What do you think?
Rate this book
Kaleidoskop
Ljudi koje Zoran Žmirić vidi kroz leću svog literarnog kaleidoskopa žive svoje isječke stvarnosti, zaustavljene u trenutku kad je svijest načas odustala od rutine, podignula pogled i uhvatila se za naizgled malu i naizgled nevažnu stvar, prizor, misao, pokret zbog kojeg je dan ispao iz matrice i donio razliku. U tom jednom trenutku koji postaje tema priče događa se emocija koju i junak i čitatelj mogu proživjeti na način koji u život nosi neki novi pogled, stav, promjenu ili misao nakon koje puno toga više neće, ili barem ne mora, biti isto – a sve to bez pretenzije da se nude odgovori ili donose „rješenja“. Svaka je slika, svaki prizor iz kojeg nastaje priča, tek buba u uhu naše savjesti.
U tome je možda i najveća snaga ove proze – da iz „ogledalaca“ prikupljenih iz zaustavljenih trenutaka naizgled slučajnih odabranika svatko od nas stvara svoj mozaik kolektivne slike, intonaciju zajedničke stvarnosti, kolorit u kojem će boja doživljaja ovisiti najviše o našem kapacitetu za izrečeno i našoj potrebi da promišljamo svijet oko sebe, kao i našoj sposobnosti shvaćanja da i naše stakalce u tom mozaiku pridonosi kompletnoj slici.
Kaleidoskop Zorana Žmirića nije knjiga koja se samo čita. Ona se i promatra, istražuje, osluškuje, te svakim našim čitanjem nanovo ispisuje između redaka – tamo gdje smo se prepoznali, zamislili i osjetili da je prozni kaleidoskop namješten na našu „frekvenciju“, bez obzira jesmo li čuli glas emocija ili „samo“ zdravog razuma.
U tome je možda i najveća snaga ove proze – da iz „ogledalaca“ prikupljenih iz zaustavljenih trenutaka naizgled slučajnih odabranika svatko od nas stvara svoj mozaik kolektivne slike, intonaciju zajedničke stvarnosti, kolorit u kojem će boja doživljaja ovisiti najviše o našem kapacitetu za izrečeno i našoj potrebi da promišljamo svijet oko sebe, kao i našoj sposobnosti shvaćanja da i naše stakalce u tom mozaiku pridonosi kompletnoj slici.
Kaleidoskop Zorana Žmirića nije knjiga koja se samo čita. Ona se i promatra, istražuje, osluškuje, te svakim našim čitanjem nanovo ispisuje između redaka – tamo gdje smo se prepoznali, zamislili i osjetili da je prozni kaleidoskop namješten na našu „frekvenciju“, bez obzira jesmo li čuli glas emocija ili „samo“ zdravog razuma.
- GenresShort Stories
168 pages, Paperback
First published April 18, 2019
3 people are currently reading
104 people want to read
About the author
Zoran Žmirić
34 books314 followersZoran Žmirić (Rijeka, March 10, 1969), member of the Croatian Writers' Society and a several times scholar at the Croatian Ministry of Culture.
His works are translated into Slovenian, Ukrainian, Polish, Arabic and Italian.
Prizes and awards:
Award winner "Literary Feather" for the Book of the Year awarded by the Croatian Literary Society - Blockbuster (2010)
Winner of the City of Rijeka annual award for creative work and special achievements in culture (2011).
Winner of the super short story contest CeKaPe (2013)
Winner of the "Fran Galović" award according to readers' votes for the novel Patient from Room 19 (2019)
Winner of the Annual Award of the City of Rijeka in 2023 for exceptional artistic and literary qualities that enrich the cultural life of Rijeka and spread the name of the city throughout Europe (2023)
His works are translated into Slovenian, Ukrainian, Polish, Arabic and Italian.
Prizes and awards:
Award winner "Literary Feather" for the Book of the Year awarded by the Croatian Literary Society - Blockbuster (2010)
Winner of the City of Rijeka annual award for creative work and special achievements in culture (2011).
Winner of the super short story contest CeKaPe (2013)
Winner of the "Fran Galović" award according to readers' votes for the novel Patient from Room 19 (2019)
Winner of the Annual Award of the City of Rijeka in 2023 for exceptional artistic and literary qualities that enrich the cultural life of Rijeka and spread the name of the city throughout Europe (2023)
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 30 of 30 reviews
May 16, 2019
Priznala sam autoru na predstavljanju Kaleidoskopa da nisam od kratkih priča. Kada je priznao da nije ni on, bilo mi je lakše! Ipak da ne kritiziram čovjeka i njegovo pisanje, a još nisam ni pročitala napisano.
Sada nakon što sam pročitala zbirku priča, opet priznajem da ću njegovu svaku kratku priču pročitati, jer od njegovih, kako stvari stoje, eto ipak JESAM! Kada u stranicu i pol dolete suze na oči ili osmijeh na lice, to je onda TO!
