What do you think?
Rate this book
Oblozi od tinte
Na prvo čitanje, sve priče napisane u knjizi Oblozi od tinte izgledaju kao priče koje govore o svijetu u kojem živimo ali kada se čovjek zagleda dublje u redove napisane u knjizi Bogdana Stevanovića, shvati da njegovi zapisi zapravo najviše govore o svjetovima koje nosimo u sebi. Upravo zbog toga, ovo nije knjiga o onome što se opaža, već o onome što se osjeća. Svaka njegova priča gotovo kirurški precizno secira izazovnu stvarnost u kojoj živimo kako bi što jasnije otkrila što se iza nje krije.
Zbog svega toga, iako ovu knjigu jest napisao Bogdan Stevanović, ona ipak najprije pripada nama je smo u njoj opisani svi mi – naši izazovi, naša dvoumljenja i naši grijesi. Najljepše od svega je to što je odmah uočljivo da piščeva namjera nije bila da nas time definira, već mnogo pitomija – da uz njegove priče lakše sami sebe redefiniramo. Zato su Oblozi od tinte ljekoviti za svaku ljutu ranu na našoj duši.
Zbog svega toga, iako ovu knjigu jest napisao Bogdan Stevanović, ona ipak najprije pripada nama je smo u njoj opisani svi mi – naši izazovi, naša dvoumljenja i naši grijesi. Najljepše od svega je to što je odmah uočljivo da piščeva namjera nije bila da nas time definira, već mnogo pitomija – da uz njegove priče lakše sami sebe redefiniramo. Zato su Oblozi od tinte ljekoviti za svaku ljutu ranu na našoj duši.
- GenresNonfiction
176 pages, Paperback
Published January 1, 2019
5 people are currently reading
106 people want to read
About the author
Bogdan Stevanović Blogdan
3 books27 followersBOGDAN STEVANOVIĆ BLOGDAN rođen je u Beogradu 17. decembra 1988. godine. Završio je Trinaestu beogradsku gimnaziju, a nakon toga je diplomirao na Geografskom fakultetu Univerziteta u Beogradu na Odseku za turizmologiju. Posle osnovnih studija pohađao je master studije turističkog novinarstva na Univerzitetu Autonoma u Barseloni. Autor je projekta Svet dostupan svima, osnovanog sa ciljem pružanja informacija o turističkim destinacijama osobama koje koriste invalidska kolica. Jedan je od osnivača humanitarnog pokreta Pokaži malo da ti je stalo. Izabravši ime Blogdan, od decembra 2014. godine piše istoimeni blog koji je za dve godine okupio više od 100.000 pratilaca. Priče sa bloga prenosili su vodeći onlajn i štampani mediji u zemlji i regionu. Bogdan je TEDx govornik i kolumnista.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 20 of 20 reviews
January 24, 2020
Blogdan (pravog imena Bogdan Stevanović) je poznati srpski bloger kojeg na društvenim mrežama prati preko 138 tisuća ljudi. Svoje mnoge blogove (tj. njih 87) spojio je u ovu prekrasnu knjigu. Knjiga je podijeljena u 7 dijelova (Ogrebotine, Ljubav, Obitelj, Balkan, Depeše s Marsa, Neobjavljene priče i Um).
Jedan od najdražih načina čitanja mi je navečer malo prije spavanja (ako nisam umoran). Tako sam jednu večer uzeo ovu knjigu i pročitao priču koja kao da je govorila meni nakon što sam upravo diskutirao o toj temi sa prijateljicom. Taj događaj pokazuje koliko Blogdan zna pisati o onome što mi svi doživljavamo, ali dajući nam svoju predodžbu o tome.
Autor u knjizi jasno iznosi svoja stajališta, argumentirano, ponekad malo i brutalno (ali samo kad je to potrebno) jer želi da poruka bude direktna i shvaćena. Moje osobno razmišljanje je skoro identično tako da mi je osobno bilo drago vidjeti da dijelimo ista razmišljanja oko mnogo stvari.
Na promociji knjige u Splitu Blogdan je savjetovao da se čitaju 3-4 priče dnevno i moram se složiti sa njime. Koliko god je njegov stil pisanja popriličo lagan za čitanje, ulazi ponekad u duboke teme koje te emocionalno angažiranju te nakon tih 3-4 poglavlja osjećaš se sitim i nastavljaš dalje čitanje sljedećom prilikom. Ova knjiga se može pročitati na beskonačno načina jer puno ovisi o nama. Različito se čita knjiga ukoliko ste zaljubljeni ili nedavno proživjeli grubi prekid, ukoliko živite u domovini ili izvan nje (neovisno o tome koja je zemlja ili grad) i slično. Zato ću sigurno u raznim prilikama opet uzesti knjigu u ruke i pročitati određenu priču.
Ponekad mi je izgledalo kao da je knjiga citata jer su doslovno na svakoj stranici, u svakom retku, u svakoj riječi je bila poruka. Evo neke od njih (odabrao sam slučajnim otvaranjem stranica da dokažem da su apsolutno svugdje):
“Ljubavi se ne čekaju, one se ne događaju iznenadno, iako ponekad tako izgledaju.”
“Muškarci koji ne shvaćaju kolika je zapravo moć u ženskim rukama ili žive ispod kamena ili u hibernaciji.”
“Plaši me, a i rastužuje činjenica koliko svi kolektivno umijemo voljeti mrtve, a ne primjećivati žive.”
Već jedno vrijeme pratim Blogdana i moram priznati da ne znam osobu koja se toliko bavi humanitarnim radom. Zbog toga i ova knjiga ima humanitarnu priču, a to je da kupnjom knjige donirate 10 kuna udruzi Krijesnica, a to je izvrstan povod za kupnju svog primjerka.
Želio bih se zahvaliti Blogdanu što je napisao ovako jaku, moćnu knjigu koja te potiče na razmišljanje. Hvala također Sonji i Bartulu koji su nam pružili ovu knjigu da bude dostupna i u Hrvatskoj. Na kraju vas ostavljam sa najdražim citatom Blogdana koji je toliko jednostavan i jak.
“Ljubav uvek uspe”
Jedan od najdražih načina čitanja mi je navečer malo prije spavanja (ako nisam umoran). Tako sam jednu večer uzeo ovu knjigu i pročitao priču koja kao da je govorila meni nakon što sam upravo diskutirao o toj temi sa prijateljicom. Taj događaj pokazuje koliko Blogdan zna pisati o onome što mi svi doživljavamo, ali dajući nam svoju predodžbu o tome.
Autor u knjizi jasno iznosi svoja stajališta, argumentirano, ponekad malo i brutalno (ali samo kad je to potrebno) jer želi da poruka bude direktna i shvaćena. Moje osobno razmišljanje je skoro identično tako da mi je osobno bilo drago vidjeti da dijelimo ista razmišljanja oko mnogo stvari.
