What do you think?
Rate this book
Djeca slijepoga kovača
Djeca slijepoga kovača
Devet međusobno potpuno nepovezanih osoba nestaje u kratkom vremenu. Shallow Lake City nikada nije doživio nešto slično. Uzroci se ne naziru, svjedoci ne postoje, a policija nema ama baš nikakav trag.
Sve do jednog kišnog utorka ujutro…
Devetnaestogodišnja djevojka skače s trinaestog kata. U početku sve izgleda kao posve običan slučaj samoubojstva, no ništa nije kako se čini. Inspektor Andrew Frame u njezinu stanu umjesto oproštajnih riječi nalazi poruku s nekoliko napisanih imena.
I upravo osobe s njenog popisa počinju nestajati bez traga.
Nepredvidivost ovih, naizgled savršenih zločina policiju će dovesti do samog ruba očaja, a Frame će se morati suočiti s brojnim sjenama prošlosti kako bi sačuvao zdrav razum i došao do rješenja ove beskrajne zagonetke.
Rasplet ove priče je bizaran i toliko neočekivan da je vrlo teško na samom kraju podvući crtu i zaključiti posljednje poglavlje mirno zatvarajući knjigu.
Sve do jednog kišnog utorka ujutro…
Devetnaestogodišnja djevojka skače s trinaestog kata. U početku sve izgleda kao posve običan slučaj samoubojstva, no ništa nije kako se čini. Inspektor Andrew Frame u njezinu stanu umjesto oproštajnih riječi nalazi poruku s nekoliko napisanih imena.
I upravo osobe s njenog popisa počinju nestajati bez traga.
Nepredvidivost ovih, naizgled savršenih zločina policiju će dovesti do samog ruba očaja, a Frame će se morati suočiti s brojnim sjenama prošlosti kako bi sačuvao zdrav razum i došao do rješenja ove beskrajne zagonetke.
Rasplet ove priče je bizaran i toliko neočekivan da je vrlo teško na samom kraju podvući crtu i zaključiti posljednje poglavlje mirno zatvarajući knjigu.
507 pages, Paperback
Published September 1, 2019
5 people are currently reading
226 people want to read
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 30 of 75 reviews
December 1, 2022
Jako lijepo, kompleksno, zanimljivo, jasno i smisleno napisana priča koja traži da ju se čita dok se ne dođe do kraja. S obzirom na kompleksnost radnje koju nose likovi u dvije paralelne radnje lijepo se sve na kraju spoji i posloži. Možda je mrvicu predugo pa mi je na momente zainteresiranost padala, a onda opet s razvojem radnje rasla. Vjerujem da bi ekranizacija bila također odlična! (ali ne u našoj produkciji)
July 4, 2020
Dogodi se ponekad da, u moru noviteta koji svakodnevno pristižu na police knjižara, ispod radara neopravdano prođu knjige koje nisu toliko potkovane gromoglasnim marketingom i manijakalnim dijeljenjem na društvenim mrežama, a zaslužuju veliku pozornost.
Upravo je to priča romana Djeca slijepoga kovača, prvijenca mladog splitskog autora Mira Morovića i mene. Priča koja ipak ima sretan završetak jer se knjiga našla u mojim rukama.
Shallow Lake City, imaginarni grad u koji je autor smjestio radnju ovog romana, i njegovi građani proživljavaju sve samo ne sretnu priču. Devet ljudi je nestalo i gubi im se svaki trag, a policijske snage kao da tapkaju u mraku, jer nemaju nijedan konkretan trag kojim bi eventualno riješili barem jedan slučaj nestanka.
Vrag nikad ne spava i nevolja nikad ne dolazi sama, jer Shallow Lake City ubrzo potresa još jedan tragičan događaj. Mlada djevojka okončala je svoj život skokom s balkona svoga stana, skokom u nepovrat s trinaestog kata.
Slučaj samoubojstva dodijeljen je Andrewu Frameu, detektivu koji već dulje vrijeme nije omiljen u javnosti i policijskim krugovima, ali izgleda kao jedini čovjek koji bi neuspješne istrage mogao pomaknuti s mrtve točke. Istražujući stan nesretne djevojke, Frame pronalazi kuvertu. Ne oproštajno pismo, već popis imena. Dio popisa sastoji se od imena ljudi koji su nestali, dok se drugi dio popisa sastoji od imena ljudi koji su policiji nepoznati.
Je li pronađeni popis samo najava za još nestanaka? Kakva je veza djevojke sa svim nestalim ljudima i može li Frame, zahvaljujući toj informaciji, pokrenuti istragu s mrtve točke?
Djeca slijepoga kovača roman je koji ima sve što jedan pravi punokrvni kriminalistički triler mora imati.
Zanimljiv i zamršen slučaj. Shallow Lake City već se nalazi na rubu opsadnog stanja nakon misterioznih i neriješenih nestanaka zbog kojih su mediji već razapeli policijske snage. Samoubojstvo mlade djevojke i pronalazak popisa imena nestalih još je samo jedan mali korak ka ponoru sveopće panike. Kao u svakom kriminalističkom romanu, tako se i u ovom može do besvijesti nagađati o krivcu i krivcima. Šanse za pogodak- minimalne.
Roman Djeca slijepoga kovača po tijeku istrage slučaja možda ne odskače od nekih klasičnih i već viđenih istraga po brojnim kriminalističkim romanima. Ipak,ističe se zbog isprepletenosti događaja i likova i ponekih grozomornih detalja koje je autor ukomponirao u ovu istragu.
Kao što je već rečeno, čitanje podiže hrpu upitnika poviše glave, a šanse za pogodak krivca prije vremena su, vjerujte mi, minimalne. Rasplet radnje, otkrivanje krivca i događaji koji prate otkrivenje su nabijeni akcijom, šokantni, zbog čega se posljednje stranice čitaju manijakalnom brzinom i bez daha.
Glavni lik. Andrew Frame je detektivski kalibar koji se fantastično uklapa u mutnu vodu policijskih snaga Shallow Lake Cityja. Jasno je da ima reputaciju zbog kojeg ga mnogi kolege gledaju preko oka, ali Frame se ne zamara pretjerano zmijama u svojim redovima. Ali nije se tako lako othrvati duhovima prošlosti i biti gonjen osjećajem za ispravno i istovremeno ostavljati dojam otpornosti na metke.
Andrew Frame autorova je kreacija koja ima mnogo toga za ispričati, a u Djeci slijepoga kovača, izgleda, ta je površina tek zagrebena. Fantastičan lik kao vodič kroz druge romane u ciklusu koji tek trebaju uslijediti.
Za kraj samo preostaje reći kako se iskreno nadam da će Miro nastaviti putem kojeg je ovim romanom utabao za sebe, ali i svog junaka Andrewa Framea. Jedva čekam vidjeti kakav mu slučaj sprema u sljedećem romanu koji je već u procesu nastanka (pssst;) ).
Upravo je to priča romana Djeca slijepoga kovača, prvijenca mladog splitskog autora Mira Morovića i mene. Priča koja ipak ima sretan završetak jer se knjiga našla u mojim rukama.
Shallow Lake City, imaginarni grad u koji je autor smjestio radnju ovog romana, i njegovi građani proživljavaju sve samo ne sretnu priču. Devet ljudi je nestalo i gubi im se svaki trag, a policijske snage kao da tapkaju u mraku, jer nemaju nijedan konkretan trag kojim bi eventualno riješili barem jedan slučaj nestanka.
Vrag nikad ne spava i nevolja nikad ne dolazi sama, jer Shallow Lake City ubrzo potresa još jedan tragičan događaj. Mlada djevojka okončala je svoj život skokom s balkona svoga stana, skokom u nepovrat s trinaestog kata.
Slučaj samoubojstva dodijeljen je Andrewu Frameu, detektivu koji već dulje vrijeme nije omiljen u javnosti i policijskim krugovima, ali izgleda kao jedini čovjek koji bi neuspješne istrage mogao pomaknuti s mrtve točke. Istražujući stan nesretne djevojke, Frame pronalazi kuvertu. Ne oproštajno pismo, već popis imena. Dio popisa sastoji se od imena ljudi koji su nestali, dok se drugi dio popisa sastoji od imena ljudi koji su policiji nepoznati.
Je li pronađeni popis samo najava za još nestanaka? Kakva je veza djevojke sa svim nestalim ljudima i može li Frame, zahvaljujući toj informaciji, pokrenuti istragu s mrtve točke?
Djeca slijepoga kovača roman je koji ima sve što jedan pravi punokrvni kriminalistički triler mora imati.
Zanimljiv i zamršen slučaj. Shallow Lake City već se nalazi na rubu opsadnog stanja nakon misterioznih i neriješenih nestanaka zbog kojih su mediji već razapeli policijske snage. Samoubojstvo mlade djevojke i pronalazak popisa imena nestalih još je samo jedan mali korak ka ponoru sveopće panike. Kao u svakom kriminalističkom romanu, tako se i u ovom može do besvijesti nagađati o krivcu i krivcima. Šanse za pogodak- minimalne.
Roman Djeca slijepoga kovača po tijeku istrage slučaja možda ne odskače od nekih klasičnih i već viđenih istraga po brojnim kriminalističkim romanima. Ipak,ističe se zbog isprepletenosti događaja i likova i ponekih grozomornih detalja koje je autor ukomponirao u ovu istragu.
Kao što je već rečeno, čitanje podiže hrpu upitnika poviše glave, a šanse za pogodak krivca prije vremena su, vjerujte mi, minimalne. Rasplet radnje, otkrivanje krivca i događaji koji prate otkrivenje su nabijeni akcijom, šokantni, zbog čega se posljednje stranice čitaju manijakalnom brzinom i bez daha.
