What do you think?
Rate this book
Južina
Kada, razočaran i prevaren, mladi doktor znanosti i umjetnik Pavle Kafadar zvan Paško odluči raskrinkati i uništiti karijeru uglednog profesora Josipa Grge Karamana, i ne sluti da će pokrenuti lavinu događaja. Prevaren i očajan, Paško zna da istina o profesoru i njegovim mutnim radnjama mora postati javna, a to je moguće samo ako se dogodi zločin koji se nije dogodio. U svoj pomno smišljeni plan Paško uključuje splitske redikule, torcidaše, branitelje... no stvari ubrzo izmiču njegovoj kontroli. Ono što se činilo kao idealna prilika za osvetu postaje ogledalo Splita i njegove elite, a na vidjelo isplivava pravi zločin iz devedesetih godina.
Paško i njegova ljubav prema jednoj ženi te njegova nemogućnost da ostvari svoje ambicije svojim radom i znanjem, da živi život dostojan čovjeka, vode ga u ludilo, a njegova pobuna protiv sistema postaje pobuna koju prihvaćaju i drugi.
"Južina" je roman u kojem se osjeća i Smojin Split, i duh Mediterana, ali i oporost i surovost svojstvene našem vremenu koje ne voli i ne podnosi gubitnike. "Južina" je veličanstven roman o Splitu i najveća posveta njegovim redikulima, roman koji se može čitati kao napeti krimić, kao intiman ljubavni roman, kao knjiga o pobuni i otporu i kao drugačija posveta Splitu.
Paško i njegova ljubav prema jednoj ženi te njegova nemogućnost da ostvari svoje ambicije svojim radom i znanjem, da živi život dostojan čovjeka, vode ga u ludilo, a njegova pobuna protiv sistema postaje pobuna koju prihvaćaju i drugi.
"Južina" je roman u kojem se osjeća i Smojin Split, i duh Mediterana, ali i oporost i surovost svojstvene našem vremenu koje ne voli i ne podnosi gubitnike. "Južina" je veličanstven roman o Splitu i najveća posveta njegovim redikulima, roman koji se može čitati kao napeti krimić, kao intiman ljubavni roman, kao knjiga o pobuni i otporu i kao drugačija posveta Splitu.
376 pages, Hardcover
Published April 12, 2018
6 people are currently reading
58 people want to read
About the author
Nebojša Lujanović
21 books12 followersBorn in 1981 in Novi Travnik, Bosnia and Herzegovina. He studied political science and comparative study of literature. His PhD thesis focussed on contemporary Croatian literature, cultural studies, and identity theory. Lujanović writes stories, reviews, essays, and travelogues. He is the author of three novels (Stakleno oko, Godina svinje and Orgulje iz Waldsassena), and a collection of short stories (S pogrebnom povorkom nizbrdo). Lujanović lives in Split, Croatia.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 6 of 6 reviews
January 31, 2021
Kaže Balaševićev lik u "Milki" - "svi su producenti promašeni dirigenti, nitko od njih nema šmek" aludirajući na to što mu nitko nije primijetio hit, no što reći u obrnutom slučaju kad "producenti" uzmu hit, pa puste da se upropasti.
Eto, po meni se to dogodilo Nebojši Lujanoviću i "Južini", neiskrenost tima koji je preuzeo rukopis, jer da je bilo iskrenosti, vraćanja na doradu, a nadasve pravog spli'skog lektora, bio bi ovo dugo pamćen roman o današnjem Splitu. Već sam više puta istakao da sve uspješnice nemaju bez razloga na kraju zahvalu timovima kao na filmskoj špici, no ovaj ima uglavnom zahvalu likovima romana na postojanju. Nažalost, krivicu na kraju potpisuje - isključivo autor.
A zašto bi ovo bio dugo pamćen roman?
Jer je Lujanović bezrezervno i bez pardona u njega uvrstio toliko spli'skih lokaliteta i pojmova bez ikakve potrebe da nekome objašnjava što je što, pa je meni kao Splićaninu bio poseban gušt vizualizirati radnju, a vjerujem da će biti i svakome tko je ovdje proboravio desetak dana uz lokalni život. Onome tko pak nikad nije bio u Splitu, navedene lokacije će jednako značiti kao kad Harry Hole luta Oslom i spominje neke ulice, ili dr. Scarpetta Richmondom.
