Ernest Čuček radi kao koordinator u Uredu za nacionalne manjine. Nakon smrti supruge Svetlane Trajković odaje se opojnom društvu alkohola i tuge. Godinu dana poslije nesretnog događaja odlazi po službenoj dužnosti na izložbu uskrsnih pisanica u Zagrebu gdje upoznaje mladu učiteljicu Elenu. Započinje s njom vezu koja ga vraća u život. Elena je lijepa, mila, podatna i nastrojena prema alternativi (medicinskoj, kozmetičkoj, duhovnoj…). Zbog prirode posla Ernest često putuje. I tako na svečanoj proslavi Dana Mađara u Osijeku upoznaje Tamaru Nađ. Tamara je plesala čardaš u piroš čizmicama i bacala iskre po dvorani paleći erotsku maštu svih prisutnih. Ernest nikada u životu nije vidio ništa izazovnije. Nije joj odolio. Otada Ernest vodi paralelni život na relaciji Zagreb–Osijek. No to nije sve. Njegova se situacija posve zakomplicira kad se pojavi i treća žena, žena koju naprosto nije mogao odbiti…
Roman Ernestove djevice duhovit je prikaz promašenog koncepta suvremene ljubavi. U širokom tonalitetu od burlesknog do tragikomičnog Zagoda gradi inteligentnu priču o našem vremenu s izrazitim osjećajem za apsurd i upitne vrijednosti tzv. mainstrema. Ovo je prvi hrvatski roman koji govori o stvarnosti, a da njegovi protagonisti nisu alkoholičari, kurve, narkomani i kriminalci, već sto posto normalni ljudi koji piju tablete za spavanje i antidepresive.
Ernest je sredovečni državni službenik u potrazi za istinom, prvenstveno o samom sebi. Okružen jakim ženama u znaku device, pušta da ga život nosi od jedne do druge, nemoćan da dopre do onoga što zaista želi i da donese bilo kakvu odluku. Čak i kada nam se na kraju romana učini da je uspeo da izadje iz začaranog kruga, nismo sigurni da je odluka samo njegova, ili je još neka "devica" umešala svoje prste. U svojim razmišljanjima, Ernest će se dotaći svih bitnih tema, od religijskih, filozofskih, socijalnih, multikulturalnih, kao i razarajućih tragova raspada SFRJ.