Kako bi izgledao život u Hrvatskoj da država kojim slučajem proda vodovod Amerikancima, a liječnici u bolnicama ostanu bez kirurškog konca? Može li se u Lijepoj našoj stvoriti dobar biznis na kupusu ili možda ostvariti značajan prihod pokretanjem jajare? Kakva je to Banda Velikog Petka, zašto policija nadgleda vrane osumnjičene za korupciju i tko je osnovao masonski red tajanstvena naziva Genius Ordo?
U zbirci San od tisuću ljeta Ivan Vidić nikoga ne štedi; svi su onakvi kakvi doista jesu kad padnu maske – na tapeti su političari, državni službenici, poduzetnici, kriminalci i cajke, novinari, liječnici i taj mitski “narod” koji šuti i trpi. Na trenutak se čini da je Vidić ovaj put zaista pretjerao, jer takvo nešto nikad se ne bi moglo dogoditi u stvarnosti, no dok se čitatelj grohotom smije ovoj punokrvnoj satiri, žalac gorčine što pulsira u pleksusu potvrđuje da je Vidićeva književnost izvanserijski maštovita, ali i da bi je stvarnost lako mogla slijediti.
Ivan Vidić ovom se zbirkom ustoličuje kao enfant terrible hrvatske književnosti – to je onaj koji sve vidi i ni o čemu ne šuti. Istodobno pruža i rijedak književni užitak: pred nama je sigurnom rukom ispisana sočna zbirka dvadeset tematski ulančanih novela, a upravo novelu kao formu rijetko viđamo. Vidić je napisao zbirku o kojoj će se dugo pričati... između dva napadaja gorkog i urnebesnog smijeha.
Ivan Vidić rođen je 1966. u Zagrebu. Kazališne komade, filmske scenarije i prozu počeo je pisati još za vrijeme studija na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Nakon završetka studija i sudjelovanja u Domovinskom ratu osnovao je tvrtku za produkciju kazališnih predstava, dokumentarnih filmova i videospotova. U drugoj polovici devedesetih povremeno radi u inozemstvu, snima u Njemačkoj i Francuskoj, a vani mu se izvode i drame – Ospice, Groznica, Život u sjeni banane, Kroz sobe. Drame Bakino srce i Veliki bijeli zec objavljene su u desetak antologijskih izbora najznačajnijih suvremenih hrvatskih i europskih drama. Drame su mu izvođene u svim većim kazalištima u Hrvatskoj i inozemstvu.
U drugoj polovici devedesetih i početkom dvijetisućitih često je radio i različite poslove na filmu; bio scenarist na desetak igranih, eksperimentalnih i dokumentarnih filmova. Dosad je napisao više od dvadeset kazališnih komada, a na radiju mu je izvedeno tridesetak radiodrama, adaptacija i proznih djela. Pisac je i dvaju libreta za opere skladatelja Srećka Bradića. Djela su mu prevedena na desetak jezika.
Dosad je objavio sljedeće knjige: Drame (2002.), Gangabanga, roman (2006.), Violator/Ona govori, roman (2007.), Der grosse weisse Hase (2008.), Dolina ruža i druge drame (2011.), Južna država, zbirka priča (2013.), Groupe de soutien/Grdand lepin blanc (2018.), San od tisuću ljeta, zbirka priča (2018.) i Faradayev kavez, roman (2020.).