Svi se slažu da Darja, koja ide u sedmi razred, lepo piše i svi od nje traže da učestvuje na evropskom konkursu za mlade talente – nagrada je sedmodnevni boravak u Pragu.
S druge strane, nju vole i podržavaju Duca i Daca, vlasnici bašte Dobar dan, restorana koji je uvek pun cveća, domaćih sokova i kolača. Oni traže da Darja napiše zbirku priča o Dobrom danu i ljudima koji tu dolaze. Darja to prihvata s radošću jer želi da postane pisac i nastoji da sama zaradi novac za Prag zato što ga njeni roditelji nemaju.
Porodične i ljubavne probleme pojačaće i rivalstvo sa drugaricom Tamarom, koja je ubeđena da će je njen rukopis odvesti u Prag, ali će Darja naučiti kako da prevazilazi životne prepreke.
Nežna i suptilna priča o prijateljstvu i složenim društvenim odnosima koji utiču na porodicu, pre svega na decu, ali i snažan roman o tome kako nas onim što jesmo čine strast i posvećenost talentu koji svako od nas nosi u sebi.
Sonja Ćirić je diplomirala na grupi za Jugoslovensku i opštu književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu. Radi kao novinarka, trenutno urednica u nedeljniku Vreme. Objavila je romane: Prilagođavanje je bele boje, Jedva čekam sutra, Naša sjajna igra, Roman u mojoj glavi, Neću da mislim na Prag i Glasovi Žute sveske. Prvi i najnoviji roman su za odrasle čitaoce, a ostali za tinejdžere.
Za roman "Neću da mislim na Prag" dobila je Nagradu Sajma knjiga u Beogradu 2019. godine za najbolju knjigu za decu, Nagradu „Politikinog Zabavnika“, Nagradu grada Niša „Mali cvet“ i nagradu Zmajevih dečjih igara „Zmajev štap“.
Joj, koliko se ovo meni nije svidelo, koliko autorka nema veze s dečjim načinom mišljenja iako misli da ima, i koliko u sve živo upire prstom i osuđuje, i koliko su neke od priča-u-priči... nemam pravi izraz, ali recimo ne do kraja promišljene od strane odrasle autorke? Ne znam, ali kroz celu knjigu se oseća tako neko uspijanje odrasle osobe koja bi da se približi deci a ne ume :(
Drage majke, ako vam se ćerka dvoumi između toga da radi nešto za sebe (piše, crta, pleše, spava) ili da piše seminarski mladoj nadi košarke koji ne može na drugi način da dobije dvojku iz muzičkog, nemojte joj govoriti da se odluči da piše za drugog zbog toga što na taj način pomaže u nastajanju jedne NBA zvezde. Neka piše, crta, pleše ili spava ako joj se to već radi i neka tako pomogne nastajanje nove književnice, slikarke, plesačice ili profesionalne isprobavačice dušeka u Dormeo kompaniji.
