Crna knjiga daje intrigantnu viziju srpskog društva u bliskoj budućnosti. U ovoj državi na granici odumiranja, punopravnoj članici reformisane Evropske unije, kroz sudbine junaka, i osvrt na njihovu porodičnu istoriju sada već nestalog građanskog sloja, plete se ciničan omaž Jugoslaviji i otkrivaju uzroci propasti kojoj danas svedočimo.
Iza osnovnih elemenata priče – visoke korupcije i skrivenih tokova novca političkih elita, zataškavanja istrage ubistva uz pomoć tabloida i bekstva u svet virtuelne realnosti u pokušaju da se sačuva razum pred stvarnošću koja ljude okružuje – zapravo se krije sentimentalna povest porodice junakinje romana, Sene, i njena ljudska dilema: da li biti uspešna u ovakvom svetu, ili se, poput svojih predaka, upustiti u uzaludnu borbu s njim?
Elementi uzbudljivog trilera, istorijske fikcije, distopije i potresne ljubavne priče prepliću se u ovaj žanrovski amalgam pekićevske poetike, praveći od Crne knjige roman koji upozorava da od drveća više ne vidimo šumu, i da smo nadomak kraha tekovina sveta za koje su naši preci bili spremni da poginu.
Rođen 9. maja 1989. godine u Valjevu. Diplomirao na Fakultetu likovnih umetnosti, smer slikarstvo, 2014. godine, u klasi redovnog profesora Milete Prodanovića. Doktorirao na istom fakultetu 2021. pod mentorstvom redovne profesorke Simonide Rajčević. Od 2022. Godine zaposlen na Fakultetu likovnih umetnosti. Objavljuje teorijske tekstove od 2015. Autor je romana Osmeh pod gorom maslinovom (Edicija Prva knjiga Matice srpske, 2016, Laguna, 2017) i Crna Knjiga (Booka, 2019). Radovi mu se nalaze u više privatnih i javnih kolekcija u zemlji i inostranstvu. Kao umetnik sarađivao sa lancem hotela Hilton, modnim brendom Re/Done i kompanijom LG. Objavljivao članke i komentare u danskom Politiken-u, američkom Newsweek-u, francuskom Le Nouvel Observateur, španskom El Espanol, beogradskom nedeljniku Vreme, magazinima Grazia i BURO247.
Први утисак после читање ове, прије свега интересантне и другачије књиге, јесте тај да је Лука Трипковић преготиван лик и човјек са којим би било презанимљиво причати о разним стварима. Толико идеја најразличитијих врста и основа се прожима кроз ову књигу да је неспоран висок степен образовања и широг круг опште информисаности који писац посједује.
Што се тиче саме књиге, нисам сигуран одакле је најбоље почети. Радња је смјештена у не толико далекој будућности и она је специфично подијељена на неколико перспектива и тренутака у времену с тим што се ток времена мијења јако често. Сваки лик, на свој начин, има за циљ да покаже све труло и болесно у вези са друштвом у коме живимо, износећи широк спектар проблема глобалног друштва од којих су само неки десоцијализација; материјализам; дехуманизација; корупција на највишим нивоима итд. Поред тога, можемо пронаћи изузетно филозофске моменте који су вјешто разбацани на великом проценту књиге, неријетко испуњени цитирањем већ изговорених или записаних ријечи у неком другом дјелу које се на феноменалан начин уклапају у оно што се у том моменту дешава.
Међутим, нешто недостаје. Није то баш једноставно описати(поготово имајући у виду да књига има 500 страна) али можда је баш у томе и проблем. Утисак је као да је писац хтио да се позабави са великим бројем тема и да све што има каже одједном. Сматрам да би много боље било да је писац ову замисао подијелио у неколико дјелова и направио неку врсту серијала и да све дјелове развија постепено. Сваки лик је добро урађен и било би савршено када би се детаљније ушло у њихове психологије и развитак личности. На овај начин би се и велики број тема које је писац покушао да споји могао љепше и боље разлучити.
Све у свему, подухват писца је за сваку похвалу. Ова књига ће вам пружити баш доста тога што оправдано можемо очекивати од наше будућности али и много тога што је већ присутно. Поред тога, надам се да ће Лука Трипковић наставити са својим књижевним стваралаштвом јер, скромно речено, има озбиљан таленат и вјештину.
Crna Knjiga je poput crne kutije našeg društva, malo pomerenog u blisku budućnost, još uvek uz ogromni teret prošlosti, uz obilje distopičnih narativa i političkih komentara na vremena najviše od Drugog svetskog rata do danas...
