Za nepun sat, u toku modne revije u uglednom beogradskom hotelu, pronađena su tri leša. Svi ubijeni bili su u neposrednom dodiru sa prstenom kraljice Teodore, majke cara Dušana Silnog. Potvrdila se legenda o prstenu vizantijske princeze i potom srpske kraljice: umreće svako ko stavi na ruku njen prsten! Još 1915. godine, razbivši u kosovskom manastiru Banjskoj sarkofag kraljice Teodore, prsten je uzeo, tačnije – ukrao, regent Aleksandar Karađorđević i odneo ga u Beograd...
Sto godina kasnije prsten se pojavio na ruci lepe manekenke na reviji upriličenoj u čast modnog magnata iz Milana. Istovremeno, pokazuje se da je prsten, pozajmljen iz Narodnog muzeja u Beogradu, opsesija tajnog društva iz Italije zakletog u nameri da obnovi Istočno rimsko carstvo. Agent tajnog društva takođe dolazi na modnu reviju kojoj, pored beogradskog džet seta, prisustvuju ugledni ambasadori, policajci, obaveštajci, političari, tajkuni, mafijaši, novinari...
Pripremajući se za modnu reviju na kojoj će manekenke nositi i srednjovekovni srpski nakit, novinar Novak Ivanović odlazi u manastir Banjsku i zatim obilazi ruševine rudarskog grada Novo brdo, koji je u ranom srednjem veku imao tri puta više stanovnika nego London... Tamo samo nazire deo strašne tajne, koja će se potpuno razotkriti na modnoj reviji.
Jer, dok jedni umiru, drugi se na istoj modnoj reviji guše u vrtlogu neobuzdanih strasti, neostvarenih ljubavi, zavisti, ljubomore...
Definitivno odustajem posle 100 strana. Dosadno i zamorno. Zaista ne zelim da citam o modnoj reviji do pola knjige. Iznenadjena sam. Njegova najlosija knjiga.
Mnogo toga je ovdje nevjerovatno, ali Zdravko Čolić koji priča na ekavici i taksista koji ne traži basnoslovnu sumu novca su krajnje mitski. Ovaj krimić sa nagovještajem istorijskih elemenata je generalno dobar predstavnik žanra koji se rijetko sreće među našim književnicima, pomalo sporog zapleta, ali zaista interesantnog i kreativnog koncepta. Ismijavanje površnosti, neosvještenosti i anti-intelektualizma džet-seta i još goreg novinarstva su solidno odrađene sporedne teme.
Čitava radnja izgleda kao da je inspirisana američkim krimi serijama, uz dodatnu plejadu balkanskih likova... Konstantna upotreba vulgarizama čini način pisanja slabim. Veoma štur istorijski opis u romanu u kom bi upravo srednjovjekovna istorija trebala da bude jedna od glavnih tema... Gubitak pažnje na detaljima takođe, potkralo se nekoliko grešaka što u ozbiljnijim romanima ne bi trebalo da se dešava. Mjesto radnje gotov da se nije mijenjalo, a ovom romanu je trebala ta versatilnost. Zaplet je bio osrednji, a knjiga se može lagano pročitati za jedno veče. Sve u svemu, prosječna krimi fikcija.
Ne znam šta da mislim... Ono sto mi se dopada je to što iz raznih uglova Bulić premotava traku detalja događaja. Da je knjiga mlaka, jeste. Volim sto je izneo licemerje tzv. beogradskog džet seta na pojavljivanjima "happeninga", ali to smo već znali. Perić je dobio više prostora, ali je zato Ivanović potpuno veštački ubačen u priču. Ne izostaje blaga ironija svojstvena autoru, što je meni važno. Nema misterije, nema uzbuđenja, kao da je samo napisao knjigu da bi ispunio obaveze prema izdavaču. Od mene, 2.5.
Na početku malo nerazumljivo piše, komplikovane su rečenice pa je teže pohvatati o čemu se radi. Kasnije je već drugačije, čita se lako i brzo. Priča sama po sebi je zanimljiva, mada ima dosta nebitnih likova i previše opisa mode, manekena i modne piste. Mislim da je dosta bolje mogao iskoristiti ovu temu.
Nisam pročitala nezanimljiviju Bulićevu knjigu. Kao da je pisana za manekene. Čak je istorijski aspekt pao u drugi plan i čini mi se da je zasjenjen od gomile prepirki i besmislica u cijeloj knjizi. I nekako je zbrzana kao da je nedostajalo ideja za razradu. Razočarenje.