What do you think?
Rate this book
Ima li života prije smrti?
Robert Torre zagrebački je psihijatar, autor nekoliko knjiga s područja psihijatrije ovisnosti te u javnosti zapaženog kritičkog pamfleta “Prava istina o psihijatriji”. U svojoj novoj knjizi “Ima li života prije smrti? - Iskustvo prvog lica” sudi život iz samog života. Pokazuje što se iz ovog sada-i-ovdje života, bez ikakvih izvanjskih pretpostavki, može reći o ovom sada-i-ovdje životu. Iako psihijatar i psihoterapeut, ovdje istupa kao svojevrsni stručnjak za ljudsko iskustvo, jer utemeljenju počela razborito vođenog života, psihoterapija naprosto nije dorasla, nego samo egzistencijalistička filozofija. Utoliko je ovo nesvakidašnja knjiga samopomoći, s jasno izloženim odgovorima na pitanja što je život i kako ga živjeti.
- GenresPsychology
265 pages
Published January 1, 2018
18 people are currently reading
183 people want to read
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 12 of 12 reviews
May 23, 2020
možda bi bilo bolje da ništa ne komentiram, ali s obzirom na vrijeme koje sam uložila u čitanje imam potrebu iznjeti svoje mišljenje...a to je da sam stršno razočarana (tako mi i treba kad ne slušam vlastito pravilo da ne očekujem puno od knjiga koje se napuhano najavljuju prije objave), moja greška...ne mogu se oteti dojmu da je ova knjiga jedan monolog, cendranje zbog piščeve razočaranosti što život nije onakav kakvim on smatra da bi trebao biti...umjesto "self help", zvuči kao "cry for help" literatura...vjerojatno mu to nije bila namjera, ali uz sav moj trud ja neku drugu namjeru nisam uspjela iščitati iz ovog džumbusa...da, ima zanimljivih dijelova, zanimljivih teorija, puno istine, izrazito kićenog jezika, impresivnog stručnog izražavanja, ali...ALI kroz cijelu knjigu autor kao da se namjerno trudi poništiti činjenice koje sam iznosi u drugim dijelovima iste ove knjige...prigovor psihologiji što pokušava liječiti zdrave ljude, a onda hrpa poglavlja u kojima iznosi da ljudi sami sebe zavaravaju da su sretni i da im je dobro...poglavlje u kojem prigovara čovjekovom brigom za tijelo zbog straha od smrti (kao da ni jedan drugi razlog za to ne postoji) i poglavlje u kojem očajava što stari i kako je to najveći užas koji ne možemo izbjeći (iako je to nešto skroz prirodno i ne nužno tako traumatično za sve)...onda nekoliko potpuno vremenski promašenih poglavlja (statusna potrošnja i dr. koji prikazuju zamke ljudskog uma kojih su ljudi u 21.stoljeću puuuno svjesniji nego ikad prije, a prikazani su kao da nitko osim njega za to ne zna i mora nas prosvijetliti)...sve je to pisano izrazito stručno i znanstevno...i onda taj način pisanja kao da se sve što napiše odnosi na SVE ljude (na svijetu) i na SVE (što je ikad postojalo ili postoji u svijetu) bez obzira što je apsolutno nemguće da jedan čovjek može poznavati baš SVE...i to pod izgovorom da je on čovjek koji se "napio vode" u životu pa zna...a ovo "iskustvo prvog lica" na kraju izgleda samo kao izgovor da svoje mišljenje o životu i SVEMU servira kao jedino ispravno bez da mu na tome netko može prigovoriti (jer ipak (makar samo u naslovu) stoji da je to ipak NJEGOVO iskustvo)...jedini način na koji mi je ova knjiga učinila život boljim jest što mi je drago da nemoram biti u njegovom umu...zbilja, ne mislim to zlobno, ali ako na ovakav način pokušava nekom približiti život i pomoći ljudima da žive ispunjeniji život (i to na način na koji ON misli da je život zapravo ispunjen i vrijedi nešto i ni na koji drugi) onda me hvata jeza od same pomisli na to kakav je nesretan život vjerojatno imao...nadam se da sam u krivu oko toga...a što je izneseno u knjizi? ništa novo, ista filozofska pitanja koja muče čovjeka od samog postanka (ako ne od postanka, onda barem odkad o tome postoje zapisi)...nisam pobornik gledanja svijeta kroz ružičaste naočale, ali ako ga odlučimo gledati kroz crnilo (kao što velik dio knjige sugerira da je jedina istinita opcija) i onda učimo kako se nositi sa postojanjem na koje smo "osuđeni" to mi se čini jednako štetnim, ako ne i štetnijim jer ne može baš UVIJEK SVE biti užasno...ova knjiga bi možda mogla pomoći nekome tko je duboko razočaran životom (čiji je tok misli sličan onome piščevom), nekome tko se osjeća kao žrtva...a možda i svima osim mene pa tko voli nek' izvoli...za kraj, isprike svima koji su došli do ovog dijela (ako itko čita), najviše zbog melodramatičnosti mog komentara, prenaglašen je (kao i mnogo toga u knjizi)...možda vama neće biti toliko užasna kao meni...ne osjećam se žrtvom svog života, niti milism da bi se itko tako trebao osjećati, ali dok sam ovo čitala, osjećala sam se žrtvom ove knjige pa je i ovaj osvrt u tom tonu-iskustvo prvog lica...