Knjiga je očito namijenjena djevojčicama uzrasta do 12 godina i ne znam zašto sam ju ja poželjela pročitati. Bolje da nisam. Ukoliko autorica ima maksimalno 15 godina, onda je s ovom knjigom sve uredu, ukoliko je starija onda definitivno ovdje imamo problem. Pojedini dijelovi u knjizi, koji očito izražavaju stav autorke, su posebno zabrinjavajući (ponavljam osim ukoliko ona ima manje od 15 godina) npr. dio kada se Darja dvoumi da li da uradi zadatak za svoju simpatiju ili pak da završi neke svoje obaveze, pa joj majka kaže da ako uradi taj zadatak za simpatiju, onda će jednog dana možda moći tvrditi za sebe da je imala određenu ulogu u nastanku jedne NBA zvijezde?!? Kakav je to savjet? O čemu mi ovdje govorimo? Očito o stavljanju nekih drugih ljudi ispred sebe, svojih potreba i obaveza samo zato što (u ovom slučaju) ta osoba možda postane NBA zvijezda? Postavila sam sebi pitanje: A šta ćemo mi postati u tom slučaju? Hoćemo li mi biti kakva zvijezda? (Mislim, ovakva rečenica je poprilično diskutabilna i može se tumačiti na više načina, ali teško da je i jedan od njih pozitivan). Drage djevojčice i djevojke nemojte nikada, ali baš NIKADA stavljati nekoga ispred sebe ili zanemarivati sebe zbog nekoga, samo zbog toga što taj neko ima izgleda da postane uspješan u budućnosti (ili je već uspješan). Budite jake, neovisne i UVIJEK stavljajte na prvo mjesto svoj uspjeh, borbu za svoju budućnost i sebe. Ne kažem da ne treba pomoći ljudima do kojih nam je stalo, treba, ali ukoliko će to naštetiti nama, onda NE, NIKAKO to raditi! Potom, jako naivno je predstavljen problem koji je Darjin otac imao na svom radnom mjestu, ljudi bi trebali znati da svijet ne funkcionira na takav način. Svijet je mnogo kompleksniji od toga i nije mi uopće bila jasna ta fama koja se stvarala u kvartu u vezi s njenim ocem i otkazom koji je dao. Šta je svrha toga? Ljudi svakodnevno daju i dobijaju otkaze, pa se od toga ne pravi drama i misterija, niti je druge ljude mnogo briga. Također, kroz cijelu priču se provlači Prag, putovanje u Prag i onda na kraju uopće ne saznamo da li je do tog putovanja došlo, pa koja je onda svrha priče o Pragu? Čisto da imamo neki centralni motiv oko kojeg ćemo graditi priču. Sve u svemu preporučujem ovu knjigu djevojčicama i sigurna sam da će se zabaviti čitajući, kada je riječ o nešto starijoj publici preporučujem čitanje samo radi razumijevanja toga na koji način ne treba odgajati djecu i kakve im savjete ne treba davati.
This entire review has been hidden because of spoilers.
Odlično štivo za tinejdžere, kratko i slatko, puno raznih životnih priča i motivacije da se sve može kada čvrsto verujemo. Krivo mi je jer je kraj zbrzan, ne saznajemo da li se na kraju otišlo u Prag ili ne, te se nekako nadam da autorka sprema i nastavak jer bih i ja, iako sam pre neki dan napunila 23 i verovatno prerasla ovo, ipak rado čitala još o junacima :D
Imam osećaj kao je da je neko ovu autorku stavio na nišan i naredio joj da napiše knjigu.
Prvo, način pisanja mi je katastrofa i činjenica da je ova knjiga uopšte objavljena je zabrinjavajuća ali ajde kao okej jer knjiga i jeste iz perspektive devojčice od 13 godina...ali opet...
Isto ono što me je užas jeste kada je mama devojčici rekla da stavi nekog random dečaka ispred sebe i da njemu učini uslugu umesto da uradi svoje obaveze. Da to majka kaže ćerki, meni je katastrofa, a da jedna grown ass žena to napiše u knjizi za devojčice koje možda taj savet poslušaju, mi je još gore.
"It is so bad, I wanna give you a zero. But that's not possible, so I give you a one"
Knjiga nije losa, ali isk mi je bila jako dosadna i nisam razumela poentu knjiga kada nikad nismo saznali da li je prosla ili ne. Mislim da je moglo da se doda barem epilog o tome da li je prosla. Ali je knjiga okej za decu uzrasta do 12 godina.
Kroz priču o Darjinoj ljubavi prema pisanju tinejdžeri mogu da shvate mnogo toga o prijateljstvu, ljubavi, društvenim odnosima... Zanimljivo je provučena priča o svakodnevnim problemima sa kojima se susreće svaka porodica, kao i rješenjima određenih situacija. Kraj, koji je nedorečen, je malo pokvario utisak, ali u svakom slučaju moja ćerka i ja smo uživale u zajedničkom čitanju.
