Stope u snijegu

by Nada Topić

Neposredna prošlost, prostor pamćenja, ujedno je i autoričino istraživanje moguće kronologije, re-konstrukcije književnih praksi, praksi gdje odjednom ( i naizgled i čudno i zaboravljeno) iskrsava pismo koje nepopustljivo svjedoči o interesu za ono što je egzistencijalno, krucijalno i visinski obilježeno temom smrti.
Nada Topić, istodobno, s puno samopouzdanja kroči u prostor / prostore okrenutih, izokrenutih, izmještenih tragova i iznova ih dekonstruira, razgrađuje, ali jednako tako slaže i preslaguje. Čitamo tekstove pisane i mišljenje poliperspektivno i višeznačno : započinju kao vlastiti moto, složene u skoro jednoredne stihove i pokoju sintagmu. Ono što slijedi podsjeća na (ili to jest) zapis na putu do kratke priče, do prijelaznog i nepouzdanog oblika, između pjesme u prozi i dnevničke forme, koja se vrti oko vlastitog ja i mnogih drugih umreženih „ja“.

Miroslav Mićanović

Stope u snijegu, za razliku od konceptualno dosljedno izvedene knjige Bezbroj i druge jednine, u formalnom je smislu mnogo razvedenija, tekstovi u njoj pretežno su hibridnog karaktera, najčešće balansiraju na vibrirajućoj žici između poezije u prozi i proznog fragmenta, no poetički je opet vrlo detaljno, matematički razrađena do najmanjeg detalja, tvoreći strukturu autorskog glosarija, u kojem se preko pojmova dospijeva u kontekste, referentna mjesta, prožimanja između iskustva i znanja, književnosti i svakodnevice.

Branko Čegec

Genres: Poetry

64 pages

Published January 1, 2019

About the author

Nada Topić (Split, 1977.) piše poeziju i kratku prozu. Objavila je zbirke pjesama Svetac u trajektnoj luci (2005.), Meteorologija tijela (2015.), Bezbroj i druge jednine (2017.), Otac (2019.), Sestra (2020.), Majka (2022.), Moji (2023.) i Soba od papira (2025.), slikovnicu Kako se rodila roda (2007.), zbirke lirskih proza Male stvari (2016.) i Stope u snijegu (2019.) te roman Morpho amathonte (2020.). Doktorirala je u području informacijskih i komunikacijskih znanosti i autorica je znanstvene monografije Knjižara Morpurgo u Splitu (1860. – 1947.) i razvoj kulture čitanja (2017.). Živi i radi u Solinu.

Reviews

[Snježana Mihelač · Rating 5 out of 5]

Toliko divna knjiga, da sam je pročitala dvaput, da mi nešto ne promakne. Čitala sam prethodno Nadine knjige Otac, Sestra, Male stvari, usudila bih se reći da mi je ova najdraža. Dopada mi se istančanost, hibridnost knjige i kako radnja polako dobiva dinamiku, da bi pred kraj ostavila čitatelja bez daha.

[Lucija L. · Rating 5 out of 5]

Zbirka pjesama inspirirana istinitim tragičnim događajem iz crne kronike.

Prvi put kad sam zbirku primila u ruke, pročitala sam je ovlaš, napreskokce, ne sluteći da su sve pjesme povezane u cjelinu, pa tako nisam ni shvatila koncept. Sad jesam. Prekrasno, vrlo originalno, a podsjeća me na jednu igru iz djetinjstva - netko napiše rečenicu, presavine papir, a zadnjom riječi iz prethodne rečenice netko drugi započinje novu, ne znajući sadržaj prethodne. Na kraju se papir, savijen kao lepeza, razmota i pročita cijela priča - u djetinjstvu obično smiješna. Podsjetilo me time što se u svakoj pjesmi nalazi naznaka subjekta sljedeće pjesme - koncept koji se može uloviti tek čitanjem pjesama po redu. I baš zbog tog djetinjeg iščekivanja smijeha, razmotavanjem ove lepeze smijeh na kraju zastaje u grlu.

[Andrijana · Rating 5 out of 5]

Koncizna, pomno promišljena, potresna, bez slova viška... ukratko, sjajna!

[Silvia · Rating 5 out of 5]

Potresna knjiga koja se čita u jednom dahu. Prekrasno i vrlo bolno.