December 29, 2020
Neki dijelovi su dosadni i čine se nepotrebnima. Torre je na nekim mjestima kompleksan kao da se obraća akademskom filozofu, a onda objašnjava stoicizam ili budizam kao kroz slikovnicu. Kada zanemarimo stil koji mi nikako ne sjeda knjiga je u cjelini odlična - dobar tijek misli koji je obilježen snažnom idejom - Heideggerovim korakom unatrag. A pogotovo su dobra poglavlja o fenomenologiji.
December 12, 2023
Dosta filozofskog razglabanja. Neki dijelovi knjige su mi bili malo naporni dok su drugi kroz kompleksnost došli do poante.
Izdvojila bi rečenicu koja mi se usjekla.
" Čovjek nije samo što jest, nego i što nije. I porazi i propusti ga jednako definiraju kao i uspjesi."
Izdvojila bi rečenicu koja mi se usjekla.
" Čovjek nije samo što jest, nego i što nije. I porazi i propusti ga jednako definiraju kao i uspjesi."
July 14, 2019
Struja svijesti koja kako knjiga odmiče postaje sve pitkijom. Egzistencijalistički ogled o živom, sirovom i surovom daru života bez pametovanja i dociranja. Bogat riječnik i izazovna sintaksa. Topla preporuka svima koji izbjegavaju self help i new age literaturu, a željni su dobre praktične filozofije života. 👌
July 26, 2024
Prijatelji su najjeftiniji terapeuti. Psihoterapeuti su skupi prijatelji.
Drugi su istodobno moja milost, spas i prokletstvo. S njima mi je loše, a bez njih nemoguće.
Tko isprazno društvo mijenja za osamu, dobro je trgovao.
Život naprosto nije pravedan niti je najavljen kao takav. Niti je zamišljen kao poligon za ispunjavanje naših sanjarija.
Okolina može ovako ili onako, drugi mogu ovo ili ono, ali kako ću ja, to je ipak samo do mene.
Drugi su istodobno moja milost, spas i prokletstvo. S njima mi je loše, a bez njih nemoguće.
Tko isprazno društvo mijenja za osamu, dobro je trgovao.
Život naprosto nije pravedan niti je najavljen kao takav. Niti je zamišljen kao poligon za ispunjavanje naših sanjarija.
Okolina može ovako ili onako, drugi mogu ovo ili ono, ali kako ću ja, to je ipak samo do mene.
December 29, 2019
Egzistencijalističko filozofiranje autora za vlastiti gušt...ima nekih dobrih dijelova...očekivao više...
January 29, 2022
Jedna od najboljih knjiga zadnju godinu-dvije. Pojednostavljeno rečeno, ničeansko-hajdegerijanska kritika savremenih trendova.
July 26, 2024
“Nažalost, balon se napuše i poleti, balon se ispuše i padne. Ali sjećanje na let ostaje. I kako godine, pa i život prolaze, sve više sam siguran kako samo ti letovi ostaju i samo se oni broje.”
“Ljudi više ne vjeruju ni u što. Robujući emancipiranom skepticizmu kao dogmi, čak ne vjeruju ni u ateizam. Dominiraju mlitavi ateisti i lažni agnostici. Dakle, ljudi kojima se naprosto ne da zamarati iskušavanjem (izostanka) razine svetoga. No naravno da suvremeno planetarno ljudstvo toga nije svjesno, već sebi neosviješten nihilizam prekriva ideologijama zdravlja, dugovječnosti i sreće.”
“Zavladao je teror pozitivnog životnog stava i psihofore su prodrle svuda. … Jer popularna psihologija se ne obraća osobama s poremećajem, već terapeutizira normalne. Klinički žargon se u sve većoj mjeri koristi izvan kliničkog konteksta. Najobičnije probleme života ljudi doživljavaju kao kliničke entitete. Nadugo ih elaboriraju i pritom se kontaminiraju stručnom terminologijom. A da zaato sebe ništa bolje ne razumiju.”
