Ovde sam. Oduvek sam bio ovde, šunjao se okolo, osluškivao. Ja sam čudovište, staro čudovište,
i imaću te uskoro. Osećaš li kako sam ti sve bliži... i bliži...
U Kasl Roku, mirnom gradiću u Mejnu, život ide svojim mirnim tokom. Omiljeni pas u kraju, dobroćudni bernardinac Kudžo, veselo trčkara kroz šume i poljane... sve dok jedne noći ne izroni iz tame, užarenog pogleda u očima koje obećavaju stravičnu smrt.
Leto 1980. bilo je vrelo. A bilo je i krvavo. Sve je počelo tog toplog junskog dana, kada je Kudžo potrčao za zecom. Ili je možda počelo još one majske noći, kada je Ted Trenton video čudovište u ormaru... Naravno, roditelji su ga uverili da je to bila noćna mora, i da čudovišta ne postoje, zar ne? Ali prevarili su se: čak i u spokojnim, tihim gradićima, čudovišta vrebaju, skrivena u senci.
Stephen Edwin King was born the second son of Donald and Nellie Ruth Pillsbury King. After his father left them when Stephen was two, he and his older brother, David, were raised by his mother. Parts of his childhood were spent in Fort Wayne, Indiana, where his father's family was at the time, and in Stratford, Connecticut. When Stephen was eleven, his mother brought her children back to Durham, Maine, for good. Her parents, Guy and Nellie Pillsbury, had become incapacitated with old age, and Ruth King was persuaded by her sisters to take over the physical care of them. Other family members provided a small house in Durham and financial support. After Stephen's grandparents passed away, Mrs. King found work in the kitchens of Pineland, a nearby residential facility for the mentally challenged.
Stephen attended the grammar school in Durham and Lisbon Falls High School, graduating in 1966. From his sophomore year at the University of Maine at Orono, he wrote a weekly column for the school newspaper, THE MAINE CAMPUS. He was also active in student politics, serving as a member of the Student Senate. He came to support the anti-war movement on the Orono campus, arriving at his stance from a conservative view that the war in Vietnam was unconstitutional. He graduated in 1970, with a B.A. in English and qualified to teach on the high school level. A draft board examination immediately post-graduation found him 4-F on grounds of high blood pressure, limited vision, flat feet, and punctured eardrums.
He met Tabitha Spruce in the stacks of the Fogler Library at the University, where they both worked as students; they married in January of 1971. As Stephen was unable to find placement as a teacher immediately, the Kings lived on his earnings as a laborer at an industrial laundry, and her student loan and savings, with an occasional boost from a short story sale to men's magazines.
Stephen made his first professional short story sale ("The Glass Floor") to Startling Mystery Stories in 1967. Throughout the early years of his marriage, he continued to sell stories to men's magazines. Many were gathered into the Night Shift collection or appeared in other anthologies.
In the fall of 1971, Stephen began teaching English at Hampden Academy, the public high school in Hampden, Maine. Writing in the evenings and on the weekends, he continued to produce short stories and to work on novels.
Kakva knjiga! Koliko emocija i koliko teskobe. Maksimalna ocena nije samo zbog dosadnog dela sa Vikom, njegovih pahuljica i naklapanja o poslu. Jeziva gradacija emocija! Voleli, ne voleli Kinga, ovo morate čitati!
Roman za koji King tvrdi da se većim delom ne seća šta je napisao, jer je utonuo dublje u zavisnosti od narkotika. Zamislite koliko morate biti vraški dobar pisac pa da napišete ovakvo delo, a da pritom niste svesni, ni pri sebi.
Priča počinje kada dečak po imenu Ted u ormanu primeti čudovište koje ga doziva, plaši, proganja. Kao da je dečak mogao da nasluti… U međuvremenu, bernandinac Kudžo je jurio zeca ka maloj pećini u kojoj je zaglavio njušku te ga je slepi miš zaražen besnilom ujeo. Imamo dve porodice koje su naizgled dosta drugačije, ali u svoj svojoj postojanosti imaju dodirnih tačaka, oba bračna para imaju probleme. Koliko god puta da sam opsovala tokom čitanja što piše o trivijalnim stvarima gušeći srž priče, toliko sam na kraju shvatila da toliku strahotu od romana ne bismo dobili na kraju da je bilo drugačije. Jedino eventualno mogla je da se skrati priča o Viku i njegovim pahuljicama. Neverna supruga i njena ljubavna afera navode na pogrešne tragove, a porodično nasilje dobija na neki način srećniji kraj potpomognuto tragedijom. Rasplet mi se dopao, iako na kraju ostavlja gorak ukus u ustima. Nije za svakoga definitivno, naročito one koji imaju strah od pasa, ali ako volite Kinga, a „Kudžo“ niste čitali, ne biste trebali da propustite. Slojevito napisano da u vama budi svakakve emocije, priča je realna tako da sam ujedno mozgala šta bih uradila da sam na Doninom mestu. Nije ovo horor na kakav nas je King navikao, ali je priča dovoljno mračna, mučna i teskobna.
