Jasen Boko u svojoj novoj knjizi opisuje četveromjesečno putovanje Južnom i Srednjom Amerikom, putovanje inspirirano Che Guevarom. Putovanje je započeo u Cheovoj rodnoj Argentini te nastavio dalje do Kube, posjećujući zemlje u kojima je Che boravio i živio. Na svom putovanju pušta da ga put vodi i ne robuje strogo zacrtanoj ruti. Knjiga nije samo o Cheu već i o pričama i sudbinama malih ljudi koje sreće putujući izvan utabanih turističkih ruta. Oko 20.000 kilometrara, od Buenos Airesa do Havane, prešao/proputovao je lokalnim prijevozom. U novoj knjizi, a i na predstavljanju iste u Gradskoj knjižnici Pazin, možete saznati o zadnjoj avanturi Jasena Boke.
Jasen Boko samog sebe najradije opisuje kao nomada. Radio je u rudnicima zlata u Australiji i tvornici ribe na norveškom sjeveru, brao maline u Quebecu, studirao u New Yorku, autostopirao u Burmi i Iranu, penjao se po Himalaji, kupao u Titicaci, nosio eksploziv u kamenolomu, tražio Aleksandra među talibanima u Afganistanu i Dioklecijana u Turskoj, putovao zanimljivim dijelovima ovih naših pet kontinenata…
To je samo dio biografije Jasena Boke, splitskog dramaturga, novinara, urednika, kazališnog producenta i književnika. Dramski tekstovi igrani su mu u dvadesetak kazališta u četiri države, a knjige su mu prevedene i na jezike poput azerbajdžanskog, turskog ili španjolskog. Među mnoštvom nagrada nalazi se i Kiklop za najbolju knjigu publicistike ‘Tragovima Odiseja’.
kroz 47 kratkih poglavlja, jasen boko vodi te od argentine, paragvaja, čilea, patagonije, bolivije, perua i kolumbije do kube. svakako dobro pripremljen za putovanje u čije je središte stavio che guevaru, pun zanimljivih (često i manje poznatih) povijesnih crtica i informacija, on prvenstveno svaku zemlju u koju dođe promatra očima znatiželjnog "antiturista" voljnog pomiješati se s lokalcima.
za moj ukus, putopis je ipak malo previše politički obojan pa su mnoge, mnoge stranice ovdje ispisane o političkoj povijesti i sadašnjosti tih zemalja, a potpuno nepotrebnim smatram opaske o hrvatskim političarima i političkoj situaciji u hrvatskoj, ubacivanja kolinde i bandića, partizana i ustaša, ali i iznošenja subjektivnih stavova o politici sad-a ili o katoličkoj crkvi... ovo mi je prva knjiga jasena boke koju sam pročitala pa ne znam je li toliko kritike njegova uobičajena forma ili mu se samo u ovom slučaju omaknulo..
kako god.. preporučujem ju putniku u južnu ameriku ili jednostavno znatiželjniku i ljubitelju putopisa. knjiga je "iskoristiva", bogata solidnim fotografijama, pisana dinamično i s kapljicom humora.
Bit ću iskrena i odmah priznati kako nisam obožavateljica putopisa. Pokušala sam ih par puta pročitati, ali završilo bi neuspješno. Jedini putopis, koji me ugodno iznenadio jest onaj Matije Mažuranića “Pogled u Bosnu”, koji je objavljen davne 1842.
No, Boko je, ako je suditi prema ovoj knjizi, promijenio moj stav o putopisima kao o dosadnim štivima nabacanim nepovezanim pojmovima, šturim opisima i hrpom slika. Još prije par mjeseci gledala na TV-u ili na Youtubeu (nisam točno sigurna) emisiju “Na rubu znanosti”, gdje je gost bio upravo Jasen Boko te je tom prilikom predstavljao svoj putopis. Problemski i tematski aspekt djela odmah me privukao. Naime, što mi znamo o Latinskoj Americi? Ako je netko dobro pazio na satu zemljopisa i danas će nakon mnogo godina završenoga školovanja znati nabrojiti države i glavne gradove, možda se i prisjetiti neke rijeke, glavne industrijske grane... Naravno, ne trebamo zaboraviti siromaštvo i kriminal, koji će vjerovatno prvi pasti na pamat prosječnom čovjeku. Zatim kakav nogometaš i to je uglavnom to.
