U Gnezdu dečaka pogled lirskog subjekta usmeren je na svet oko sebe: dvorišta predgrađa, obala Dunava ili plaže Jadrana, koje nisu samo scenografija, već višeznačni simboli, postavljaju okvir za puno i potentno iskustvo života. Lirski subjekat se poput voajera zadržava na isečcima iz svakodnevnih susreta i beleži naizgled nevažne događaje, koji povremeno prerastaju u složenije pesničke konstrukcije, a ponekad ostaju kraći narativni fragmenti, koji nagoveštavaju i talentovanog pripovedača – onoliko koliko je u Krivokapićevoj prozi mogao da se nasluti senzibilitet pesnika. Iako se ponekad i deklarativno tome opire, u Krivokapićevoj poeziji socijalni i politički angažman je konstanta; on je, međutim, tek odjek društvenih zbivanja iza glavne teme ove poezije: potrebe za bliskošću, koja nema samo intimni, partnerski, već češće sveljudski smisao.
Bojan Krivokapić je objavio sledeće knjige: „Trči Lilit, zapinju demoni“ (kratke priče, 2013), „Žoharov let“ (poezija, 2014), „Proleće se na put sprema“ (roman, 2017), „Gnezdo dečaka“ (poezija, 2019) i „Vila Fazanka“ (roman, 2023). Dobitnik je nagrada za prozu: Ulaznica (Zrenjanin, 2011), Đura Đukanov (Kikinda, 2012), Edo Budiša (Pazin, 2014), Lapis Histriae (Umag, 2021), Biber (Beograd – Sarajevo, 2021), Milutin Uskoković (Užice, 2021), Laza K. Lazarević (Šabac, 2022), kao i nagrade Mak Dizdar za zbirku poezije (Stolac, 2013). Za roman „Proleće se na put sprema“ godine 2018. dobija Nagradu Mirko Kovač za najbolje delo mladog autora u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Crnoj Gori. Književni tekstovi su mu prevedeni na italijanski, nemački, mađarski, albanski, engleski, slovenački i makedonski jezik. Diplomirao je na Odseku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Vodi književne radionice. Živi u Novom Sadu. Zvanični sajt: bojankrivokapic.com
Ako je Radmila Petrović samoproklamovana „šmeker-devojka”, Krivokapić može da bude „cikorijasti dečak”.
Čini se da su mnoge pesme mogle da završe kao lirske vinjete u nekim većim proznim celinama. Uspeli lirski trenuci, a nema ih malo, blistaju – to su slike iza naočara za sunce, koje se preobražavaju u pesnički mikrofilm. Glavna pesnička strategija je kristalisanje nekog događaja iz bliže ili dalje okoline: od požara u Sibiru do krađe pogleda i dodira voljenog bića.
Ima ovde i nečeg neokrnjenog, mladog, dečačkog. A ima i iskliznuća, falševa. U celini – zbirka koja odskače od proseka.
MAMA
Moja mama širi bele pelene U dvorištu na vetru Lice joj se ne vidi Kosa joj nije bela Prsti nisu skvrčeni
Nigde nema dece Ni kuće Samo bele pelene što plešu oko nje Ili oko neke druge mame Ili to i nije mama
SLIKA
U malom stanu u primorskom gradu Odmah pored vrata prostire se omanji krevet U koji ako dovoljno srastu Mogu leći dvoje Pored tog kreveta na zidu Malena slika Nervozna voda, jezero ili reka Nikako more Tu sliku ostavili bivši stanari Ovo nam je poklon s venčanja Rekli su Sad idemo dalje
Uranjam u taj nagrišpani kadar Smanjen na meru tuđih života dok se ne pretvorim u kućicu puža Ili školjke Olupinu raka
Možda prejaka ocena, ali jaka prva polovina ove kratke knjige zaslužuje da je makar na neki način izdvoji iz gomile trojki koje delim ovim savremenim autorima. Trojka je možda najgora ocena, zapravo. Sve niže ili više znači da je knjiga uspela da izvuče makar neku emociju iz mene. Dakle, ili će me iznervirati koliko je loša, ili očarati kvalitetom. Trojka znači da ću potpuno zaboraviti i knjigu i autora... a već sam dovoljno zaboravan, što je i razlog zašto pažljivo ređam ove unose na Goodreadsu. A ima li gore sudbine za nekog autora, od one gde je potpuno zaboravljen?
“Gledao sam voajera i razmišljao Kako je to dirljivo i lepo U tom trenutku u toj jednoj sekundi Koja se rasteže kao žvaka Na celom svetu Samo On i ja.”
Za ovu zbirku nisam ni čuo iako mi se roman Bojana Krivokapića baš dopao i čitao bih je ranije da sam znao da postoji. Ovo je poezija kakva bi prošla na mrežama, ne znam zašto je izdavač koji inače izdaje dobru poeziju nije više reklamirao. Sasvim solidno, lepe slike, lep ritam, niša nije višak, nije mi se neka pesma istakla posebno, baš treba da se pročita cela u jednom dahu.