What do you think?
Vrelo tame
Kad pristupite Savezu, dobili ste zaštitu, pristup informacijama, međuplanetarno tržište, blagodati novih tehnologija i blistaviju budućnost. Ali samo ako poštujete pravila i zakone Saveza na koje ste se obvezali. Ako ne...
Seth Ramzi pripadnik je Iudexa, vojnopolicijskog djela Saveza koji osigurava red, zakon i vladavinu prava. Nakon što se na jednom od manje razvijenih planeta dogodi ubojstvo, Ramzi je pozvan da krivca privede pravdi...
No, to neće biti nimalo lak zadatak jer put ga vodi visoko u gotovo nedodirljive i društveno duboko ukorijenjene strukture.
Ramzijeve vojničke i diplomatske sposobnosti, ali i vlastita uvjerenja doći će stoga pred veliku kušnju, a on će morati uroniti u VRELO TAME.
Suptilno balansirajući između kriminalističkog zapleta i klasične space opere, Ed Barol uspješno raslojava društvo budućnosti koje uronjeno u vlastite iluzije ne poznaje granice. Pitanje svih pitanja jest kolika je cijena...
Seth Ramzi pripadnik je Iudexa, vojnopolicijskog djela Saveza koji osigurava red, zakon i vladavinu prava. Nakon što se na jednom od manje razvijenih planeta dogodi ubojstvo, Ramzi je pozvan da krivca privede pravdi...
No, to neće biti nimalo lak zadatak jer put ga vodi visoko u gotovo nedodirljive i društveno duboko ukorijenjene strukture.
Ramzijeve vojničke i diplomatske sposobnosti, ali i vlastita uvjerenja doći će stoga pred veliku kušnju, a on će morati uroniti u VRELO TAME.
Suptilno balansirajući između kriminalističkog zapleta i klasične space opere, Ed Barol uspješno raslojava društvo budućnosti koje uronjeno u vlastite iluzije ne poznaje granice. Pitanje svih pitanja jest kolika je cijena...
- GenresScience Fiction
267 pages, Paperback
Published December 1, 2015
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 6 of 6 reviews
February 13, 2019
Vrlo brzo nakon početka mi je bljesnulo "pa ovo je Judge Dredd" - zanimljivo nešto kasnije i sam autor pokušava se oprati veze s Dreddom no po onoj "ako hoda kao patka, ako se glasa kao patka..."
Uglavnom dosta zabavno i relaksirajuće s nepotrebnim razvlačenjem u sredini no kako je sažeta knjigica prođe i to.
Ima nešto lijepih ideja, ali i neuvjerljivosti - glavni junak ne da je Archer ili Norris nego njih pet pa na kvadrat opremljen tehnologijom kojoj ni cijeli tehnološki najrazvijeniji planet poznatog svemira ne može ništa, a intelektualno i taktički je ispred gomile usoljenih mozgova - baš neće ići Ede!
Tu bi mogli primijeniti jedan od glavnih postulata pisanja Brandona Sandersona - glavna definicija likova nije ono što magijom mogu nego ono što ne mogu, a ovaj naš može baš sve pa samog sebe poništava.
Našao sam i zgodnu posvetu Navigatorima Dine što je kod mene plus :)
Presuda je neka trojčica i pročitajte malo military SF-a iz domaće ruke.
Uglavnom dosta zabavno i relaksirajuće s nepotrebnim razvlačenjem u sredini no kako je sažeta knjigica prođe i to.
Ima nešto lijepih ideja, ali i neuvjerljivosti - glavni junak ne da je Archer ili Norris nego njih pet pa na kvadrat opremljen tehnologijom kojoj ni cijeli tehnološki najrazvijeniji planet poznatog svemira ne može ništa, a intelektualno i taktički je ispred gomile usoljenih mozgova - baš neće ići Ede!
Tu bi mogli primijeniti jedan od glavnih postulata pisanja Brandona Sandersona - glavna definicija likova nije ono što magijom mogu nego ono što ne mogu, a ovaj naš može baš sve pa samog sebe poništava.
Našao sam i zgodnu posvetu Navigatorima Dine što je kod mene plus :)
Presuda je neka trojčica i pročitajte malo military SF-a iz domaće ruke.
