Šator za jednu osobu

by Alen Mešković

Nakon zapaženog romana "Ukulele jam" koji govori o izbjegličkim danima tinejdžera iz Bosne, Mikija, u Hrvatskoj, "Šator za jednu osobu" donosi drugi dio Mikijeve epopeje: on kriomice napušta izbjeglički centar, Hrvatsku, roditelje i s nešto novca i ukradenim maminim zlatnim prstenom kreće, kao neka preteča suvremenih migranata, prema starijem bratu i idolu Neni, u obećanu zemlju Švedsku. No, u Danskoj se sve komplicira, i pred Mikijem su novi izazovi u novoj klimi, kulturi i jeziku.

Srećom u svim kliznim i kriznim identitetima Miki ima jedan kao uporište, rock’n’roll, a baš u Danskoj se održava Roskilde festival, ali i taj je ljekoviti duhovni azil privremen. Korak po korak, riječ po riječ, Miki mora naći svoje mjesto pod suncem, pardon, u vjetru Danske. On mora naučiti pljeskati jednom rukom, u šatoru za jednu osobu.

Genres: Fiction, Read For School

316 pages, Paperback

First published January 1, 2016

Reviews

[Anamarija · Rating 5 out of 5]

Kada mladenačka ludost glavnog protagonista knjige Mikija odvede daleko od planiranoga odredišta počinje priča koju je iskrojio zadnji balkanski rat. Priča puna samoće, glazbe, raskidanih veza. Pripovjedački biser.

[Maria Bache · Rating 5 out of 5]

Nogle gange kræver det, at man lærer dansk som voksen og som fremmedsprog for at kunne formulere de bedste billeder; det er denne roman et eksempel på. Jeg-fortælleren rammes af Jugoslaviens rædselsfulde opløsningskrig, mens han er ung; han flygter alene og har en blanding af held og uheld, mens han prøver at finde ud af, hvad der sker med ham, savner sine venner, prøver at få nye og i øvrigt har kroppen fuld af hormonkrigen. I hvert fald jeg ønsker ham heling, held og et godt liv under læsningen

[Indira Kusmic · Rating 4 out of 5]

”Poželio sam da izađem iz sobe, udahnem svježeg zraka i pođem svojim putem. Ali “moj put” više nije postojao. Nisam više imao gdje otići.”

“Na kraju sivog Centra dočekao me red ogoljelih stabala Pod sivim kišnim nebom. Čudno da to drveće još nisu posjekli. Svakom potencijalnom samoubici sklonom vješanju mora da je predstavljalo veliko iskušenje. Posebno kad bi vrijeme bilo ovakvo kakvo jeste i kad bi čovjek ugledao pogon za pročišćavanje otpadnih voda i tvornicu pilića i drveće stekao bi utisak da su i pogon za pročišćavanje otpadnih voda, i tvornica pilića, i drveće, i vrijeme, i šljunak samo djelić jedne velike, jednobojne zavjere protiv njega. Da kapi kiše, koje uprkos kišobranu ipak nađu put do njegova lica, nisu kapi kiše, već pljuvačke - hladne pljuvačke s neba, hraknute mu u facu.” Str. 83

”Svirali su proširenu verziju Kasmira. Ustrajni gitarski rifovi Jimmmya Pagea razlijegali su se naši ušnim školjkama iz ogromnih zvučnika narančaste scene. Prvi put u hiljadu godina osjetio sam se ponosnim što sam tu gdje jesam. Mislio sam na rulju u Hrvatskoj, na Nenu, staru i starog. Moj bijeg i sve ono što se u međuvremenu izdogađalo konačno je dobilo neki smisao. Jer da nisam pobjegao i završio u krivoj zemlji, ovo nikad ne bih tu živio! Kad bih i gdje drugo inače mogao vladati Pegea i Planta i shvatiti da postoji ovoliku ljudi koji mi mogu biti braća i sestre, drugovi i drugarice? Gdje su bili dosad? Gdje stanuju? Je li ih to neko krio od mene i svih ovih mjeseci? Ili je Lundslev zaista Najgori grad u Danskoj? Kasno za ono što sam napravio starcima? Neka vrsta zatvora otvorenog tipa?

Str. 168

[Tanja (Litteraturhesten)]

Kroatien