Isijavanje

by Namik Kabil

U romanu Isijavanje Namika Kabila emigrant Besim vraća se iz Švedske u rodnu Hercegovinu, u scenografiju davnih uspomena za koje vjeruje da mu više ne mogu ništa. Kuća je na mjestu i čitava, ali isijava kao da je zgarište. Ta žerava nema veze s vatrom koju je moguće ugasiti, nego s onom neugasivom – vatrom pripadnosti i vlastitog postanka koja tinja uvijek na istom mjestu, tamo odakle su čovjeka iščupali da bi ga presadili drugdje. I dok se kuća zbog naraslog čempresa ovom povratniku čini manjom nego prije, svaka se od tamo ostavljenih ljubavi sada čini još većom: i ljubav prema majci koja se iz progonstva nije vratila za života, i nekoć zabranjena ljubav prema ženi koja danas nosi crninu za bratom stradalim u ratu, i sve one manje ali jednako neugasive ljubavi prema pejzažima, mirisima, okusima i drugim osjetilnim kodovima zavičaja i odrastanja. U taj je pepeo samo trebalo puhnuti izbliza da bi plamen opet oživio, da bi priča o jednom povratku zaslužila roman o čovjeku koji želi prodati kuću – a kuća mu ne da da je proda.

Pišući o našim univerzalnim životnim požarima i intimnim zgarištima, Namik Kabil majstorski balansira na granici filma, života i fikcije, pretačući stvaralački materijal u jezik bez viškova i priču bez manjkova koja u sebi nosi iznimnu snagu i jedinstvenu umjetničku uvjerljivost.

176 pages, Paperback

First published February 1, 2019

About the author

Namik Kabil djetinjstvom i prvom mladošću Trebinjac, rođen je 1968. u Tuzli, a prije rata je umjereno neuspješno studirao medicinu. Kada je u Trebinju započela vojna mobilizacija za napad na Dubrovnik, sklanja se na nekoliko mjeseci u rodnu Tuzlu. Kada je i u Tuzli počeo rat, preko američke humanitarne agencije bježi preko oceana i stiže u Los Angeles. Godina je 1993, i sljedećih devet godina ostaje u Americi. Potom se vraća i nastanjuje u Sarajevu, gdje nikad ranije nije živio. Postaje šire poznat kao scenarist filma “Kod amidže Idriza”, redatelja Pjera Žalice.
Kabilov dokumentarni film 'Informativni razgovori' dobitnik je nagrade "Srce Sarajeva" na Sarajevo Film Festivalu 2007. godine, a dugometražni igrani film 'Čuvari noći' imao je svjetsku premijeru na Venecijanskom filmskom festivalu 2008.
Do sada se oprobao u poslu scenariste, filmskog reditelja, TV urednika i pisca.

Reviews

[Sara Zovko · Rating 4 out of 5]

Isijavanje nije samo roman o Hercegovini i ljudima koji su iz nje otišli za vrijeme rata. Ovo je nekako univerzalni roman naših krajeva, prvenstveno priča o ljudima i vremenima koja čini mi se nikako da prođu, nikako da se promjene. Bez imalo patetike roman donosi običaje i uspomene, sjećanja na prve ljubavi, sjećanja na sve dobre stvari ali i na one ružne događaje koji se nikada više ne bi trebali ponoviti nikada više dogoditi. I danas ljudi odlaze, razlozi su nešto drugačiji, ali odlaze svugdje. Univerzalna priča. Sjajan roman.

[Ante Vojnović · Rating 4 out of 5]

Nakladnik: HENA COM, 2019.
Urednica: Marina Vujčić

Imam dojam da su ljudi na ovim prostorima itekako naviknuti na odlaske i oproštaje, čak i više no što bi trebali biti. Slušali smo i slušamo priče o ljudima koji nakon Drugog svjetskog rata trbuhom za kruhom otišli na razne krajeve svijeta, da se neki od njih ne bi više nikad vratili, a njihovu djecu i unuke za rodni kraj veže samo prezime i poneka fotografija. Kao da povijest ima neki ciklični tijek, slično gledamo i danas.

Nagledao se naš brdoviti Balkan svega; tuge, neimaštine, boli, rata i mržnje. Potonje je mnoge nesretne duše lišilo njihovih domova i natjeralo da svoje bolje sutra potraže na nekom drugom mjestu. Rodne kuće ostale su iza njih, bol i strepnju ponijeli su sa sobom u kuferu.

Možda je Besim i planirao jednoga dana vratiti se u rodni kraj i nastaviti sa životom tamo gdje je stao, ali život je taj koji se odvija i bježi dok čovjek kroji planove. Desetljeća su prošla od rata i Besim se iz daleke Švedske vraća u rodno Trebinje da bi, kako se nada, posljednji put vidio svoju žutu kuću i čempres pored nje, prije nego što je proda.

Kuća pored tog čempresa izgleda manjom nego što je bila. Eh, kad bi njeni zidovi mogli pričati. Ispričali bi kako je Besimova majka na teške muke odlučila otići iz nje i ostaviti je vremenu na milost i nemilost. Ispričali bi sve pustolovine i nevolje koje je Besim prošao sa svojim prijateljima. Pričali bi o Besimovoj velikoj prvoj ljubavi, djevojci koja nakon toliko godina i dalje nosi crninu za svojim tragično preminulim bratom.