“Prijatelji su najjeftiniji terapeuti. Psihoterapeuti su skupi prijatelji. Ali tko nema prijatelja kojem bi se obratio po nekom od životnih pitanja, može ga kao terapeuta kupiti za novac. Kad bi ljudi jedni drugima bili bolji prijatelji, bilo bi manje terapeuta. No kad bi to bilo, i svašta drugo bi bilo, a tada bi i svijet bio bolji.”
“Stalno nas podsjećaju na brojne zdravstvene rizike koji proizlaze iz činjenice da smo živi. Živimo sve dulje, a sve manje smo zadovoljni svojim zdravljem. Za duševno i duhovno zdravlje baš i ne marimo, koliko smo preokupirani zdravljem i dugovječnošću tijela. Izopačena inačica životnog smisla i spasa preparirana u pojmu tzv. mentalnog zdravlja.”
“Tim otužnijom se nadaje činjenica da gdje su stari imali Boga mi suvremeni imamo “zdravlje”. “Zdravlje” je oltar na kojem se molimo i argument koji presijeca sve rasprave. “Zdravlje” je sveta neupitna vrijednost nad vrijednostima, koja se podrazumijeva a da se ne propituje. Suštinska odredba “zdravlja” i “kvalitete” tog života jest njegova dugovječnost.”
“Sav smisao života nas suvremenih može se podvesti pod nekoliko sljedećih postavki: ne živi onaj tko živi, nego onaj tko živi dugo. Dobar je i promađen i prazan život samo ako je dug.”
“Svaki dan uvijek iznova sebe izabiremo: potvrđujemo se ili promašujemo. Život je svakodnevni ispit života: jesmo li ili nismo?
I to tako cijeli život. Jer cijeli život spašavamo cijeli život. Cijeli život se kao osobe formiramo i rastemo ili se pak dezintegriramo i kopnimo.”
“No iako život načelno nikada nije toliko težak da se ne bi mogao živjeti, on nam se katkada takvim može nadavati. Kada se to dogodi, moramo preispitati počeka po kojima živimo. Jer bez sumnje smo u tom slučaju izgubili životnu perspektivu.”
“A što bi i tko bi, nego uvijek drugi su ti koji me spašavaju ili guraju u još dublje propadanje. Drugi su istodobno moja milost, spas i prokletstvo. S njima mi je loše, a bez njih nemoguće.”
“Prijatelji su nam istinska braća i ništa do puno odanosti po svaku cijenu tu ne dolazi u obzir. U kasnijoj životnoj dobi ovako visoke kriterije niti tražimo niti jamčimo ni u kojem životnom odnosu. A kako manje dajemo, manje i dobijamo.”
“Kad se rastane od prijatelja, pravi prijatelj dobro zna da je to udaljenje samo privid. Negdje on ostaje zajedno s njim kao što je bio s njim i prije susreta. Prijateljstvo je dublje od krvne vezanosti srodstva, dublje od roditeljstva, pa i od (bračne) ljubavi. Tom dubinom vlada nepomućeni spokoj i mir. Svijet idile, zlatno doba.”
“Voli svijet kakav jest. Ne očekuj od drugih i ne žali ni za čime. Boravi u ugodnom skladu sa sobom. Manje se nadaj, a više suosjećaj i voli. Živi jednostavno. Ne posjeduj ništa što nisi spreman izgubiti. Budući da ne žalosti čovjeka siromaštvo, nego želja. Sreća nije u stjecanju i uživanju, nego u tome da se ne poželi. Jer u neželjenju je sloboda.”
“Život je neprestana mijenja, zato se ne vezuj uz prolazno. Kad grliš i ljubiš, sjeti se da ljubiš smrtno biće koje nisi ti. Ono je blizu samo na trenutak, a sutra ga više neće biti. Baš kao ni tebe.”
“Dobro je vođenje života nagrada samom sebi, jer nam dobro vođen život jamči životnu ugođenost, a iz dobre životne ugođenosti sve je dobro.”
“Doduše, nije u životu baš sve do snage, ali do životne snage je dosta toga, i bez snage o uspjelom životu nema ni govora. Tko podlaže pod život, a umije patiti a da ga patnja ne slomi i da ne otvrdne od napaćenosti, taj i od patnje može samo rasti i dalje jačati. Patnja daje poticaj razvojnom rastu. Naime, nitko ne raste zato što mu je dobro i zato što mu se hoće, nego zato što mu je teško biti takvim kakav jest. I zato što, htio on to ili ne, mora prevladati postojeća životna proturječja, jer će ga ona u protivnom slomiti.