Na promociji knjige u Splitu Blogdan je savjetovao da se čitaju 3-4 priče dnevno i moram se složiti sa njime. Koliko god je njegov stil pisanja popriličo lagan za čitanje, ulazi ponekad u duboke teme koje te emocionalno angažiranju te nakon tih 3-4 poglavlja osjećaš se sitim i nastavljaš dalje čitanje sljedećom prilikom. Ova knjiga se može pročitati na beskonačno načina jer puno ovisi o nama. Različito se čita knjiga ukoliko ste zaljubljeni ili nedavno proživjeli grubi prekid, ukoliko živite u domovini ili izvan nje (neovisno o tome koja je zemlja ili grad) i slično. Zato ću sigurno u raznim prilikama opet uzesti knjigu u ruke i pročitati određenu priču.
Ponekad mi je izgledalo kao da je knjiga citata jer su doslovno na svakoj stranici, u svakom retku, u svakoj riječi je bila poruka. Evo neke od njih (odabrao sam slučajnim otvaranjem stranica da dokažem da su apsolutno svugdje):
“Ljubavi se ne čekaju, one se ne događaju iznenadno, iako ponekad tako izgledaju.”
“Muškarci koji ne shvaćaju kolika je zapravo moć u ženskim rukama ili žive ispod kamena ili u hibernaciji.”
“Plaši me, a i rastužuje činjenica koliko svi kolektivno umijemo voljeti mrtve, a ne primjećivati žive.”
Već jedno vrijeme pratim Blogdana i moram priznati da ne znam osobu koja se toliko bavi humanitarnim radom. Zbog toga i ova knjiga ima humanitarnu priču, a to je da kupnjom knjige donirate 10 kuna udruzi Krijesnica, a to je izvrstan povod za kupnju svog primjerka.
Želio bih se zahvaliti Blogdanu što je napisao ovako jaku, moćnu knjigu koja te potiče na razmišljanje. Hvala također Sonji i Bartulu koji su nam pružili ovu knjigu da bude dostupna i u Hrvatskoj. Na kraju vas ostavljam sa najdražim citatom Blogdana koji je toliko jednostavan i jak.
“Ljubav uvek uspe”
June 11, 2020
U posljednja dva mjeseca nisam pročitala ništa. Long story short, izdogađalo mi se svašta zbog čega sam vrijeme provodila uglavnom zureći u prazno i čekajući da to vrijeme prođe. Nije da nisam željela čitati, nego se jednostavno nisam mogla natjerati da krenem, da otvorim knjigu, okrenem stranicu. Depresija? Možda. Tjeskoba? Povremeno bi navratila u posjet. Tako to valjda ide kad ti stvari na koje ne možeš utjecati diktiraju život, a ti se ne uspiješ snaći i uhvatiti pravi smjer.
I tako, gledam ja knjige, gledaju one mene, u hrpi na stolu uhvatim Blogdanov pogled. Pa pomislim, možda, možda bih mogla probati s ovom, to je zbirka tekstova, mogu pročitati barem jedan. Zar ne? Možda je baš to ono što mi treba.
Bome, bilo je. 'Oblozi od tinte' ispali su melem za ranu koju nisam ni znala da sam imala. A najvažnije od svega, podsjetili su me da čitanje uvijek pomaže da se osjećaš bolje.
Tekstovi ispisani u ovoj knjizi sadrže životne priče i lekcije koje smo svi, a neki već i više puta, proživjeli. Sadrže svijet oko nas sveden na ono bitno, probleme naše generacije savršeno ocrtane i obilježene, ali i pogled iznad tih problema, koji nam pokazuje da je sve ono što nas muči i što nam se čini nerješivo i neprelazno zapravo samo kriva perspektiva. Jer ne znamo gledati - ili gledamo, a da zapravo ništa ne vidimo.
Rješenje je jednostavno: #samoljubav.
"Ljubav nije nešto vanjsko, već je duboko unutra. Ljubav je stanje bića. Nikad se ne može izgubiti jer ne zavisi od nekog drugog tijela ili bilo čega vanjskog, zato je ta priča o ljepšim i jačim polovicama potpuno pogrešna. Kome još treba polovica da bi bio cijeli? Znači da, ili nije potpun, ili mu nedostaje netko polovičan. Dajte sebe cijelog, a kad to uradite, dobit ćete isto toliko natrag. Tada ćete shvatiti da su dvoje cijelih s istom vizijom uvijek jači od dvoje polovičnih u istoj cjelini."
B(l)ogdanovi tekstovi čine oblog od tinte zato jer su nevjerojatno optimistični. Izravni su, direktni, ponekad i brutalni (brutalno iskreni) i na sto ti različitih načina pokazuju da, čak i kad si na dnu, može (i, s vremenom, hoće) biti bolje. Ali, da bi bilo što promijenio ili postigao, moraš krenuti od sebe - promijeniti sebe, način na koji gledaš na svijet, način na koji tretiraš druge.
Ono što ova knjiga sjajno opisuje je to koliko su nam životi u zadnje vrijeme postali površni i nevažni. Umjesto da živimo u stvarnom svijetu, lutamo tim svijetom tragajući za savršenom fotkom koju ćemo podijeliti s drugima, kako bismo im prikazali da se zabavljamo, iako to često uopće nije slučaj. A dok to radimo, propuštamo stvarne trenutke i prilike, stvarne ljude, stvarne živote.
"Žive se Instagram životi. (...) Umjesto da stvarno živimo lijepe trenutke koje bismo kasnije podijelili na društvenim mrežama, počeli smo forsirati trenutke koje ni ne živimo, da bismo ih dijelili na društvenim mrežama. Onda se događa da se svi toliko druže, a da nitko nikoga zapravo ne poznaje, da se svi toliko muvaju, a da se nitko pored nekoga ne budi, da se svi toliko trude biti posebni, a da upravo zbog toga svi sliče jedni na druge. (...) Svi pričaju naglas i nitko nikoga ne čuje, svi imaju komentar na sve, a nikoga ničiji zapravo ne zanima. Svi govore mnogo, a malo tko zna slušati, iako imamo dva uha, a jedna usta da bismo slušali bar duplo više nego što govorimo."
Svatko je od nas (barem) jednom bio slomljen, dotučen, odustao. Svatko od nas na svojoj koži nosi neke svoje ožiljke. Tekstovi u ovoj knjizi oblozi su upravo za te ožiljke, i iako oni neće učiniti da ti ožiljci nestanu, mogli bi učiniti da nas manje bole, da ih prihvatimo i naučimo živjeti s njima.
B(l)ogdan je poput glasa u tvojoj glavi, za kojeg znaš da je u pravu, ali te strah poslušati ga. Jer će ti neuvijeno i posve iskreno reći kako stvari zaista stoje, jer će te zaraziti svojim optimizmom i natjerati te da se pokreneš, iskusiš, osjetiš. A ti ćeš, sa svakim novim tekstom, to sve više htjeti.