Koliko slatko, toliko gorko, iskreno i u sridu. Jednostavne crtice iz života i to iz mog grada s kojima se svi možemo poistovjetiti dokazuje - kako autor lijepo kaže:
„Iako smo različiti i stvari vidimo različito, istina je jedna – gledajući druge, gledamo sebe.“
Sada nakon što sam pročitala zbirku priča, opet priznajem da ću njegovu svaku kratku priču pročitati, jer od njegovih, kako stvari stoje, eto ipak JESAM! Kada u stranicu i pol dolete suze na oči ili osmijeh na lice, to je onda TO!
Koliko slatko, toliko gorko, iskreno i u sridu. Jednostavne crtice iz života i to iz mog grada s kojima se svi možemo poistovjetiti dokazuje - kako autor lijepo kaže:
„Iako smo različiti i stvari vidimo različito, istina je jedna – gledajući druge, gledamo sebe.“
September 6, 2024
"Riječ izgovorena jučer, čini razliku koju vidimo danas." (Naizgled jednako, str. 126)
Baš tako sam pročitala Žmirićev "Kaleidoskop", crtice razlike, na koje, moram reći, Žmirić nema životnu ekskluzivu, ali svakako ima literarnu i ponovo je u tome izvrstan.
Da bih zapisala nešto iz knjige hvatam olovku iz hrpe i gle promidžbeni natpis na njoj: "I sitno je bitno!" Zar mi baš svaka Žmirićeva knjiga mora potkrijepiti onu: "slučajnosti (s mojom recepcijom njegovih djela) ne postoje"?
Zgusnuta forma, savršenog naslova kojim zadaje kompoziciju zbirke. Boje kojima tematski okuplja začudne (kako volim taj verfremdungseffekt ;) bljeskove svakodnevice (čekanje na semaforu, marenda ...) prelomljene u pripovjedačevom oku, ali uvijek, najčešće završnom rečenicom, reflektirane u čitaočevu svijest poantom koju će svatko razložiti svojim spektrom senzibiliteta.
Kratko, jasno, bez suvišnog literariziranja, bez riječi radi riječi.
Volim kratke forme. Kratke forme su majstorske forme ;)
"Vrijeme je da počnem češće misliti na ljude. Vrijeme i ovako ima vremena. Ono ima vrijeme isključivo za sebe. Vrijeme jedino polaže pravo na takvu sebičnost." (Nevidljivi utezi, str. 10)
Često sam, kroz zbirku, pripovjedača doživljavala kao vrijeme samo...Pripovjedač-vrijeme dokazuje potrebu odbacivanja površnosti, potrebu zrcaljenja (završnim poantama, pa i posveta je znakovita).
"Dvostruka je! Dvostruka!" (Spektar, završna rečenica, str. 158)
i ne, već onolikostruka, onih kroz čiji se senzibilitet lomi u posve novu perspektivu vremena...ovisi kako okrećemo kaleidoskop.
Baš tako sam pročitala Žmirićev "Kaleidoskop", crtice razlike, na koje, moram reći, Žmirić nema životnu ekskluzivu, ali svakako ima literarnu i ponovo je u tome izvrstan.
Da bih zapisala nešto iz knjige hvatam olovku iz hrpe i gle promidžbeni natpis na njoj: "I sitno je bitno!" Zar mi baš svaka Žmirićeva knjiga mora potkrijepiti onu: "slučajnosti (s mojom recepcijom njegovih djela) ne postoje"?
Zgusnuta forma, savršenog naslova kojim zadaje kompoziciju zbirke. Boje kojima tematski okuplja začudne (kako volim taj verfremdungseffekt ;) bljeskove svakodnevice (čekanje na semaforu, marenda ...) prelomljene u pripovjedačevom oku, ali uvijek, najčešće završnom rečenicom, reflektirane u čitaočevu svijest poantom koju će svatko razložiti svojim spektrom senzibiliteta.
Kratko, jasno, bez suvišnog literariziranja, bez riječi radi riječi.
Volim kratke forme. Kratke forme su majstorske forme ;)
"Vrijeme je da počnem češće misliti na ljude. Vrijeme i ovako ima vremena. Ono ima vrijeme isključivo za sebe. Vrijeme jedino polaže pravo na takvu sebičnost." (Nevidljivi utezi, str. 10)
Često sam, kroz zbirku, pripovjedača doživljavala kao vrijeme samo...Pripovjedač-vrijeme dokazuje potrebu odbacivanja površnosti, potrebu zrcaljenja (završnim poantama, pa i posveta je znakovita).
"Dvostruka je! Dvostruka!" (Spektar, završna rečenica, str. 158)
i ne, već onolikostruka, onih kroz čiji se senzibilitet lomi u posve novu perspektivu vremena...ovisi kako okrećemo kaleidoskop.
April 29, 2020
Zbirka crtica "Kaleidoskop" moj je prvi susret sa Zoranom Žmirićem i sigurna sam da ću ovoga pisca još čitati.