Roman mi se dopao jer je ceo dinamičan, čak i ti sporiji delovi su glatko išli jer knjiga nije obimna, kakvi uglavnom jesu kada je ovaj pisac u pitanju. Nakon 6, 7 pročitanih Kingovih knjiga, mogu reći da je King meni jedan od onih koji ne razočaravaju. Dajem ocenu 4⭐️ iz razloga što neke njegove romane volim više, ali od mene imate svaku moguću preporuku, prvenstveno zbog činjenice s početka osvrta.
Dobar flow, kao i uvek. Samo ima dosta sporednih stvari i desavanja i zalazenja u neke naizgled “nebitne” situacije. Mozda je stv i pisao ovo kad je bio na alkoholu jako i stv se ne seca nicega. Sve u svemu, pogodio me roman, narocito deo sa povredjenim muskarcem
Zanimljivo je što je čika King ovu knjigu napisao kada je utonuo najdublje u alkoholizam i kao i sam što kaže ne seća se većeg dela ove knjige što je napisao. Knjiga je napisana što bi se reklo iz jednog daha, zato nema poglavlja što je retko za Kingove knjige... Zanimljiva pomisao da alkoholizam možeš uporediti sa besnilom psa, to je bolest koja te preovlada i izvuče sve najgore iz tebe sve dok te ne ubije a u tom procesu učiniš jako puno groznih stvari... Bio sam uvučen dosta u knjigu iako King ima mane da ponekad razvuče priču i prepusti se opisivanju stvari koje ponekad nisu presudne za tok događaja, priče idu naizmenično pa ćete doći ponekad do dela koji vam se ne čita i bude dosadan jer naravno priča je o psu zaraženom besnilom i o tome želite da čitate a dobijete priču o proizvodnji pahuljica i varanju muža. Ali ŠTA OČEKUJETE OD PRIČE SA PSOM KOJI JE ZARAŽEN BESNILOM. Da nema karaktera sa strane priča bi se jako brzo završila i spadala bi u "Short story" Opet ne bi se bazirao na negativnim delovima knjige jer štoviše knjiga mi se svidela i to jako! Prešao sam preko dosadnih delova vrlo brzo jer knjiga je lako čitljiva i ima samo 336 stranica tako da knjigu ćete brzo završiti ako ste prosečan čitalac. Strah je ovde najbolje opisan kako King zna, stvari koje se dešavaju van tvoje kontrole, osećaj neverstva, klaustrofobije i postavljanja pitanja da li ćete preživeti do sledećeg dana... Priča se dešava u Castle Rock-u Main-u gde naravno potiču skoro sve Kingove priče a ko je čitao malo više Kinga zna da se tamo čudne stvari dešavaju.. Za Kingovu knjigu dajem visoku ocenu jer među ostalim njegovim pričama ova je vrlo dobra. Ja sam ljubitelj njegovih priča koje su mračnije i u vreme kada nije imao milosti prema likovima u svojoj knjizi.
Obozavam Kinga. Sve sto je napisao a sto mi je bilo nadohvat ruke, procitala sam. Ovo mi je nekako tuzna knjiga... realan kraj...mada, cini mi se da je nekako napisano na brzinu, kao da se nije dovoljno posvetio romanu...i nekako ne bas sasvim jasno.... cudoviste je tu, pa ga nema... jel cudoviste u psu ili je samo zarazen besnilom.... Inace, ocenjujem sa 3, ipak mi nije u istom rangu sa Talismanom, Institutom, To itd, itd
kako radnja knjige piše u opisu, ne bih je ovde prepričavala. Ova knjiga je pitka i lako se čita. Radnja je dobro zamišljena, ali je egzekucija takva da je slabija od ostalih kingovih knjiga. Radnja je razvučena, ali dok se dva lika nalaze u bezizlaznoj situaciji, King koristi sporedne likove i ono što se njima dešava kako bi dokazao da zlo ne može biti zautavljeno dok ne bude prekasno. Bilo je zaista jezivih scena koje su odlično dočarane i žao mi je samo što ih nije bilo više. King se posvetio razvoju situacije, ali mislim da se u ovoj knjizi nije toliko posvetio psihološkom stanju likova onako kako to ume. Moglo je to da bude dosta bolje razrađeno.
Ocena 1. Da je bar nisam pročitala nikada. Nekako mi se, među mojim očekivanjima i predviđanjima, potkrala mogućnost da se priča završi kako se završila i neočekivano me zaskočila iz prikrajka. Sve sporedne priče osim glavne sam čitala radi reda, nebitni neki likovi i njihove priče. Ali ok sve su tu sa razlogom, da dočaraju i potvrde bezizlaznost te jedne situacije. Jedno je sigurno, gradacija jeze i straha je genijalno dočarana. Napeta i uznemirujuća priča. Kraj me je nokautirao. Da je bar nisam pročitala.
Moraću da ocenim knjigu za dan, dva kada se slegnu utisci. Ali, skoro nisam tako bila razočarana u knjigu. Toliko mlako da sam se prosto iznervirala! Bilo je zanimljivih delova o psu... Sve ukupno tri stranice i to je to. Nemojte trošiti vreme..