Jugoslavija i svijet 1968.

by Hrvoje Klasić

362 pages, Paperback

First published January 1, 2012

Reviews

[Blazz J · Rating 4 out of 5]

Boljši naslov knjige: Jugoslovanska diplomacija in svet leta 1968 ali Kako je maršal pretental študente in svet.

[Marko Jakšić · Rating 5 out of 5]

Na prvi pogled, tematika ove knjige mi se činila izuzetno specifičnom, ali ubrzo nakon što sam je počeo čitati, shvatio sam da ova studija studentskih protesta '68, povijesnog endema u kratkom postojanju Jugoslavije, na organiziran i pristupačan način dočarava kako domaću socio-političku situaciju, tako i geopolitički kontekst u kojem se država našla krajem 60-ih godina.

Struktura knjige prati ovu logiku, prvo opisujući privrednu, sociološku i unutarnjopolitičku sliku Jugoslavije u drugoj polovini 60-ih, vremenu relativne ekonomske stagnacije, rastućih razlika u stanovništvu i sve prisutnijeg fenomena gastarbajterstva, uzrokovanog zapostavljanjem pojedinih ruralnih dijelova države, ali i nemogućnošću države (ili tržišta, ovisno o osobnim ideološkim stavovima) da stvori dovoljno poslova za eksponencijalno rastući broj visokoškolovanih građana. Nakon ovog uvodnog poglavlja, slijedi izuzetno detaljno predstavljanje samih studentskih protesta u Beogradu, Ljubljani i Zagrebu. Posebno me zadivila količina izvora, kako sa strane studenata, tako i sa strane onih koji su ih nastojali što prije vratiti u čitaonice (prosvjedi su izbili neposredno prije početka junskog ispitnog roka). U ovom dijelu, srži knjige, autor uspijeva okarakterizirati prosvjede kao eksploziju progresivne energije studenata, čiji cilj nije bio isticanje nacionalnih partikularizama ili rušenje socijalističkog sistema, već rješavanje stvarnih problema, poput stambenog ili poslovnog pitanja. Također su spomenuti idealizirani ciljevi protesta, kao što su završavanje već započete revolucije i smjena starijih partijskih aparatčika mlađim i obrazovanijim kadrom, no ovi zahtjevi su bili sekundarni u odnosu na gore navedene svakodnevne probleme.

Najzanimljiviji dio knjige za mene je bio oksimoronski odgovor vlasti na prosvjede—istovremene čistke navodno problematičnih profesora na sveučilištima, hapšenja studentskih kolovođa, ali i Titova podrška studentskim zahtjevima u načelu. Narativi koje je tadašnja vlast izgradila oko protesta, prije svega teza da su studenti bili izmanipulirani od šovinističkih i malograđanskih profesora koji su htjeli srušiti socijalizam uz pomoć četno-ustaške emigracije, i dalje u velikoj mjeri oblikuju današnje viđenje ovog perioda. Činjenica da je Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog jezika objavljena samo godinu dana ranije, također je bila instrumentalizirana od strane SKJ, koji ju je, na primjer, pokušavao predstaviti kao ideološku podlogu prosvjedima s ciljem njihovog delegitimiranja.

U nastavku knjige, obrađuju se međurepublički i međunacionalni odnosi u Jugoslaviji, kao i međunarodna situacija u kojoj se država tada našla. Iako su ovi dijelovi puni detalja i nadovezivanja na prethodno opisane prosvjede, smatram da su se mogla dodatno razraditi, posebno s obzirom na to kako su se odnosi među narodima i republikama razvijali u kasnijim godinama. To je ujedno i moja glavna zamjerka knjizi—činjenica da je usidrena isključivo u 1968. godini. Iako su određeni događaji, poput ustavnih amandmana iz '68. i '71. te njihova kulminacija Ustavom iz 1974., obrađeni, autor više puta naglašava autentičnost i jedinstvenost studentskih prosvjeda, zbog čega smatram da bi njihovo povezivanje sa današnjicom i analiza dugoročnih posljedica bilo korisno za dublje razumijevanje istorije. Na ovaj način stvara se utisak da su prosvjedi bili samo izolirani i kuriozni incident u državi koje više nema, što je u meni izazvalo određenu apersonalnost prema opisanim događajima. Još jedan aspekt koji bi me zanimao jesu previranja unutar SKJ između "mlade garde" i "starih boraca", no ovo bi možda bilo izvan odabrane tematike djela.

Unatoč kritikama, smatram da je knjiga izvrsna analiza perioda i događaja koji su danas gotovo zaboravljeni u postjugoslovenskom društvu. Također, djelo je vrlo pristupačno svima koji su zainteresirani za jugoslovensku politiku neposredno nakon Brijunskog plenuma i pada Rankovića, uz bezbroj drugih naslova za daljnje čitanje.

[Mimi Warren · Rating 1 out of 5]

Despite some interesting anecdotes, this book fails to recognize the extent of darkness of Yugoslavia, an artificial WW2 construct with a single party (communist), no free elections, no freedom of speech, no freedom of the press, and a secret police that imprisoned thousands of dissidents. And while Tito played both the left and right on an International stage, he was a dictator who along with his cronies lived in excessive luxury, the citizenry suffered under economic and political woes. Yugoslavia was not as bad as countries under Soviet rule, but it was a brutal regime that used a veneer of "independence" to mask the oppression of citizens and quashing of any dissent.

[Fran Kuseta · Rating 3 out of 5]

Zanimljiva knjiga, dobro istražena i potkrijepljena dokumentima. Pruža odličan presjek političkog i društvenog života Jugoslavije 60-ih godina (pa i šire), donosi poglede svih strana u, primjerice, Lipanjskim gibanjima.

Ono što možda nedostaje je malo veći osvrt na život običnih ljudi 60-ih godina.

Sve u svemu, knjiga koja daje svobuhvatan pregled značajnih godina u svjetskoj i jugoslavenskoj povijesti.