Crtice iz svakodnevnog života podijeljene su po bojama - žuto, crveno, plavo, zeleno, ljubičasto. Osim bojama, koherenciju između ovih kratkih zapisa Žmirić postiže na motivskoj i stilskoj razini. Motivski je izuzetno jednostavan - ljudi, psi, promet, a takav je i stilski. U čemu je onda posebnost ovih kratkih zapisa?
U pripovijedačkom oku koje zapaža i vrednuje svakodnevno, obično, neprimjetno i uzdiže ga na razinu iznenađujućeg, zapamćenog, primijećenog. Njegov opažaj ostaje zaustavljen u vremenu i čitatelj ga ovaj put vidi, nije mu promaknuo dok je bio obavijen kopnenom svakodnevice. On ga sada osjeća.
Žmirić ne piše o životu, on piše život. Ne nameće dublje značenje, skrivenu poruku, drevnu mudrost. On nam daje jednu jednostavnu sliku, jedan zaleđeni trenutak obične svakodnevice, a recipijent postaje medij koji ga samostalno interpretira, kao da pokušava definirati oblike koje vidi dok gleda kroz kaleidoskop.
Minimalistička. Takva je ova knjiga. I našla je savršeno plodno tlo u mojoj ruci.
Čista petica.
Crtice iz svakodnevnog života podijeljene su po bojama - žuto, crveno, plavo, zeleno, ljubičasto. Osim bojama, koherenciju između ovih kratkih zapisa Žmirić postiže na motivskoj i stilskoj razini. Motivski je izuzetno jednostavan - ljudi, psi, promet, a takav je i stilski. U čemu je onda posebnost ovih kratkih zapisa?
U pripovijedačkom oku koje zapaža i vrednuje svakodnevno, obično, neprimjetno i uzdiže ga na razinu iznenađujućeg, zapamćenog, primijećenog. Njegov opažaj ostaje zaustavljen u vremenu i čitatelj ga ovaj put vidi, nije mu promaknuo dok je bio obavijen kopnenom svakodnevice. On ga sada osjeća.
Žmirić ne piše o životu, on piše život. Ne nameće dublje značenje, skrivenu poruku, drevnu mudrost. On nam daje jednu jednostavnu sliku, jedan zaleđeni trenutak obične svakodnevice, a recipijent postaje medij koji ga samostalno interpretira, kao da pokušava definirati oblike koje vidi dok gleda kroz kaleidoskop.
Minimalistička. Takva je ova knjiga. I našla je savršeno plodno tlo u mojoj ruci.
Čista petica.
September 27, 2019
Žmirić je bio "ljubav na prvo čitanje" i malo je reći da sam zbog toga, nakon dva pročitana romana, imala visoka očekivanja i od ove zbirke kratkih priča. Iako stilski dosljedan sebi, donosi nešto novo i drugačije-(možda) neku od verzija svakodnevice kakvom bismo je mogli doživjeti kada bismo obraćali samo malo više pažnje jedni na druge i situacije u kojima se zateknemo.
Kada me neki autor toliko oduševi dolazim u ozbiljnu napast da serijski pročitam sve do čega mogu doći, ali nastojat ću dati si mjeru pa ostaviti nešto za poslije.
"Uvijek je tako bilo, da netko mora. Netko na sebe preuzima ono što nitko ne želi, pa čak ni on sam. To su odluke koje među ljudima čine razliku."
Kada me neki autor toliko oduševi dolazim u ozbiljnu napast da serijski pročitam sve do čega mogu doći, ali nastojat ću dati si mjeru pa ostaviti nešto za poslije.
"Uvijek je tako bilo, da netko mora. Netko na sebe preuzima ono što nitko ne želi, pa čak ni on sam. To su odluke koje među ljudima čine razliku."
May 12, 2019
Jako mi se dopala. Zato sam odmah napisala osvrt na https://cyberbosanka.me/kaleidoskop-z...
October 30, 2019
Kao i naslovnica, unutrašnjost je skup sitnih momenata, komadića razbijenog ogledala gdje svaki ima svoj bljesak, svoj odraz svijeta, svoju poruku.
Odlična, svakako pročitati!
Odlična, svakako pročitati!
May 17, 2019
Knjigu sam čitala polako i baš sam uživala u svakoj priči...Svakodnevne situacije, susreti, mjesta, ljudi, kontakti, konflikti koje uzimamo zdravo za gotovo a zapravo iza svega stoji neka druga priča, neka druga istina...Ponekad bi trebali dobro otvorit i oči i uši i naravno svoje srce i malo bolje razumit i upit svijet oko sebe...Žmirić je napravia izvrstan posa...kao i uvik...Svaka čast...Toliko jednostavno a toliko poučno...Mislim da iman najdražeg domaćeg autora <3
September 27, 2020
Trenuci u vremenu kao komadići raznobojnog stakla pričaju svoje priče. I stvaraju dugu.
Kaleidoskop života.
Pročitajte i pronaći ćete sebe u njima, nažalost ili nasreću, više no jedanput.