February 7, 2019
Vrelo Tame pročitao sam još 2017. Čak mislim da je i godinu dana ranije izašla, no znam da sam je kupio na Interliberu te godine. Tako da ovo 2018. godište ne stoji i nije baš nova knjiga samo što, eto, nitko nije stavio na GR.
Dobar je ovo komad stare škole SF-a(pogotovo na početku romana gdje nas Ed uvodi baš kao da čitamo knjige 70- tih- 80 - tih godina) iako malo baca na Altered Carbon u nekim dijelovima, ali i šepa u ritmu kako roman odmiče. Dijalozi su negdje za ocjenu dobar, negdje za vrlo dobar, negdje tako tako. Malo me smetalo razvlačenje radnje i kao da su pod svaku cijenu ubacivani dijelovi romana samo da popune broj riječi za potrebnu veličinu za roman(npr. dio s ljetovanjem i ljubavnom pričom).
Inače, skroz solidno.
Dobar je ovo komad stare škole SF-a(pogotovo na početku romana gdje nas Ed uvodi baš kao da čitamo knjige 70- tih- 80 - tih godina) iako malo baca na Altered Carbon u nekim dijelovima, ali i šepa u ritmu kako roman odmiče. Dijalozi su negdje za ocjenu dobar, negdje za vrlo dobar, negdje tako tako. Malo me smetalo razvlačenje radnje i kao da su pod svaku cijenu ubacivani dijelovi romana samo da popune broj riječi za potrebnu veličinu za roman(npr. dio s ljetovanjem i ljubavnom pričom).
Inače, skroz solidno.
September 19, 2021
"Vrelo tame" Eda Barola roman je koji hoda zlatnom sredinom, na ljestvici kvalitete. Ponekad se malo uzdigne, ponekad padne - ali najčešće se drži tu negdje. E, sad, reći će neki da su takva neutralna djela zapravo najgora, jer vas ostavljaju ravnodušnim. Je li to točno i za ovaj roman? Pa, zapravo je, i imajući to na umu nekako mi se čini da mi se možda i dopao i više nego što je trebao.
Radi se o sci-fi techno-thrilleru s primjesama noira. Seth Ramzi je galaktički detektiv/agent koji istražuje slučaj višestrukog ubojstva kojeg je počinila osoba koja to zapravo nije. Kako uhvatiti, suditi - i kazniti - ne-osobu? U njegovoj avanturi pridružit će mu, naravno, femme fatale, a pitanje je samo je li tu da mu pomogne, ili da mu odvrati pažnju?
Mnogi elementi čitateljima će se činiti i više nego poznati, i s razlogom. Seth Ramzi je copy/paste Adeptus Arbitesa (iliti, galaktičke policie) iz WH40K univerzuma, pomiješanih s više nego naprstkom Judge Dredda. Drugi recenzenti su s pravom primijetili da to Setha čini, u efektu, nepobjedivim. I to oduzima romanu određenu dozu napetosti, kada je jasno da je protagonist savršen u bilo čemu čega se dohvati.
Barol pokušava svojim likovima dati pozadinu i motivaciju. Svaki je lik donekle izgrađen, barem u teoriji. Problem nastaje što unatoč tome što vam se lijepo objasni njihova životna priča, emocije izostaju. Stalno mi je bilo jasno što bih trebao osjećati, ali nažalost ništa od toga nisam zapravo i osjetio. Vjerojatno je to zato što te iste priče na likove u sadašnjosti nemaju nekog utjecaja,. osim što im služe kao obrazloženje za neke karakteristike koje nose, ali na onaj površan način. "Imao sam teško djetinjstvo i zada sam sada sav mrgudan i nepovjerljiv, grrrrr!"
Tijekom raspteljavanja radnje, pred likove se postavljaju zanimljiva moralne i filozofske dileme i pitanja - ali opet, pravi mudri odgovori izostaju. Ne zvuče doista pametno, već kao netko tko se samo trudi zvučati pametno. Krivac za to je kvaliteta dijaloga koja podosta varira, i baš u tim dijelovima gdje je bitno da argumentacija bude na razini, nekako ispadaju banalni.