"Ja sam ovdje da svakog dana budem veći. Da svakog dana saznam, naučim, prođem, vidim, iskusim, oprostim i uvećam onaj dio sebe koji osjećam, iako se očima ne može vidjeti. Mene ne zanima pola, malo, na žličicu. Ja biram osjetiti, jer to je moja svrha."
I tako, gledam ja knjige, gledaju one mene, u hrpi na stolu uhvatim Blogdanov pogled. Pa pomislim, možda, možda bih mogla probati s ovom, to je zbirka tekstova, mogu pročitati barem jedan. Zar ne? Možda je baš to ono što mi treba.
Bome, bilo je. 'Oblozi od tinte' ispali su melem za ranu koju nisam ni znala da sam imala. A najvažnije od svega, podsjetili su me da čitanje uvijek pomaže da se osjećaš bolje.
Tekstovi ispisani u ovoj knjizi sadrže životne priče i lekcije koje smo svi, a neki već i više puta, proživjeli. Sadrže svijet oko nas sveden na ono bitno, probleme naše generacije savršeno ocrtane i obilježene, ali i pogled iznad tih problema, koji nam pokazuje da je sve ono što nas muči i što nam se čini nerješivo i neprelazno zapravo samo kriva perspektiva. Jer ne znamo gledati - ili gledamo, a da zapravo ništa ne vidimo.
Rješenje je jednostavno: #samoljubav.
"Ljubav nije nešto vanjsko, već je duboko unutra. Ljubav je stanje bića. Nikad se ne može izgubiti jer ne zavisi od nekog drugog tijela ili bilo čega vanjskog, zato je ta priča o ljepšim i jačim polovicama potpuno pogrešna. Kome još treba polovica da bi bio cijeli? Znači da, ili nije potpun, ili mu nedostaje netko polovičan. Dajte sebe cijelog, a kad to uradite, dobit ćete isto toliko natrag. Tada ćete shvatiti da su dvoje cijelih s istom vizijom uvijek jači od dvoje polovičnih u istoj cjelini."
B(l)ogdanovi tekstovi čine oblog od tinte zato jer su nevjerojatno optimistični. Izravni su, direktni, ponekad i brutalni (brutalno iskreni) i na sto ti različitih načina pokazuju da, čak i kad si na dnu, može (i, s vremenom, hoće) biti bolje. Ali, da bi bilo što promijenio ili postigao, moraš krenuti od sebe - promijeniti sebe, način na koji gledaš na svijet, način na koji tretiraš druge.
Ono što ova knjiga sjajno opisuje je to koliko su nam životi u zadnje vrijeme postali površni i nevažni. Umjesto da živimo u stvarnom svijetu, lutamo tim svijetom tragajući za savršenom fotkom koju ćemo podijeliti s drugima, kako bismo im prikazali da se zabavljamo, iako to često uopće nije slučaj. A dok to radimo, propuštamo stvarne trenutke i prilike, stvarne ljude, stvarne živote.
"Žive se Instagram životi. (...) Umjesto da stvarno živimo lijepe trenutke koje bismo kasnije podijelili na društvenim mrežama, počeli smo forsirati trenutke koje ni ne živimo, da bismo ih dijelili na društvenim mrežama. Onda se događa da se svi toliko druže, a da nitko nikoga zapravo ne poznaje, da se svi toliko muvaju, a da se nitko pored nekoga ne budi, da se svi toliko trude biti posebni, a da upravo zbog toga svi sliče jedni na druge. (...) Svi pričaju naglas i nitko nikoga ne čuje, svi imaju komentar na sve, a nikoga ničiji zapravo ne zanima. Svi govore mnogo, a malo tko zna slušati, iako imamo dva uha, a jedna usta da bismo slušali bar duplo više nego što govorimo."
Svatko je od nas (barem) jednom bio slomljen, dotučen, odustao. Svatko od nas na svojoj koži nosi neke svoje ožiljke. Tekstovi u ovoj knjizi oblozi su upravo za te ožiljke, i iako oni neće učiniti da ti ožiljci nestanu, mogli bi učiniti da nas manje bole, da ih prihvatimo i naučimo živjeti s njima.
B(l)ogdan je poput glasa u tvojoj glavi, za kojeg znaš da je u pravu, ali te strah poslušati ga. Jer će ti neuvijeno i posve iskreno reći kako stvari zaista stoje, jer će te zaraziti svojim optimizmom i natjerati te da se pokreneš, iskusiš, osjetiš. A ti ćeš, sa svakim novim tekstom, to sve više htjeti.
"Ja sam ovdje da svakog dana budem veći. Da svakog dana saznam, naučim, prođem, vidim, iskusim, oprostim i uvećam onaj dio sebe koji osjećam, iako se očima ne može vidjeti. Mene ne zanima pola, malo, na žličicu. Ja biram osjetiti, jer to je moja svrha."
March 2, 2019
Svima nama znane teme koje stavljamo pod tepih ili se borimo sa njima u ovom svetu gde malo ko razume različitost.
Koliko vam je to vaše tesno srce kada ume da voli samo jednom u životu? Zanima me koliko malo ima prostora u njemu kada može da vam se dogodi da nema mesta? Kako ga ljubavlju ne razgazite makar toliko da vas ne žulja?
Biće nam bolje kad budemo bolji. 💙
Koliko vam je to vaše tesno srce kada ume da voli samo jednom u životu? Zanima me koliko malo ima prostora u njemu kada može da vam se dogodi da nema mesta? Kako ga ljubavlju ne razgazite makar toliko da vas ne žulja?
Biće nam bolje kad budemo bolji. 💙
June 7, 2018
Svojevremeno sam čitala Blogdanove postove i jako su mi se dopali. Od knjige nisam očekivala ništa drugačije. Njegove reči pune su emocije, revolta i nade. Njegova poenta je jasna. Jedina moja zamerka, koja zapravo nema veze sa knjgom već sa publikom, je to što onima na koje se knjiga odnosi ona nikad neće biti jasna, drugom delu ljudi delovaće "nepotrebno" jer su izgradili mehanizam da budu dovoljni sami sebi, te se na taj način trude da ih srpski mentalitet ili stanje u ovoj zemlji ne dotiče, iako se ništa neće promeniti ukoliko polovina ne vidi problem, a polovina ga ignoriše. Ja smatram da bi trebalo da većina ljudi, naročito mladih, pročita ovu knjigu i da svoj maksimum da je razume iz jednog prostog razloga: kada bismo svi primenjivali bar deo principa koje Blogdan propagira, ova zemlja bila bi mnogo lepše mesto za život.
March 30, 2018
Ovo je jedna od onih knjiga koja treba da se nađe pored vašeg kreveta kako biste pročitali par tekstova pred spavanje. Definitivno favorit ove godine!
April 23, 2018
Blogdan je stvarno oblog za dušu.