Kaleidoskop života.
Pročitajte i pronaći ćete sebe u njima, nažalost ili nasreću, više no jedanput.
July 25, 2019
Kaleidoskop- Zoran Žmirić
Na koricama ove knjige kaze: "Zoran Žmirić nikada nije pisao za druge. Nikada nije pisao ni za sebe. Piše kad osjeti trenutak..."
Zaista svo vrijeme dok sam čitala ove priče sam osjećala da su nastale u trenutku. U jednom specijalnom, čarobnom trenutku je nastala svaka od njih. Svaka nosi nešto magično. Svaka nas natjera da se dobro zamislimo.
Žmirić nam već prvom pričom lupi jedan "moralni šamar" i sveže nas za knjigu i ne puštaš je dok je ne završiš.
- Nevidljivi utezi-
"Čekamo zeleno. 8:00...
... Ponekad ga vidim dok šepa prema semaforu, našem zajedničkom jutarnjem zbornom mjestu. Vuče noge kao da ima nevidljive utege oko članaka...
... Ako pretrčim mladić će ostati sam. Nije baš najbolji način da njemu i sebi započnem dan....
... U ovom trenutku na svijetu ne postoje dvije upornije osobe. Umjesto o satankus koji je vec u tijeku, razmišljam o tome kako nepoznatom tipu pravim drustvo, iako on to ne zna. Vrijeme je da češće mislite na ljude. Vrijeme i ovako ima vremena. Ono ima vrijeme isključivo za sebe. Vrijeme jedino polaze pravo na takvu sebičnost. "
Nakon ove priče koja mi je na sekund oduzela dah slede ostale također posebne na svoj način.
-Uvijek netko mora-
" Danas sam zbog posla obišao gradsko groblje.Od dvanaest tisuća ljudi koliko ih tu počiva, naletio sam bas na prijatelja iz djetinjstva...
... Sreli smo se u gradu dva tjedna prije nego je poginuo...
... ,,Pa čovječe, otkud ti u vojsci?",,Sta ćeš" rekao je. ,,Netko mora." Uvijek je tako bilo, da netko mora. Netko na sebe preuzme ono što nitko ne želi, pa čak ni on sam. To su odluke koje medju ljudima čine razliku. Tako je i on morao. Tip kojemu je jedina ideologija bila sloboda, ljubav i mir."
Eto kakav je Žmiric car, tako on uzimao dio po dio nasih srca svakom napisanom rečju i ne pusta.
Na koricama ove knjige kaze: "Zoran Žmirić nikada nije pisao za druge. Nikada nije pisao ni za sebe. Piše kad osjeti trenutak..."
Zaista svo vrijeme dok sam čitala ove priče sam osjećala da su nastale u trenutku. U jednom specijalnom, čarobnom trenutku je nastala svaka od njih. Svaka nosi nešto magično. Svaka nas natjera da se dobro zamislimo.
Žmirić nam već prvom pričom lupi jedan "moralni šamar" i sveže nas za knjigu i ne puštaš je dok je ne završiš.
- Nevidljivi utezi-
"Čekamo zeleno. 8:00...
... Ponekad ga vidim dok šepa prema semaforu, našem zajedničkom jutarnjem zbornom mjestu. Vuče noge kao da ima nevidljive utege oko članaka...
... Ako pretrčim mladić će ostati sam. Nije baš najbolji način da njemu i sebi započnem dan....
... U ovom trenutku na svijetu ne postoje dvije upornije osobe. Umjesto o satankus koji je vec u tijeku, razmišljam o tome kako nepoznatom tipu pravim drustvo, iako on to ne zna. Vrijeme je da češće mislite na ljude. Vrijeme i ovako ima vremena. Ono ima vrijeme isključivo za sebe. Vrijeme jedino polaze pravo na takvu sebičnost. "
Nakon ove priče koja mi je na sekund oduzela dah slede ostale također posebne na svoj način.
-Uvijek netko mora-
" Danas sam zbog posla obišao gradsko groblje.Od dvanaest tisuća ljudi koliko ih tu počiva, naletio sam bas na prijatelja iz djetinjstva...
... Sreli smo se u gradu dva tjedna prije nego je poginuo...
... ,,Pa čovječe, otkud ti u vojsci?",,Sta ćeš" rekao je. ,,Netko mora." Uvijek je tako bilo, da netko mora. Netko na sebe preuzme ono što nitko ne želi, pa čak ni on sam. To su odluke koje medju ljudima čine razliku. Tako je i on morao. Tip kojemu je jedina ideologija bila sloboda, ljubav i mir."
Eto kakav je Žmiric car, tako on uzimao dio po dio nasih srca svakom napisanom rečju i ne pusta.