Glavni lik. Andrew Frame je detektivski kalibar koji se fantastično uklapa u mutnu vodu policijskih snaga Shallow Lake Cityja. Jasno je da ima reputaciju zbog kojeg ga mnogi kolege gledaju preko oka, ali Frame se ne zamara pretjerano zmijama u svojim redovima. Ali nije se tako lako othrvati duhovima prošlosti i biti gonjen osjećajem za ispravno i istovremeno ostavljati dojam otpornosti na metke.
Andrew Frame autorova je kreacija koja ima mnogo toga za ispričati, a u Djeci slijepoga kovača, izgleda, ta je površina tek zagrebena. Fantastičan lik kao vodič kroz druge romane u ciklusu koji tek trebaju uslijediti.
Za kraj samo preostaje reći kako se iskreno nadam da će Miro nastaviti putem kojeg je ovim romanom utabao za sebe, ali i svog junaka Andrewa Framea. Jedva čekam vidjeti kakav mu slučaj sprema u sljedećem romanu koji je već u procesu nastanka (pssst;) ).
August 9, 2021
2021. Update: Miro, alo kad će taj nastavak? xD
Svaka cast.
Skidam kapu.
Moj naklon.
Za osobu koja ne cita krimi ali od djetinstva gleda puno tv sadrzaja tog oblika.. zadivljena sam.
A sad, kad ce taj nastavak ekipa?? Miro, tipkas ti to tamo????
Svaka cast.
Skidam kapu.
Moj naklon.
Za osobu koja ne cita krimi ali od djetinstva gleda puno tv sadrzaja tog oblika.. zadivljena sam.
A sad, kad ce taj nastavak ekipa?? Miro, tipkas ti to tamo????
July 7, 2020
Sutra nam je, tj. već danas, zagrebačka promocija knjige "Djeca slijepoga kovača" by Miro Morović, pa u to ime (kratka) ljubavna priča o meni i toj knjizi... Kažem "ljubava" jer sam, upravo dok ovo pišem, shvatila da naša priča ima elemente onog najbanalnijeg ljubića; kad netko nekoga ne doživljava i sav je skeptičan pa mu, ajde nekako, na nagovor prijatelja, pokuša dati šansu i onda ...munje i gromovi & they lived happily ever after (da, ubacila sam engleski, ali ova mi je fraza jednostavno "jača" na engleskom).
No, krenimo od početka... Viđala sam tu i tamo knjigu "Djeca slijepoga kovača" kao što sam viđala i milijun drugih stvari po fejsu/netu... A onda me, ne znam jel' to bilo ove zime ili već proljeće, nazvao Ante Vojska Vojnović i rekao da je bio na cugi s Mirotom (isprike, ako nekom smeta kako mi to kažemo u Rijeci), autorom knjige i kako je to super triler i da je šteta da više ljudi za to ne zna i da bi oni to meni poslali pa da je spomenem u Knjigicama i tako to...
Moj je odgovor bio, onako, damski: "Ante, nemoj me j**** s knjigom od 500 strana zato jer je pisac baš simpa lik, iz Splita, a ti si iz Duća i vi ste si dobri i Dalmacijo mati itd."
:)
I on će na to, nešto u stilu, ma joooj, knjiga je stvarno odlična, pa ne bih ti sad tu neke spike prodavao ( u stvari je rekao "govoria bezveze" ili nešto slično), koliko sam ti puta rekao (reka) za neke knjige da su mi ovakve ili onakve (istina, rekao je) i dobro, rekoh, može...
E onda se nekako nakon toga počeka spominjati Naklada Fragment koja radi reizdanje "Djece slijepoga kovača"... I zaista, vrijeme je proletjelo, pojavila se Naklada Fragment i meni je knjiga stigla...
I to s posvetom autora koji je napisao "Morani, u nadi da će ti se svidjeti..." Ja i dalje skeptična odmah mislim, A joooj, i kako ću ja sad reći liku da/ako mi se ne sviđa, al' si mislim, ma on je tko zna koliko tih posveta napisao i neće se ni sjećati što je MENI napisao...
Pa se onda pojavio datum Zg promocije... Hmmmm... Gledam ja tu knjigu od cca. 500 str. i zaključim kao, jest da ima još skoro mjesec dana do promocije, al' knjiga je pozamašna pa, ako bude dosadna (čitaj: "jer će vjerojatno bit dosadna"- ja sam i dalje skeptična) bolje da ja malo krenem čitat pa da, do promocije, imam makar imam neku ideju o knjizi...
Tako sam je u neko gluho doba noći (kad većina ljudi već ustaje i ide na posao, a ja završim posao i idem spavati) uzela čitati i koliko god to sad zvučalo kao stereotip, *ebe mi se, prva me scena totalno oduševila.
SAd ću je spomenuti pa ide MINI SPOILER ALERT !- jer su to ono, doslovno, prve 2-3 stranice (ali, ' da ne čitate dalje, ako ne želite BAŠ NIŠTA znati unaprijed).
Dakle, rano jutro (nije pola šest, al' je oko sedam ;)), tmurno je i mračno, kiša pada (šesti dan za redom), a jedna djevojka gleda kroz prozor... Razmišlja... Onda se ustaje, gleda u ogledalo, oblači dugačku, crnu haljinu... S mobitela se čuje "White Rabbit", Jefferson Airplane (imamo čak, između opisa njezinih radnji, navedeno i nekoliko stihova pjesme).Ona širom otvara prozor...I baci se...(ako ne znate stvar, poslušajte si za potpun dojam,tj. "jačinu" ove scene koju sam ja ovdje samo brzinski opisala https://www.youtube.com/watch?v=hWWsf... )
Uglavnom, dok sam ti čitala, prvi put u životu dobila sam želju baviti se filmom jer mislim da bi ovo genijalno izgledalo na ekranu
I tako,da skratim, knjigu sam pročitala u par dana, i to sam jedva čekala trenutak da pozavršavam sve obaveze i uzmem je u ruke. Stvarno odličan triler, a trilere zaista puno čitam...I pravo osvježenje što dolazi od našeg pisca koji radnju nije smjestio u sebi poznato okruženje nego u fiktivan grad Shallow Lake City... E da, kad smo kod naziva grada (a i imena likova), čula sam negodovanja zašto se likovi ne zovu Mare i Kate nego Andrew, Sophia, Dylan i sl. razlog je vrlo jednostavan - radnji treba velik grad, jako velik, puno veći od naših velikih gradova... Da ne spojlam, kad/ako pročitate znat ćete o čemu pričam.
Uz stvarno dobru ideju tj. priču (zaplet, dinamiku, rasplet i sve one popratne elemente) meni je genijalan i "soundtrack". Često spominjem koliko volim kad se u (dobrim) knjigama spominje (dobra) muzika,a to je i ovdje slučaj. U stvari, ništa čudno, budući da je pisac i glazbenik. Ok, ukusi, kako u svemu, tako i u glazbi, su nam različiti. Pjesme koje prate radnju ovog romana, jako su po mom guštu, tako da je meni ovo bilo pravo literarno-glazbeno zadovoljstvo i zato je na slici koja prati post, osim naslovnice, i popis pjesama. Pa ko voli.... (ima i dodatni razlog za pročitati "Djecu slijepoga kovača").
A ja se veselim sutrašnjoj (ok, današnjoj) promociji.
I ova priča nije ispala kratka koliko je bilo planirano, al' eto.... Ponijelo me!
No, krenimo od početka... Viđala sam tu i tamo knjigu "Djeca slijepoga kovača" kao što sam viđala i milijun drugih stvari po fejsu/netu... A onda me, ne znam jel' to bilo ove zime ili već proljeće, nazvao Ante Vojska Vojnović i rekao da je bio na cugi s Mirotom (isprike, ako nekom smeta kako mi to kažemo u Rijeci), autorom knjige i kako je to super triler i da je šteta da više ljudi za to ne zna i da bi oni to meni poslali pa da je spomenem u Knjigicama i tako to...
Moj je odgovor bio, onako, damski: "Ante, nemoj me j**** s knjigom od 500 strana zato jer je pisac baš simpa lik, iz Splita, a ti si iz Duća i vi ste si dobri i Dalmacijo mati itd."
:)
I on će na to, nešto u stilu, ma joooj, knjiga je stvarno odlična, pa ne bih ti sad tu neke spike prodavao ( u stvari je rekao "govoria bezveze" ili nešto slično), koliko sam ti puta rekao (reka) za neke knjige da su mi ovakve ili onakve (istina, rekao je) i dobro, rekoh, može...
E onda se nekako nakon toga počeka spominjati Naklada Fragment koja radi reizdanje "Djece slijepoga kovača"... I zaista, vrijeme je proletjelo, pojavila se Naklada Fragment i meni je knjiga stigla...
I to s posvetom autora koji je napisao "Morani, u nadi da će ti se svidjeti..." Ja i dalje skeptična odmah mislim, A joooj, i kako ću ja sad reći liku da/ako mi se ne sviđa, al' si mislim, ma on je tko zna koliko tih posveta napisao i neće se ni sjećati što je MENI napisao...
Pa se onda pojavio datum Zg promocije... Hmmmm... Gledam ja tu knjigu od cca. 500 str. i zaključim kao, jest da ima još skoro mjesec dana do promocije, al' knjiga je pozamašna pa, ako bude dosadna (čitaj: "jer će vjerojatno bit dosadna"- ja sam i dalje skeptična) bolje da ja malo krenem čitat pa da, do promocije, imam makar imam neku ideju o knjizi...
Tako sam je u neko gluho doba noći (kad većina ljudi već ustaje i ide na posao, a ja završim posao i idem spavati) uzela čitati i koliko god to sad zvučalo kao stereotip, *ebe mi se, prva me scena totalno oduševila.
SAd ću je spomenuti pa ide MINI SPOILER ALERT !- jer su to ono, doslovno, prve 2-3 stranice (ali, ' da ne čitate dalje, ako ne želite BAŠ NIŠTA znati unaprijed).