Vrhunac romana je pomalo razočaravajuć, jer konačno razriješenje slučaja je po mom mišljenju nepotrebno zapetljano, i dovodi u pitanje neke prethodne radnje. Mislim da je tu možda došlo i do previda u tehnici pripovijedanja. Bez spoliera, recimo da otkrijemo kako je glavni lik o svemu znao puno više nego što je dao naslutiti, međutim nije se ponašao tako. Osim što je, eto, na kraju deklarirao: "Sve sam predvidio unaprijed, i to što se dogodilo je bio točno moj plan, ha!"
Na ruku romanu ide činjenica da je stil pisanja pitak i nenametljiv, proza doista leti bez da zamara čitatelja. Tu doista nemam većih zamjerki.
Na kraju dana, ne žalim što sam pročitao "Vrelo tame". Nema mnogo žanrovskih romana tog tipa na našoj sceni, i zabavio se jesam. Stavio bih ga u rubriku solidnog neobaveznog štiva za ljubitelje žanra, u koje uđite bez mnogo očekivanja i trebali bi biti OK.
Radi se o sci-fi techno-thrilleru s primjesama noira. Seth Ramzi je galaktički detektiv/agent koji istražuje slučaj višestrukog ubojstva kojeg je počinila osoba koja to zapravo nije. Kako uhvatiti, suditi - i kazniti - ne-osobu? U njegovoj avanturi pridružit će mu, naravno, femme fatale, a pitanje je samo je li tu da mu pomogne, ili da mu odvrati pažnju?
Mnogi elementi čitateljima će se činiti i više nego poznati, i s razlogom. Seth Ramzi je copy/paste Adeptus Arbitesa (iliti, galaktičke policie) iz WH40K univerzuma, pomiješanih s više nego naprstkom Judge Dredda. Drugi recenzenti su s pravom primijetili da to Setha čini, u efektu, nepobjedivim. I to oduzima romanu određenu dozu napetosti, kada je jasno da je protagonist savršen u bilo čemu čega se dohvati.
Barol pokušava svojim likovima dati pozadinu i motivaciju. Svaki je lik donekle izgrađen, barem u teoriji. Problem nastaje što unatoč tome što vam se lijepo objasni njihova životna priča, emocije izostaju. Stalno mi je bilo jasno što bih trebao osjećati, ali nažalost ništa od toga nisam zapravo i osjetio. Vjerojatno je to zato što te iste priče na likove u sadašnjosti nemaju nekog utjecaja,. osim što im služe kao obrazloženje za neke karakteristike koje nose, ali na onaj površan način. "Imao sam teško djetinjstvo i zada sam sada sav mrgudan i nepovjerljiv, grrrrr!"
Tijekom raspteljavanja radnje, pred likove se postavljaju zanimljiva moralne i filozofske dileme i pitanja - ali opet, pravi mudri odgovori izostaju. Ne zvuče doista pametno, već kao netko tko se samo trudi zvučati pametno. Krivac za to je kvaliteta dijaloga koja podosta varira, i baš u tim dijelovima gdje je bitno da argumentacija bude na razini, nekako ispadaju banalni.
Vrhunac romana je pomalo razočaravajuć, jer konačno razriješenje slučaja je po mom mišljenju nepotrebno zapetljano, i dovodi u pitanje neke prethodne radnje. Mislim da je tu možda došlo i do previda u tehnici pripovijedanja. Bez spoliera, recimo da otkrijemo kako je glavni lik o svemu znao puno više nego što je dao naslutiti, međutim nije se ponašao tako. Osim što je, eto, na kraju deklarirao: "Sve sam predvidio unaprijed, i to što se dogodilo je bio točno moj plan, ha!"
Na ruku romanu ide činjenica da je stil pisanja pitak i nenametljiv, proza doista leti bez da zamara čitatelja. Tu doista nemam većih zamjerki.
Na kraju dana, ne žalim što sam pročitao "Vrelo tame". Nema mnogo žanrovskih romana tog tipa na našoj sceni, i zabavio se jesam. Stavio bih ga u rubriku solidnog neobaveznog štiva za ljubitelje žanra, u koje uđite bez mnogo očekivanja i trebali bi biti OK.