No, ja sam htjela znati više od nekakvih činjenica naučenih tijekom obrazovanja, i sad na kraju čitanja moram priznati kako sam iznimno zadovoljna.
Ovaj putopis nije samo priča o jednom revolucionaru, o njegovom životu i smrti, ako ga mislite čitati samo zbog Che Guevare onda ga preskočite. Naime, ovaj putopis nudi pregled povijesti Latinske Amerike odnosno spaja prošlost i sadašnjost, a možemo slobodno kazati kako je sam kraj gdje Boko iznosi svoje stavove o nekakvom tzv. idealnom društvu usmjeren na budućnost LA, koja je zapravo velika nepoznanica.
Naravno, prateći Che Guevarin put, Boko većinom prikazuje događanje iz 20. stoljeća, međutim ono što je mene posebno oduševilo jest to što pritom nije izostavio domoroce i nažalost, njihovu danas slabo poznatu povijest.
Zbog prikaza surovosti jednoga društva naspram drugoga te zbog razotkrivanja povijesnih događaja kapa do poda. Uljepšavanje činjenica ne dovodi do spoznaje, a na kraju krajeva istrebljenje nikada i ne može biti estetski lijepo ili opravdano... Nekako ispada kako mi ljudi uvijek težimo nekim višim idealima ili ciljevima, koji možda i prvobitno jesu pozitivni, ali nekako se uspiju pretvoriti u negativne i to samo zbog čovjekove nemogućnosti obuzdavanja mana poput pohlepe i zavist.
Mala zamjerka što možda kroz putopis Boko previše politizira i traži krivca u drugima. Naime, u ponekim trenutcima gubi se ona domena objektivnosti i kao da sam autor postaje isuviše subjektivan, iako ima veliku želju za objektivnim prikazom. Svatko se ponekad zanese pa eto i on. Međutim, spašava ga njegova ljubav prema narodu na prostoru LA, a ona se zaista osjeti kroz čitanje putopisa, kao i njegova briga za maloga i potlačenoga čovjeka.
No, velika zamjerka je ubacivanje hrvatskih političara... Nebitno. Na kraju krajeva, čitamo putopis da upoznamo druge države, a ne da saznamo gdje je koji hrvatski političar nedavno održao govor i o čemu...
Budući da sam već pročitao nekoliko knjiga ovog autora znao sam što mogu očekivati i ni ovaj put se nisam razočarao. Segment koji me najviše zainteresirao su povijesne crtice, poput one u Potosiju ili Patagoniji, tkz. izbrisana povijest do koje je tesko doći kroz mainstream pretraživače i osnovno istraživanje. Mala zamjerka ide na stalnu potrebu osude masovnog turizma i najfrenkventijih lokacija od strane turista, posebno jer ima nas koji nismo nikad tamo bili a vjerojatno i nećemo ići, siguran sam da takva mjesta imaju neku svoju priču, van one klasične , nazovimo je vodičke priče. Sami temelj priče, motivi i put Che Guevare su dobro pokriveni, autor konkretnim primjerima ukazuje na motiv Guevarinih akcija, prijelomne trenutke za njegovu svijest i izlazak iz komfornog u revolucionarni život. Jako slabo sam bio upoznat sa događajima u Gvatemali, zato zahvaljujem i za taj edukativni dio. Iako autor ne opravdava i lošije strane njegovog djelovanja, upitno je koliko su točni podaci o egzekucijama koje su direktno ili indirektno izvršene s njegove strane ili njegovim "nalogom". Za potpunu sliku preporučam da ipak svatko za sebe istraži i prosudi. U svakom slučaju preporučam ovu knjigu svima koji nešto žele doznati i sa povijesne i sa kulturološke strane kao i poticaj za istraživanje sebe i svijeta u kojem živimo.
