Momčilo "Momo" Kapor was a Serbian novelist, painter, and short story writer. Several successful films have been based upon his novels. Born in Sarajevo in 1937. He graduated the painting in 1961 at the Belgrade Academy of Fine Arts under Professor Nedeljko Gvozdenovic. He has published many titles, novels and collections of stories. He has a large number of documentary films and television shows, all according to his screenplays, as well as several feature films (Almonds Beyond Death, Banquet (film), Walter Defends Sarajevo, Jolly DJ, End the Weekend). Una and The Book of Complaints were adapted as such. They have been translated into French, German, Polish, Czech, Bulgarian, Hungarian, Slovenian and Swedish.
Dobrica Cosic, in his book "Friends," on pages 276 and 277 describes the childhood and youth of Momo Kapor, based on the talks he had with him in November 2002. "On the 13 of April 1941, The Germans bombed Sarajevo and hit the building below Trebenica in which the Kapor's mother had hid with her 4-year old son. In the collapsed house, everybody was dead. Moma's mother saved her son with her own body. The boy somehow pulled out from the rubble, moaned and fell into scilence from the speechless horror of not knowing where to be. He was found by a Russian, an emigrant, a doctor, who took pity on him and took him to his apartment, adopting him, as he had no children. He nurtured him, loved him, filled him with toys to forget his mother and drove him around Sarajevo in a white Mercedes. The boy knew that his name was Momcilo, but not his surname. The good Russian gave him a good name, Momcilo Hercegovac. After a year of life with the good man, Momcilo Hercegovac fell ill with scarlet fever, so his savior took him to the Sarajevo hospital. There he was found by his maternal aunt for she had been looking for him the previous year all round Sarajevo, being informed by someone earlier on that there was "a child that got out of the destroyed house, where a man took him with him." When the boy recuperated from scarlet fever, his grandmother took him to her house and took care of him. Momcilo Hercegovac was cared for by the Russian as well, who joined vlasovcima-collaborators of the Germans, often visiting him with gifts. His father was, upon returning from captivity and being a banking expert, set up in the Ministry of Foreign Affairs in Belgrade. However, his patriotic conscience and responsibilities led to the passage of a whole year after the war before he came to Sarajevo to see his son. He treated his son in a strict patriarchal manner and was dissatisfied that his son dedicated himself to painting and literature, a life of social and material uncertainty "
He died in Belgrade on the 3. of March 2010. at the Military Medical Academy.
Često joj se vraćam. 🤎 "Svi oni, koji traže nešto važno, nešto dragoceno, nešto što su davno izgubili, koračaju na isti način. Poznaćete ih po tome što ih na ulici ništa drugo ne zanima: samo gledaju ispred sebe, samo gledaju i traže, traže..."
"Svi oni, koji traže nešto važno, nešto dragoceno, nešto što su davno izgubili, koračaju na isti način. Poznaćete ih po tome što ih na ulici ništa drugo ne zanima: samo gledaju ispred sebe, samo gledaju i traže, traže..."
"Нећу да живим више са свима вама! Сувише сте сви велики, трапави, груби и много вичете кад говорите! Уз то сте и превртљиви и непрестано лажете! Не држите се обећања! Не умете да будете верни! Идем натраг у своју бајку!"
🌠🦋 Priča o dve srodne duše, Sanji i Vanji koji su na ovom svetu kako bi jedno drugom pružili ljubav. Rođeni istog dana, odrastali su zajedno, zavoleli se, venčali. I, tu bi se kao i u svakoj bajci priča završila onom čuvenom trivijom: "Živeli su srećno do kraja života." Ali, život nije bajka. Vanja je sve više počeo da primećuje druge žene. Svaki put kada bi Vanja pogledao neku drugu, Sanja bi se fizički postepeno smanjivala.
🌠🦋 I sami znate da kada nekoga volimo, onda on raste u našim očima; kada ga varamo, onda se smanjuje. Istina, Vanja nikada zaista nije prestao da voli Sanju. To je shvatio tek onda kada ju je zauvek izgubio. Na kraju je Zvezdarska vila postala nevidljiva golim okom. Nekud je iščezla, isparila. I od tada je Vanja godinama traži. Uz pomoć lupe i mikroskopa. Traži je u knjigama koje je čitala, bajkama u kojima je živela. Po globusu pomoću kojeg je za jedno popodne obišla svet. I traži je. I traži. I traži. I traži. Legenda kaže da je on i dalje traži po svetu. Bezuspešno...
🌠🦋 Zar to nije priča mnogih koje poznajemo? Tek kada nešto izgube, shvate koliko im je to zaista bilo važno. Večita tema ljubavi i prevare, ispričana jednostavnim jezikom uči nas da su neke od najvažnijih stvari u životu krhke i da moramo pažljivo da ih čuvamo. Ova romantična, urbana bajka nas podseća da večna ljubav postoji i da oni koje volimo, i onda kada nisu više fizičke prisutni, ostaju zauvek u našem srcu.
🌠🦋 Predivne ilustracije su obogatile ovaj knjiški dragulj. Zbog ove knjige poželeo sam da ponovo zavolim. Da pronađem srodnu dušu koja ima mladež na kolenu što podseća na tamnu zvezdu. Da se otisnem u avanturu, bez da ponovim grešku nekih Vanja.
🌠🦋 Momo je laganim pokretom četkice, na platno preneo najlepše boje. Jedinstveni Momo! Čarobna knjiga!
Pročitala sam ovu knjigu najmanje 5 puta dok sam odrastala, a danas sam je ponovo čitala sa najboljom drugaricom. Svakim čitanjem volim je sve više i svima je preporučujem
Čarobna knjiga. ❤️ Jedna od najljepših koje sam pročitala u 2020. godini. Jedna od onih uz koju će nekada u budućnosti D. & I. učiti da čitaju.
“Jer, kada smo zaljubljeni, onda oni koje volimo rastu u našim očima. Kada poželimo nekog drugog, onda se oni smanjuju. Svi ljudi na zemlji naviknu se na to posle izvesnog vremena i žive, uglavnom, bez ljubavi, a da im ništa naročito ne smeta.”
Jako lepo ilustrovana, a još lepše napisana. I dalje mogu da se setim sebe kako čitam ovu knjigu pod slabim svetlom svoje sobne lampe. Vrlo poetično i mislim savršeno za mlade ljude koji po prvi put ludo i nezaboravo vole. Baš divna knjiga ☆