Kuća je tu, stoji kao što je i nekad stajala. Ipak, Besim kao da gleda u hrpu pepela, ni svjestan da je njegov povratak raspuhao taj pepeo, otkrio onaj sitan žar koji je cijelo vrijeme tu isijavao i raspirio vatru koja je nekad na ognjištu gorjela.

Isijavanje svakom svojom rečenicom isijava nostalgiju. Samo što je ova nostalgija, za razliku od onih romantičnih na koje smo navikli, izrazito gorka. Povratnik bi, nakon mnogo godina, očekivao da se u mjestu koje je napustio ipak nešto promijenilo. Nije.

Je li odluka koju je Besim donio tim lakša ili teža? Ne zna ni sam.

Pitanja koja more Besima pitanja su koja sigurno prolaze kroz glave mnogih ljudi koji su se jednom udaljili iz rodnog kraja. Vrijedi li se vratiti tamo gdje sam nekoć gradio svoj život? Može li se jedan dio života jednostavno odcijepiti i baciti kao da nikad nije ni postojao? Mogu li se lako zapaliti mostovi iza sebe? Za mnoge su takva pitanja bezrazložna i nepostojeća, za nekoga itekako krucijalna.

Namik Kabil se, kada je pisanje u pitanju, drži jednog predivnog vjerovanja. Vjeruje da je pisanje posebna vrsta iskrenosti, prvenstveno prema stanju duha u kojem se zapisivač nalazi. Može biti super točan, ali i biti lažljiv. Izgleda da je važnije kako je nešto u tebi ostalo zabilježeno nego kako je stvarno bilo, a pogotovo jesi li našao načina da to ispričaš tako da ti ljudi vjeruju. Kako kaže, pisanje je istovremeno i teško i besano i pravi merak. Možeš oživjeti ljude i kuće i ulice kao što nikad nisu bili živi u stvarnome životu. Možeš pisati o strašnim i bestidnim stvarima, a svejedno biti čovječan, i to sve zbog umjetnosti koja je uspjela zabilježiti kako je drugi čovjek patio ili bio sebičan.

Sve što se u Isijavanju itekako pokazuje. Bez patetike i nepotrebnih ukrasa, čistom jednostavnošću pokazao je sve.

Svojim pisanjem Kabil je oživio kuću koja pored čempresa izgleda manjom nego što je ikad bila. Pokazao je kako u malenom hercegovačkom mjestu žene s tržnice saznaju o tebi neke stvari i prije nego što ih sam postaneš svjestan. Kako će majka teško prihvatiti u kuću nevjestu, samo zato što je drugačije vjeroispovijesti. Kako ljudi godinama žive jedni do drugih i svejedno si zbog različitih nacionalnosti ne vjeruju i, unatoč bolnoj i krvavoj prošlosti, se ne ustručavaju zazveckati oružjem.

Iako nisam čitao Amarcord (a sada znam da ga moram pročitati), još jedan hvaljeni roman Namika Kabila, zahvaljujući bespućima interneta znam da počinje rečenicom: ''Ja nikad ne bih živio u Americi da nije bilo rata.'' To životno iskustvo prenio je i na Besima, glavnog lika svog romana Isijavanje. Jer, da nije bilo rata, Besim vjerojatno nikada ne bi živio u Švedskoj.

Namik Kabil kaže da je u romanu Isijavanje svaka sličnost sa stvarnim osobama namjerna. Nažalost, napomena koja nije potrebna da bi nam u jednom kutku našeg uma proradio kliker kako sve opisano u Isijavanju jako poznato zvuči. Sve ono u što Kabil vjeruje u pisanju, sve je pokazao.

Svojom živopisnom jednostavnošću Namik Kabil ne ustručava se udariti u srž, svidjelo se to nekome ili ne. I vjerujem u svaku njegovu riječ.

Ovu glavu je udario i dobro prodrmao. Preporučujem da mu i vi dopustite isto.

[Amy Dal · Rating 4 out of 5]

Roman sa motivima povratka u svoju domovinu nakon Besima, rođenog Trebinjca sa adresom u Švedskoj.
Duhovi prošlosti koji ga progone, neispunjene ljubavi, prijateljstvo sa Mladenom, prva ljubav sa Milicom...

Kao osnovni zaplet je pokušaj da Besim proda svoju djedovinu, kuću sa okućnicom na atraktivnoj lokaciji i time stavi tačku na svoju prošlost. Da li će to uraditi? Kakve poruke ovaj roman nosi, saznaćete sami...

Namik Kabil je režiserskim perom nakon proslavljenog filma Kod amidđe Idriza, napisao ovaj roman koji preispituje vlastite korjene i pokušava da pomiri dva vremena.

Ocjena 4

[Tomislav Bilić · Rating 4 out of 5]

Jako lijepo štivo. Izvrsni likovi, puno detalja i izjava koje se urežu u pamćenje. Naglasak je na zanimljivoj unutarnjoj borbi autora treba li prodati kuću u kojoj je odrastao. Sama radnja nije u prvom planu, već upoznavanje likova, njihovih ljubavi, vrijednosti i životnih puteva. Topla preporuka.

[Nena · Rating 2 out of 5]

2,5*