S obzirom na to da se ne krećem iz kvarta, kamoli iz grada ili države, zavidan sam svim prijateljima koji putuju. Možda je ta ljubomora i razlog zašto do sad nisam uzimao putopise u čitanje, pa čak ni avanture Stipe Božića, kojem sam na putovanjima bio WSS - web služba spašavanja. Naime, održavajući Stipin web nemalo sam puta dobio telefonski poziv iz neke 'nedođije', s tko zna kojeg kontinenta i kojeg vrha, da nešto popravim. No o tome nešto više kad se dohvatim neke od njegovih knjiga. A razlog zašto bih uzeo još neki putopis u ruke je baš kako bih provjerio pišu li i drugi putopisci poput Jasena, jednostavno, čitko, zanimljivo.
Već sam nekoliko puta istakao kako u brdu nepročitanih naslova neki sami čekaju trenutak kad će mi sletjeti u krilo. Ovaj put je to vikend Međunarodnog praznika rada, borbe za ostvarenje prava radnika, borbe za ostvarenje prava potlačenih. Pa gdje ćeš bolje prigode za uzimanje u ruke knjige s Che Guevarom na naslovnici. Revolucija. Borba za prava.
Sve moje iščekivanje neke Cheove romansirane biografije, ljubavi, svađa, pikanterija i sličnoga je nestalo nakon prvih par poglavlja. Bokina priča o Cheu mi je sličila na anegdotu kojom nam je profesor marksizma objašnjavao korespondenciju Marxa i Engelsa. Govorio nam je Jurjević: 'Dico, Marx je bija siromašan, Engels je bija bogatun, i meni je dovoljno da zapamtite da se čuvena prepiska njih dvojice uglavnom svodila na - šalji lovu.'
'Latinskom Amerikom uzvodno' se u sličnom tonu bavi samim Cheom, s nešto glavnih biografskih točaka i uzgrednog spominjanja u razgovorima, ali zato izuzetno brije po imperijalističkom ponašanju SAD-a u državama Latinske Amerike. Ne krijući svoja ljevičarska opredjeljenja, Boko mi je servirao povijest odnosa europskih konkvistadora i osvajača prema starosjediocima, povremeno u priču uplićući i Bliski istok. Urugvaj, Argentina, Čile Bolivija, Paragvaj, Bolivija, Peru, Ekvador, Kolumbija... Putujući iz države u državu, dakako čitajući popratnu literaturu, naveo je podatke, godine, imena, zapanjujuće brojke i odnos koji su naši daleki europski preci, a u novije vrijeme SAD, imali i još uvijek imaju prema zatečenim narodima i rasama. Doista, šokira i tjera crvenilo u obraze sve ovo što autor ispisuje. Svakome bi od nas dobro došlo to crvenilo na tradicionalnim prvosvibanjskim urancima.
Ne štedi on ni lijeve vladare koji su vlast zauzeli tražeći promjene, a kasnije postali autokrate, povremeno se ograđuje i od ideje komunističke jednakosti pogotovo se zgražajući nad aktualnim kubanskim trenutkom, no glavnina sadržaja je uperena prema raskrinkavanju imperijalizma. Uz specifične dodatke i usporedbe kojima stalno pita čitatelja - kamo ide Hrvatska.
Boko dobro opisuje sve doživljaje putovanja pa sam se povremeno uživio u njegove dijaloge s domaćinima, drndanje autobusima ili polovnim avionima, no više ga zanimaju povijest društvenih događaja, sadašnji život stanovnika i sporedne uličice, negoli pejsaži i turističke meke. S obzirom na to da se pisac uživio u pokušaje objašnjavanja svjetskih nepravdi, Guevara je u priči povremeno netragom nestajao. Neke poveznice s njegovim životom su bile toliko tanke da sam još samo čekao Jasenov prelazak u Australiju jer je Che, eto, sjedio na obali i gledao put mora.
Dakle, za Cheov život će mi ipak trebati neka druga knjiga, a da parafraziram Smoju, najbolji opis ove, bio bi 'Doli imperijalizam, doli kurba Amerika!'
