Nemoj me buditi

by Marko Tomaš

„Nemoj me buditi“ je roman napisan kao beskonačni košmarni dan u kojemu se ne pojavljuje svjetlo Andie MacDowell, po mnogočemu studija alkoholizma, usporediva i s filmom „Leaving Las Vegas“, potresan dokument o razorenoj deliričnoj svijesti koja u trenucima lucidnosti govori istine, da bi ih tren poslije posrala i prezrela i s lakoćom ih se odrekla. Ovaj roman će nesumnjivo postati kultan i nadgeneracijski.

Kruno Lokotar

“Nemoj me buditi” je (anti)roman u kom su raspad naratora, ali i raspad priče koja sadrži traume iz prošlosti i surovu korumpiranost sadašnjosti, metafora o raspadu savremenog društva i savremenog čoveka. Kroz svoj prepoznatljivi stil – oštar i koncizan, a duboko liričan i ličan – Marko Tomaš nas bespoštedno vodi kroz mračno putešestvije u kom su bolesna ravnodušnost prema postojanju i panični strah od smrti u postojanom konfliktu.

Rumena Bužarovska

Genres: Historical Romance, Fiction

128 pages, Paperback

Published January 1, 2019

About the author

Marko Tomaš rođen je u Ljubljani 1978. Iz Ljubljane seli u Mostar, iz Mostara u Sombor, da bi se, opet preko Mostara, gdje postaje jednim od osnivača 'Alternativnog instituta', udruge građana za multimedijalne umjetničke projekte i urednikom časopisa Kolaps, prebacio u Zagreb, a potom i u Split, gdje danas živi i radi, između ostalog kao voditelj programa i 'duša' specijalizirane knjižare Utopija. Poeziju, prozu i novinske tekstove objavljivao je u domaćoj i regionalnoj periodici. Objavio: L’ Amore Al Primo Binocolo (s Mehmedom Begićem, Nedimom Ćišićem i Veselinom Gatalom), Tri puta trideset i tri jednako (s Mehmedom Begićem i Nedimom Ćišićem), te samostalne knjige pjesama S rukama pod glavom, Mama ja sam uspješan, Život je šala i Marko Tomaš i druge pjesme.

Reviews

[Puella Sole · Rating 2 out of 5]

Ideja da se napiše roman o jednoj vrsti duboke anksioznosti svakako je zanimljiva. I naravno da takvoj temi najviše odgovara ovaj pomalo (ili ne tako malo) haotičan stil ili bolje reći tok pisanja. Međutim, u toj svoj "haotičnosti" i neprekidnom izlaganju jednog specifičnog toka svijesta, nekako se izgubi ta neka glavna nit koja ipak treba da vodi radnju romana, koliko god ona bila možda antiradnja, a roman antiroman. A ako mi je nešto posebno zasmetalo, onda su to konstrukcije tipa da je čovjek kao cigareta, jer eto sagori bez nekog posebnog smisla. Parafraziram, ali glavni utisak jeste da se na romanu možda trebalo još raditi, pogotovo jezički.

[tea · Rating 3 out of 5]

pisala sam na insta svoje utiske, pa da se ne ponavljam, ovde samo da dodam da toliko kratkih rečenica (sve jedna za drugom) u životu nisam videla, plus mi se čini da ostavljaju utisak nepismenosti, ne znam baš mi bilo teško da ih čitam tako kratke

[Mare · Rating 1 out of 5]

Čitajući ovaj roman, imala sam osjećaj kao da sam u konstantnom loopu, točnije, kao da sam Sizif koji uvijek i iznova gura kamen i vraća se na sam početak. Glavni lik mi ostavlja dojam inertne i indiferentne ličnosti 'furajući' se
na Bukowskog, ali odradjuje to plitko i jednolično, kao da je pročitao sve njegove knjige i sve krivo shvatio. Mogu čak reći da me njegov negativan, pa rekla bih čak i nihilistički stav prema životu i prema svemu s čime je okružen, ljuti. Nakon što sam pročitala ovaj roman, shvatila sam da je izazvao neku vrstu pasivne agresije u meni. Toplo ju ne preporučam.

[Vedrana Trlek · Rating 5 out of 5]

Došlo takvo neko vrijeme da pjesnici pišu romane. Samo što je ovo upitan roman. Mogućnost romana. Mogao je to biti solidan krimić, politički triler, roman s ključem, psihološki, svakakav. Takva je priča. Samo što priču ne znamo jer je Tomaš nije zapisao. Umjesto priče on zapisuje buđenja, snoviđenja, žlundrave gulaše, pelinkovce, puno pelinkovaca, napadaje panike, na kraju dvorište koje zovu park.

Jedna od rijetkih knjiga koje sam pročitala i odmah se vratila i čitala još.
Velike preporuke. Neće vam se svidjeti.

[Ljiljana Dosen · Rating 5 out of 5]

Roman iz kojeg kaplje krv i cijedi znoj. Za ljude jakih živaca. Naslovnica s nogama muškarca u bijegu od vlastite sudbine. A nije lako bježati bosonog. Naročito ako ne znaš bježiš li od sebe ili prema sebi. Kroz mapu prostora upisanu u sve nas. (Tomaš)
PS
Jedini pravi rat za koji vrijedi umrijeti je onaj koji vodimo sa sobom samima. Ali za njega još više vrijedi živjeti.
(Vječno pitanje: Tko želi biti Jesenjin, a tko Majakovski?)

[Ivana]

Baš atmosferično, pojedini delovi nepotrebni (MENI!). Zanimljivo mi je da razmišljam o žanru ove knjige.

[Vesko Jovović · Rating 2 out of 5]

Mnogo mi bolje leži Tomaševa poezija

[Sokić Kristina · Rating 2 out of 5]

Wannabe Kafka samo šturo