Pročitao sam brojna strana djela bez da me uzbuđivalo to što ne znam gdje su nečija prva, druga, četvrta avenija, zgrada bolnice ili policijske stanice.
"Južina" bi bila upamćena i jer je Lujanović u roman unio brojne spli'ske redikule prirodno koliko i oni sami čine grad, pa čak i druge aktere društvene scene pod pravim imenom ili vrlo prepoznatljivom asocijacijom na prezime, pa dodao i Torcidu, navijačke sukobe, branitelje i Marjan, Rivu, Toć, Spinut, ...
Jer je sve skupa upakirao u formu thrillera, dodao napetost, sve skupa primamljivo za čitanje.
Jer je unio dosta dobrih prirodnih "ae" dijaloga, a pogotovo u izjavama koje sudionici već od prve rečenice daju Policiji.
Trebao je to biti pravi hit thriller, smješten u moderni Split, nešto "must have", nešto što bi svaki Splićanin rado poklonio gostu.
A zašto neće biti?
Jer znam već nekoliko Splićana koji su odustali nakon druge stranice.
Jer Autora nitko nije umio ili želio zaustaviti, reći - ovo ne ide dok ne ispraviš.
Ma problem kreće već od najbitnijeg elementa - naslova.
Južina je stanje, južina ne puše, kao što se na više mjesta sugerira. U Spltu "puva Jugo", ali to Jugo u Splitu nije "ovaj" već "ovo". Dakle već na drugoj stranici nije trebalo pisati da je "Jugo svirao" već da je "Jugo sviralo", a to "ovaj" se nemilice nastavilo tokom romana, naočigled, a možda i na savjet lektora, koji je pokazao nerazumijevanje teme čak i na prvoj stranici dok jedan od glavnih likova daje izjavu u kojoj kaže "Jebali ste nas kad ste u Haenes... znaš već." "Haenes" asocira na "neki grad", možda je i sam lektor to promislio i samo bi ispis "kad ste u Ha-en-es ..." (Hrvatski nogometni savez) svakom Splićaninu nešto značio. Dakle, lektor je promijenio, ili nije promijenio, svejedno je kriv.
Pa kad je već u prve dvije stranice sve krenulo naopako, dalje se samo nadograđivalo. Spli'ska lektura nije isto što i zagrebačka, treba znati di su Tomića stine, i di je u nas ć a di č, itd itd ... a napose je trebalo znati vratiti autora na kolosijek s već tradicionalnih hrvatskih umjetničkih ambicija stvaranja "životnog djela", pa raspredanja psihoanaliza (čuveni hrvatski kino kadrovi u kojima se jednim kadrom od 3 minute pokušavaju isforsirati velika promišljanja) ili s neba pa u rebra potpuno nepotrebnih prebacivanja likova u druge geografske prostore (da ne spoilam radnju).
Iako s interesantnom idejom završnica je pak dopisana kao kad se na kuću nakon 10 godina nadožunta još jedan kat jer je netko otkupio potkrovlje. Fino, lipo, friško opiturano, al nadožuntano i vidi se da ne čini početnu zamisao.
Ajmo na početak, pluspetica za hrabrost pisanja pravog spli'skog thrillera, jedinica za tim koji to nije znao ispratiti. Nek budu poklonjene tri zvjezdice u nadi da će Lujanović što prije napisati nove doživljaje Kalaića, ovaj put tražeći od tima da mu pomognu iskrenošću, vodeći se mišlju što jednostavnije to bolje, te da će naći svakako pravog spli'skog lektora i redaktora.
Eto, po meni se to dogodilo Nebojši Lujanoviću i "Južini", neiskrenost tima koji je preuzeo rukopis, jer da je bilo iskrenosti, vraćanja na doradu, a nadasve pravog spli'skog lektora, bio bi ovo dugo pamćen roman o današnjem Splitu. Već sam više puta istakao da sve uspješnice nemaju bez razloga na kraju zahvalu timovima kao na filmskoj špici, no ovaj ima uglavnom zahvalu likovima romana na postojanju. Nažalost, krivicu na kraju potpisuje - isključivo autor.