Dakle, rano jutro (nije pola šest, al' je oko sedam ;)), tmurno je i mračno, kiša pada (šesti dan za redom), a jedna djevojka gleda kroz prozor... Razmišlja... Onda se ustaje, gleda u ogledalo, oblači dugačku, crnu haljinu... S mobitela se čuje "White Rabbit", Jefferson Airplane (imamo čak, između opisa njezinih radnji, navedeno i nekoliko stihova pjesme).Ona širom otvara prozor...I baci se...(ako ne znate stvar, poslušajte si za potpun dojam,tj. "jačinu" ove scene koju sam ja ovdje samo brzinski opisala https://www.youtube.com/watch?v=hWWsf... )
Uglavnom, dok sam ti čitala, prvi put u životu dobila sam želju baviti se filmom jer mislim da bi ovo genijalno izgledalo na ekranu
I tako,da skratim, knjigu sam pročitala u par dana, i to sam jedva čekala trenutak da pozavršavam sve obaveze i uzmem je u ruke. Stvarno odličan triler, a trilere zaista puno čitam...I pravo osvježenje što dolazi od našeg pisca koji radnju nije smjestio u sebi poznato okruženje nego u fiktivan grad Shallow Lake City... E da, kad smo kod naziva grada (a i imena likova), čula sam negodovanja zašto se likovi ne zovu Mare i Kate nego Andrew, Sophia, Dylan i sl. razlog je vrlo jednostavan - radnji treba velik grad, jako velik, puno veći od naših velikih gradova... Da ne spojlam, kad/ako pročitate znat ćete o čemu pričam.
Uz stvarno dobru ideju tj. priču (zaplet, dinamiku, rasplet i sve one popratne elemente) meni je genijalan i "soundtrack". Često spominjem koliko volim kad se u (dobrim) knjigama spominje (dobra) muzika,a to je i ovdje slučaj. U stvari, ništa čudno, budući da je pisac i glazbenik. Ok, ukusi, kako u svemu, tako i u glazbi, su nam različiti. Pjesme koje prate radnju ovog romana, jako su po mom guštu, tako da je meni ovo bilo pravo literarno-glazbeno zadovoljstvo i zato je na slici koja prati post, osim naslovnice, i popis pjesama. Pa ko voli.... (ima i dodatni razlog za pročitati "Djecu slijepoga kovača").
A ja se veselim sutrašnjoj (ok, današnjoj) promociji.
I ova priča nije ispala kratka koliko je bilo planirano, al' eto.... Ponijelo me!
December 12, 2021
Domaći autor, k tome njegov prvijenac i jako visoka prosječna ocjena na Goodreadsu? Zvučalo je ili jako obećavajuće ili kao situacija u kojoj je marketing odradio fantastičan posao? Što od tog dvoje je bilo? I dok su ukusi različiti, za mene je ovo knjiga koja je bez problema zaslužila peticu.
Page turner u kojem je jedno samoubojstvo povezano s nestancima osoba u gradu. U kojoj sve od prve minute kreće u petoj brzini i manje-više iz nje ne izlazi osim u pokojem zavoju gdje radnja mora malo usporiti. Neću kazati da je savršeno, karakterizacija nekih likova nije baš sjajna, ali mi je glavni lik odlično sjeo i mislim da je on skupa s radnjom odličan nositelj ove knjige. Još jedna stvar koja mi se nije svidjela je to što je u jednom trenutku došla situacija u kojoj sam se pitao 'tko je pak sad ovaj lik?', a kao trebao sam se sjetiti njegova ranijeg sporadičnog spominjanja. No mislim da knjiga u konačnici ima više odličnog nego bilo čega drugoga.
Apsolutna preporuka!
Page turner u kojem je jedno samoubojstvo povezano s nestancima osoba u gradu. U kojoj sve od prve minute kreće u petoj brzini i manje-više iz nje ne izlazi osim u pokojem zavoju gdje radnja mora malo usporiti. Neću kazati da je savršeno, karakterizacija nekih likova nije baš sjajna, ali mi je glavni lik odlično sjeo i mislim da je on skupa s radnjom odličan nositelj ove knjige. Još jedna stvar koja mi se nije svidjela je to što je u jednom trenutku došla situacija u kojoj sam se pitao 'tko je pak sad ovaj lik?', a kao trebao sam se sjetiti njegova ranijeg sporadičnog spominjanja. No mislim da knjiga u konačnici ima više odličnog nego bilo čega drugoga.
Apsolutna preporuka!
March 8, 2025
Uhhhhhh!!! Smetala su me prilikom čitanja imena:Andrew, d'Angello, Roger Stewart, Sophia, Sonny, Dylan, Stewart,.... Zašto takva imena?
Ubijalo me čitati: "Andrewu je teško palo".... "Andrewovog partnera je" .... "d'Angello je zamišljeno klimnuo i na Andrewovim" bla bla bla".....
Teško ih je pratiti. Roman od 490 stranica i kad bi trebalo na 400stranici rasplet, eto vraga pa još par novih likova i imena. Na široko i nadugačko....
Uglavnom, ideja ok... Ali jedva čekala da završim čitanje.
Ubijalo me čitati: "Andrewu je teško palo".... "Andrewovog partnera je" .... "d'Angello je zamišljeno klimnuo i na Andrewovim" bla bla bla".....
Teško ih je pratiti. Roman od 490 stranica i kad bi trebalo na 400stranici rasplet, eto vraga pa još par novih likova i imena. Na široko i nadugačko....
Uglavnom, ideja ok... Ali jedva čekala da završim čitanje.
April 23, 2019
Odličaaaaaan!!! Bravo Miro!!! Sad čekamo nastavak ;)
August 11, 2021
Odmah na početku vrijedi dodijeliti PET zvjezdica autoru za vrlo ambiciozan pristup pisanju prvijenca i dopunjavanje liste splitskih kreativaca. Napisati prvi roman od 500 stranica je doista hvale vrijedna ideja. No reklo bi se - "The ambitious killed the cat".
U pokušaju da iz prve dohvati svjetsku scenu Morović se svjesno lišio bilo kakve hrvatske ili dalmatinske autentičnosti i radije izabrao svjetski podprosjek nego možebitnu hrvatsku uspješnicu, a šteta. Da su u pitanju bili Nikola, Ivo, Frane, Ante ... a ne Andrew, Nancy, di Angello itd... sve bi dobilo drukčiji prizvuk, i možda ne bih u jednom trenutku promislio kako je autor dopisivao poglavlja gledajući epizode pojedinih TV serija, iako sam negdje pročitao potpuno obratno da je počeo pisati jer je ostao bez televizora.
Nema sumnje da je on to lijepo dopisivao, kao da gleda TV, ali našlo se tu doista svakakvih "serija" od tinejdžerskih uhođenja preko okultne magije do klasika američkih krimi sapunica. Nigdje autentičnosti, odnosno - rekao bih da se u trećoj četvrtini malo opustio, ali premalo da bi tu knjigu razlikovalo od TV programa.
Morović piše sasvim solidno, iako previše uštogljeno, tek povremeno probije zraka duhovitosti (nažalost u pogrešnim situacijama), a kraj najavljuje i nastavak.
Naravno da bih volio da glavni detektiv dođe na posudbu u Hrvatsku ili se otkriju neki dalmatinski korijeni, pa da sve skupa uđe u domaću atmosferu i izađe iz prosjeka, no da je Miro to htio - već bi on to napravio u prvoj knjizi.
Ako vas zabavlja TV crime program zabavit će vas i ova knjiga. Stranom autoru bih dao dvije zvjezdice "It's OK" ali za prvijenac sugrađanina mora ocjena više, dakle tri zvjezdice.
U pokušaju da iz prve dohvati svjetsku scenu Morović se svjesno lišio bilo kakve hrvatske ili dalmatinske autentičnosti i radije izabrao svjetski podprosjek nego možebitnu hrvatsku uspješnicu, a šteta. Da su u pitanju bili Nikola, Ivo, Frane, Ante ... a ne Andrew, Nancy, di Angello itd... sve bi dobilo drukčiji prizvuk, i možda ne bih u jednom trenutku promislio kako je autor dopisivao poglavlja gledajući epizode pojedinih TV serija, iako sam negdje pročitao potpuno obratno da je počeo pisati jer je ostao bez televizora.
Nema sumnje da je on to lijepo dopisivao, kao da gleda TV, ali našlo se tu doista svakakvih "serija" od tinejdžerskih uhođenja preko okultne magije do klasika američkih krimi sapunica. Nigdje autentičnosti, odnosno - rekao bih da se u trećoj četvrtini malo opustio, ali premalo da bi tu knjigu razlikovalo od TV programa.
Morović piše sasvim solidno, iako previše uštogljeno, tek povremeno probije zraka duhovitosti (nažalost u pogrešnim situacijama), a kraj najavljuje i nastavak.
Naravno da bih volio da glavni detektiv dođe na posudbu u Hrvatsku ili se otkriju neki dalmatinski korijeni, pa da sve skupa uđe u domaću atmosferu i izađe iz prosjeka, no da je Miro to htio - već bi on to napravio u prvoj knjizi.
Ako vas zabavlja TV crime program zabavit će vas i ova knjiga. Stranom autoru bih dao dvije zvjezdice "It's OK" ali za prvijenac sugrađanina mora ocjena više, dakle tri zvjezdice.
March 27, 2022
Miro Morović - Djeca slijepoga kovača
U vreme kada je ova knjiga ugledala svetlost dana, vodile su se žestoke polemike da li je vredi čitati ili ne. Navodno je ili toliko dobra da vam pamet stane, ili toliko loša da bi bilo apsurdno i pričati o tome.
Da li je istina možda negde u sredini?
Učesnici rasprava nisu tako mislili - bilo im je lakše da se međusobno poblokiraju i naprave nove knjiške grupe. Zato psst! Nemojte im reći da se opet priča o ovoj knjizi, kao ni da je vreme pokazalo da neki možda nisu bili u pravu.