June 13, 2020
Sto god uzeli od ovog autora ne mozete pogrijesiti. Ali stvarno ne mozete. Kaleidoskop je knjiga nastala kao skup kratkih prica iz svakodnevnog zivota vjesto slozene u cjelinu koja duboko analizira svijet oko nas i nas same. Kroz price upoznajemo ljude koje autor srece i koji iako nepoznati i vidjeni mozda samo tada i nikada vise ostavljaju dubok trag na citatelja mijenjajuci percepciju dozivljenoga i uceci nas onom sto su mnogi davno uspavali u sebi. Svaka od crtica krije duboku poruku te bi za neke ovo trebalo biti obavezno stivo, nesto kao bonton naseg uma koji je za neke davno zaboravio osnove lijepog ponasanja, strpljenja i onog istinskog bivanja, bivanja covjekom.
Posebno me je odusevila interaktivna karta na kraju knjige koja vas putem QR koda vodi na izvorne lokacije svakog mjesta spomenutog u pricama. Na momente sam postala dijelom prica, znatizeljno se osvrtala i na potpuno novi nacin dozivjela knjigu uzivajuci neizmjerno. Spajanjem knjige s novom tehnologijom dobili smo jedinstveno iskustvo iako je knjiga vec sama po sebi unikatna i posebna
Posebno me je odusevila interaktivna karta na kraju knjige koja vas putem QR koda vodi na izvorne lokacije svakog mjesta spomenutog u pricama. Na momente sam postala dijelom prica, znatizeljno se osvrtala i na potpuno novi nacin dozivjela knjigu uzivajuci neizmjerno. Spajanjem knjige s novom tehnologijom dobili smo jedinstveno iskustvo iako je knjiga vec sama po sebi unikatna i posebna
May 7, 2023
Toliko lijepih priča na okupu
August 17, 2019
Kako ja volim ovog čovjeka! <3
May 29, 2022
Toliko životnih istina u tako malo riječi ❤️
Vrhunski ❤️
Vrhunski ❤️
June 8, 2019
Zoran Žmirić: Kaledioskop, nakladnik Hena Com Zagreb, travanj 2019., I, izdanje, 158 stranica, dizajn ovitka: Jasna Goreta
Zoran Žmirić hrvatski je književnik rođen u Rijeci 1969. Objavio je više romana od kojih su Blockbuster (2009.) te Putovanje desnom hemisferom (2011.) bili finalisti VBZ-ove nagrade za najbolji neobjavljeni rukopis. Roman Blockbuster tijekom 2010. i 2011. dobio je nekoliko uglednih književnih nagrada. Književnik je pobjednik natječaja za superkratku priču CeKaPe (2013.) te finalist Međunarodnog natječaja "Vranac" za najbolju kratku priču književnog festivala Odakle zovem (2016.). Roman Pacijent iz sobe 19 (Hena Com, 2018.) bio je finalist 12. književne nagrade t portala za najbolji hrvatski roman.
Kaledioskop je zbirka kratkih priča podijeljenih u grupe po bojama: Žuto, Crveno, Plavo, Zeleno, Ljubičasto te završnu „grupu“ Kaledioskop“ u kojoj je samo jedna priča – Spektar.
Ovo su zapravo crtice iz života, događaji koje smo možda i sami doživjeli i proživjeli ili preživjeli, ali nakon svake priče ostaje puno, puno mjesta za razmišljanje o sebi, o svojim postupcima, preuranjenim ili zakašnjelim reakcijama, ima li za nas opravdanja ili nema.
Te crtice svojom me mudrošću podsjećaju na stare japanske narodne priče ili na sufijske priče, one priče koje ne nude gotov kraj ili zaključak, vjerujem da će svaki čitatelj pročitati drugačiji Kaledioskop, dodati neki svoj početak i mogući rasplet priče nakon trenutka u kojem nas je književnik ostavio da si mislimo svoje.
Knjiga se brzo čita, ali pojedinim pričama morala sam dva ili tri puta pročitati kraj da sve shvatim jer priče su samo naizgled lagane i jednostavne. Posebno me se dojmila priča Jezikova juha iako sam najprije izvukla jedan zaključak, a tek je nakon pomnog isčitavanja konačno shvatila kako treba.
Nezrelost i Doktor u kući zabavne su priče ali i one imaju svoju pouku, a Pogled unutra tjera na češkanje po glavi i duboko razmišljanje, to je pravi koan kojeg je jedan jadan Paško postavio „pametnijima“ od sebe. (Koan u zen budizmu predstavlja zagonetku ili paradoks, kojim se želi pokazati neadekvatnost logičkog mišljenja. Pitanja, zagonetke u koanima samo su naizgled besmislene i nerješive.)
Kaledioskop bi bilo dobro staviti uz uzglavlje pa svako toliko pročitati jednu ili više priča nasumičnim otvaranjem knjige, a onda dobro razmisliti o priči i svom mjestu u njoj. Puno korisnije nego samopomagajuće uvozne knjižice, a vjerujem da će i psihijatri prepoznati Kaledioskop i koristiti ga u biblioterapiji, imati će se o čemu pričati.