“Zasluge prema križu i križ prema zaslugama. Koliko se uložimo i damo, upravo toliko će nam biti dano, i ništa povrh toga.”
“A posebno je neizlječivo ljudski voljeti ljude, vezati se ludom ljubavlju za bližnje. Odnosno voljeti bića koja neumitno umiru, kao da nikad umrijeti neće. Ljudska ljubav po definiciji je krhka, i ljubi krhke.”
“Ljudi više ne vjeruju ni u što. Robujući emancipiranom skepticizmu kao dogmi, čak ne vjeruju ni u ateizam. Dominiraju mlitavi ateisti i lažni agnostici. Dakle, ljudi kojima se naprosto ne da zamarati iskušavanjem (izostanka) razine svetoga. No naravno da suvremeno planetarno ljudstvo toga nije svjesno, već sebi neosviješten nihilizam prekriva ideologijama zdravlja, dugovječnosti i sreće.”
“Zavladao je teror pozitivnog životnog stava i psihofore su prodrle svuda. … Jer popularna psihologija se ne obraća osobama s poremećajem, već terapeutizira normalne. Klinički žargon se u sve većoj mjeri koristi izvan kliničkog konteksta. Najobičnije probleme života ljudi doživljavaju kao kliničke entitete. Nadugo ih elaboriraju i pritom se kontaminiraju stručnom terminologijom. A da zaato sebe ništa bolje ne razumiju.”
“Prijatelji su najjeftiniji terapeuti. Psihoterapeuti su skupi prijatelji. Ali tko nema prijatelja kojem bi se obratio po nekom od životnih pitanja, može ga kao terapeuta kupiti za novac. Kad bi ljudi jedni drugima bili bolji prijatelji, bilo bi manje terapeuta. No kad bi to bilo, i svašta drugo bi bilo, a tada bi i svijet bio bolji.”
“Stalno nas podsjećaju na brojne zdravstvene rizike koji proizlaze iz činjenice da smo živi. Živimo sve dulje, a sve manje smo zadovoljni svojim zdravljem. Za duševno i duhovno zdravlje baš i ne marimo, koliko smo preokupirani zdravljem i dugovječnošću tijela. Izopačena inačica životnog smisla i spasa preparirana u pojmu tzv. mentalnog zdravlja.”
“Tim otužnijom se nadaje činjenica da gdje su stari imali Boga mi suvremeni imamo “zdravlje”. “Zdravlje” je oltar na kojem se molimo i argument koji presijeca sve rasprave. “Zdravlje” je sveta neupitna vrijednost nad vrijednostima, koja se podrazumijeva a da se ne propituje. Suštinska odredba “zdravlja” i “kvalitete” tog života jest njegova dugovječnost.”
“Sav smisao života nas suvremenih može se podvesti pod nekoliko sljedećih postavki: ne živi onaj tko živi, nego onaj tko živi dugo. Dobar je i promađen i prazan život samo ako je dug.”
“Svaki dan uvijek iznova sebe izabiremo: potvrđujemo se ili promašujemo. Život je svakodnevni ispit života: jesmo li ili nismo?
I to tako cijeli život. Jer cijeli život spašavamo cijeli život. Cijeli život se kao osobe formiramo i rastemo ili se pak dezintegriramo i kopnimo.”
“No iako život načelno nikada nije toliko težak da se ne bi mogao živjeti, on nam se katkada takvim može nadavati. Kada se to dogodi, moramo preispitati počeka po kojima živimo. Jer bez sumnje smo u tom slučaju izgubili životnu perspektivu.”
“A što bi i tko bi, nego uvijek drugi su ti koji me spašavaju ili guraju u još dublje propadanje. Drugi su istodobno moja milost, spas i prokletstvo. S njima mi je loše, a bez njih nemoguće.”
“Prijatelji su nam istinska braća i ništa do puno odanosti po svaku cijenu tu ne dolazi u obzir. U kasnijoj životnoj dobi ovako visoke kriterije niti tražimo niti jamčimo ni u kojem životnom odnosu. A kako manje dajemo, manje i dobijamo.”
“Kad se rastane od prijatelja, pravi prijatelj dobro zna da je to udaljenje samo privid. Negdje on ostaje zajedno s njim kao što je bio s njim i prije susreta. Prijateljstvo je dublje od krvne vezanosti srodstva, dublje od roditeljstva, pa i od (bračne) ljubavi. Tom dubinom vlada nepomućeni spokoj i mir. Svijet idile, zlatno doba.”