Treba svi da imaju ovu knjigu pri ruci, za slučaj da stvarnost dobije temperaturu. 😍
Treba svi da imaju ovu knjigu pri ruci, za slučaj da stvarnost dobije temperaturu. 😍
June 8, 2020
Kazu da se muskarci zaljube u izgled, a zene u rijeci. Upravo je ovo knjiga u cije redove se zaljubis. Krasna, ljudska. Volim misli, volim poruke, volim igre rijeci. Toplo preporucujem
December 1, 2017
Knjiga je fenomenalna. Kroz intrigantnu introspekciju i optimizam koji se provlaci kroz svaku recenicu, knjiga te prosto tera da se dignes i napravis promenu!
December 2, 2019
"Knjizica" za svaki dan, poučna, iskrena i hrabra.
February 17, 2019
Obično izbegavam mlade savremene domaće pisce i nemam za to neko valjano objašnjenje - osim da sam pomalo sumnjičava i imam tu jednu tendenciju da kad nešto se reklamira na veliko i svi čitaju ja kao iz inata neću! Evo to bi bio nepotreban uvod koji objašnjava zašto sam ovu knjigu kupila i pročitala sada - 2 godine nakon što je izašla. Sad bi bio red da pokušam da prenesem svoj utisak o knjizi :)
Uživala sam čitajući Bogdanove tekstove o raznoraznim temama. Prijala mi je iskrenost i neposrednost sa kojom piše; dopalo mi se kako je pristupio nekim temama iz potpuno drugačijeg ugla, i jako mi se svidja njegova spremnost da se uhvati u koštac sa temama koje su svima nama poznate a opet bolne da bismo se sa njima suočili. Super mi je i to što su tekstovi bili tematski podeljeni, jedino što mi je možda poslednje poglavlje 'um' bilo malo predugačko sa dosta sličnih tekstova, tako da mi je teže da zapamtim priču koja se istakla, što nije slučaj sa ostalim poglavljima.
Da ne dužim više - zaključak je da pre svega treba podržati mlade domaće pisce - i dozvoliti im da vam razbiju predrasude koje imate - Blogdan je u tome, u mom slučaju definitivno uspeo; i da sa vremena na vreme treba napraviti pauzu od onoga što uobičajno čitate i pročitate nešto novo, drugačije i duboko iskreno. A kad se na tako nešto odlučite - 'Obloge od mastila' je moja topla preporuka.
Uživala sam čitajući Bogdanove tekstove o raznoraznim temama. Prijala mi je iskrenost i neposrednost sa kojom piše; dopalo mi se kako je pristupio nekim temama iz potpuno drugačijeg ugla, i jako mi se svidja njegova spremnost da se uhvati u koštac sa temama koje su svima nama poznate a opet bolne da bismo se sa njima suočili. Super mi je i to što su tekstovi bili tematski podeljeni, jedino što mi je možda poslednje poglavlje 'um' bilo malo predugačko sa dosta sličnih tekstova, tako da mi je teže da zapamtim priču koja se istakla, što nije slučaj sa ostalim poglavljima.
Da ne dužim više - zaključak je da pre svega treba podržati mlade domaće pisce - i dozvoliti im da vam razbiju predrasude koje imate - Blogdan je u tome, u mom slučaju definitivno uspeo; i da sa vremena na vreme treba napraviti pauzu od onoga što uobičajno čitate i pročitate nešto novo, drugačije i duboko iskreno. A kad se na tako nešto odlučite - 'Obloge od mastila' je moja topla preporuka.
March 22, 2019
Vi kažete - "Obloge od mastila". Ja kažem - životna slagalica sklopljena od puzli od kojih svaka može predstavljati jednu zasebnu celinu ili biti deo koji će se u zavisnosti od svojih isturenih ili uvučenih ivica uklopiti u drugi, u dodiru sa kojim će formirati jedan sasvim drugačiji, različit entitet.
📋
Bogdan u ovoj knjizi piše o svakodnevnim, sveprisutnim i neopipljivim temama koje u kombinaciji sa hartijom dobijaju jedan u potpunosti drugačiji smisao i vrednost. S tim u vezi, večita nepoznanica - "vreme", "Oblogama" stiče svoju opipljivu formu, te oživljava kroz definisanje sopstvene srži.
📋
Ova knjiga jeste životni priručnik i večiti saputnik, ali nikako je ne treba mešati sa jednom od mnogobrojnih knjiga iz oblasti popularne psihologije koje za cilj imaju da čitaocima nametljivim pisanjem nasilno promene percepciju o stvarnosti. Ne, priče sadržane u "Oblogama od mastila" menjaju ugao gledanja na stvari, ali samo onima kojima je ta promena neophodno potrebna, odnosno svima onima kojima su Bogdanove obloge zapravo zavoji za sopstvene ožiljke.
📋
Imam utisak da "Obloge od mastila" nisu napisane da bi napravile bilo kakvu senzacionalnu promenu u svetu. I to se oseti. Ovom knjigom Bogdan nenametljivim pisanjem isključivo iznosi lične strahove, stavove i sopstvene istine, čime ostavlja prostor kosmičkih razmera i slobodu nama čitaocima da sami odlučimo na koji način će nam poslužiti njegove obloge (i da li će).
📋
I za kraj, što bi Bogdan rekao - "Ajde, šta ste se začitali. Idite da ne zakasnite, da opet ne radite ništa kao što niste ni juče".
📋
📋
Bogdan u ovoj knjizi piše o svakodnevnim, sveprisutnim i neopipljivim temama koje u kombinaciji sa hartijom dobijaju jedan u potpunosti drugačiji smisao i vrednost. S tim u vezi, večita nepoznanica - "vreme", "Oblogama" stiče svoju opipljivu formu, te oživljava kroz definisanje sopstvene srži.
📋
Ova knjiga jeste životni priručnik i večiti saputnik, ali nikako je ne treba mešati sa jednom od mnogobrojnih knjiga iz oblasti popularne psihologije koje za cilj imaju da čitaocima nametljivim pisanjem nasilno promene percepciju o stvarnosti. Ne, priče sadržane u "Oblogama od mastila" menjaju ugao gledanja na stvari, ali samo onima kojima je ta promena neophodno potrebna, odnosno svima onima kojima su Bogdanove obloge zapravo zavoji za sopstvene ožiljke.
📋
Imam utisak da "Obloge od mastila" nisu napisane da bi napravile bilo kakvu senzacionalnu promenu u svetu. I to se oseti. Ovom knjigom Bogdan nenametljivim pisanjem isključivo iznosi lične strahove, stavove i sopstvene istine, čime ostavlja prostor kosmičkih razmera i slobodu nama čitaocima da sami odlučimo na koji način će nam poslužiti njegove obloge (i da li će).
📋
I za kraj, što bi Bogdan rekao - "Ajde, šta ste se začitali. Idite da ne zakasnite, da opet ne radite ništa kao što niste ni juče".