Darja je sedmakinja, zivi sa roditeljima u stanu sa zidovima tankim kao papir, pa normalno cuje sve , cak i kada to ne zeli, pise price i jednog dana sanja o tome da bude pisac. Bas sada joj se i ukazala sansa kao jedan korak ka ostvarenju tog sna. Darja i njena drugarica Tamara su pozvane da sa svojim pricama ucestvuju u konkursu sa svojim pricama, a kao glavna nagrada ukoliko neko od njih pobedi sledi putovanje u Prag i objavljivanje zbirke prica. Poprilicno uzbudljivo za jednu sedmakinju, zar ne? Uz svoje skolske obaveze, porodicnih problema, desavanja medju drugarima , prvih simpatija , mogucnosti da bas njena prica bude najbolja medju mnogima, planova i nadanja Darja dobija i ponudu od Duce i Dace vlasnika kafea 'Dobar dan' da napise zbirku o tom sarmantom mestu i ljudima koji svakodnevno dolaze. Tako pored njene price imamo priliku da citamo i one koje je ona napisala o gostima kafea, drugarima, nastavnicima i sipmatiji Nikoli, tacnije o tome kako ih ona vidi i stvarima koje im se desavaju. "Necu da mislim na Prag..." ponavlja cesto Darja, ali u iscekivanju, potajnom nadanju, uvek je negde tu zelja i volja za zlatnim gradom i novim pricama ... 😊
"Kako neko moze da ne voli knjige? Znas li ti kakav je to gubitak ne doziveti tu ljubav? Ne osetiti knjige?"
Slatka prica u kojoj sam uzivala, jedina zamerka koju bih mogla da nadjem jeste da sam zelela da potraje jos malo. 😊
Nisam nešto oduševljena. Slatka knjiga, za decu od 10-13 godina ali nije po mom ukusu. Knjiga kao da je napisana u obliku nekog dužeg sastava. Tema je prilično jednostavna, a radnja se dešava u čitavih nekoliko dana, koliko me sećanje služi. Kratka je i poenta nije baš iskazana. Knjiga kao da nema određeni kraj, što mi ne bi smetalo da je sve ostalo kako treba. Brzo se čita i dobra je ako želite da pročitate nešto između drugih knjiga. Sve u svemu, ništa posebno.
procitala sam je za 3 sata pre jedno 4 godine sam je prvi put procitala i postala mi je stvarno omiljena evo sad ponovo i bas mi je slatka fali kraj, o tome sam razmisljala jedno 5 meseci nakon sto sam je procitala prvi put ali valjda nam je ostavljeno na nasu mastu🙂 definitivno najlepse nesto iz knjige “Kako neko ne moze da voli knjige?Znas li kakav je to gubitak ne doziteveti tu ljubav? Ne osetiti knjige?”
Lako i na momente slatko. Ne znam da li je pogodjen ton deteta tog doba, ali knjiga se svakako na pristupacan nacin bavi problemom uspeha, drugarstva, ispravnosti, kao i inspirisanje dece da rade ono sto vole. Knjiga ne zahteva mnogo paznje, pa se vrlo brzo cita. 1-2 sata maksimum - sto je kad pokusavate da procitate 150 knjiga za Goodreads challenge, jako pozitivno :-)
Knjiga je veoma zanimljiva uzrast za osnovnu skolu savrseno napisano ne drzi paznju tolko dobro ali idalje je sasvim okej od mene dobija 4 kao ocenu jer nije sasvim najbolja ali idalje zanimljiva za citati
Knjiga je većinom lagana, lepa i može Vam ubiti vreme, ali... ono po čemu se verovatno svi koji smo je čitali slažemo jeste to da je kraj pokvario stvar. U njemu se ne saznaje ono što smo očekivali, ili čemu smo se nadali, te se knjiga naglo prekida.
This entire review has been hidden because of spoilers.