Deca slijepoga kovača je Mirov prvenac, ali to stvarno ne znači ništa jer je knjiga u rangu sa kasnim Nesbeovim delima (onda kada je naučio da se raspiše kako treba). Mada, slobodno zaboravite Nesbea ako želite i uporedite ga sa bilo kojim piscem trilera koji vam se dopada. Domaća književnost nam je zadnjih godina u usponu po kvalitetu i bilo bi šteta propustiti neka dela.
Svi elementi su ispoštovani po redu. Tu je glavna misterija gde neki ljudi umiru/nestaju, ne postoji veza među njima, i policija je bukvalno nemoćna dok ih novinari razapinju. U ovakvim situacijama se čini da je pola muke što policija ne može da se otrese novinarskih napada. Zatim, tu je glavni detektiv kome će pasti u krilo da rešava nešto što niko drugi ne može. Naravno, ni njemu nisu sve ovce na broju. Ima ličnu misteriju koju vuče sa sobom, zbog koje kolege ne žele da pričaju sa njim niti da sarađuju. Zatim, tu je neka žena koju treba zaštititi, ali kojoj niko ne govori da je zaštićena za svoje dobro, pa se ona upetlja u sve, željna osvete i pravde - a da zapravo nema pojma šta se dešava. Najžalija mi je njena sudbina, ali to su ti momenti koji roman čine sjajnim i upečatljivim.
Tu je zavera na svim nivoima, legenda iz srednjeg veka, prokletstvo i moralne dileme.
I misterija smrdljive kancelarije koju ipak nismo rešili 🤔
U vreme kada je ova knjiga ugledala svetlost dana, vodile su se žestoke polemike da li je vredi čitati ili ne. Navodno je ili toliko dobra da vam pamet stane, ili toliko loša da bi bilo apsurdno i pričati o tome.
Da li je istina možda negde u sredini?
Učesnici rasprava nisu tako mislili - bilo im je lakše da se međusobno poblokiraju i naprave nove knjiške grupe. Zato psst! Nemojte im reći da se opet priča o ovoj knjizi, kao ni da je vreme pokazalo da neki možda nisu bili u pravu.
Deca slijepoga kovača je Mirov prvenac, ali to stvarno ne znači ništa jer je knjiga u rangu sa kasnim Nesbeovim delima (onda kada je naučio da se raspiše kako treba). Mada, slobodno zaboravite Nesbea ako želite i uporedite ga sa bilo kojim piscem trilera koji vam se dopada. Domaća književnost nam je zadnjih godina u usponu po kvalitetu i bilo bi šteta propustiti neka dela.
Svi elementi su ispoštovani po redu. Tu je glavna misterija gde neki ljudi umiru/nestaju, ne postoji veza među njima, i policija je bukvalno nemoćna dok ih novinari razapinju. U ovakvim situacijama se čini da je pola muke što policija ne može da se otrese novinarskih napada. Zatim, tu je glavni detektiv kome će pasti u krilo da rešava nešto što niko drugi ne može. Naravno, ni njemu nisu sve ovce na broju. Ima ličnu misteriju koju vuče sa sobom, zbog koje kolege ne žele da pričaju sa njim niti da sarađuju. Zatim, tu je neka žena koju treba zaštititi, ali kojoj niko ne govori da je zaštićena za svoje dobro, pa se ona upetlja u sve, željna osvete i pravde - a da zapravo nema pojma šta se dešava. Najžalija mi je njena sudbina, ali to su ti momenti koji roman čine sjajnim i upečatljivim.
Tu je zavera na svim nivoima, legenda iz srednjeg veka, prokletstvo i moralne dileme.
I misterija smrdljive kancelarije koju ipak nismo rešili 🤔
August 13, 2025
5⭐ fascinantno 😱😱😱😱😱
July 19, 2019
Petica k'o kuca! Jedan pravi, klasicni krimic/triler, u maniri svjetskih detektivskih prica. Uzivala sam u svih 500 stranica!
October 9, 2019
http://bit.ly/djecaslijepogakovaca
Radnja je smještena u Shallow Lake City gdje u kratkom roku nestaju osobe, bez nekog posebnog razloga, bez uzorka, bez ičega što bi ih povezalo. A dogodit će se nešto što će ih povezati.
Djevojka gleda kroz prozor i odlučuje se na skok. U stan nije provaljeno, sve je na svome mjestu, osim jedne poruke. Ipak, ne radi se o oproštajnoj poruci, već o popisu.
Andrew Frame počinje voditi slučaj i nastoji shvatiti koja nit povezuje sve slučajeve. Osim o slučajevima, otkrit će nešto o načinu funkcioniranja grada, o sebi, o policiji, ali i o sjenama koje lutaju gradom…
Pročitajte Djecu slijepoga kovača, nećete zažaliti. Miro je napisao odličan roman sa snažnim likovima, sa radnjom o kojoj ćete stalno razmišljati. Usput ćete i vježbati bicepse i tricepse.
Nemam više zaključaka, grickajte knjigu (od ove ćete se možda udebljati).
Radnja je smještena u Shallow Lake City gdje u kratkom roku nestaju osobe, bez nekog posebnog razloga, bez uzorka, bez ičega što bi ih povezalo. A dogodit će se nešto što će ih povezati.
Djevojka gleda kroz prozor i odlučuje se na skok. U stan nije provaljeno, sve je na svome mjestu, osim jedne poruke. Ipak, ne radi se o oproštajnoj poruci, već o popisu.
Andrew Frame počinje voditi slučaj i nastoji shvatiti koja nit povezuje sve slučajeve. Osim o slučajevima, otkrit će nešto o načinu funkcioniranja grada, o sebi, o policiji, ali i o sjenama koje lutaju gradom…
Pročitajte Djecu slijepoga kovača, nećete zažaliti. Miro je napisao odličan roman sa snažnim likovima, sa radnjom o kojoj ćete stalno razmišljati. Usput ćete i vježbati bicepse i tricepse.
Nemam više zaključaka, grickajte knjigu (od ove ćete se možda udebljati).
December 20, 2017
Nevjerojatno zanimljiv triler. Karakterizacija likova vrhunska, radnja odlično osmišljena. Jedna od onih knjiga od kojih se nakon čitanja osjećaš kao da si van stvarnog svijeta godinama (jer se potpuno uživiš u nju), a knjigu si zapravo započeo čitati prije tri dana. Piscu svaka čast. Očekujem od njega bar jednako dobar nastavak!
January 6, 2023
Radnja je smještena u grad pod nazivom Shallow Lake City i započinje samoubojstvom devetnaestogodišnje djevojke. Ona je skočila s trinaestog kata i umjesto da ostavi oproštajno pismo kojim bi objasnila svoj postupak, ona ostavlja omotnicu s nekoliko napisanih imena. Ubrzo inspektor Andrew Frame uviđa da su napisana imena povezana s devetero nestalih stanovnika Shallow Lake Citya. Naime, i osobe s popisa počinju nestajati u sve kraćim vremenskim razmacima te nisu sigurni niti da će one nestajati redoslijedom kojim su imena napisana. Policija je potpuno bespomoćna, nemaju nikakvih tragova niti svjedoka, a ne pomaže im niti činjenica da isto ime s popisa dijeli više osoba te ne znaju na koga je potrebno usmjeriti pažnju. Detektiv Frame se nalazi u nezavidnoj poziciji, a još više mu otežavaju duhovi iz prošlosti koji ga počinju proganjati sve češće i češće kako se radnja primiče kraju.
Istovremeno s istragom detektiva Framea pratimo i istragu četvero mladih osoba, među kojima je i sestra djevojke koja je počinila samoubojstvo. Ona sumnja u to da je njezina sestra zaista počinila samoubojstvo i želi pronaći pravoga krivca, odnosno osobu zbog koje je to napravila ili ju je na to natjerala.
Jedna od stvari koja mi se posebno svidjela već na početku ovog romana jesu elementi humora koje je autor povremeno ubacivao u ozbiljnu i napetu radnju. Napetost je posebno naglasio i odgađanjem otkrivanja što se dogodilo detektivu Frameu prije osam godina, što je mene osobno izluđivalo i shvatila sam da me u određenim trenutcima to zanimalo više od rješavanja slučaja kojim se on bavi. Također, cijelo vrijeme postoji sumnja je li to uopće povezano sa slučajem i hoće li imati utjecaja na rješavanje istog.
Ono što bih posebno naglasila je da nas autor cijelo vrijeme drži napetima i zainteresiranima, otkriva nam tek djeliće slagalice, i taman kada pomislimo da smo na nekom tragu i znamo tko je glavni krivac, dogodi se nešto potpuno neočekivano i šokantno. Kroz roman se događa nekoliko takvih preokreta i kada sam pomislila da sam se naviknula i da me više ništa ne može iznenaditi, sam kraj je došao s toliko mračnih i šokantnih detalja da me ostavio potpuno bez teksta. Svi likovi su potpuno izgrađeni i predočeni nam sa svojim manama i vrlinama, i bilo je zaista lako uživjeti se i proživljavati njihove sudbine.
Kao što sam na samom početku rekla, roman broji preko 500 stranica, ali ni u jednom trenutku nisam pomislila da je neki dio nepotreban i da se radnja mogla odvijati bez njega. I vjerujte, na kraju će vam nedostajati stranica i imat ćete želju čitati i dalje. Svakako, moram napomenuti i jednu negativnu stvar vezanu za ovaj roman, a to je da on ima kraj. Iako, tek privremeni.
Istovremeno s istragom detektiva Framea pratimo i istragu četvero mladih osoba, među kojima je i sestra djevojke koja je počinila samoubojstvo. Ona sumnja u to da je njezina sestra zaista počinila samoubojstvo i želi pronaći pravoga krivca, odnosno osobu zbog koje je to napravila ili ju je na to natjerala.