I da, nisam htjela gledati osvrt Jagne Pogačnik na teveju da me ne odvuče, idem nadoknaditi zaostatak.
Zoran Žmirić hrvatski je književnik rođen u Rijeci 1969. Objavio je više romana od kojih su Blockbuster (2009.) te Putovanje desnom hemisferom (2011.) bili finalisti VBZ-ove nagrade za najbolji neobjavljeni rukopis. Roman Blockbuster tijekom 2010. i 2011. dobio je nekoliko uglednih književnih nagrada. Književnik je pobjednik natječaja za superkratku priču CeKaPe (2013.) te finalist Međunarodnog natječaja "Vranac" za najbolju kratku priču književnog festivala Odakle zovem (2016.). Roman Pacijent iz sobe 19 (Hena Com, 2018.) bio je finalist 12. književne nagrade t portala za najbolji hrvatski roman.
Kaledioskop je zbirka kratkih priča podijeljenih u grupe po bojama: Žuto, Crveno, Plavo, Zeleno, Ljubičasto te završnu „grupu“ Kaledioskop“ u kojoj je samo jedna priča – Spektar.
Ovo su zapravo crtice iz života, događaji koje smo možda i sami doživjeli i proživjeli ili preživjeli, ali nakon svake priče ostaje puno, puno mjesta za razmišljanje o sebi, o svojim postupcima, preuranjenim ili zakašnjelim reakcijama, ima li za nas opravdanja ili nema.
Te crtice svojom me mudrošću podsjećaju na stare japanske narodne priče ili na sufijske priče, one priče koje ne nude gotov kraj ili zaključak, vjerujem da će svaki čitatelj pročitati drugačiji Kaledioskop, dodati neki svoj početak i mogući rasplet priče nakon trenutka u kojem nas je književnik ostavio da si mislimo svoje.
Knjiga se brzo čita, ali pojedinim pričama morala sam dva ili tri puta pročitati kraj da sve shvatim jer priče su samo naizgled lagane i jednostavne. Posebno me se dojmila priča Jezikova juha iako sam najprije izvukla jedan zaključak, a tek je nakon pomnog isčitavanja konačno shvatila kako treba.
Nezrelost i Doktor u kući zabavne su priče ali i one imaju svoju pouku, a Pogled unutra tjera na češkanje po glavi i duboko razmišljanje, to je pravi koan kojeg je jedan jadan Paško postavio „pametnijima“ od sebe. (Koan u zen budizmu predstavlja zagonetku ili paradoks, kojim se želi pokazati neadekvatnost logičkog mišljenja. Pitanja, zagonetke u koanima samo su naizgled besmislene i nerješive.)
Kaledioskop bi bilo dobro staviti uz uzglavlje pa svako toliko pročitati jednu ili više priča nasumičnim otvaranjem knjige, a onda dobro razmisliti o priči i svom mjestu u njoj. Puno korisnije nego samopomagajuće uvozne knjižice, a vjerujem da će i psihijatri prepoznati Kaledioskop i koristiti ga u biblioterapiji, imati će se o čemu pričati.
I da, nisam htjela gledati osvrt Jagne Pogačnik na teveju da me ne odvuče, idem nadoknaditi zaostatak.
June 28, 2019
U slikarstvu svih epoha konstantno su popularni prizori koji se zovu genre ili žanr-scene: definirani su kao prikaz malih ljudi u spontanim svakodnevnim situacijama i sadrže dah istinski prisne slike života. Na slikama tog tipa sačuvana je iskra proživljenog trenutka u kojemu su radosti ili tuge ljudskih proporcija, za razliku od distancirane, hladne megalomanije kraljevskih portreta, trezvene alegoričnosti mitoloških i filozofskih teza te opojnog zanosa religijskog ushita. Životnost žanr-scena gledatelje raduje utoliko što kroz njih shvaćaju da su ljudske vrline i mane svevremenske – na naslikanim licima koja su živjela stoljećima prije oni prepoznaju emocije koje nisu ni zastarjele ni trošne, već ih jednako snažno proživljavaju danas i ovdje, uvijek i svugdje. „Kaleidoskop“donosi niz upravo takvih žanr-scena raspoređenih u niz kratkih priča u kojima nastupaju slučajni prolaznici što ih je Zoran Žmirić susretao na ulicama svoga grada; svaka od tih priča je biser za sebe koji se onda pak kaleidoskopski zrcali i postaje dio veće cjeline. Riječ „kaleidoskop“ dolazi od grčkih riječi kalos – lijepo, i scopeo – promatrati, što sjajno pristaje ulozi pisca u ovoj zbirci, jer on ima dar promatranja i prepoznavanja ljepote na svakom koraku i na svakom uglu, i dar da kroz prizore koje opisuje reflektira i svoj odraz. Od kratkih priča o kratkim susretima on stvara raskošnu cjelinu, sliku koja nikad nije konačna već sa svakim novim pomakom iznova stvara novu varijantu sebe, tvoreći raskošno, razigrano, šareno i nikada dovršeno kaleidoskopsko lice svog grada.