Malo spojlera... U jednom trenutku shvatih da "junaci" ne samo da nisu neki simpatični antijunaci, nego žešće okoreli u sistem koji prezirem(o) kao čitaoc(i), i da uprkos tome krećem da navijam za njih. Jako dobar triler i krimić koji vozi, uz česte književne i bogate istorijske reference (meni fale fusnote za citirane pisce i pesme, možda predlog za drugo izdanje).
Imam utisak da je autor ovom knjigom napravio ne samo jedan poetičko-analitički presek stanja i "društvenih bolesti", već i obračunavanje (egzorcizam?) sa srpskim društvom: komunizmom, nacionalizmom, raznim "vođama", korupcijom, BIA-om, investicionim projektima, kapitalizmom, i sl. Ta se ravan premestila i u svet digitalne realnosti (i digitalnog prekarijata). Ideali tu nisu preživeli, a crna knjiga je ostala.
Meni je bila teška, možda zbog teme koja me vraća u (bolnu) realnost i skoriju istoriju. Pitam se kako li ću je interpretirati kroz nekoliko godina i sa distancom od trenutka danas i ovde.
Ovoj knjizi malo nedostaje da bude jako dobra. Na početku čitanja bila sam oduševljena jer mi je delovala novo, ogoljeno, žestoko. Završnica, odnosno sklapanje delova u mozaik, takođe je za pohvalu. Veoma zanimljivo. Ali... Središnji deo je, čini mi se imao neke suvišne opise, nepotrebne detalje i malo deluje neorganizovano. Nekoliko pasosa je doslovno ponavljaju. Imam i jednu veliku zamerku. U knjizi se koriste citati drugih knjiga. Oni jesu napisani drugim fontom ali nigde nije napomenuto da se radi o citatima. Ako bi to narušavalo estetiku dela, na kraju knjige, svakako, treba napraviti napomenu sa spiskom citirsnih dela.
Pohvaljujem hrabrost autora u kombinaciji elemenata romana,narocito imajuci u vidu da se na Balkanu rijetko prate savremene teme ostatka svijeta, npr.kao sto je napredak tehnologije i sve ono sto ona donosi sa sobom. Sve je upakovane na pravi nacin u nase lokalne prilike. Knjigu sam procitala u jednom dahu i kao zakljucak definitivno je preporucujem.
Voleo bih da nazovem ovo delo epitomom autošovinizma i pretenciozno sastavljenom biblijom drugosrbijanštine. Voleo bih da ga mrzim, ali ne mogu. Luka, kapa dole.
Vrlo lepo napisana knjiga. Drzi paznju. Pisac nas uvodi u radnju intenzivno medjutim kao da fali nesto. Kockice se jako lepo sklapaju ali je kraj nekako razocaravajuc. To je verovatno i bio cilj ali meni se nije dopalo.
Korupcija i kriminal su okosnica romana. Radnja je smještena u Srbiju, u budućnost, lako se može zamisliti i u drugim državama:
" Opet dakle, do izražaja dolazi paradoksalnost u srpskome biću: iako se vekovima borila za slobodu i nezavisnost, ta marva, utamničena u mentalitetu srednjovjekovnog kmeta, sada sopstvenom slobodnom voljom bira apsoluta."
"Jedini lobi koji postoji u svim vremenima na svim prostorima jeste lobi nedarovitih. Sve je to ista priča, svetina je uvek svetina, bez izuzetka, i to se mora prihvatiti. Moraš biti kao svetina da bi te slavili jer oni slave samo ono u čemu se prepoznaju.."
"Mislim da i vi i ja znamo koliko je princip smenjivosti vlasti bitan za razvoj jednog društva. A pretpostavljate, nakon što se ušuškaju u tom stanovištu, nastupa i izvesno opuštanje među pojedincima."
Jako sam se lomila da li da joj dam 4 ili 5 zvezdica, zato što me je knjiga ostavila pod jakim utiskom. Iako piše da "knjiga daje intrigantnu viziju srpskog društva u bliskoj budućnosti", svi znamo da upravo živimo u vremenu dešavanja radnje. Jedina zamerka za davanje 4 zvezdice su delovi na engleskom, francuskom i latinskom koji nisu prevedeni. Ukoliko neko ne zna neki od jezika, moraće da traži njihov prevod, a to će potencijalno kvariti uživanje u čitanju. Sve u svemu, jedva čekam narednu knjigu ovog autora i imam velika očekivanja 😁