Jedna od stvari koja mi se posebno svidjela već na početku ovog romana jesu elementi humora koje je autor povremeno ubacivao u ozbiljnu i napetu radnju. Napetost je posebno naglasio i odgađanjem otkrivanja što se dogodilo detektivu Frameu prije osam godina, što je mene osobno izluđivalo i shvatila sam da me u određenim trenutcima to zanimalo više od rješavanja slučaja kojim se on bavi. Također, cijelo vrijeme postoji sumnja je li to uopće povezano sa slučajem i hoće li imati utjecaja na rješavanje istog.
Ono što bih posebno naglasila je da nas autor cijelo vrijeme drži napetima i zainteresiranima, otkriva nam tek djeliće slagalice, i taman kada pomislimo da smo na nekom tragu i znamo tko je glavni krivac, dogodi se nešto potpuno neočekivano i šokantno. Kroz roman se događa nekoliko takvih preokreta i kada sam pomislila da sam se naviknula i da me više ništa ne može iznenaditi, sam kraj je došao s toliko mračnih i šokantnih detalja da me ostavio potpuno bez teksta. Svi likovi su potpuno izgrađeni i predočeni nam sa svojim manama i vrlinama, i bilo je zaista lako uživjeti se i proživljavati njihove sudbine.
Kao što sam na samom početku rekla, roman broji preko 500 stranica, ali ni u jednom trenutku nisam pomislila da je neki dio nepotreban i da se radnja mogla odvijati bez njega. I vjerujte, na kraju će vam nedostajati stranica i imat ćete želju čitati i dalje. Svakako, moram napomenuti i jednu negativnu stvar vezanu za ovaj roman, a to je da on ima kraj. Iako, tek privremeni.
August 29, 2018
Odlican triler! Vrlo napeta radnja s neocekivanim obratima. Obavezno procitati. Jos samo treba docekati nastavak...
October 17, 2019
Koliko često posežete za romanima domaćih autora? Pogotovo onih novih?
Ljudi mi na ovo pitanje često odgovore s 'pa i ne baš često', poneki uz napomenu da bi voljeli u svoj čitalački opus uvrstiti više domaćih imena. Primijetila sam kako smo često skeptični oko čitanja domaćih autora, u smislu da ćemo, ako tražimo dobar krimić primjerice, češće posegnuti za stranim no domaćim imenima. Ne znam točno zašto je to tako, ali, vjerujte mi, na domaćoj književnoj sceni postoji puno autora koji zaslužuju našu čitalačku pozornost. Miro Morović, s debitantskim romanom 'Djeca slijepoga kovača', jedan je od njih. Zapamtite to ime, jer imam osjećaj da će nas nastaviti još dugo oduševljavati svojim budućim uradcima.
'Djeca slijepoga kovača' vrlo je zanimljiv i jako dobro posložen roman. Intrigantan kriminalistički zaplet, zanimljivi likovi, ekstremno zagonetan i napet slučaj, na čelu s istražiteljem za kojega ćemo, vjerujem, još čuti.
Radnja je smještena u fikcionalni američki gradić Shallow Lake City, u kojem je već devet ljudi neobjašnjivo nestalo bez traga. Policija tapka u mjestu, a šef policije John D'Angello puca po šavovima, razapet sve većim pritiskom javnosti. Kako bi istragu pomakao s mjesta, D'Angello na čelo istrage postavlja jednog od svojih najboljih istražitelja, Andrewa Framea.
Jutro prije no što je postavljen na slučaj nestalih osoba, Frame je krenuo raditi na slučaju djevojke koja je skočila kroz prozor stana u kojem je živjela. Naizgled jednostavan slučaj samoubojstva Frame će ubrzo povezati sa slučajem nestalih osoba, ali otkriće te poveznice dat će više pitanja no odgovora. Kako obje istrage napreduju, tih je pitanja sve više, a slučajevi su sve zamršeniji i mračniji. Može li Frame konačno dokučiti gdje su svi ti nestali ljudi i tko je odgovoran za njihove nestanke prije no što nestane još netko? I kako svemu stati na kraj? Nimalo lak zadatak.
Ovaj opsežan roman od čak pet stotina stranica možda će vam se učiniti kao prilično velik zalogaj, ali čita se tako lako i brzo da će vam tih pet stotina stranica naprosto proletjeti pred očima. Razlog tome je njegova zanimljiva i intrigantna radnja, usmjerena na napet slučaj pozadinu kojeg ćete nestrpljivo htjeti otkriti. Sve tajne ovog slučaja otkrivaju se postupno i detaljno, a, unatoč obimu, u ovom romanu nema praznog hoda.
Likovi su veoma zanimljivo i veoma dobro okarakterizirani. Andrew Frame književno je istražiteljsko ime za koje ćemo svakako još čuti, a njegov osebujan i pomalo osoran karakter, kao i prošlost na koju se neprestano trudi ne misliti i o kojoj je vrlo škrt na informacijama, samo pridodaje njegovoj zanimljivosti. Andy možda nije osobito 'likeable', ali nekako ti se svejedno svidi. Čak i njegov arogantan i svadljiv stav koji često ispoljava prema svojoj okolini i ljudima oko sebe. Naizgled tvrd i neosjetljiv, Andy je zapravo požrtvovan, iskren i pošten - kako bismo rekli - 'to a fault'. Ima mnogo mana, ali nekako ga jednostavno ne možeš ne voljeti. Ili bar respektirati.
Što još reći? Volite li dobre krimiće, nemojte dopustiti da vam ovaj prođe ispod radara. Pogotovo ako se ispostavi da je ovo tek prva u nizu kriminalističkih pustolovina istražitelja Andrewa Framea. Nešto mi govori da ćemo o njemu još dugo čitati. Počnite na vrijeme! ;)
Ljudi mi na ovo pitanje često odgovore s 'pa i ne baš često', poneki uz napomenu da bi voljeli u svoj čitalački opus uvrstiti više domaćih imena. Primijetila sam kako smo često skeptični oko čitanja domaćih autora, u smislu da ćemo, ako tražimo dobar krimić primjerice, češće posegnuti za stranim no domaćim imenima. Ne znam točno zašto je to tako, ali, vjerujte mi, na domaćoj književnoj sceni postoji puno autora koji zaslužuju našu čitalačku pozornost. Miro Morović, s debitantskim romanom 'Djeca slijepoga kovača', jedan je od njih. Zapamtite to ime, jer imam osjećaj da će nas nastaviti još dugo oduševljavati svojim budućim uradcima.
'Djeca slijepoga kovača' vrlo je zanimljiv i jako dobro posložen roman. Intrigantan kriminalistički zaplet, zanimljivi likovi, ekstremno zagonetan i napet slučaj, na čelu s istražiteljem za kojega ćemo, vjerujem, još čuti.
Radnja je smještena u fikcionalni američki gradić Shallow Lake City, u kojem je već devet ljudi neobjašnjivo nestalo bez traga. Policija tapka u mjestu, a šef policije John D'Angello puca po šavovima, razapet sve većim pritiskom javnosti. Kako bi istragu pomakao s mjesta, D'Angello na čelo istrage postavlja jednog od svojih najboljih istražitelja, Andrewa Framea.
Jutro prije no što je postavljen na slučaj nestalih osoba, Frame je krenuo raditi na slučaju djevojke koja je skočila kroz prozor stana u kojem je živjela. Naizgled jednostavan slučaj samoubojstva Frame će ubrzo povezati sa slučajem nestalih osoba, ali otkriće te poveznice dat će više pitanja no odgovora. Kako obje istrage napreduju, tih je pitanja sve više, a slučajevi su sve zamršeniji i mračniji. Može li Frame konačno dokučiti gdje su svi ti nestali ljudi i tko je odgovoran za njihove nestanke prije no što nestane još netko? I kako svemu stati na kraj? Nimalo lak zadatak.
Ovaj opsežan roman od čak pet stotina stranica možda će vam se učiniti kao prilično velik zalogaj, ali čita se tako lako i brzo da će vam tih pet stotina stranica naprosto proletjeti pred očima. Razlog tome je njegova zanimljiva i intrigantna radnja, usmjerena na napet slučaj pozadinu kojeg ćete nestrpljivo htjeti otkriti. Sve tajne ovog slučaja otkrivaju se postupno i detaljno, a, unatoč obimu, u ovom romanu nema praznog hoda.
Likovi su veoma zanimljivo i veoma dobro okarakterizirani. Andrew Frame književno je istražiteljsko ime za koje ćemo svakako još čuti, a njegov osebujan i pomalo osoran karakter, kao i prošlost na koju se neprestano trudi ne misliti i o kojoj je vrlo škrt na informacijama, samo pridodaje njegovoj zanimljivosti. Andy možda nije osobito 'likeable', ali nekako ti se svejedno svidi. Čak i njegov arogantan i svadljiv stav koji često ispoljava prema svojoj okolini i ljudima oko sebe. Naizgled tvrd i neosjetljiv, Andy je zapravo požrtvovan, iskren i pošten - kako bismo rekli - 'to a fault'. Ima mnogo mana, ali nekako ga jednostavno ne možeš ne voljeti. Ili bar respektirati.
Što još reći? Volite li dobre krimiće, nemojte dopustiti da vam ovaj prođe ispod radara. Pogotovo ako se ispostavi da je ovo tek prva u nizu kriminalističkih pustolovina istražitelja Andrewa Framea. Nešto mi govori da ćemo o njemu još dugo čitati. Počnite na vrijeme! ;)
November 25, 2019
Djeca slijepoga kovača by Miro Morović
Iskreno, pošto su se oko ove knjige lomila koplja, vrijeđalo, omalovažavalo, čisto me strah uopće i objaviti ovaj osvrt, ali prije nego ga počnete čitati, savjetujem vam da preispitate svoja razmišljanja o pravom prijateljstvu; dal' vam je prijatelj koji vas laže, il vam je prijatelj onaj koji vam istinu kaže. I da, odmah upozorenje. Pošto moram opravdati svoje mišljenje, osvrt će biti pun spoilera, tako da ne bude nismo znali. Zato, tko ima problema s tim, zaobiđite ovaj post. Sada kada sam dala jedan odličan savjet i izdala upozorenje, možemo početi.
