Horst Bartlik insegna Biologia in una piccola cittadina della Germania e conduce una vita tranquilla, eccetto che per due questioni che lo tormentano: non ama più sua moglie e sta per scoppiare la guerra. Una volta arruolato viene mandato sull’isola di Bornholm – subito conquistata dalle truppe tedesche – ma lì la guerra, che per tutti sembra una catastrofe, per lui diventa l’opportunità di una seconda vita, di ritrovare il coraggio e di innamorarsi ancora. Quarant’anni dopo la stessa isola fa da sfondo a un’altra storia, quella di un uomo che, al capezzale della madre malata, le rivela tutto ciò che per anni non è riuscito a dirle. Le parole del giovane danese si alternano alla vicenda dell’ormai vecchio tedesco e le due voci cominciano a rincorrersi in un gioco fatto di scoperte sul passato, di riflessioni sull’essere padre e sull’essere figlio, sull’amore e l’assenza. Due esistenze affamate di felicità ma sempre esposte alle sconfitte e schiacciate da amori, fughe e dallo scorrere del tempo. Klimko-Dobrzaniecki si dimostra un abile tessitore di storie in cui con disincanto e ironia conduce il lettore all’origine del desiderio, nella fatica della quotidianità e nella complessità della vita e dei legami famigliari.
Studiował filozofię, teologię i filologię islandzką. Wydał dwa tomiki wierszy po islandzku, publikował opowiadania w "Studium", "Czasie Kultury", "Twórczości", "Lampie" i "Portrecie". W 2003 roku opublikował zbiór opowiadań "Stacja Bielawa Zachodnia" (wznowiony w 2007 roku pod tytułem "Wariat"). Rozgłos przyniosła mu quasi-powieść, składająca się z dwóch odrębnych nowel: "Dom Róży. Krýsuvík", która otrzymała nominację do Nagrody literackiej Nike. W 2007 roku opublikował dwie powieści: "Kołysanka dla wisielca" i "Raz. Dwa. Trzy.".
Dziesięć ostatnich lat swojego życia spędził w Islandii, gdzie imał się różnych zajęć - od skubacza drobiu i przemytnika diamentów, do mima i pielęgniarza w domu starców (co opisał w "Domu Róży"). Obecnie przebywa w Austrii.
W 2007 roku otrzymał nominację do Paszportu Polityki.
Čitajući dvije priče vezane za danski otok Bornholm koje nam Klimko-Dobrzaniecki podastire u ovoj knjizi, emotivna stanja su mi se smjenjivala ponekad i sa svakom stranicom. Čas sam se smijao na sav glas, čas bio zabrinut, čas razočaran, pa frustriran, oduševljen, uzbuđen, tužan, nasmješen. Ovo je u prvom redu priča o dva muškarca iz različitih zemalja i različitog vremena koji dijele mnogo više od nesretnog života, no autor ju koristi da bi progovorio o mnogim važnim temama. Od ljubavi do starosti, od opsesije do nade, rijetko čega se u ovom djelu ne dotiče i, što je možda i važnije, čini to na pristupačan i intrigantan način, praktički nas tjerajući da se smijemo tragičnosti života. Nevjerojatno je koliko mu to polazi za rukom, te čak i prisjećajući se gorkog i mučnog kraja, u nama odzvanja smijeh. Pitam se je li možda upravo to ono što je Klimko-Dobrzaniecki htio postići, objasniti nam da je život prekratak da bi ga shvaćali ozbiljno?
Powieść pochłonęła mnie od razu. Na początku spokojnie od strony do strony, i nagle takie jakieś nabieranie rozpędu. I szybka jazda bez trzymanki do samego końca. Lekka, wesoła, prawdziwa. Śmiałam się wiele razy. Rzadko się to zdarza. Warto, warto poświecić minuty, godziny, dni na przeczytanie tej książki. ⭐️⭐️⭐️⭐️⭐️
I had really liked the plot, but it became quite depressing. It was not the first book I read lately where one of main characters dies right after having sex with prostitute. However, I spent nice time reading this book.
This entire review has been hidden because of spoilers.