September 8, 2019
Prvo sto mi se dopalo je forma, price su doista kratke. Drugo, ovo je zbirka koja nas podsjeća na bitne stvari u životu i koliko smo se kao ljudi udaljili od biti života. U doba u kojemu svi padamo pred super-junacima, neuništivim, otpornim na metke, najbržim, najluđim, Itd, Žmirić nas je u tom našem besmislu doslovce pokosio i to običnom dobrotom. Neprimjetno i tiho, pali smo na pod.
February 18, 2021
Kad svakim odlaskom u knjižnicu doneseš jednu Žmirićevu knjigu onda znaš da si se "navukao"!
Kaleidoskop je tu da ti ukaže na važnost/nevažnost vremena,na različite poglede sasvim istih događaja i da se još jednom, nakon Putovanja desnom hemisferom, prisjetiš tko si. Također moram priznati da me U perivoju, kratko ubacivanje Vanje u sobu br. 19, oduševilo!
Kao i sve ostale,pročitana u dahu!
Kaleidoskop je tu da ti ukaže na važnost/nevažnost vremena,na različite poglede sasvim istih događaja i da se još jednom, nakon Putovanja desnom hemisferom, prisjetiš tko si. Također moram priznati da me U perivoju, kratko ubacivanje Vanje u sobu br. 19, oduševilo!
Kao i sve ostale,pročitana u dahu!
February 21, 2022
Zbirka naizgled banalnih crtica iz svakodnevice provucena kroz filtar introspekcije, melankolike, humora i apsurda. Glatko i zabavno stivo s par stranica po prici. Savrseno za kratka citanja.
Najdraze price:
Ford Taunus
Brijanje
Povoljan vjetar
U perivoju
Jezikova juha
Popust 90%
Najdraze price:
Ford Taunus
Brijanje
Povoljan vjetar
U perivoju
Jezikova juha
Popust 90%
April 14, 2023
"S druge strane, sposobni smo puste godine pomesti pod tepih, kao da je prošlost nešto tako nebitno, iako smo toj istoj prošlosti podignuli spomenike i sagradili joj muzeje. Kad je prolaznost u igri, čemu nas prošlost uopće uči? Prolazili li vrijeme ili prolazimo mi?"
August 24, 2019
Svakoj Žmirićevoj knjizi se iznova veselim jer znam kako čovjek genijalno piše...
Ova nije izuzetak.
Kratke priče poput ovih u knjizi mi nisu novost kod njega jer sam čitala njegovu knjigu Vrijeme koje nam je pojeo Pac-Man.
Za mene je umjetnost to što on uspijeva učiniti... Iz najobičnijih svakodnevnih situacija u kojima se nalazimo, on izvlači pouku nakon zornog prikaza dubine priče.
Zapravo ne! Ne izvlači on pouku... On navodi čitatelja da sam izvuče pouku iz svake priče u ovoj knjizi.
Doslovno ulazi u glavu čitatelju, usađujući mu razne osjećaje kroz opis mnogih situacija toliko često viđenih, a tako slabo promišljanih...
Svako poglavlje ima svoju boju pa se ta ista boja javlja u svakoj priči unutar poglavlja. Vjerujem da boje imaju i neke veze sa osjećajima koje priče izazivaju u čitatelju (?). Kaže se da se svaki osjećaj može prikazati bojom...
Ako ste vjerni čitatelj Zoranovih knjiga, nećete moći ne primjetiti kako je ovo još jedna knjiga u nizu (možda čak šesta?!) u kojoj spominje potragu za identitetom jednostavnim pitanjem "Tko si ti?"
U nijednoj knjizi subjekt nije znao točno odgovoriti na pitanje. Mislim da na to pitanje i nema adekvatnog odgovora jer cijeli život možemo provesti tražeći sebe. U svojim precima, potomcima, zanimanjima, nacionalnosti, rasi, vjeri, vrsti, imenu...
Definitivno pitanje nad kojim se možemo zamisliti.
Sve priče su lagane i pitke za čitanje, ali kad bi svaku išli analizirati, pronašli bi brdo novih emocija. Svakim novim čitanjem, možemo pronaći i novo tumačenje. Tako jednostavno, a tako kompleksno...
Evo jedne od priča u nastavku...
"Čovjek je sjeo u auto i odvezao se u Ljubljanu. Ušao je na koncert Radioheada i pronašao tipa u ljubičastoj vjetrovci. Dao mu je novac i preuzeo paket. Žurno je otišao s koncerta, sjeo u auto i odvezao se kući. Tijekom vožnje slušao je Radiohead. Sutradan je krenuo s tretmanom. Ohrabrivao ju je kako stvari očigledno idu nabolje. Godinu dana kasnije, kad je na radiju čuo Radiohead, promijenio je stranicu."
Sve jasno?!!!