Knjigu sam zamijetila u jednoj književnoj grupi gdje ju je osoba koja je napisala objavu nahvalila na sva usta. Kako skupljam knjige domaćih autora, pogotovo onih neafirmiranih (jer nikad ne znaš kakvo zlato bi se tu moglo kriti), nisam bila lijena pa sam se odmah javila autoru u inbox, i voila, knjiga mi je na polici. No, čekala je red jer ne stignem čitati toliko koliko kupujem 😔. Na čitanje sam se odlučila nakon nemilog događaja vezanog uz ovu knjigu čiji zaključak je bio da se o njoj smije pisati samo sve najbolje jer napadani su oni koji su rekli bilo šta loše o njemu. Nakon čitanja, mogu reći samo svoj dojam o knjizi, ono dobro, ali i ono loše. Pa da krenemo.
U izmišljenom gradu Shalow Lake Cityju omeđenog četirima jezera, negdje u Americi, bez traga je nestalo devet osoba koje, naizgled, ne povezuje apsolutno ništa. Andrew Frame, inspektor, pardon, viši inspektor krim policije uz pomoć novog i perspektivnog partnera, inspektora Rogera Stewarta istražuje slučaj samoubojstva 19-estogodišnje Nancy Kowalski koja za sobom ne ostavlja oproštajnu poruku, nego papirić s 5 imena. Andrew Frame (ponavljanje imena je namjerno), čovjek u srednjim četrdesetim, omražen u policijskim krugovima, ubrzo zaključuje da su Nancyno samoubojstvo i tajanstveni nestanci međusobno povezani čim prva osoba s popisa nestane. Šef policije John D'Angello, odlučuje Andrewa staviti na slučaj jer par inspektora koji je na nestancima radio, tapka u mraku, a njega pritišću čelnici, gradski moćnici, novinari i javnost optužujući ih za nesposobnost. (Ovo dobro zapamtite što sam napisala, trebat će vam). Također, Andrew Frame kroz cijeli slučaj istrage, suočava se s vlastitim demonima iz prošlosti zbog kojih ga u policiji nitko ne voli.
S druge strane, na vlastitu inicijativu zbog želje za osvetom, starija sestra Nancy Kowalski, Julia uz pomoć svog dečka Martina i dvojice prijatelja Jonathana i Dylana, kreće u sopstvenu istragu kako bi dokazala da za sestrino samoubojstvo postoji krivac. Svi oni, upleću se u mrežu misterioznog poretka koji sebe naziva „Djecom slijepoga kovača“. Opasna igra razotkrivanja, dovest će svakoga u životnu opasnost gdje ne možemo odgonetnuti tko će ostati živ, a tko ne.
Čini se ovo zanimljivo štivo za sve one koji vole kriminalistički triler koji zalazi u sfere okultnog, i preispituje granice sadizma. I moram priznati, i meni je bilo zanimljivo, tj. onaj dio gdje krimi roman prelazi u triler. Zašto? Pa roman ima mane, a jedna od njih - najveća - poništava skoro sve napisano u prvih 200 stranica. Sada da objasnim.
Čim sam počela čitati, morala sam razdvojiti domaće od stranog: strani grad, strana imena i slijedio je switch mode u glavi. Okej, selim se u Ameriku i sve funkcionira, osim... prva mana; konstantno ponavljanje imena Andrewa, D'Angella, Rogera... Ne znam jel' autor ima problema s pamćenjem imena pa je ovo ponavljanje namjerno, ili jednostavno ne zna kako i kakve zamjenice uvrstiti u pisanje. Zatim je bilo nekakvo poigravanje inspektora koji su pokušavali dokazati čiji ured više smrdi (da, dobro ste pročitali) kao da je riječ o djeci koja pokušavaju dokazati čiji je otac jači ili tko ima veći... visuljak. Pomalo djetinjasto. Pa, priča oko Andrewove prošlosti koju nam autor priča na kapaljku gubila je napetost jer mi je roman u prvih 250 stranica nekako razvučen, a neke greške u pisanju (ne znam jel' do autora ili lektora) ometale su mi koncentraciju. Druga mana je ta što je autor smjestio radnju u milijunski grad u Americi, ali nije postigao taj neki osjećaj veličine jer do samog kraja gdje samo usputno spominje još neke policijske postaje, u centru pažnje je samo taj jedan kriminalistički odjel i ne spominje se suradnja s ostalim policijskim postajama. Isto tako je radnju mogao smjestiti u moj grad od 15 tisuća stanovnika pa bi barem po opisanim detaljima istrage i policijskog ustroja dobio realniju priču. Jedan dio romana kada je mladi inspektor bio onesviješten i drogiran me naživcirao u potpunosti zbog čega sam umalo odustala od čitanja. Ali ja mazohista, i zbog komentara da roman treba pročitati do kraja za potpuno oduševljenje, nastavila sam čitati. I, došla sam do dijela kada je roman prešao u triler negdje blizu 300- ote stranice. I tek onda je postao dobar, napet i zanimljiv. I tek onda dam počela uživati u čitanju. I onda ŠOK! Ne pozitivan, bez brige. Autor je došao do dijela kada nam polako objašnjava tko su „djeca slijepoga kovača“, koji im je cilj, kako su nastali i sve to, da bi u objašnjenju stajalo: zato u policiji tapkaju u mraku jer su i njihovi čelnici umiješani, zato javnost ništa ne zna, zato se uz pomoć gradskih moćnika sve zataškava... i ja ostala paf. Kako molim?! Ovo je tek dio objašnjenja djece kovača, ali je u potpunoj suprotnosti sa skoro svime do tada napisanim jer priča započinje upravo s cijelom hajkom javnosti, pritisaka gradskih otaca... Što više razmišljam o tome, imam dojam da je autor pisao dva romana usporedo i ni jedan ni drugi nije znao završiti pa ih je spojio u jednu cjelinu. I opet me čekalo još stotinjak stranica, čisto da vidim kako će se sve završiti i taj dio je najbolji - ako zaboravimo prvih skoro 400 stranica, a pošto se šuška o nastavku bilo bi dobro da autor više pripazi na detalje 😉
Osvrt by Gordana Malančuk
Iskreno, pošto su se oko ove knjige lomila koplja, vrijeđalo, omalovažavalo, čisto me strah uopće i objaviti ovaj osvrt, ali prije nego ga počnete čitati, savjetujem vam da preispitate svoja razmišljanja o pravom prijateljstvu; dal' vam je prijatelj koji vas laže, il vam je prijatelj onaj koji vam istinu kaže. I da, odmah upozorenje. Pošto moram opravdati svoje mišljenje, osvrt će biti pun spoilera, tako da ne bude nismo znali. Zato, tko ima problema s tim, zaobiđite ovaj post. Sada kada sam dala jedan odličan savjet i izdala upozorenje, možemo početi.
Knjigu sam zamijetila u jednoj književnoj grupi gdje ju je osoba koja je napisala objavu nahvalila na sva usta. Kako skupljam knjige domaćih autora, pogotovo onih neafirmiranih (jer nikad ne znaš kakvo zlato bi se tu moglo kriti), nisam bila lijena pa sam se odmah javila autoru u inbox, i voila, knjiga mi je na polici. No, čekala je red jer ne stignem čitati toliko koliko kupujem 😔. Na čitanje sam se odlučila nakon nemilog događaja vezanog uz ovu knjigu čiji zaključak je bio da se o njoj smije pisati samo sve najbolje jer napadani su oni koji su rekli bilo šta loše o njemu. Nakon čitanja, mogu reći samo svoj dojam o knjizi, ono dobro, ali i ono loše. Pa da krenemo.
U izmišljenom gradu Shalow Lake Cityju omeđenog četirima jezera, negdje u Americi, bez traga je nestalo devet osoba koje, naizgled, ne povezuje apsolutno ništa. Andrew Frame, inspektor, pardon, viši inspektor krim policije uz pomoć novog i perspektivnog partnera, inspektora Rogera Stewarta istražuje slučaj samoubojstva 19-estogodišnje Nancy Kowalski koja za sobom ne ostavlja oproštajnu poruku, nego papirić s 5 imena. Andrew Frame (ponavljanje imena je namjerno), čovjek u srednjim četrdesetim, omražen u policijskim krugovima, ubrzo zaključuje da su Nancyno samoubojstvo i tajanstveni nestanci međusobno povezani čim prva osoba s popisa nestane. Šef policije John D'Angello, odlučuje Andrewa staviti na slučaj jer par inspektora koji je na nestancima radio, tapka u mraku, a njega pritišću čelnici, gradski moćnici, novinari i javnost optužujući ih za nesposobnost. (Ovo dobro zapamtite što sam napisala, trebat će vam). Također, Andrew Frame kroz cijeli slučaj istrage, suočava se s vlastitim demonima iz prošlosti zbog kojih ga u policiji nitko ne voli.
S druge strane, na vlastitu inicijativu zbog želje za osvetom, starija sestra Nancy Kowalski, Julia uz pomoć svog dečka Martina i dvojice prijatelja Jonathana i Dylana, kreće u sopstvenu istragu kako bi dokazala da za sestrino samoubojstvo postoji krivac. Svi oni, upleću se u mrežu misterioznog poretka koji sebe naziva „Djecom slijepoga kovača“. Opasna igra razotkrivanja, dovest će svakoga u životnu opasnost gdje ne možemo odgonetnuti tko će ostati živ, a tko ne.