Uvijek izvrstan Boko! Prisustvovala sam nekolicini njegovih predavanja i promocija. Direktan, ironičan, pomalo i drzak ako ne kužite dalmatinski mentalitet, isti dojam ostavlja i svojim knjigama. Kako i sam autor kaže, riječ je o kombinaciji povijesno - političkog putopisa i biografije, što mi je kao povjesničaru bilo osobito zanimljivo. Onima kojima ne smeta doza više povijesti, i koji putujući knjigama, žele naučiti i shvatiti nešto više o povijesti zemalja Latinske Amerike, preporučam.
Izvrsna knjiga, pravo osvježenje za pročitati. Kako mi putopisi nisu nešto specijalno drag žanr, ni ovaj naslov mi nije privukao pažnju dok nisam dobio preporuke od par prijatelja. Za prvu ruku, da ne bi falija, kupija sam knjigu materi pa, ako već bude loša, neka bude u nje :) Ipak, autor me oduševio načinom pisanja i iznošenjem činjenica o Južnoj Americi, njenim državama te nam na fenomenalan nam način prikazuju čak i političku situaciju u južnoameričkim državama, marionetama multinacionalnih kompanija i američkih financijskih interesa. Autor i suputnica mu prate put i značajna mjesta u životu najvećeg revolucionara, Chea Guevare, odmaknuti od masovnog turizma, selfieja i sličnih piydarija bitnih prosječnom turistu te nam predstavljalju Ernesta u potpuno novom svjetlu. Na kraju balade, kad se sve zbroji i oduzme, shvatimo koliko zapravo ne znamo o Južnoj Americi i njihovom načinu života, kako nemamo pojma o ekonomskoj situaciji u državama, kako nemamo pojma o predkolumbovskim narodima koji su nastanjivali to područje te koliko su zapravo tragova svog postojanja ostavili... Ipak, ono što se, barem u mom slučaju, proteže kroz čitavu knjigu je osjećaj srama i jada zbog genocida koje su na ovim prostorima činili Europljani...Znam da osobno nisam ništa kriv, ali kao što bi jedan naš genijalni novinar rekao: "Predsjedniče, ne morate vi ić u pi*** materinu, ja ću". Ukratko, fenomenalna knjiga koju preporučujem svima, a pogotovo onima koje imalo zanima Južna Amerika.
Još jedna u nizu sjajnih putopisnih knjiga Jasena Boke... Zanimljiv, pun informacija, šaljiv, a ponekad i zajedljiv, svako malo bih se smijala na glas ili se opsovala zbog neke nepravde o kojoj govori. Povijest Južne Amerike izranjavana zločinima bijele rase ispričana na inteligentan i sažet način. Natjerala bih svakog da je pročita, pogotovo simpatizere SAD-a.
J. Boko putuje po Južnoj Americi stazama koje je prošao revolucionar Che Guevara, ikona lijevih pokreta. U četiri mjeseca autor je proputovao nevjerojatnih 50.000 kilometara i posjetio sva ključna mjesta u kojima je boravio Che. Ova je knjiga mješavina putopisa, kulturološke studije i sociopolitičkih analiza. Boko ide neutabanim stazama: on nije klasični turist. Naprotiv, on bježi od turističkih ruta i stereotipnih slika s razglednica. Vješto pisano s puno živopisnih, iskričavih crtica i najčešće fokusirano na društvenu realnost. Ono što iritira jesu Bokine ideološke pristranosti i politička dociranja o blagodatima socijalizma.
Odlična knjiga. Naučila sam više o revoluciji i imperijalizmu nego na satovima povijesti. Od Boke stvarno možeš s guštom upijati znanje. Preporuka svim zaljubljenicima u povijest, Južnu Ameriku i putovanja..
Moj prvi susret s Jasenom Bokom prošao je odlično i sigurno neće biti zadnji. Kombinacija putopisa i politike legla mi je kao "budali šamar". Možda bih preskočila usporedbe s našim političarima, ali ne umanjuje ocjenu i ukupni dojam.
Nisam čitao previše putopisnih knjiga, ali po mom mišljenju (ukusu) ovako se radi putopisna knjiga, Boku svaka čast i želim mu što više ovakivh putovanja (i knjiga)