah da kažem – odlična je! Dajem joj čistu peticu. ⭐⭐⭐⭐⭐ Autor je majstorski prikazao različit način razmišljanja pripadnica ljepšeg pola, i to na temu muškaraca, brakova i preljube. Ono kao – postavi spiker neko pitanje a žene onda odgovaraju. Zamislila sam to kao javljanje direktno u radijski program, mada bi se moglo izvesti i kao recimo kada reporter ide sa toncem i kamermanom i zapitkuje ljude po ulici... Uglavnom, kao neke kratke priče od par stranica, nasmijete se, razmislite o nečemu, obilježite neke citate koji su vam se dopali, koje želite prepisati u neku svesku sa omiljenim citatima, ili želite raspraviti o njima sa nekom vama bliskom osobom... Prepoznate negdje sebe, negdje svoje majke, sestre, prijateljice, kolegice, komšinice, neko i svekrve, jetrve, zaove... I bez obzira koliko davno je objavljeno prvo izdanje, izuzetno je aktuelna i zanimljiva i danas. Na kraju imamo i malo i muških razgovora, puno manje, što je meni lično bila asocijacija da muškarci manje pričaju o tome, a više o sportu, politici i eventualno osvajanjima pripadnica suprotnog pola, te onu o njihovoj tobožnjoj naivnosti prilikom švaleracije...
Moram još nešto da spomenem. Ova knjiga će uvijek imati još jedno posebno značenje za mene jer sam se u jednom momentu prisjetila kako sam prije tridesetak godinica posudila njegovu knjigu „Beograde, dobro jutro“ na čitanje od jedne drage osobe. I onda sam odlučila da je potražim na društvenim mrežama. Dvije predivne djevojke su nekada stanovale kod mojih roditelja dok su studirale i baš smo bile bliske i odlazila sam im u posjetu i u probitnu porodicu prije nego što su se udale, i kasnije, ali sam zaboravila novo prezime. Jednu od njih sam uspjela pronaći u roku od 24 sata, sad ćemo tražiti onu drugu. Da nije bilo ove knjige i asocijacija koje je izazvala, ne bih se ovoliko obradovala kao kada sam uspostavila kontakt s Vesnom. 😀❤ Još samo da i Ljilju pronađemo.
Neke priče su bile genijalne i zabavne, a neke su bile totalno razočaranje i dosadne do bola. Toliko dosadne da nisam mogla ni da ih pročitam do kraja. Ne znam... mislim da ovo definitivno nije najbolje od Duška Radovića. :(
Sastoji se iz puno pričica napisanih iz ženskog ugla. Uglavnom govori o muško - ženskim odnosima ironičnim tonom kako bi se naglasio besmisao nekih misli koje često brinu sve žene. Duhovito, simpatično i lagano.
Zamislite sledecu situaciju : zena u dzepu svog muza pronalazi dve karte za bioskop, a ona nije isla na tu projekciju. Pozove nekoliko svojih prijateljica u bastu kafica da im se pozali i pita za savet i misljenje. Kako to obicno biva u zenskim razgovorima sa jedne teme prelazi se na drugu, trecu ... Iako se zauvek divim ovom coveku i njegovom humoru, nazalost ja ne bih pila kafu sa ovom grupicom. Mozda sa njih par, ali svi ovi razgovori ‘na gomili’ nazalost nisu po mom ukusu. Ono sto zamalo da kosta knjigu jos jedne zvezdice jeste par muskih prica na kraju. Naravno, ima delova koji su fantasticni i tako tipicno zenski, ali cika Dusko kao zenski narator me nije odusevio. Knjiga je pitka, procitala sam je u prevozu za dva dana i poklonila bih je nekoj prijateljici koja ne voli da cita zahtevne knjige, ali ne bih je preporucivala.
Doživljavam je kao dobru imitaciju novinarskog stila sa ispovedno-stvarnosnim odlikama. Čitajte ovo umesto Bačić-Alimpić i svet će biti veselije mesto, jer ipak dolazi iz pera majstora. :)
Ovo nije lepo ostarilo. Situacija se sastoji od gomile alapaca koje sede i mlate tu neke price o muskarcima koje zvuce vise prosto nego smesno. Nazalost nije vrsta satire koja mi odgovara.
Knjiga koja je napisana u formi izuzetno kratkih priča iz ženske perspektive – o muškarcima, uglavnom muževima.
Osvrće se na odnose među supružnicima i ima sarkastičan ton kako bi se naglasio besmisao briga koje supruge muče povodom vernosti njihovih muževa, njihovih mana i poroka. O tim ’’manama’’ žene se ispovedaju jedna drugoj i svaka ima različiti ugao gledanja na iste teme.
Knjiga dobro opisuje stereotipe koje imamo kao društvo o oba pola i kako jedni druge doživljavamo. Naši stereotipi nam ne dozvoljavaju da spontano uplovimo u vezu ili brak i da sa partnerom ostvarimo zdravu komunikaciju.
Ženine najveće mane ili vrline su opisane: radoznalost, lakomislenost, pronicljivost, požrtvovanost i ljubomora.
Ženski razgovori su manifest psihologije žena i muško-ženskih odnosa i na duhovit način nas edukuje, usmerava i podstiče da na zdrav način radimo na sebi i svom braku ili emotivnoj vezi.