📋
December 4, 2018
Možda jedan od težih utisaka koji treba napisati. Ova knjiga je nešto, što po meni svako treba da pročita. Ja sam je shvatila kao priručnik,lekcije, koje ne treba slepo pratiti, ali ih treba znati. Razmisliti o njima i izvesti svoj zaključak. Sa većinom napisanog se slažem. Postoje i stvari sa kojima se ne slažem, ali možda je to i samo manjak životnog iskustva. Ko zna? Razmisliću o tome ponovo posle par godina. Dovoljno je reći da mi je mama rekla da joj ostavim knjigu da pročita, a meni se ne odvaja od nje. Po meni je ovo knjiga koja treba uvek biti uz tebe, kako bi u ključnim situacijama bila pri ruci da se pročita po neki deo, kada si u nedoumici, kada si neraspoložen ili povređen. Ne zato što ona nudi magično rešenje, nego zato što će te terati na razmišljanje, u toku kog možeš sam da nađeš to isto rešenje koje ti je potrebno.
Da budem iskrena, ovoj knjizi me je privukao naslov i jedan od citata koji sam videla na instagramu. Obloge od mastila, delovalo mi je kao nešto lekovito, što obloge po pravilu i jesu. A tako je ova knjiga i delovala na mene. Podeljena u nekoliko delova, uvuče se u um čitaoca i natera ga da bolje razume svoju stvarnost.
Jedno od dražih poglavlja mi je: Žalite se tiše:
"Ako trenutno čitate ovo, znači da pre svega imate neke škole da umete da razaznate slova i da umete da koristite savremenu tehnologiju. Takođe znači da imate krov nad glavom i krevet pod krovom. Ako ovo čitate, znači da imate ili kompjuter ili smartfon. Ili oba. Imate i pristup internetu, imate plaćen račun, i vrlo verovatno vam pored svih troškova i računa ostaje novca preko pa sebi možete da priuštite ovaj mali luksuz. Ako ovo čitate, znači da imate vremena. I to slobodnog. Makar malo. A to je danas već veliki luksuz. Sve ovo nas trenutno sa sedam milijardi ljudi, koliko ima na planeti, svrstava u grupu od samo nekoliko miliona, a na lokalnom nivou, od sedam miliona Srba, koliko ima u Srbiji, u grupu od samo nekoliko stotina hiljada duša. Srećnih duša. Popularno je kukati. Valja se izveštiti u žalopojkama jer, kad iz niskog starta počneš njima da sagovornika hvataš za gušu, odmah mu bude jasno da ti treba pomoć. Ako slučajno kažeš da si dobro, može neko, ne daj Bože, da zatraži pomoć. Ovako podesiš frekvencu na kukanje i miran si."
A tek poglavlje: Što pitate za savet kad ionako radite kako hoćete? Tu sam se tek maksimalno pronašla. Nije mi se jednom desilo da mi neko kuka na dečka/devojku kad raskinu i onda ga zajedno popljujemo maksimalno, i posle par dana oni opet zajedno... i onda ostaneš bez teksta, šta dalje reći? Što je autor ovde rekao: "I na kraju, preuzmite odgovornost za svoje postupke umesto što tražite savete od drugih, a i dalje vozite po svom. Prijatelj može da vam pomogne i protumači mapu, ali volan držite vi. Ili idite kuda put vodi ili pravite svoj put, ali o tome odlučite sami. Uvek je bolje poslušati sebe pa makar i pogrešiti, nego žaliti što nisi ni pokušao jer si slušao drugog."
Ima, svakako, i par poglavlja u kojima se ne slažem sa autorom, ali opet, lepo je videti i tuđu perspektivu. Ja nisam pobornik teorije "kad ti udare šamar okreni im i drugi obraz" il kako već, po meni je mnogo pametnije, i zdravije za jednu individuu, od takvih ljudi koji te šamaraju otići na vreme, dok on govori o praštanju. Možda jeste hrišćanski, ali koliko oni nisu hrišćani u tom svom šamaranju, možemo i mi valjda da ne budemo i da se zaštitimo odlaskom. Po meni ako neko nije znao da ceni tvoje prisustvo, nek se snalazi u tvom odsustvu. Ali kao što sam već rekla, možda još uvek nisam dovoljno sazrila za to. Pa ostavljam prostora da se i to mišljenje promeni.
U svakom slučaju jedna velika preporuka za ovu knjigu. I bez obzira što je knjiga od 177 stranica, rečeno je možda i više nego da je kao Rat i mir.
Da budem iskrena, ovoj knjizi me je privukao naslov i jedan od citata koji sam videla na instagramu. Obloge od mastila, delovalo mi je kao nešto lekovito, što obloge po pravilu i jesu. A tako je ova knjiga i delovala na mene. Podeljena u nekoliko delova, uvuče se u um čitaoca i natera ga da bolje razume svoju stvarnost.
Jedno od dražih poglavlja mi je: Žalite se tiše:
"Ako trenutno čitate ovo, znači da pre svega imate neke škole da umete da razaznate slova i da umete da koristite savremenu tehnologiju. Takođe znači da imate krov nad glavom i krevet pod krovom. Ako ovo čitate, znači da imate ili kompjuter ili smartfon. Ili oba. Imate i pristup internetu, imate plaćen račun, i vrlo verovatno vam pored svih troškova i računa ostaje novca preko pa sebi možete da priuštite ovaj mali luksuz. Ako ovo čitate, znači da imate vremena. I to slobodnog. Makar malo. A to je danas već veliki luksuz. Sve ovo nas trenutno sa sedam milijardi ljudi, koliko ima na planeti, svrstava u grupu od samo nekoliko miliona, a na lokalnom nivou, od sedam miliona Srba, koliko ima u Srbiji, u grupu od samo nekoliko stotina hiljada duša. Srećnih duša. Popularno je kukati. Valja se izveštiti u žalopojkama jer, kad iz niskog starta počneš njima da sagovornika hvataš za gušu, odmah mu bude jasno da ti treba pomoć. Ako slučajno kažeš da si dobro, može neko, ne daj Bože, da zatraži pomoć. Ovako podesiš frekvencu na kukanje i miran si."
A tek poglavlje: Što pitate za savet kad ionako radite kako hoćete? Tu sam se tek maksimalno pronašla. Nije mi se jednom desilo da mi neko kuka na dečka/devojku kad raskinu i onda ga zajedno popljujemo maksimalno, i posle par dana oni opet zajedno... i onda ostaneš bez teksta, šta dalje reći? Što je autor ovde rekao: "I na kraju, preuzmite odgovornost za svoje postupke umesto što tražite savete od drugih, a i dalje vozite po svom. Prijatelj može da vam pomogne i protumači mapu, ali volan držite vi. Ili idite kuda put vodi ili pravite svoj put, ali o tome odlučite sami. Uvek je bolje poslušati sebe pa makar i pogrešiti, nego žaliti što nisi ni pokušao jer si slušao drugog."