A zašto bi ovo bio dugo pamćen roman?
Jer je Lujanović bezrezervno i bez pardona u njega uvrstio toliko spli'skih lokaliteta i pojmova bez ikakve potrebe da nekome objašnjava što je što, pa je meni kao Splićaninu bio poseban gušt vizualizirati radnju, a vjerujem da će biti i svakome tko je ovdje proboravio desetak dana uz lokalni život. Onome tko pak nikad nije bio u Splitu, navedene lokacije će jednako značiti kao kad Harry Hole luta Oslom i spominje neke ulice, ili dr. Scarpetta Richmondom.
Pročitao sam brojna strana djela bez da me uzbuđivalo to što ne znam gdje su nečija prva, druga, četvrta avenija, zgrada bolnice ili policijske stanice.
"Južina" bi bila upamćena i jer je Lujanović u roman unio brojne spli'ske redikule prirodno koliko i oni sami čine grad, pa čak i druge aktere društvene scene pod pravim imenom ili vrlo prepoznatljivom asocijacijom na prezime, pa dodao i Torcidu, navijačke sukobe, branitelje i Marjan, Rivu, Toć, Spinut, ...
Jer je sve skupa upakirao u formu thrillera, dodao napetost, sve skupa primamljivo za čitanje.
Jer je unio dosta dobrih prirodnih "ae" dijaloga, a pogotovo u izjavama koje sudionici već od prve rečenice daju Policiji.
Trebao je to biti pravi hit thriller, smješten u moderni Split, nešto "must have", nešto što bi svaki Splićanin rado poklonio gostu.
A zašto neće biti?
Jer znam već nekoliko Splićana koji su odustali nakon druge stranice.
Jer Autora nitko nije umio ili želio zaustaviti, reći - ovo ne ide dok ne ispraviš.
Ma problem kreće već od najbitnijeg elementa - naslova.
Južina je stanje, južina ne puše, kao što se na više mjesta sugerira. U Spltu "puva Jugo", ali to Jugo u Splitu nije "ovaj" već "ovo". Dakle već na drugoj stranici nije trebalo pisati da je "Jugo svirao" već da je "Jugo sviralo", a to "ovaj" se nemilice nastavilo tokom romana, naočigled, a možda i na savjet lektora, koji je pokazao nerazumijevanje teme čak i na prvoj stranici dok jedan od glavnih likova daje izjavu u kojoj kaže "Jebali ste nas kad ste u Haenes... znaš već." "Haenes" asocira na "neki grad", možda je i sam lektor to promislio i samo bi ispis "kad ste u Ha-en-es ..." (Hrvatski nogometni savez) svakom Splićaninu nešto značio. Dakle, lektor je promijenio, ili nije promijenio, svejedno je kriv.
Pa kad je već u prve dvije stranice sve krenulo naopako, dalje se samo nadograđivalo. Spli'ska lektura nije isto što i zagrebačka, treba znati di su Tomića stine, i di je u nas ć a di č, itd itd ... a napose je trebalo znati vratiti autora na kolosijek s već tradicionalnih hrvatskih umjetničkih ambicija stvaranja "životnog djela", pa raspredanja psihoanaliza (čuveni hrvatski kino kadrovi u kojima se jednim kadrom od 3 minute pokušavaju isforsirati velika promišljanja) ili s neba pa u rebra potpuno nepotrebnih prebacivanja likova u druge geografske prostore (da ne spoilam radnju).
Iako s interesantnom idejom završnica je pak dopisana kao kad se na kuću nakon 10 godina nadožunta još jedan kat jer je netko otkupio potkrovlje. Fino, lipo, friško opiturano, al nadožuntano i vidi se da ne čini početnu zamisao.
Ajmo na početak, pluspetica za hrabrost pisanja pravog spli'skog thrillera, jedinica za tim koji to nije znao ispratiti. Nek budu poklonjene tri zvjezdice u nadi da će Lujanović što prije napisati nove doživljaje Kalaića, ovaj put tražeći od tima da mu pomognu iskrenošću, vodeći se mišlju što jednostavnije to bolje, te da će naći svakako pravog spli'skog lektora i redaktora.
