Olja Knezevic
Katarina Velika i Mala
Nesanica, gluho doba noci, mjesto radnje KBC Rebro, odjel kirurgije. Lampica za knjigu osvjetljava mi ovo, pomalo divlje stivo. I dok se ja nadam da ovaj puta PHD nalaz nece biti los, autorica ima svoje misljenje:
“ Rak ne napada zene koje zive po svome, rekla je tetka. Takve zene sve same određuju, i srce nasteluju da radi kad one hoce. Baba je umrla od dosade, zakljucila je tetka.” I zato, drage zene, zivite po svome, kao Baba Katarinina, budite gospodarice svog zivota i vremena, jer imate uvijek samo jednu sebe. Molim vas, oprezno baratajte s tom jednom.
U zivotu cesto mislim da samo jos budale, naivci ili endemske vrste stalno oprastaju, sve i svima, ali i Katarina je takva:
“Lako oprastas, instinktivno. Elegantno setas kroz ljudsko smece. Rijetka pojava, znas?” I onda kada si opet i opet dobar, i onda kada ti kazu dobar i budala, i onda kada kazu da si mekan, da si slabic, ti ne mozes protiv sebe. Jer svako ispoljavanje mrznje bio bi gubitak autenticnosti, a moguci epilog jest patnja. “Ne znas da ljudi nisu kao ti. Zato ces jednom platiti.” Jer, “ljudi hoce mrznju na mrznju, ne nekakvo razumijevanje. Oprost. Oprost je slabost. Ili tako neki invaliditet.”
Ima tu droge, seksa, alkohola, propale glume, glamura: “Projekat se jednom morao zavrsiti. Probudili smo se iz tog sna i oko sebe opet ugledali siromastvo, zapravo bijedu, jer bijeda ukljucuje i stanje duha.” Ima i sverca, lazi, uspjeha i kraha. Ljubavi, mrznje. Stanja duha, stanja nacije, dekadencije i migracije. U svakom slucaju ima puno dinamike i puno zivota. “Nasa se zemlja raspada od bolestine kojoj ne razumijem uzrok i kao da ponovo prolazim kroz veliki gubitak majke. Pa onda propadajmo, govorim svima. Propadajmo zajedno u ovoj rupi, uz turbofolk i tekstove o patnji zena za nevjernim muskarcima.”
Uspjeh, zodovoljstvo, koje su definicije istih i kakav je sustav vrijednosti koji to definira? “Krhko li je zadovoljstvo uspjesnih svojom pozicijom u drustvu, kada je to isto drustvo bez dubine, s nakaradnom elitom. Povrsina se lako zatalasa primarnim instinktima, zivotom od danas do sjutra, poljuljanim planovima, pozarima, poplavama, zemljotresima, opstim predosjecajem kratkorocnog opstanka”…i da ratom.
Olja Knezevic - novo otkrice, zena je baš frajerica (koja se takodjer cini skriva ispod malo filera i botoksa, ali neka, tko joj brani). Olja koja ispisuje zivot Katarine Velike i Male, neukrotivo, dinamicno, emotivno.
“Je li ispunjavanje duznosti prema slabijima od sebe ikada greska?” Olja nema egzaktan odgovor na ovo pitanje, ali nije ni bitno, radimo li to radi sebe, tesko je reci..
Ali nije tesko pohvaliti ovaj izuzetan roman.
“Zensko se stidi i kad krvari i kad ne krvari.