Str. 79 Ovu knjigu čitate po malo, držite ju nadohvat i odaberete riječ po riječ... "Lajkati je u hrvatskom tuđica, strani pojam "ponašen" dodavanjem hrvatskih dočetaka, padežnih i inih, koji naravno nemaju nikakve veze s fotoaparatom "leicom" niti sa psom Lajkom koji je ubijen kružio oko zelje na slavu sovjetskih kozmičkih osvajanja..."
Knjiga se temelji na novinskim tekstovima objavljivanima u Jutarnjem listu od 2011. do 2019., ali osim suhih filoloških bilješki o podrijetlu pojedinih riječi, nudi i sažete i lucidne uvide u neke društvene i političke pojave tog vremena, pa i povijesne spoznaje. Čitanjem ove knjige ponekad ćemo osjetiti kao da se stvari ponavljaju (npr. bilješka o riječi himna, a ponekad se provlače i političke aluzije (riječi kompetentan, fake, Krnje, Manhattan). Na primjer:
Ima političara koji smatraju, ili se prave, da su kompetentni mjerodavno suditi o pitanjima u kojima nisu stručni, obrazlažući da ih je izabrao suvereni narod. I, naravno, ne odgovaraju za promašaje, nevolje, ni katastrofe koje time proizroče, ili im barem kumuju; računaju, ne bez osnove, da im "sude" samo na izborima te da, ako su u oporbi, mogu još lakše i neodgovornije valjati štetne gluposti, računajući ne samo na lakovjernost birača, nego još više na njihovu ozlojeđenost, odnosno ogorčenost, aktualnom vlašću (bilo gdje, bilo kada u zastupničkoj demokraciji.
U Dalmaciji posljednjih godina Krnje i njegovo spaljivanje sve češće su rezultat nastojanja vlasti da ocrni i simbolički sažge, kao srednjovjekovne heretike, svoje kritičare odnosno eksponente manjine, dakle da u ambalažu Krnje maskira linč i poziv na pogrom.
Ovo nije knjiga koja se čita jednom i odloži na policu - vrijedi joj se vraćati s vremena na vrijeme. A najugodnija je za čitanje prije spavanja, za pametno opuštanje na kraju dana.