Svaki čovjek je misterija. Možemo biti uvjereni kako nekoga znamo u dušu, a zapravo znamo samo onoliko koliko je on dopustio da znamo. Nema li svako neki svoj unutrašnji svijet u koji se povlači da bi se napojio novom snagom, oživio davnu čežnju, raspirio zapretanu strast, vratio nadu da osim kaskanja u svakodnevici postoji još nešto. Jer svakodnevica, makar bila mirna kao mirna površina vode, sjajna kao zlatno žitno polje, svijetla kao sunčan dan, može postati zamorna. Je li taj svijet tati bila Zinaida?
Nura Bazdulj-Hubijar rođena je 20. augusta 1951. godine u Mrđenovićima kod Foče. Od 1954. godine živjela je u Sarajevu, gdje se i školovala. Nakon završenog studija medicine 1975. godine seli u Travnik gdje i danas živi. Radi kao ljekar, specijalist medicinske mikrobiologije.
U književnosti se pojavila zbirkom pjesama za djecu "Ja, slavni Ja" 1988. godine. Nakon toga napisala je roman za mlade "Ruža", objavljen 1990. godine, koji je sada uvršten u lektiru.
Do sada je objavila niz romana, pjesama i drama. Njena djela prevođena su na njemački, holandski i norveški, a jedan od njenih romana 1996. snimljen je u tehnici za slijepe osobe. Drama "Braća" izvedena je premijerno u Zenici 1998. Uvrštena je u školske čitanke, Antologiju bošnjačkog putopisa 20. vijeka i u školsku lektiru. Tekstovi Nure Bazdulj-Hubijar uvršteni su u čitanke, a roman "Ruža" u lektiru. Saradnik je dječijih listova "Male novine", "Lastavica", "Vrelo Bosne" i "Palčić", te časopisa "Most ", "Odjek" i "Bosanska vila".
Usudio bih se reći da je Nura najbolja bh. pisateljica, to potvrđuje sa ovom knjigom. Knjiga koja je puna nepredvidljivog, nije jedna od onih knjiga gdje je sve servirano u prvih 50ak stranica. Ovdje sa svakom novom stranicom iskoči nešto novo i potpuno neočekivano. Što bi se na engleskom reklo "page turner" je ova knjiga bila. Pravo zadovoljstvo mi je bilo čitati ovu knjigu.
U središtu je ovog romana obiteljska drama koju proživljava mlada Selma, studentica Filozofskog fakulteta u Sarajevu 70-ih godina. Nakon očeve smrti otkrivaju joj se mnoge obiteljske tajne.
Zinaida Muftić je posljednje, njoj potpuno nepoznato, ime koje joj je otac rekao na samrti, potajno od svoje žene. Selma počinje sumnjati u iskrenost i ljubav svojih roditelja i onoga što je prethodilo njihovom braku, a otkriva i nove pojedinosti o početku života svoga brata. Sve to utječe na nju te ona upravo u tom periodu intenzivno sazrijeva, uči se kompleksnosti i dubini međuljudskih odnosa te praštanju. I ona sama ima dvojbe u intimnom životu, ostati sa Žakijem, pouzdanim prijateljem za kojeg osjeća puno toga, ali ne i strast, ili se vratiti Muharemu, kojem joj uvijek misli lete. Kraj romana je otvoren, jedan je put vodi Žakiju, drugi Muharemu, s obojicom se dogovorila u isto vrijeme. Zastaje samo na trenutak, a onda sigurno kreće prema svojoj sudbini.
Roman me nije ni najmanje oduševio, nakon pročitanog "Kad je bio juli" imala sam puno veća očekivanja.
Amanet (arap.), stvar ili vrijednost ostavljena nekom na čuvanje; ostava, zalog. Iznenadio me „Amanet“…ugodno i toplo…kao što ponekad iznenade ljudi…jer svaki čovjek doista jest misterija…a najveća od svih smo sami sebi. Radnja knjige odvija se u 70ima u Sarajevu i Travniku…studenticu Selmu muče klasični mladenački ljubavni problemi…do trenutka kada joj umire otac i na vidjelo izlaze brojne obiteljske tajne. Selmin prijelaz iz djevojke u ženu obilježen je potragom za istinom…ali istraživanje prošlosti je uvijek nezahvalan i opasan posao. Bila mi je zanimljiva ta Selmina upornost i želja da izvuče sve na vidjelo…tim više što sam joj čista suprotnost i po prošlosti ne volim kopati. Iako nije riječ o krimiću…kroz tekst se provlači napetost i nepredvidivost…i malo mi je žao što knjiga nije imala boljeg urednika…da ju posloži kako treba, da izbaci neke klišej rečenice i da joj utisne pravi sjaj. Ipak, vrlo dobra i emotivna knjiga