Čini se ovo zanimljivo štivo za sve one koji vole kriminalistički triler koji zalazi u sfere okultnog, i preispituje granice sadizma. I moram priznati, i meni je bilo zanimljivo, tj. onaj dio gdje krimi roman prelazi u triler. Zašto? Pa roman ima mane, a jedna od njih - najveća - poništava skoro sve napisano u prvih 200 stranica. Sada da objasnim.
Čim sam počela čitati, morala sam razdvojiti domaće od stranog: strani grad, strana imena i slijedio je switch mode u glavi. Okej, selim se u Ameriku i sve funkcionira, osim... prva mana; konstantno ponavljanje imena Andrewa, D'Angella, Rogera... Ne znam jel' autor ima problema s pamćenjem imena pa je ovo ponavljanje namjerno, ili jednostavno ne zna kako i kakve zamjenice uvrstiti u pisanje. Zatim je bilo nekakvo poigravanje inspektora koji su pokušavali dokazati čiji ured više smrdi (da, dobro ste pročitali) kao da je riječ o djeci koja pokušavaju dokazati čiji je otac jači ili tko ima veći... visuljak. Pomalo djetinjasto. Pa, priča oko Andrewove prošlosti koju nam autor priča na kapaljku gubila je napetost jer mi je roman u prvih 250 stranica nekako razvučen, a neke greške u pisanju (ne znam jel' do autora ili lektora) ometale su mi koncentraciju. Druga mana je ta što je autor smjestio radnju u milijunski grad u Americi, ali nije postigao taj neki osjećaj veličine jer do samog kraja gdje samo usputno spominje još neke policijske postaje, u centru pažnje je samo taj jedan kriminalistički odjel i ne spominje se suradnja s ostalim policijskim postajama. Isto tako je radnju mogao smjestiti u moj grad od 15 tisuća stanovnika pa bi barem po opisanim detaljima istrage i policijskog ustroja dobio realniju priču. Jedan dio romana kada je mladi inspektor bio onesviješten i drogiran me naživcirao u potpunosti zbog čega sam umalo odustala od čitanja. Ali ja mazohista, i zbog komentara da roman treba pročitati do kraja za potpuno oduševljenje, nastavila sam čitati. I, došla sam do dijela kada je roman prešao u triler negdje blizu 300- ote stranice. I tek onda je postao dobar, napet i zanimljiv. I tek onda dam počela uživati u čitanju. I onda ŠOK! Ne pozitivan, bez brige. Autor je došao do dijela kada nam polako objašnjava tko su „djeca slijepoga kovača“, koji im je cilj, kako su nastali i sve to, da bi u objašnjenju stajalo: zato u policiji tapkaju u mraku jer su i njihovi čelnici umiješani, zato javnost ništa ne zna, zato se uz pomoć gradskih moćnika sve zataškava... i ja ostala paf. Kako molim?! Ovo je tek dio objašnjenja djece kovača, ali je u potpunoj suprotnosti sa skoro svime do tada napisanim jer priča započinje upravo s cijelom hajkom javnosti, pritisaka gradskih otaca... Što više razmišljam o tome, imam dojam da je autor pisao dva romana usporedo i ni jedan ni drugi nije znao završiti pa ih je spojio u jednu cjelinu. I opet me čekalo još stotinjak stranica, čisto da vidim kako će se sve završiti i taj dio je najbolji - ako zaboravimo prvih skoro 400 stranica, a pošto se šuška o nastavku bilo bi dobro da autor više pripazi na detalje 😉
Osvrt by Gordana Malančuk
This entire review has been hidden because of spoilers.
June 3, 2019
Odlična. Uživala od prve do zadnje stranice.
Read
December 4, 2025Da mogu, dala bi joj 6 ⭐
February 6, 2022
3 ili 4 * pitanje je sad?
neka bude dobre vage, sa žuntom, pa 4.
jedino novo u ovoj knjizi je ime pisca koji je naš, doaći čovik. i neka je.
da ju je pisao neki stranac, ocjena bi bila manja. to ne znači da je knjiga loša, već da je sve već viđeno, svi su elementi krimića već čitani.
ali, veseli ova knjiga! mladi čovjek, naš, domaći usudio se sjesti i napisati solidan krimić.
stil je pitak, čak i kad su scene hororične. sve ima svoju pravu mjeru. što bi rekao moj prof iz matematike u OŠ 'solidna četvorka'.
nadam se da ovo neće nikoga obeshrabriti u čitanju, jer to mi nije želja ni namjera.
neka bude dobre vage, sa žuntom, pa 4.
jedino novo u ovoj knjizi je ime pisca koji je naš, doaći čovik. i neka je.
da ju je pisao neki stranac, ocjena bi bila manja. to ne znači da je knjiga loša, već da je sve već viđeno, svi su elementi krimića već čitani.
ali, veseli ova knjiga! mladi čovjek, naš, domaći usudio se sjesti i napisati solidan krimić.
stil je pitak, čak i kad su scene hororične. sve ima svoju pravu mjeru. što bi rekao moj prof iz matematike u OŠ 'solidna četvorka'.
nadam se da ovo neće nikoga obeshrabriti u čitanju, jer to mi nije želja ni namjera.
February 20, 2022
Prva knjiga koju smo čitali u književnom klubu Mali klub boema u 2022. godini – i već se pitam, hoće li ijedna uspjeti nadmašiti ovu? Sigurna sam da će zauzeti mjesto na mojoj listi preporuka za prvo tromjesečje, a nimalo me ne bi čudilo ni da završi kao jedna od najboljih knjiga koje sam imala prilike pročitati ove godine. Ako me pratite duže vrijeme, tada vam nije strana činjenica da su centar moje komforne zone psihološki trileri i kriminalistički romani.
Više nije lako napisati odličan kriminalistički roman koji će oduševiti publiku jer kriteriji su narasli i pisanje se podiglo na jednu višu razinu kako bi se zadovoljila glad čitatelja. Gotovo svi krimići imaju istu strukturu, a književni kritičari upravo to navode kao jedan od razloga zašto se taj žanr svrstava pod trivijalnu književnost. Svaki roman iz ovog žanra nastaje po shematskom uzorku koji uključuje detektiva, zločin i razotkrivanje krivca. S toga, ono što čini odličan kriminalistički roman u moru krimića je upravo autentičan stil pisanja i postignuće nepredvidivog obrata, plot twista.
Link cijele recenzije: https://libroslegere.com/2022/02/20/r...
Više nije lako napisati odličan kriminalistički roman koji će oduševiti publiku jer kriteriji su narasli i pisanje se podiglo na jednu višu razinu kako bi se zadovoljila glad čitatelja. Gotovo svi krimići imaju istu strukturu, a književni kritičari upravo to navode kao jedan od razloga zašto se taj žanr svrstava pod trivijalnu književnost. Svaki roman iz ovog žanra nastaje po shematskom uzorku koji uključuje detektiva, zločin i razotkrivanje krivca. S toga, ono što čini odličan kriminalistički roman u moru krimića je upravo autentičan stil pisanja i postignuće nepredvidivog obrata, plot twista.
Link cijele recenzije: https://libroslegere.com/2022/02/20/r...
November 4, 2021
Knjiga Mire Morovića stigla mi je negdje sredinom ove godine i cijelo vrijeme sam odgađala čitanje. Možda zato što ja zapravo ne volim krimiće. To jest, ne da ih ne volim, nego im se nikada nisam posvetila dovoljno da ih zavolim. No, došao je listopad i mislila sam si čovječe, ako ju sad ne pročitam i ako listopad nije idealni mjesec da ju pročitam, neću nikad. Okej, nije baš bilo tako dramatično, ali trebao mi je neki početak. :D
Bacit ću se na radnju koja vam je sigurno barem otprilike poznata jer je knjiga izašla prije dvije godine i mnogi strastveni ljubitelji krimića su je pročitali i ostavili pozitivne recenzije.
Miro svoj roman smješta u izmišljeni grad Shallow Lake City. Radnja započinje stravičnim samoubojstvom jedne mlade djevojke s trinaestog kata zgrade u kojoj je živjela. No, je li to bilo samoubojstvo? Na mogućem mjestu zločina autor nas upoznaje s detektivom Andrewom Frameom. On, kao jedan od glavnih likova, nije baš favoriziran od strane javnosti, a o njegovoj prošlosti polako saznajemo prema kraju knjige. Samoubojstvo devetnaestogodišnje djevojke, doduše, nije jedini čudan događaj u ovom fiktivnom gradu. U kratkom vremenu ljudi su počeli nestajati, a sumnjalo se na otmice.
I tako je detektiv Andrew došao provjeriti novi slučaj, a u stanu prekinule djevojke pronašao je maleni popis imena od pet osoba. Naizgled nepovezani ljudi, ali o svemu se treba malo bolje razmisliti. Je li moguće da je djevojka znala koje će osobe iduće nestati?
Usporedno s istragom detektiva Framea, istragu provodi i sestra djevojke koja je počinila samoubojstvo s prijateljima koji su na tragu nečeg velikog. Polako odmotavaju klupko tajni koje su davno ovile Shallow Lake City. Hoće li doći do odgovora?
Hvala Bogu na Nakladi Fragment koja je ovaj dragulj od knjige lansirala u javnost. Bili bismo jako zakinuti da se to nije dogodilo. Čim sam Djecu slijepoga kovača uzela u ruke i pročitala prvi odlomak, znala sam da ću tih 500 stranica smazati u rekordnom vremenu. Budući da ne čitam tako često krimiće, bitno mi je da autor ima dobar stil pisanja koji će me zadržati do kraja. Miro Morović to definitivno ima i mislim da pričam objektivno - jako dobro razvijen stil pisanja, sve se čini živo. U krimićima, barem s kojima sam se ja susrela, ima dosta opisa, a ako su ti opisi dosadnjikavi i nisu dobro napisani, onda to znači da je za mene svaka iduća stranica agonija.