September 25, 2019
Moram priznati kako mi je knjiga bila na sve strane. Bilo je tu zbilja dobrih stvari, recimo sasvim sam zadovoljan stilom pisanja i samom misterijom zbog koje je protagonist na planetu. Svijet mi je bio dobro opisan, premda je tu cijelo vrijeme bila jedna suptilna nota filozofskog aspekta (ili nekoliko različitih) koja je ostala pomalo nedorečeno visiti u zraku. A bilo je i loših stvari, prekidanje radnje s nekim crticama iz prošlosti mi nije dalo puno ni u jednom aspektu. Samo sam čekao da ta poglavlja završe, a moram priznati kako nisam baš oduševljen niti krajem knjige.
Bio sam negdje između tri i četiri, no na kraju sam se odlučio za veću ocjenu i to onako na knap. Zato što mi je u konačnici bila zanimljiva, zato što me zabavila, i bilo mi je zanimljivo gledati kako se radnja raspliće, čak mi je i ljubavna priča bila ok, premda je imala dozu suhoparnosti i savršenosti. Štoviše, knjiga je imala možda malo previše savršenosti kod svih likova.
Bio sam negdje između tri i četiri, no na kraju sam se odlučio za veću ocjenu i to onako na knap. Zato što mi je u konačnici bila zanimljiva, zato što me zabavila, i bilo mi je zanimljivo gledati kako se radnja raspliće, čak mi je i ljubavna priča bila ok, premda je imala dozu suhoparnosti i savršenosti. Štoviše, knjiga je imala možda malo previše savršenosti kod svih likova.
October 22, 2019
Stvari koje su mi više-manje dobre u ovom romanu su:
Glavni lik (kao akcijski junak, ne kao moralnim dilemama izmučen lik s dubokim slojevima i slično). Njegova tehnologija je prilično zanimljiva, unatoč tome što nema dostojnog protivnika. Dobro je i postavljanje nekih etičkih pitanja i zamisao o mozgovima u spremnicima ma koliko neuvjerljiva bila - podsjeća me na Kranga iz Teenage Mutant Ninja Turtles pa je zato OK.
Stvari koje mi se nisu svidjele:
Nedostatak uloga u igri - glavni lik je najsavršenije stvorenje u svijetu najsavršenijih, tehnološki najnapredniji u svijetu najnaprednije tehnologije i slično, te se ni u jednom trenutku ne nalazi u opasnosti iako prolazi opasne situacije i sukobljava s opasnim likovima.
Razrješenje kriminalnog slučaja je bilo razočaravajuće unatoč nevelikim očekivanjima (kao kad bi saznali da je Rey iz Star Wars sage neka obična cura nepovezana s ničim), i to je samo malim dijelom popravljeno političkim igricama koje su uslijedile i skrenule mi misli s toga.
Ljubavna priča je nepotrebno odvraćanje pažnje koja uglavnom služi za postavljanje spomenutih etičkih pitanja o tome što je čovjek i što je moralno u redu, a što nije. Pritom najnaprednija ljudska "podrasa" ima toliko glup odgovor, da djeluje neuvjerljivo i teško je prijeći preko tog (ako je mozak ljudski, onda je to čovjek po meni je besmislica na previše razina da bi se trebalo o tome i raspravljati.). Naravno, autor ne zagovara ni opravdava takvo (ni suprotno) mišljenje likova, samo mi je teško povjerovati da najnapredniji svijet kojeg navodno vodi "viša inteligencija" gleda tako banalno na vlastito postojanje. Dijelom i zbog toga, sama etička pitanja postaju nekako usiljena i nametnuta.
Mišljenje glavnog lika i svih ostalih je tijekom cijele knjige čvrsto ukopano i nepromjenjivo, pa se ne događa ni nekakav unutarnji razvoj likova, kad već nema vanjskih uloga.
Također, erotske scene mi se čine nepotrebnim - ne vidim kako utječu na radnju i likove, već ostavljaju dojam gledanja domaćih filmova kojih uglavnom nisam obožavatelj.
Malo su mi smetale zasebne rečenice bez predikata kojima se pokušava ostaviti pametan/ciničan komentar na rečenicu što prethodi. Na trenutke pisac ulazi u objašnjavanja tehnologije i povijesti civilizacije što ostavlja dojam čitanja članka na Wikipediji. Imao sam osjećaj da se to, gdje je uopće potrebno, moglo bolje napraviti - klasično "show, don't tell" pravilo i slično.