U samo 8 rečenica ispričana cijela priča. Toliko emocija u nekoliko redaka... To može samo Zoran... Još jednom skidam kapu u nadi da ću uskoro čitati nešto novo iz Tvog pera, Zorane!
Ova nije izuzetak.
Kratke priče poput ovih u knjizi mi nisu novost kod njega jer sam čitala njegovu knjigu Vrijeme koje nam je pojeo Pac-Man.
Za mene je umjetnost to što on uspijeva učiniti... Iz najobičnijih svakodnevnih situacija u kojima se nalazimo, on izvlači pouku nakon zornog prikaza dubine priče.
Zapravo ne! Ne izvlači on pouku... On navodi čitatelja da sam izvuče pouku iz svake priče u ovoj knjizi.
Doslovno ulazi u glavu čitatelju, usađujući mu razne osjećaje kroz opis mnogih situacija toliko često viđenih, a tako slabo promišljanih...
Svako poglavlje ima svoju boju pa se ta ista boja javlja u svakoj priči unutar poglavlja. Vjerujem da boje imaju i neke veze sa osjećajima koje priče izazivaju u čitatelju (?). Kaže se da se svaki osjećaj može prikazati bojom...
Ako ste vjerni čitatelj Zoranovih knjiga, nećete moći ne primjetiti kako je ovo još jedna knjiga u nizu (možda čak šesta?!) u kojoj spominje potragu za identitetom jednostavnim pitanjem "Tko si ti?"
U nijednoj knjizi subjekt nije znao točno odgovoriti na pitanje. Mislim da na to pitanje i nema adekvatnog odgovora jer cijeli život možemo provesti tražeći sebe. U svojim precima, potomcima, zanimanjima, nacionalnosti, rasi, vjeri, vrsti, imenu...
Definitivno pitanje nad kojim se možemo zamisliti.
Sve priče su lagane i pitke za čitanje, ali kad bi svaku išli analizirati, pronašli bi brdo novih emocija. Svakim novim čitanjem, možemo pronaći i novo tumačenje. Tako jednostavno, a tako kompleksno...
Evo jedne od priča u nastavku...
"Čovjek je sjeo u auto i odvezao se u Ljubljanu. Ušao je na koncert Radioheada i pronašao tipa u ljubičastoj vjetrovci. Dao mu je novac i preuzeo paket. Žurno je otišao s koncerta, sjeo u auto i odvezao se kući. Tijekom vožnje slušao je Radiohead. Sutradan je krenuo s tretmanom. Ohrabrivao ju je kako stvari očigledno idu nabolje. Godinu dana kasnije, kad je na radiju čuo Radiohead, promijenio je stranicu."
Sve jasno?!!!
U samo 8 rečenica ispričana cijela priča. Toliko emocija u nekoliko redaka... To može samo Zoran... Još jednom skidam kapu u nadi da ću uskoro čitati nešto novo iz Tvog pera, Zorane!
September 23, 2019
Simpatična kolekcija gorko-slatkih priča, crtica iz svakodnevnog života. Malo Carvera, malo zena, malo starih viceva.
December 8, 2025
Kratke priče. Kao bombonjera. Slatkiš jedan za svaki dan. Baš sam uživala!
August 16, 2022
Divan spektar malih, svakodnevnih situacija...izbrušenih minijatura, koje udaraju baš gdje treba.
February 3, 2021
Najbolja zbirka kratkih priča koju sam pročitala i to dvaput!
January 16, 2024
Crtice iz svakodnevnih života, uobičajene situacije gledane iz drugog kuta zapravo su podloga za razmišljanje.
July 23, 2023
Zbirka priča povezana tematikom prolaznosti vremena i njegovim značajem u ljudskim životima. Veliku ulogu imaju boje kojima pisac pridaje posebnu pažnju. Velika je i stilska i tematska oscilacija među pričama, neke su vrhunski napisane, neke dirnu do suza, neke domišljate. Ipak, među njima se krije nekoliko banalnih, kao i poruke koje prenose. Ne mogu se oteti dojmu da su pojedine priče malo duže i više razrađene, a neke maknute, cijela bi zbirka bila kompaktnija i zaokruženija.
September 23, 2025
Čitala sam ovu knjigu na Lastovu u hladu na plaži. Ta knjiga je točno za to. Kratke priče malih svakidašnjih trenutaka, situacija, misli koji inače samo prolete, dok ih je Zoran Žmirić uspio uloviti i opisati.
November 14, 2025
apsolutno genijalno!
October 6, 2025
Knjiga me odluševila! Svaka priča me iznova iznenadila kako autor uspijeva prepoznati, naizgled nebitnu svakodnevnu situaciju, kao nešto vrijedno i važno, čak i lijepo. Uživala sam čitati, nahranila dušu, a nakon što sam knjigu vratila u knjižnicu, kupila sam svoj vlastiti primjerak. Žmiriću, svaka čast! Preporuka: čitati knjigu na plaži uz zvukove mora - čista uživancija. Čitati polako i upijati!
Displaying 1 - 30 of 30 reviews