Svim devojkama, ženama koje ponekad klonu ili im ne ide: ako poželite da se oraspoložite i razgovarate sa drugaricom koja će vas nasmejati, pozitivna je i prijatna, pronaći ćete je u ovoj knjizi!🙃
Ovo je zbirka kratkih priča koje će vas nasmejati, zabaviti ali i naučiti mnogo čemu. Kroz ironiju i dozu zdravog humora, predstavljene su nam lekcije o muško-ženskim odnosima, poruke i korisni saveti. Ne morate čitati knjigu u cugu, vratite joj se uvek kada poželite da se nasmejete i potražite savet za neki ljubavni problem. 😀
OK knjiga, za razonodu. Ne zahtjeva mnogo pažnje i čita se momentu mentalne slabosti. Nije me oduševila, ponekad me nasmijala, i to je sve.
"Kad u braku ili u kući negde malo popusti, popucaju konci... muž i žena sednu pa se ispričaju, pa, kao iglom i koncem, prihvate tamo gde je popustilo... I opet se sve učvrsti i poveže. Jer, valjda, svaki pravi razgovor ide iz srca. I kad muž i žena izmenjaju te svoje razgovore - prosto se ogreju i zbliže, i onda je sve lepše i lakše."<\i>
Obožavam Dušana Radovića. Ali nažalost ova knjiga nije na mene ostavila neki poseban utisak. Kada sam uzela knjigu iz biblioteke i stigla kući nisam planirala da je čitam baš tog dana, ali sam posle ručka uzela da je malo prelistam i počela sam sasvim neočekivano čitanje. Završila sam je sutra popodne. Početak me je dosta privukao, veoma je interesantno čitati opažanja jednog muškarca o nama ženama. Dosta duhovitih opisa, opaski, sarkazma, cinizma i istine. Sve ono što volim. Da sam ovu knjigu ocenjivala posle prvih 30 strana, dobila bi ocenu 4, ali nažalost posle pročitane cele knjige dajem joj duplo manju ocenu iz jednog razloga. Sve priče lice jedna na drugu. Brzo sam se zasitila istog tona u kome govori, likovi tj. žene iz pojedinačnih priča su iako na nekom mikro nivou različite ustvari dosta iste. Razumem da je to bila i sama namera knjige, da pokaže kako sve mi isto razmišljamo, ali meni je čitanje toga bilo dosadno. Zavrišila sam je samo da bi se reklo da sam je pročitala. Možda je moja greška što sam je pročitala za kratko vreme, da sam je čitala više dana i dozirala taj humor, možda bi ocena bila veća. PS: Da sam muškarac koji čita ovu knjigu nikada u životu ne bih poželela da se oženim ili imam bilo kakav kontakt s ženama :D
Ova knjiga se može komotno preskočiti. Izabrala sam je kao "morsko štivo" jer me posao ubio u pojam pa sam kontala...hajd da me ova knjiga malo opusti i zabavi. A zapravo me samo još više smorila. Zamislite skupinu žena koje su rođene do 1950 god i kako naglabaju o m/ž odnosima. Takvo razmišljanje je davno prevazidjeno.
Duhovito, ironicno, cinicno...a i posle toliko godina aktuelno, prilicno tacno i poucno. Vrlo lako i brzo se cita, ne samo zato sto su poglavlja/price kratke, vec i zahvaljujuci stilu pisanja - tokom citanja se zaista stice utisak da ste u zenskom drustvu, na nekoj kafi i da slusate njihov razgovor o zensko-muskim odnosima. 😊 Ipak, malo mi deluje "razvodnjena": skoro da bi sve moglo da stane na 10-tak str. i bilo bi dovoljno. Ovako razvucena hbila mi je na trenutke i dosadna, kao da se stalno vrtis po jednoj kruznici.
Knjiga koja je dobra za razbibrigu. Opisuje muževe, brak i slične teme iz perspektiva različitih žena.😃
"Malo je života bez šavova i zakrpa... Ne može! Čovek je proklet! On bi hteo i dugo da živi i da mu bude lepo. E, a to je malo teže. Ne može! Može dugo, al' iz parčića."
Some short stories were so funny that I laughed until I almost cried. Others, however, were really disappointing and boring. I have to say though that I could not take any of the stories seriously because each and every one of them was absurd. I have to give credit to Radovic for coming up with some really original and at times witty stories.
Knjiga o musko zenskim odnosima prikazana na jedan duhovit nacin svojstven Radovicu.Kod nekih prica cete se dobro zamisliti,a kod nekih dobro nasmejati.
Nažalost, ovu knjigu nisam uspjela da završim. Iako je stil lagan i čitljiv, sadržaj me je odbio. Radovićev humor i način na koji karikira muško-ženske odnose možda nekome djeluju duhovito, ali meni su ostavili gorak utisak. Posebno mi je zasmetao način na koji su žene prikazane — pojednostavljeno, stereotipno i često omalovažavajuće. Možda pripadam generaciji koja teže prihvata ovakav oblik satire, posebno kada dolazi iz konteksta balkanske svakodnevice, koja je sama po sebi dovoljno opterećena nejednakostima. Cijenim važnost Radovića u književnosti, ali ova knjiga jednostavno nije za mene.