Još jedna dobra stvar je što sam čitajući razmišljao o stvarima koje i sam činim/ne činim u pisanju, pa se može reći da sam nešto i naučio. Barem mislim da jesam.
Glavni lik (kao akcijski junak, ne kao moralnim dilemama izmučen lik s dubokim slojevima i slično). Njegova tehnologija je prilično zanimljiva, unatoč tome što nema dostojnog protivnika. Dobro je i postavljanje nekih etičkih pitanja i zamisao o mozgovima u spremnicima ma koliko neuvjerljiva bila - podsjeća me na Kranga iz Teenage Mutant Ninja Turtles pa je zato OK.
Stvari koje mi se nisu svidjele:
Nedostatak uloga u igri - glavni lik je najsavršenije stvorenje u svijetu najsavršenijih, tehnološki najnapredniji u svijetu najnaprednije tehnologije i slično, te se ni u jednom trenutku ne nalazi u opasnosti iako prolazi opasne situacije i sukobljava s opasnim likovima.
Razrješenje kriminalnog slučaja je bilo razočaravajuće unatoč nevelikim očekivanjima (kao kad bi saznali da je Rey iz Star Wars sage neka obična cura nepovezana s ničim), i to je samo malim dijelom popravljeno političkim igricama koje su uslijedile i skrenule mi misli s toga.
Ljubavna priča je nepotrebno odvraćanje pažnje koja uglavnom služi za postavljanje spomenutih etičkih pitanja o tome što je čovjek i što je moralno u redu, a što nije. Pritom najnaprednija ljudska "podrasa" ima toliko glup odgovor, da djeluje neuvjerljivo i teško je prijeći preko tog (ako je mozak ljudski, onda je to čovjek po meni je besmislica na previše razina da bi se trebalo o tome i raspravljati.). Naravno, autor ne zagovara ni opravdava takvo (ni suprotno) mišljenje likova, samo mi je teško povjerovati da najnapredniji svijet kojeg navodno vodi "viša inteligencija" gleda tako banalno na vlastito postojanje. Dijelom i zbog toga, sama etička pitanja postaju nekako usiljena i nametnuta.
Mišljenje glavnog lika i svih ostalih je tijekom cijele knjige čvrsto ukopano i nepromjenjivo, pa se ne događa ni nekakav unutarnji razvoj likova, kad već nema vanjskih uloga.
Također, erotske scene mi se čine nepotrebnim - ne vidim kako utječu na radnju i likove, već ostavljaju dojam gledanja domaćih filmova kojih uglavnom nisam obožavatelj.
Malo su mi smetale zasebne rečenice bez predikata kojima se pokušava ostaviti pametan/ciničan komentar na rečenicu što prethodi. Na trenutke pisac ulazi u objašnjavanja tehnologije i povijesti civilizacije što ostavlja dojam čitanja članka na Wikipediji. Imao sam osjećaj da se to, gdje je uopće potrebno, moglo bolje napraviti - klasično "show, don't tell" pravilo i slično.
Još jedna dobra stvar je što sam čitajući razmišljao o stvarima koje i sam činim/ne činim u pisanju, pa se može reći da sam nešto i naučio. Barem mislim da jesam.
July 22, 2019
Roman je solidno napisan s relativno zanimljivom fabulom. U nekim dijelovima je nepotrebno razvučena. Autor je ispoštovao elemente kriminalističkog romana i zanatski je dobro odrađen. Nažalost, izostala je dublja razrada međuljudskih odnosa, a težnja za pravdom i istinom ostala je bljedunjava te se pretvorila u silu i zakon jačeg super policajca pod super nadzorom vojno policijskog dijela Saveza. Nije jasno u kakvo vrelo tame je Seth Rhamzi morao uroniti, kod njega nije bilo velikih dvojbi. Njegov lik sveden je na dobro obavljanje posla istražitelja iz perspektive tehnološke moći. Ideja o čuvanju mozgova je zgodna, no tu je ideju još prije četrdesetak godina razradio Frederik Pohl u jednom od nastavaka svoje Sage o Heecheejima.
Displaying 1 - 6 of 6 reviews