Osim stila pisanja koji sam sad nahvalila, autor je osmislio zanimljivu radnju s, kako bi to rekli, oštećenim (damaged) likovima. Knjiga je cijelo vrijeme napeta, nema bespotrebnih fillera u radnji, 500 stranica čistog užitka za čitanje i nikako odmora za mozak. Moram to tako reći jer sam jako napregnula sve stanice dok sam razmišljala što se to događa i kako je genijalan taj svijet i ti događaji koje je Morović stvorio u ovoj knjizi.
Mislim da je dovoljno da kažem za kraj kako vam šaljem preporuku. Jednu veliku preporuku za svjetski krimić domaćeg autora. Bravo Miro i čestitke na genijalnom romanu! :)
Bacit ću se na radnju koja vam je sigurno barem otprilike poznata jer je knjiga izašla prije dvije godine i mnogi strastveni ljubitelji krimića su je pročitali i ostavili pozitivne recenzije.
Miro svoj roman smješta u izmišljeni grad Shallow Lake City. Radnja započinje stravičnim samoubojstvom jedne mlade djevojke s trinaestog kata zgrade u kojoj je živjela. No, je li to bilo samoubojstvo? Na mogućem mjestu zločina autor nas upoznaje s detektivom Andrewom Frameom. On, kao jedan od glavnih likova, nije baš favoriziran od strane javnosti, a o njegovoj prošlosti polako saznajemo prema kraju knjige. Samoubojstvo devetnaestogodišnje djevojke, doduše, nije jedini čudan događaj u ovom fiktivnom gradu. U kratkom vremenu ljudi su počeli nestajati, a sumnjalo se na otmice.
I tako je detektiv Andrew došao provjeriti novi slučaj, a u stanu prekinule djevojke pronašao je maleni popis imena od pet osoba. Naizgled nepovezani ljudi, ali o svemu se treba malo bolje razmisliti. Je li moguće da je djevojka znala koje će osobe iduće nestati?
Usporedno s istragom detektiva Framea, istragu provodi i sestra djevojke koja je počinila samoubojstvo s prijateljima koji su na tragu nečeg velikog. Polako odmotavaju klupko tajni koje su davno ovile Shallow Lake City. Hoće li doći do odgovora?
Hvala Bogu na Nakladi Fragment koja je ovaj dragulj od knjige lansirala u javnost. Bili bismo jako zakinuti da se to nije dogodilo. Čim sam Djecu slijepoga kovača uzela u ruke i pročitala prvi odlomak, znala sam da ću tih 500 stranica smazati u rekordnom vremenu. Budući da ne čitam tako često krimiće, bitno mi je da autor ima dobar stil pisanja koji će me zadržati do kraja. Miro Morović to definitivno ima i mislim da pričam objektivno - jako dobro razvijen stil pisanja, sve se čini živo. U krimićima, barem s kojima sam se ja susrela, ima dosta opisa, a ako su ti opisi dosadnjikavi i nisu dobro napisani, onda to znači da je za mene svaka iduća stranica agonija.
Osim stila pisanja koji sam sad nahvalila, autor je osmislio zanimljivu radnju s, kako bi to rekli, oštećenim (damaged) likovima. Knjiga je cijelo vrijeme napeta, nema bespotrebnih fillera u radnji, 500 stranica čistog užitka za čitanje i nikako odmora za mozak. Moram to tako reći jer sam jako napregnula sve stanice dok sam razmišljala što se to događa i kako je genijalan taj svijet i ti događaji koje je Morović stvorio u ovoj knjizi.
Mislim da je dovoljno da kažem za kraj kako vam šaljem preporuku. Jednu veliku preporuku za svjetski krimić domaćeg autora. Bravo Miro i čestitke na genijalnom romanu! :)
January 2, 2021
Radnja mi se strašno sviđa. Spoj trilera, kriminalistike i mysterya. Radnja teče glatko, a stil pisanja je detaljan, savršeno pristaje radnji. Cijelo sam vrijeme bila u filmu i zamišljala scene u glavi. Stoga knjiga ostavlja dosta prostora za prijenos na ekrane. Radnja je zanimljiva od samog početka i izaziva želju za čitanjem bez prestanka.
Inače uzimam pauze tijekom čitanja zbog koncentracije.
Međutim, ovdje sam bila nestrpljiva čekati, samo sam ulazila dublje u priču i nadmašila samu sebe u čitanju.
Tko pročita, 100% neće požaliti.
Toplo preporučam. :)
Inače uzimam pauze tijekom čitanja zbog koncentracije.
Međutim, ovdje sam bila nestrpljiva čekati, samo sam ulazila dublje u priču i nadmašila samu sebe u čitanju.
Tko pročita, 100% neće požaliti.
Toplo preporučam. :)
March 18, 2020
Knjiga koja me zainteresirala od prvog "susreta" i niti najmanje me nije razocarala. Drzala je moju pozornost cijelo vrijeme i uzivala sam u njoj, probudila je uspomene na stare Europske kriminalisticke filmove, vec sam pred ocima imala Jean-Louis Trintignanta kao Andrewa i Jean Gabina kao D'Angella. Vrlo napeta i zanimljiva prica, puna preokreta s odlicnim Showdownom.
Velika preporuka.
Velika preporuka.
March 1, 2017
Really good book! Definitely worth reading. Nice to see Croatian authors who know how to write crime novels. The mood is a bit like with Scandinavian authors, especially character backgrounds, but the story is fresh and interesting.
February 24, 2021
Roman je ugodno iznenađenje.
Iako je neobično čitati roman domaćeg autora čija radnja se odvija u drugoj državi.
Zanimljiva ideja,dosta likova,ali pisac je do kraja knjige dao odgovore na sva pitanja koja sam imala.
Iako je neobično čitati roman domaćeg autora čija radnja se odvija u drugoj državi.
Zanimljiva ideja,dosta likova,ali pisac je do kraja knjige dao odgovore na sva pitanja koja sam imala.
January 8, 2022
Ambiciozan triler mladog autora koji unatoč opsežnosti priče i mnoštvu likova vješto plete mamac u kojeg se lako uhvatiti pa se knjiga ne ispušta lako iz ruku. Drago mi je da se na našim prostorima nađu autori čija bi se priča mogla ekranizirati u Hollywoodu, ali ogroman minus ide lektorima. Hrpa jezičnih i pravopisnih grešaka, većinom svojstvena dijalektu iz kojeg autor dolazi nije uopće korigirana u skladu sa standarnim hrvatskim jezikom. Čitala sam prvo izdanje pa se nadam da su greške u slijedećim izdanjima bar donekle ispravljene ili će biti u budućnosti. Jedva čekam baciti se na Voštanog princa!
January 22, 2022
Prvi domaći autor koji se našao u mojim rukama i žao mi je što nije prije!
Ovaj kriminalistički triler vam neće dati da se maknete s mjesta, uvjerit će vas da znate kako će se radnja odviti, a onda će vas ošamariti plot twist! I tako iz stranice u stranicu.
Jako su mi se svidjeli opisi likova i situacija, te igra riječima. Na momente me i nasmijala sarkazmom koji se savršeno uklapao u pojedine situacije.
Od mene čvrsta četvorka jer je radnja odlična, živopisna, zanimljiva, prevrtljiva. Petica nije zbog dužine, mislim da su neki dijelovi suvišni i da se radnja mogla stisnuti u manje od 500 str., na momente je zamarala, ali plot twistovi su je izvukli. :)
Svakako ću nabaviti i Voštanog princa jer me zanima nastavak, a i sigurna sam da mi neće nedostajati intrige i zanimljivih preokreta!
Ovaj kriminalistički triler vam neće dati da se maknete s mjesta, uvjerit će vas da znate kako će se radnja odviti, a onda će vas ošamariti plot twist! I tako iz stranice u stranicu.
Jako su mi se svidjeli opisi likova i situacija, te igra riječima. Na momente me i nasmijala sarkazmom koji se savršeno uklapao u pojedine situacije.
Od mene čvrsta četvorka jer je radnja odlična, živopisna, zanimljiva, prevrtljiva. Petica nije zbog dužine, mislim da su neki dijelovi suvišni i da se radnja mogla stisnuti u manje od 500 str., na momente je zamarala, ali plot twistovi su je izvukli. :)
Svakako ću nabaviti i Voštanog princa jer me zanima nastavak, a i sigurna sam da mi neće nedostajati intrige i zanimljivih preokreta!
February 20, 2022
Zaista ugodno iznenađenje domaćeg autora, a k tome i njegova prva objavljena knjiga.
Samoubojstvo započinje priču. Kada se pronađu tragovi na mjestu samoubojstva koji ga povezuju s nestancima osoba u gradu Shallow Lake Cityju, upoznajemo inspektora Andrewa.
Likovi su zanimljivi, iako je ponekad bilo zbunjujućih situacija kada sam se morala podsjetiti tko je tko što zbog sličnih imena, a što zbog velikog broja likova i njihovog povremenog pojavljivanja.
Sve u svemu, jako napeta knjiga koja te stalno zove da joj se vratiš i otkriješ što se sve to događa u tom gradu.
Svakako preporučujem bilo kome tko voli dobar krimić.
Samoubojstvo započinje priču. Kada se pronađu tragovi na mjestu samoubojstva koji ga povezuju s nestancima osoba u gradu Shallow Lake Cityju, upoznajemo inspektora Andrewa.
Likovi su zanimljivi, iako je ponekad bilo zbunjujućih situacija kada sam se morala podsjetiti tko je tko što zbog sličnih imena, a što zbog velikog broja likova i njihovog povremenog pojavljivanja.
Sve u svemu, jako napeta knjiga koja te stalno zove da joj se vratiš i otkriješ što se sve to događa u tom gradu.
Svakako preporučujem bilo kome tko voli dobar krimić.
January 24, 2021
Vrlo ugodno iznenadjena! Odličan krimić mladog domaćeg autora. Bravo!
Displaying 1 - 30 of 75 reviews