January 5, 2022
Čitajući djelo nisam preispitivala autentičnost lokacija i likova. Ono što sam osjetila je na suptilan način dočarana bespomoćnost običnog čovjeka u borbi s birokracijom i korupcijom. U takvom svijetu, obični, mali ljudi su zapravo redikuli (npr. Zakleti Torcidaš Petrić zapravo prima pod svoj krov beskućnika Paška, kada Tarzan završi na Rabu – cijela ekipa ga ide posjetiti itd.). Tu i tamo netko iz hobotnice birokrata i uhljeba uoči nepravdu (npr. Ante i Bruna), ali ništa konkretno ne poduzima već ili bježi (npr. Ante nemoćan da išta promijeni, okreće se sebi i svom nutarnjem miru) ili „stoji kuco“ (Bruna) nadajući se da će jednog dana biti prilika za akciju. Rasplet na kraju ukazuje i na problematiku ilegalnog istjerivanja Srba iz stanova početkom Domovinskog rata kao jedan od alata bogaćenja polusvijeta koji su nakon rata postali ugledni građani.
Ono oko čega i dalje dvojim je Paškova moralnost. Nemoćan da se suprotstavi birokraciji i korupciji, Paško iscenira predstavu i pokrene lanac događaja kojima želi prokazati licemjere i uhljebe. Međutim, bi li to napravio da je dobio posao i da ga je Bepo negdje uhljebio? Je li na kraju sve to napravio zbog pravde kao takve ili kao čin osvete? A onda s druge strane, je li uopće imao izbora? Društvo diktira da moraš biti birokrat i uhljeb – ako nisi takav i ako nisi dio klike, nemaš budućnosti osim biti redikul. „Kad kriminal postane legalan, jedino što ti ostaje su nelegalna sredstva“.
Ono oko čega i dalje dvojim je Paškova moralnost. Nemoćan da se suprotstavi birokraciji i korupciji, Paško iscenira predstavu i pokrene lanac događaja kojima želi prokazati licemjere i uhljebe. Međutim, bi li to napravio da je dobio posao i da ga je Bepo negdje uhljebio? Je li na kraju sve to napravio zbog pravde kao takve ili kao čin osvete? A onda s druge strane, je li uopće imao izbora? Društvo diktira da moraš biti birokrat i uhljeb – ako nisi takav i ako nisi dio klike, nemaš budućnosti osim biti redikul. „Kad kriminal postane legalan, jedino što ti ostaje su nelegalna sredstva“.
This entire review has been hidden because of spoilers.
April 2, 2024
Odlična knjiga! Odlična posveta splitskim "redikulima" i marginalcima... Knjiga u koju se tako lako uživiti, knjiga koju je takav gušt čitati. Izvanredna knjiga u kojoj je autor pametne misli i filozofska pitanja vješto umotao u zanimljivu priču. Preporuka :)
January 19, 2022
It was one of the most boring books I've read in recent times. Maybe the natives of Split can enjoy it, but I know at least one who has not. The characters are not clearly defined and the "love story" is vague at best. The writing style is not so bad, but the author has failed to make it clear what is happening, when and who is narrating the events. This makes it a laboring read with most people losing the interest. The editors should have done a better job to help the author make this a better book.
July 18, 2021
Oživjele su moje uspomene na sretna ljeta u Spinutu, kao i potvrda spoznaje da je tanka linija izmedju ludjaka i genijalca i da redikuli imaju iskričave umove i velika srca.
O ratu za portun sam čula od roditelja koji su čitali Feral i, evo, sad u Južini. Emotivno vezana za sve tri teme, za Južinu imam samo pohvale ☺️
O ratu za portun sam čula od roditelja koji su čitali Feral i, evo, sad u Južini. Emotivno vezana za sve tri teme, za Južinu imam samo pohvale ☺️
July 4, 2023
buntovno, isprepleteno, drugačije, dalmatinski. na početku mi je bilo malo dosadno, no do kraja me južina dobila. maštovita oda redikulima i osobenjacima!
Displaying 1 - 6 of 6 reviews