Ima, svakako, i par poglavlja u kojima se ne slažem sa autorom, ali opet, lepo je videti i tuđu perspektivu. Ja nisam pobornik teorije "kad ti udare šamar okreni im i drugi obraz" il kako već, po meni je mnogo pametnije, i zdravije za jednu individuu, od takvih ljudi koji te šamaraju otići na vreme, dok on govori o praštanju. Možda jeste hrišćanski, ali koliko oni nisu hrišćani u tom svom šamaranju, možemo i mi valjda da ne budemo i da se zaštitimo odlaskom. Po meni ako neko nije znao da ceni tvoje prisustvo, nek se snalazi u tvom odsustvu. Ali kao što sam već rekla, možda još uvek nisam dovoljno sazrila za to. Pa ostavljam prostora da se i to mišljenje promeni.
U svakom slučaju jedna velika preporuka za ovu knjigu. I bez obzira što je knjiga od 177 stranica, rečeno je možda i više nego da je kao Rat i mir.
July 9, 2023
https://knjigozderonja.wixsite.com/kn...
Obloge od tinte čitala sam nekoliko mjeseci. Bila sam disciplinirana i dozvoljavala si čitanje jedne priče svaki dan kako bi o njoj mogla razmisliti i zapisati si citate. Vjerujte mi, imat ćete dojam kako želite prepisati knjigu koliko je Blogdan zapisao prekrasnih obloga za dušu i srce! Ipak, nisam čitala u potpunosti po autorovim uputstvima. Blogdan savjetuje kako bi Obloge od tinte najbolje bilo čitati nasumično, gdje vam se već zaustavi prst. Njegov je savjet da se s knjigom poigrate. S obzirom da ja obožavam red i „normalno“ čitanje, moj se mozak nije mogao odvažiti na nasumično čitanje. Možda jednom uspije.
Koliko god da sam uživala u čitanju Obloga, pojedine su mi priče imale dozu gorčine u sebi, ljutnje na svijet, kao i propovijedanja. Dok su me neke priče ispunjavale neopisivom energijom i motivacijom, određene su me ostavile praznom i iscrpljenom; imala sam dojam da bih trebala biti ljuta na cijeli svijet, da ga trebam okrivljavati za sve moje loše, bolne i neugodne situacije, a to nipošto nisam htjela. Jedino što ja mogu je kontinuirano i predano raditi na sebi i zalijevati travu samo u mojem dvorištu. Sve ostalo je u potpunosti izvan moje kontrole.
Treba li i vama oblog napisan na papiru?
Grickajmo knjige zajedno!
Obloge od tinte čitala sam nekoliko mjeseci. Bila sam disciplinirana i dozvoljavala si čitanje jedne priče svaki dan kako bi o njoj mogla razmisliti i zapisati si citate. Vjerujte mi, imat ćete dojam kako želite prepisati knjigu koliko je Blogdan zapisao prekrasnih obloga za dušu i srce! Ipak, nisam čitala u potpunosti po autorovim uputstvima. Blogdan savjetuje kako bi Obloge od tinte najbolje bilo čitati nasumično, gdje vam se već zaustavi prst. Njegov je savjet da se s knjigom poigrate. S obzirom da ja obožavam red i „normalno“ čitanje, moj se mozak nije mogao odvažiti na nasumično čitanje. Možda jednom uspije.
Koliko god da sam uživala u čitanju Obloga, pojedine su mi priče imale dozu gorčine u sebi, ljutnje na svijet, kao i propovijedanja. Dok su me neke priče ispunjavale neopisivom energijom i motivacijom, određene su me ostavile praznom i iscrpljenom; imala sam dojam da bih trebala biti ljuta na cijeli svijet, da ga trebam okrivljavati za sve moje loše, bolne i neugodne situacije, a to nipošto nisam htjela. Jedino što ja mogu je kontinuirano i predano raditi na sebi i zalijevati travu samo u mojem dvorištu. Sve ostalo je u potpunosti izvan moje kontrole.
Treba li i vama oblog napisan na papiru?
Grickajmo knjige zajedno!
July 13, 2018
Sve što ja pomislim, Blogdan je već napisao. Sjajan! :)
February 11, 2020
Bogdan Stevanović Blogdan: Oblozi od tinte, Naklada Fragment Split, studeni 2019., 169 stranica, na hrvatski jezik prilagodili Bartul Vlahović i Sonja Šumić
Bogdan Stevanović BLOGDAN rođen je u Beogradu 17. prosinca 1988. godine,diplomirao na Geografskom fakultetu Univerziteta u Beogradu na Odseku za turizmologiju. Posle osnovnih studija pohađao je master studije turističkog novinarstva na Univerzitetu Autonoma u Barceloni. Autor je projekta Svet dostupan svima, osnovanog sa ciljem pružanja informacija o turističkim destinacijama osobama koje koriste invalidska kolica. Jedan je od osnivača humanitarnog pokreta Pokaži malo da ti je stalo. Izabravši ime Blogdan, od prosinca 2014. godine piše istoimeni blog koji je za dvije godine okupio više od 100.000 pratitelja. Priče sa bloga prenosili su vodeći on line i tiskani mediji u Srbiji i regiji, prvi puta objedinjene su u knjizi Obloge od mastila 2017. godine. U veljači 2019. objavljene su nove 64 priče sa bloga pod nazivom Sa druge strane obloga, a ovih dana (veljača 2020.) izlazi ilustrirana knjiga Ljubav uvek uspe koja sadrži devedesetak citata sa bloga o tome što ljubav je i što nije, a čitateljima postavlja pitanja koja će ih navesti na preispitivanje vlastitih spoznaja i stavova. Bogdan je TEDx govornik i kolumnista. (o autoru i knjigama prema https://www.vulkani.rs/a/2899a576-f5e... )
Promocija knjige Oblozi od tinte održana je 28.11.2019. godine u Zagrebu, bilo je vedro, zabavno, ali ono o čemu je Bogdan Stevanović pričao iz srca, bez zamuckivanja, oni djelići knjige koje je pročitao protresli su me gotovo do suza, a po tom pitanju kod mene suša već 5 - 6 godina.
Nakon što sam pročitala knjigu mogu samo reći da je zen, čisti zen, a zen je sve ono što nije zen. Zen nije religija, to je stanje duha, živjeti sada i ovdje u ovom trenutku, a to je jako teški sport.
Bez zafrkancije, autor je tek nešto stariji od mojih sinova, ali do sličnih stavova i razmišljanja pristigla sam nakon pedesete, nakon što me svašta nalupalo po glavi i još me lupa.
Knjiga je podijeljena na 7 poglavlja, priče su grupirane prema temama o kojima autor piše.