“Voli svijet kakav jest. Ne očekuj od drugih i ne žali ni za čime. Boravi u ugodnom skladu sa sobom. Manje se nadaj, a više suosjećaj i voli. Živi jednostavno. Ne posjeduj ništa što nisi spreman izgubiti. Budući da ne žalosti čovjeka siromaštvo, nego želja. Sreća nije u stjecanju i uživanju, nego u tome da se ne poželi. Jer u neželjenju je sloboda.”
“Život je neprestana mijenja, zato se ne vezuj uz prolazno. Kad grliš i ljubiš, sjeti se da ljubiš smrtno biće koje nisi ti. Ono je blizu samo na trenutak, a sutra ga više neće biti. Baš kao ni tebe.”
“Dobro je vođenje života nagrada samom sebi, jer nam dobro vođen život jamči životnu ugođenost, a iz dobre životne ugođenosti sve je dobro.”
“Doduše, nije u životu baš sve do snage, ali do životne snage je dosta toga, i bez snage o uspjelom životu nema ni govora. Tko podlaže pod život, a umije patiti a da ga patnja ne slomi i da ne otvrdne od napaćenosti, taj i od patnje može samo rasti i dalje jačati. Patnja daje poticaj razvojnom rastu. Naime, nitko ne raste zato što mu je dobro i zato što mu se hoće, nego zato što mu je teško biti takvim kakav jest. I zato što, htio on to ili ne, mora prevladati postojeća životna proturječja, jer će ga ona u protivnom slomiti.
“Zasluge prema križu i križ prema zaslugama. Koliko se uložimo i damo, upravo toliko će nam biti dano, i ništa povrh toga.”
“A posebno je neizlječivo ljudski voljeti ljude, vezati se ludom ljubavlju za bližnje. Odnosno voljeti bića koja neumitno umiru, kao da nikad umrijeti neće. Ljudska ljubav po definiciji je krhka, i ljubi krhke.”
March 25, 2022
Na momente genijalna, al na duže periode teško razumljiva knjiga za prosječnog čovjeka kakvim se ne smatram. Puno analiziranja, raščlanjivanja, teorija, teorema sa gomilom riječi koje prvi put, a vjerovatno zadnji put susrećem u knjizi i životu uopće. Neke rečenice i pasusi se ponavljaju, pa ne znam jeli to greška izdavača ili je drug Torre bio pod drogama. Dojmovi su mi zbrčkani kao i sama knjiga, jer čitajući nisam bio siguran da li to piše ista osoba i gdje prestaje njegov stav, a počinje samo citiranje drugih pisaca i filozofa na koje se referira u početku poglavlja, a kontradiktorni su međusobno.
No ipak ima dovoljno dijelova za uslikat i okviriti jer sve u svemu Torre je bio veliki znalac i stoik.
No ipak ima dovoljno dijelova za uslikat i okviriti jer sve u svemu Torre je bio veliki znalac i stoik.
February 7, 2024
Torre je bio blistava pojava. Erudit i intelektualac, a opet uvijek prizemljen, blizak s ulicom, mjestima i ljudima gdje život pulsira u svim svojim niskim i uzvišenim oblicima.
Nažalost, ova knjiga je previše sklona filozofiranju a filozofija nije ono zbog čega ljudi vole Torrea. Da, on je bio protiv self-helpa, i nitko od njega ne može očekivati knjigu tipa "kako srediti vlastiti život u devet jednostavnih koraka". Ali kad se upušta u filozofiju to je još uvijek na razini iznimne, nadarene ali ipak srednjoškolske filozofije.
Nažalost, ova knjiga je previše sklona filozofiranju a filozofija nije ono zbog čega ljudi vole Torrea. Da, on je bio protiv self-helpa, i nitko od njega ne može očekivati knjigu tipa "kako srediti vlastiti život u devet jednostavnih koraka". Ali kad se upušta u filozofiju to je još uvijek na razini iznimne, nadarene ali ipak srednjoškolske filozofije.
December 29, 2022
Knjiga je čudna, tj čitatelj ima dojam da je autor većinu knjige pisao za studente filozofije, a ne za običnog čitatelja. Iako ima nekih jako dobro zapisanih misli i stavova, većina knjige je zbrčkana. Možda je do mene pa ja to ne razumijem, ali nisam siguran u to, pa zato ide ocjena 3/5. Da nema onih dobro zapisanih misli i stavova, bila bi i manja ocjena.
April 13, 2024
Odlična! Svakako prije za muški rod... kao da čitaš sve što znaš ali nikada nije bilo uobličeno u riječi... svakako super za malo bolje shvaćanje tj. možda bolje reći za prihvaćanje.
Displaying 1 - 12 of 12 reviews