CITAT (odmah sa početka iz poglavlja Ogrebotine, iako bih ga ja nazvala Rane)
Danas, ako ne kažeš ono što misliš, netko će ti reći kako moraš razmišljati, ako ne kažeš svoj stav glasno i jasno, netko će ti ga nametnuti, ako ne obraniš svoju riječ, netko će ti tuđe riječi staviti u usta. Zato pišem. Danas se spokojan život plaća izdavanjem vlastitih principa, dostojanstven život plaća se iznevjeravanjem svojih ideala, a harmonija se plaća u mesu.
Plaćam punu cijenu skupa s lihvarskim kamatama, ali mogu se pogledati u ogledalo.
Knjiga je prepuna misli, citata koje bih mogla izdvojiti, ali tada bih mogla i prepisati knjigu. U poglavlju Obitelj naišla sam na rečenice koja su mi dale misliti kakav sam bila roditelj, a sad je kasno da se kajem.
CITAT
Roditelji su spremni učiniti sve za svoje dijete. Osim jednog. Pustiti ga da bude svoje. Vrlo često se pod izgovorom „to je za tvoje dobro” krije „ja znam najbolje”, jer je suviše opasnosti u tome da će – ukoliko bude biralo samo – biti drugačije od onoga što ste vi za njega planirali.
Uvijek sam mrzila tu rečenicu „to je za tvoje dobro”, nisam je izgovorila vlastitim sinovima, ali često sam postupala baš tako, propustili smo neke godine, ali mislim da smo na vrijeme stali na kočnicu. U međuvremenu sam čitala knjigu „Za tvoje dobro” književnice Ellen Marie Wiesman koja me je gotovo ubila, mnogo nas je iz moje generacije koji su gotovo svakodnevno slušali te riječi uz puno psihičke, pa i fizičke, okrutnosti, a nije bilo Plavih telefona
U poglavlju o Balkanu gotovo svugdje bi se riječ Srbija, Srbi, srpski, moglo zamijeniti riječima Hrvatska, Hrvati, hrvatski.
CITATI
Srbija je zemlja iz koje se odlazi.
Nikada mi te priče nisu bile jasne, jer i dalje nisam upoznao nekog gladnog kojeg je nacionalizam nahranio, niti nekog siromašnog koga su hvalospjevi na račun svoje država uhljebili.
Od silne političke korektnosti postali smo ljudski nekorektni. Od toliko imanja tolerancije postali smo netolerantni prema onima koji nemaju tolerancije. Danas možeš slobodno misliti što hoćeš, ali bolje ćeš proći ako to radiš u sebi. Danas možeš voljeti koga hoćeš, ali bolje bi ti bilo da to ipak radiš u svoja četiri zida. Danas svatko može reći što hoće, ali nitko ne smije.
Balkan je mjesto gdje je i dalje priroda netaknuta, a voda se kupuje, gdje su njive plodne, a hrana se uvozi, gdje za zrak čist, ali se teško diše.
Zvuči li poznato?
Iz poglavlja Um izdvojiti ću posljednji citat, gdje mi je pamet bila i gdje mi je još uvijek da sam sama sebi obično na zadnjem mjestu (iako se neki ne bi složili).
CITAT
Ne dozvoljavati tuđim prohtjevima da oblikuju naš život ne znači biti sebičan. Znači bit sposoban živjeti svoju sreću i biti svoj. Očekivati od drugih da žive po našim prohtjevima je sebičnost. Zato uvijek treba obratiti pažnju s koje strane dolaze otrovne strijele očekivanja, jer iz tog pravca gdje je luk, tu je i sebičnost.
Nestrpljivo čekam izlazak knjige Sa druge strane obloga, ali pratim blog https://www.facebook.com/blogdan.rs/ da mi nešto ne promakne i da me na vrijeme dozove k pameti.
Svakako pročitajte ovu knjigu, ne morate čitati priče redom, otvorite knjigu i možda je baš na toj stranici prava priča za vas upravo sada. Možete se rasplakati, možete se nasmijati, ali svakako ćete nakon svake priče razmisliti gdje ste vi u njoj.
Naklada Fragment
Blogdan
Bogdan Stevanović BLOGDAN rođen je u Beogradu 17. prosinca 1988. godine,diplomirao na Geografskom fakultetu Univerziteta u Beogradu na Odseku za turizmologiju. Posle osnovnih studija pohađao je master studije turističkog novinarstva na Univerzitetu Autonoma u Barceloni. Autor je projekta Svet dostupan svima, osnovanog sa ciljem pružanja informacija o turističkim destinacijama osobama koje koriste invalidska kolica. Jedan je od osnivača humanitarnog pokreta Pokaži malo da ti je stalo. Izabravši ime Blogdan, od prosinca 2014. godine piše istoimeni blog koji je za dvije godine okupio više od 100.000 pratitelja. Priče sa bloga prenosili su vodeći on line i tiskani mediji u Srbiji i regiji, prvi puta objedinjene su u knjizi Obloge od mastila 2017. godine. U veljači 2019. objavljene su nove 64 priče sa bloga pod nazivom Sa druge strane obloga, a ovih dana (veljača 2020.) izlazi ilustrirana knjiga Ljubav uvek uspe koja sadrži devedesetak citata sa bloga o tome što ljubav je i što nije, a čitateljima postavlja pitanja koja će ih navesti na preispitivanje vlastitih spoznaja i stavova. Bogdan je TEDx govornik i kolumnista. (o autoru i knjigama prema https://www.vulkani.rs/a/2899a576-f5e... )
Promocija knjige Oblozi od tinte održana je 28.11.2019. godine u Zagrebu, bilo je vedro, zabavno, ali ono o čemu je Bogdan Stevanović pričao iz srca, bez zamuckivanja, oni djelići knjige koje je pročitao protresli su me gotovo do suza, a po tom pitanju kod mene suša već 5 - 6 godina.
Nakon što sam pročitala knjigu mogu samo reći da je zen, čisti zen, a zen je sve ono što nije zen. Zen nije religija, to je stanje duha, živjeti sada i ovdje u ovom trenutku, a to je jako teški sport.
Bez zafrkancije, autor je tek nešto stariji od mojih sinova, ali do sličnih stavova i razmišljanja pristigla sam nakon pedesete, nakon što me svašta nalupalo po glavi i još me lupa.
Knjiga je podijeljena na 7 poglavlja, priče su grupirane prema temama o kojima autor piše.
CITAT (odmah sa početka iz poglavlja Ogrebotine, iako bih ga ja nazvala Rane)
Danas, ako ne kažeš ono što misliš, netko će ti reći kako moraš razmišljati, ako ne kažeš svoj stav glasno i jasno, netko će ti ga nametnuti, ako ne obraniš svoju riječ, netko će ti tuđe riječi staviti u usta. Zato pišem. Danas se spokojan život plaća izdavanjem vlastitih principa, dostojanstven život plaća se iznevjeravanjem svojih ideala, a harmonija se plaća u mesu.
Plaćam punu cijenu skupa s lihvarskim kamatama, ali mogu se pogledati u ogledalo.
Knjiga je prepuna misli, citata koje bih mogla izdvojiti, ali tada bih mogla i prepisati knjigu. U poglavlju Obitelj naišla sam na rečenice koja su mi dale misliti kakav sam bila roditelj, a sad je kasno da se kajem.
CITAT
Roditelji su spremni učiniti sve za svoje dijete. Osim jednog. Pustiti ga da bude svoje. Vrlo često se pod izgovorom „to je za tvoje dobro” krije „ja znam najbolje”, jer je suviše opasnosti u tome da će – ukoliko bude biralo samo – biti drugačije od onoga što ste vi za njega planirali.
Uvijek sam mrzila tu rečenicu „to je za tvoje dobro”, nisam je izgovorila vlastitim sinovima, ali često sam postupala baš tako, propustili smo neke godine, ali mislim da smo na vrijeme stali na kočnicu. U međuvremenu sam čitala knjigu „Za tvoje dobro” književnice Ellen Marie Wiesman koja me je gotovo ubila, mnogo nas je iz moje generacije koji su gotovo svakodnevno slušali te riječi uz puno psihičke, pa i fizičke, okrutnosti, a nije bilo Plavih telefona
U poglavlju o Balkanu gotovo svugdje bi se riječ Srbija, Srbi, srpski, moglo zamijeniti riječima Hrvatska, Hrvati, hrvatski.
CITATI
Srbija je zemlja iz koje se odlazi.
Nikada mi te priče nisu bile jasne, jer i dalje nisam upoznao nekog gladnog kojeg je nacionalizam nahranio, niti nekog siromašnog koga su hvalospjevi na račun svoje država uhljebili.
Od silne političke korektnosti postali smo ljudski nekorektni. Od toliko imanja tolerancije postali smo netolerantni prema onima koji nemaju tolerancije. Danas možeš slobodno misliti što hoćeš, ali bolje ćeš proći ako to radiš u sebi. Danas možeš voljeti koga hoćeš, ali bolje bi ti bilo da to ipak radiš u svoja četiri zida. Danas svatko može reći što hoće, ali nitko ne smije.
Balkan je mjesto gdje je i dalje priroda netaknuta, a voda se kupuje, gdje su njive plodne, a hrana se uvozi, gdje za zrak čist, ali se teško diše.
Zvuči li poznato?
Iz poglavlja Um izdvojiti ću posljednji citat, gdje mi je pamet bila i gdje mi je još uvijek da sam sama sebi obično na zadnjem mjestu (iako se neki ne bi složili).
CITAT
Ne dozvoljavati tuđim prohtjevima da oblikuju naš život ne znači biti sebičan. Znači bit sposoban živjeti svoju sreću i biti svoj. Očekivati od drugih da žive po našim prohtjevima je sebičnost. Zato uvijek treba obratiti pažnju s koje strane dolaze otrovne strijele očekivanja, jer iz tog pravca gdje je luk, tu je i sebičnost.
Nestrpljivo čekam izlazak knjige Sa druge strane obloga, ali pratim blog https://www.facebook.com/blogdan.rs/ da mi nešto ne promakne i da me na vrijeme dozove k pameti.
Svakako pročitajte ovu knjigu, ne morate čitati priče redom, otvorite knjigu i možda je baš na toj stranici prava priča za vas upravo sada. Možete se rasplakati, možete se nasmijati, ali svakako ćete nakon svake priče razmisliti gdje ste vi u njoj.
Naklada Fragment
Blogdan
February 24, 2024
Obloge od mastila - Bogdan Stevanović
...
Pokaži svetu da je biti povređen a preživeti veća hrabrost nego biti nepobediv
Jer prave ljubavi i ne traže realne razloge da bi postojale
Nije dovoljno samo da srce kuca, već da ponekad i zastane
I kad bi mi neko iščupao ovo srce ispod rebara, toliko umem da volim i praštam da bi mi od tolike siline izraslo novo nazor
Moja ljubav može da tera i dugu da menja boje, samo mi reci koje boje želiš
Samo oni koji nose ljubav u sebi umeju da je prepoznaju u drugima
Zato kažu da čovek privlači onako kako zrači
Ljubav nikad ne umire prirodnom smrću
Mi je ubijamo
Živite ostavljaći svoj trag ljubavlju, a ne da živite ljubav u tragovima
Pusti sebe iz sebe
Dok god umem da pocrvenim, znam da nečemu vredim
Idemo na mesto kom i ti i ja znamo geografski položaj, koordinate na mapi i nadmorsku visinu
Ja sam ovde da svakog dana budem veći
...
Pokaži svetu da je biti povređen a preživeti veća hrabrost nego biti nepobediv
Jer prave ljubavi i ne traže realne razloge da bi postojale
Nije dovoljno samo da srce kuca, već da ponekad i zastane
I kad bi mi neko iščupao ovo srce ispod rebara, toliko umem da volim i praštam da bi mi od tolike siline izraslo novo nazor
Moja ljubav može da tera i dugu da menja boje, samo mi reci koje boje želiš
Samo oni koji nose ljubav u sebi umeju da je prepoznaju u drugima
Zato kažu da čovek privlači onako kako zrači
Ljubav nikad ne umire prirodnom smrću
Mi je ubijamo
Živite ostavljaći svoj trag ljubavlju, a ne da živite ljubav u tragovima
Pusti sebe iz sebe
Dok god umem da pocrvenim, znam da nečemu vredim
Idemo na mesto kom i ti i ja znamo geografski položaj, koordinate na mapi i nadmorsku visinu
Ja sam ovde da svakog dana budem veći
April 6, 2020
Knjiga s kojom sam započela svoju čitalačku 2020. godinu i nije mi žao. Bio je gušt čitati tekstove od strane iskusne osobe koja zna o čemu piše i koja zna formirati svoje stavove, mišljenje i želje u smislene i pitke rečenice, na jedan komično ironičan način. Bogdan Stevanović se izdvaja. Nema cenzure, bez dlake na jeziku. Direktno i sirovo, opet empatično i emotivno... Tekstovima sam se vraćala nekoliko puta i drago mi je da sam otkrila ovog autora. Topla, topla preporuka!
Read
September 24, 2019Nevjerojatno koliko slozenih recenica u jednu notu,ostavlja bez daha svaka. Toliko realnosti i cinjenica,koje svako zna-a ustvari niko ne zna!
Odlicna.
Odlicna.
December 30, 2020
Bilo bi 5 da je drugi deo knjige ispratio emociju i priču koju nosi početak. Vrlo iskreno i emotivno. Kvalitetna kritika društva koje smo postali i svih unutrašnjih borbi sa kojima se susrećemo svaki dan.
November 18, 2022
Sjajna knjiga
Displaying 1 - 20 of 20 reviews